Share

Naplata potraživanja predstavlja velik pothvat za poduzeća

Naplata potraživanja predstavlja velik pothvat za poduzeća, ukoliko ne uspiju naplatiti svoja potraživanja normalnim uzajamnim tržišnim odnosima. Ostaje im naplata potraživanja preko sudskih sporova koji su skupi i dugotrajni. U tim slučajevima poduzetniku se vrlo često više isplati otpisati nego voditi dug sudski spor. Sasvim je jasno da likvidnost predstavlja krvotok koji ubrzava ili usporava hrvatsko gospodarstvo.

Petar Vušković ispred Centra za javne politike i ekonomske analize za emisiju Informer (NOVA TV)

Nelikvidnost je problem na tržištu o kojemu se malo govori. Nelikvidnost predstavlja nemogućnost plaćanja dospjelih potraživanja (računa) prema dospijeću. Obzirom da su poduzeća međusobno povezana kroz poslovanja, veže ih i sistemski rizik uzajamnih potraživanja gdje se računi plaćaju prema izboru partnera, ovisno o tome koliko je poslovni partner bitan, a ne prema stvarno nastaloj obvezi. Poduzeće kojem se ne plati na žalost ne može planirati svoje poslovne operacije, investicije a nekada ni platiti svoje radnike. Što su potraživanja viša, problem nelikvidnosti dolazi još više do izražaja.

Treba spomenuti da isključivi razlog propadanja poduzeća leži u nelikvidnosti. Niti jedno poduzeće nije propalo a da je bilo likvidno. Nelikvidnost dovodi do problema insolventnosti. Insolventnost je ozbiljnija faza nelikvidnosti jer ju karakterizira nemogućnost plaćanja u dugom roku. Takva bezizlazna situacija dovodi do ovrha, te naposljetku do likvidacije i stečaja. To su obje završne faze koje predstavljaju bankrot. Razlikuju se u samom pravnom postupku.

Problemi poduzetnika koji potiču nelikvidnost su:

1.Nemogućnost naplate računa (Zakon o rokovima ispunjavanja novčanih obveza se ne provodi u praksi, ugovorom se definiraju rokovi od 60 dana, a ako rok plaćanja nije definiran ugovorom, onda se smatra obveza dospijeća od 30 dana nakon ispostave računa. Iako su rokovi plaćanja definirani zakonom, vrlo često se javljaju probijanja rokova, oni su veći za poduzetnike koji posluju s državom).

Rješenje: Bolje poštivanje i provođenje Zakona o rokovima ispunjavanja novčanih obveza te Zakona o obveznim odnosima u poslovnoj praksi.

2.Plaćanje PDV-a po ispostavljenim računima – Poduzeća čiji je prihod iznad 3.000.000,00 kn moraju plaćati PDV po ispostavljenom računu bez obzira jesu li su uspjeli naplatiti taj račun. Iako se olakšalo malim i srednjim poduzećima da se registriraju kao poduzeća koja će plaćati PDV po naplaćenoj realizaciji, plaćanje 25% od svakog ispostavljenog računa uz neznanje kada će račun i hoće li biti plaćen ozbiljan je problem za likvidnost ostalih poduzeća koja nisu registrirana po naplaćenoj realizaciji.

Rješenje: Plaćanje PDV-a po naplaćenoj realizaciji za sva poduzeća kako bi se povećala likvidnost svih poslovnih subjekata na tržištu.

3.Sporost trgovačkih sudova – Sudski sporovi na trgovačkim sudovima s prosjekom od 1000 dana su smanjeni na 687 dana prosječno po predmetu. Ipak, i dalje predstavljaju spori i neizvjesni put naplate potraživanja.

Rješenje: Smanjivanje prosječnog spora na trgovačkim sudovima ispod 365 dana (odnosno jedne godine). Potenciranje privatnih arbitražnih sudova u parnicama, što je omogućio Zakon o Arbitraži iz 2011. koji rješavaju sporove do 350.000,00 kn unutar 90 dana.

4.Predstečajne nagodbe – U sebi su imale smisao donošenja planova restrukturiranja kako bi se poduzeće oporavilo od nelikvidnosti. Vrlo često su ti planovi restrukturiranja loši i samo kupnja vremena do stečaja uz jednu ozbiljnu posljedicu stavlja vjerovnika u loš poslovni odnos. Umjesto da se štiti vjerovnik, njemu se otpisuju dugovi, vrlo često i iznad 50% potraživanja. Ostali iznos je moguće naplatiti kroz dugi vremenski rok ukoliko i samog vjerovnika predstečajna nagodba zbog insolventnosti ne odvuče u stečaj.

Rješenje: Izbjegavanje mogućnosti ulaska u predstečajne nagodbe bilo da je riječ o vjerovniku koji potražuje ili dužniku koji je u postupku. Za vjerovnike je rješenje provjera boniteta poslovnih partnera, što predstavlja provjeru vjerojatnost nastanka insolventnosti. S druge strane, dužnici trebaju dobre računovođe, kontroling, financijski menadžment, praćenje financijskih izvještaja (Izvještaj o novčanom toku), praćenje koeficijenata likvidnosti. Dobra alternativa predstečajnim nagodbama mogu biti nagodbe kroz Zakon o mirenju.