Share

Teksaške priče

Teksaške priče su putopis koji su Daniel Hinšt, Petar Vušković i Vjekoslav Juraček napravili slijedom putovanja u Dallas, Houston i Austin.

TEXAS je odličan primjer za hrvatsku transformaciju. Samo trebamo poželjeti prosperitet!

Bivši guverner Rick Perry je sjajan momak koji je pokrenuo transformaciju Texasa prema još većoj slobodi. Rick je poznat kao „Americas’ Greatest Job Creation Governer

Uvodni video u Texašku priču

Ekonomsko nasljeđe Texasa za 21. stoljeće

Povod za teksaške pričeje bilo je sudjelovanje našeg Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA) na godišnjoj konferenciji mreže za ekonomsku slobodu (Economic Freedom Network) koju okuplja kanadski slobodno tržišni Fraser Institute. Domaćin konferencije bio je O’Neil Center for Global Markets and Freedom poslovne škole Cox pri Southern Methodist University (SMU) u Dallasu. Ujedinjena metodistička crkva – United Methodist Church (jedna od najvećih i najutjecajnijih mainstream kršćanskih crkava u Teksasu i Americi) osnovala je ovo privatno sveučilište s nizom kvalitetnih škola, društava i sportskih klubova. Mnoge kompanije i pojedinci ulažu svoj novac u ova prestižno sveučilište čiji moto je: „Istina će vas osloboditi“, baš kao što je Isus Krist rekao.

Jedna od temi konferencije je bilo pitanje „Kojim putem, Amerika? Ekonomskom slobodom ili putem u ropstvo“. Prema novom Fraserovom izvješću o ekonomskoj slobodiAmerika je pala na 16. mjesto, dok je primjerice Rumunjska napredovala do 17. mjesta.

Više je razloga pada američke ekonomske slobode. Federalni porezni nameti rastu, kao i regulacije na poslovanje. Jača je kontrola tržišta kapitala i vizna kontrola ulaska stranaca u zemlju i drugi problemi. Federalna vlada je sve rastrošnija, ne samo za ratove, već pogotovo za zdravstveni Obamacare i druge socijalne programe. Dugovi su počeli rapidno rasti i država se već zabila u „fiskalnu liticu“. U zemlji tradicije vladavine prava i ograničene uloge države, federalna država je počela sve više regulirati gospodarstvo, narušavajući time ustavna načela slobode i odvojenosti politike i gospodarstva. Federalna vlada je uvelike intervenirala kako bi spašavala financijsko tržište i pojedine druge industrije od propasti. Nekada u poziciji vodeće nacije liberalnog kapitalizma, Amerika je sve više postala utočište kronističkog kapitalizma, sustava u kojem je moć u rukama političkih interesa i njihovih sprega s korporacijama koje ovise o državi.

S razlogom treba istaknuti da ekonomske slobode upravo zbog ponašanja federalne države, odnosno Washingtona, čija birokracija i politička moć je ono što brine sve više Amerikanaca. Ta priča nas vodi baš u Teksas. „Lone Star State“ je jedna od onih država u kojoj većina građana ima mnogo toga prigovoriti baš tom Washingtonu. Teksas je kroz povijest bio meksički, pa su ga hrabri borci oslobodili. Nekoliko godina bio je samostalan, kako bi kasnije, čak i nevoljko, postao dio američke federacije. Teksašani su nešto poput Istrijana i istarskih liberala u Hrvatskoj – uz jasnu poruku o decentralizaciji: više naših prava, ovlasti i novaca nama, a ne njima.

Federalna vlada iz Washingtona uzima sve više novca od država federacije, pa tako i od bogatog Teksasa (prema BDP-u 13. najveće svjetsko gospodarstvo). Washingtonski birokrati žele što više kontrolirati i nametati rješenja za cijelu Ameriku. Bivši teksaški guverner, Rick Perry, poznat je po svojem protivljenju „one size fits all“ mentalitetu. Mnogi Teksašani, kao i mnogi Amerikanci, jednostavno ne vjeruju u centralno upravljanje. Amerika je jedna zemlja (country), ali federacija je ujedinila države koje su tradicionalno imale velike slobode i autonomije. Tako primjerice Obamacare nije sjeo mnogim Teksašanima koji vjeruju u osobnu odgovornost za zdravlje i da je zdravstvo stvar država (baš kao što je to u EU). Federalni porez na dohodak pojedinaca i firmi (income tax) također ne sjeda u državi bez poreza na dohodak (no income tax state). Da, Teksašani i poduzetnici u toj državi ne plaćaju porez na dohodak, odnosno porez na dobit. Država se financira iz sitne stope prodajnog poreza (sales tax) kao alternative europskim PDV-ima i poreza na imovinu. Vjerojatno se još pridoda i prihod od nafte pa je dobra pouka za Hrvatsku da s eksploatacijom nafte i plina treba ići, kako bi Hrvatska postala barem „mali Teksas“.

Energetika je jedan od najjačih sektora teksaškog gospodarstva. Mnogi niži troškovi energenata u odnosu na druge države jedan od su od razloga zašto mnoge firme i poduzetnici žele poslovati u Teksasu. Drugi razlog je svakako nisko porezno opterećenje, pogotovo to nepostojanje državnog poreza na dohodak i dobit. Bivši guverner Perry pobrinuo se da deregulira uvjete poslovanja, pa je Teksas među najboljim državama za posao. I to je onaj važniji dio istine. Nafta i energetika ipak nisu glavni faktor teksaškog uspjeha, već upravo mnogo manji porezi i regulacije u odnosu na druge države. Manji teret za teksaško gospodarstvo stvorio je uvjete za slobodan razvoj poduzetništva i imigraciju mnogih kompanija u Teksas.

Prema Fraser Institutu Teksas je među ekonomski najslobodnijim saveznim državama Sjeverne Amerike. To su te dobre teksaške priče. Ponešto bolje su samo kanadske pokrajine Alberta i Saskatchewan, odnosno Newfoundland i British Columbia. U SAD-u Teksas definitivno vodi, a uska konkurencija su mu samo South Dakota, North Dakota, Virginia i New Hampshire. S druge strane, super poznati New York je među najmanje slobodnim državama. Možda to neće obeshrabriti turiste u izboru New Yorka, ali svakako hoće mnoge poduzetnike-porezne obveznike kojima je svaki dolar bitan. Teksas nudi priliku poduzetnicima da prođu jeftinije!

Texas Public Policy Foundation je utjecajni slobodno tržišni think tank, sa sjedištem u glavnom gradu Austinu, veoma zaslužan za zagovaranje i postizanje ekonomske slobode Teksasa. U teksaškoj zakladi primio nas je potpredsjednik Joshua Trevino. Sastali smo se sa nizom voditelja pojedinih projekata, ovisno o temama koje su za interesirale. Zaista odlična organizacija i gostoprimstvo. Svaki tim imao je točno 20 minuta vremena za nas, pa se mijenjaju. Naišli smo čak i na jednu divnu gospođu slovačkog porijekla koja ljetuje na Braču. To je posebno raznježilo našeg prijatelja Petra s Brača.

U navedenoj teksaškoj zakladi razgovarali smo upravo o kršenju 10. amandmana američkog ustava. Taj amandman jamči federalizam, odnosno preusmjerava sve druge ovlasti donošenja odluka na države. Federalna država se tim amandmanom ograničava samo na ustavom dane ovlasti. Problem je to progresivcima i lažnim „liberalima“ koje ustav nema zanima (u cijelosti) kao dokument koji je ideje klasičnog liberalizma stavio u praksu nacije koja je odlučila eksperimentirati ono najbolje i iznimno što je ljudska civilizacija ikad stvorila. I onda se pojave kolektivističke ideje koje bi trebali nametnuti obveze svim državama federacije. Amerika je nastajala na načelima privatne inicijative i dobrovoljne pomoći – daleko od predodžbe da bi washingtonska mašina mogla nametnuti „one size fits all“ rješenje. Baš sam imao priliku razgovarati sa kolegama, istaknuvši kako, usporedbe radi, nema temelja u EU ugovoru, da Brussels nametne EU zdravstveno osiguranje. To je stvar država članica. Zašto se onda ne poštuje činjenica da postoje države koje imaju svoje ovlasti a ujedinile su se da bi federaciji dale vrlo male ovlasti i ograničili njezinu moć uplitanja u slobodu pojedinca.

Texas Public Policy Foundation je dala doprinos u zagovaranju provedbebrojnih tržišnih reformi koje su se isplatile. Teksas ima manje od desetine američkog stanovništva, a svaki treći američki posao stvori se baš u Teksasu. Poduzetnici i investitori ne vide tu tek slučajnost ili pak ugodne temperature (koje i u listopadu premašuju 30 celzijevih) kao razlog zadovoljstva sa Teksasom. Radi se o ekonomskoj slobodi kao političkom brendu. Zamislimo si hrvatske političare kojima je glavna motivacija da se natječu u socijalnim darovima i hvalisanju tko je koliko dao tim i tim skupinama.

Guverner Perry je bio uvjeren kako je Teksas postao poželjan baš zbog lakih uvjeta poslovanja. Nije smatrao da Teksas treba sebično privući što više poslovnih prilika sebi. Perry i dalje vjeruje da je teksaški gospodarski model veliki izvozni proizvod, usluga ostatku Amerike. Ipak, Perry zna da Ilinois to ne može postići uz progresivno vodstvo naklonjeno sindikatima i kolektivnim ugovorima.Perry je aktivan u obilaženju drugih država kako bi pozvao investitore da dođu u Teksas.

Perry je građanima Teksasa ponudio viziju koju do sada u Hrvatskoj nitko od plašljivaca nije mogao ponuditi. Kako je u Hrvatskoj započela predizborna kampanja, bivši teksaški guverer besplatno nudi viziju i hrvatskim natjecateljima da pokušaju biti bolji i kreativniji od njega. Perry bi svoje teksaške priče mogao ispričati i u Hrvatskoj.

U Austinu sam imao priliku posjetiti i Stratfor, svjetski najpoznatiju privatnu obavještajnu kompaniju, specijaliziranu za geopolitičke analize i strateška predviđanja. Klijenti su mnoge privatne kompanije, kao i CIA. Stratfor je samo jedan od nizu primjera koji pokazuju rastući američki trend outsourcinga nacionalne sigurnosti i obavještajnih usluga. Izgleda kao američka specifičnost, ili radije kao perspektiva da i Europljani razmisle o stvaranju novih prilika na novom obliku tržišta. Amerika je ispred Europe upravo zbog svoje otvorenosti za nove ideje i tržišna rješenja.

Rent-a-Dodge

Plan je bio uzeti dobar američki auto. Znali smo da bismo teško našli autobusnei željezničke linije za Houston, pa Austin i natrag u Dallas. Najam je na kraju, sa svim osiguranjima i neizostavnim GPS-om, ispao 692 dolara. Za nas trojicu i ne toliko mnogo, ali svakako više od planiranog. Kada smo sjetili u zračnu luku Forth Worth, cijene su bile i iznad 800 dolara. Onda se trojici očajnika obratio jedan taksist koji nam je ponudio svoju Uber uslugu (čak 70 dolara) do regionalne Dallas Love Field zračne luke. Na kraju smo jeftinije prošli, a ujedno iskoristili priliku za Uber vožnju (jer protektivni zagrebački birokrati imaju centralni plan protiv slobode izbora).

Mogli smo odabrati bilo koji auto na parkingu. Odabir je bio metalik jeep Dodge. Jedinstvena prilika za automatik vožnju, daleko jednostavnije od europskih mjenjača.

Izlaz na svakom koraku

Kad vozite (barem teksaškim cestama) i slučajno promašite izlaz primjerice s autoceste, nema problema. Odmah je sljedeći za već oko pola milje ili malko više. Lako se vratite natrag, također. U samom Dallasu imate mnogo mjesta gdje se slobodno, bez prekršaja, možete okrenuti u suprotni traku.

Dobra je stvar u Teksasu da na crvenom, možete slobodno skrenuti u desno. Kod nas postoji onaj famozno regulirani znak u desno. To njima nije bitno. Podrazumijeva se da možete skrenuti kad za to postoje uvjeti na cesti.

Zanimljivije je na brojnim raskrižjima gdje uopće nema semafora, već samo znak stop. Stao bih na stop, a također stao bi i auto s moje lijeve ili desne strane koji znak stop uopće nema. Ja bih potom logično htio propustiti taj auto koji nema znak stop. Ne, ipak je obratno – prednost imam ja koji sam stao na znaku stop.

College football, Cheerleadersice i misteriozno sestrinstvo

Imali smo priliku dobiti ulaznice za college football kako bismo postali možda i prvi SMU navijači iz Hrvatske. Tekma je započela američkom himnom te potom molitvom Bogu za igrače obaju timova. Imali smo priliku vidjeli i predivne Cheerleadersice (a prije same tekme smo se nekako uspjeli ušuljati na njihov trening i pofotkati). Sa zanimanje smo gledali i na zgradu metodističkog sestrinstva, ali ipak nismo htjeli zvoniti (uostalom konferencija kao glavni razlog našeg dolaska samo što nije počela).

U dobrom društvu

Ne treba generalizirati, ali je možemo posvjedočiti prijateljskoj atmosferi Teksašana. Mnogi bi nas (nepoznati ljudi) pozdravili na ulici, ispred svoje kuće, u baru. Takav je običaj. Lako se pokrene ugodan razgovor. Ljudi vole otvoreno razgovarati – potpuna suprotnost od toga su gotovo svi hrvatski političari koji stalno nešto skrivaju (jer su ih sile okolnosti prisilile).

Jedna curka, koja se skoro sklapa brak sa svojom djevojkom, pozivala nas je (zajedno sa svojim brkatim prijateljem) na pucanje u lokalni streljački klub. Kao član zagrebačkog kluba LAS, ljubitelj oružja i 2. amandmana odmah bih pristao (samo što smo sljedeći dan iz Dallasa išli za Houston). Njezin prijatelj dobro je rekao kako njemu policija ne treba jer ga sigurno neće zaštiti od napada nasilnika. Taj brkati momak se oslanja na svoju odgovornost (umjesto na one koji bi ionako došli na očevid).

Malo bi zbunila nas baš ta priča da idemo u Houston. Nekoliko ljudi iz Dallasa nam je reklo da ne idemo u Houston. A mi baš već rezervirali 2 noćenja preko airbnb.com. Kasnije smo shvatili da postoje ta lokalna rivalstva. Nekako smo im vjerovali, a kad smo se vratili iz Houstona, definitivno smo bili sigurno da je Dallas ipak bolji od Houstona.

U Teksasu naiđete i u tih 10 dana na svašta. Susjed u Dallasu koji Hrvatima prodaje autiće preko interneta. Mladić koji trči, dođe do semafora, iza nas, i počne raditi sklekove nasred pločnika. Mislim da me oborio jer je bilo daleko više od 50 od jednom. Hrpa vjeverica koje trče po našem kvartu u Dallasu.

Concrete Cowboy

Već prvu noć bili smo željni izaći na neko kaubojsko mjesto. Smjestili smo se u stanu koji nam je iznajmio naš airbnb prijatelj Nick the brick. Naime, kad smo došli kasno navečer po lokalnom vremenu (Hrvati su već možda i budili za posao), Nicka nije bilo doma. Ključ nam je ostavio ispod cigle, pa je dobio nadimak. Presvukli smo se na brzini i odmah isprobali noćnu vožnju sa našem dobrim Dodgem. Planirali smo otići u Teddy’s Room, ali smo u toj istoj Cedar Springs ulici vidjeli Concrete Cowboy s mnoštvom ljudi. Odmah je bilo jasno da je to pravi pik za nas. Kao prvo, tražili smo konkretno mjesto, a kao drugo, kaubojski stil. Kasnije smo dobili na znanje da je za potragu za kaubojima bolje otići sjevernije, u Oklahomu. A mi već isplanirali prema jugu Teksasa. Donijeli smo zaključak da Oklahoma može biti dobar odabir za sljedeći put.

Red River Dallas i Wild West Houston

Petak smo ocijenili kako najbolji dan za kaubojsku plesnu dvoranu Red River. Mnogo konkretnije, u kaubojskom smislu, u odnosu na Concrete Cowboy bar. Već u 7 navečer zabava je počela s besplatnom podukom za kaubojske plesove. Nakon poduke, krenuo je plesnjak koji se odvija po kružnom podiju. Unutar samog plesnog podija i oko njega su šankovi i stolovi.

Slično iskustvo vrijedi i za Wild West Houston. Pokušali smo plesati, imitirajući par mladih kaubojki na podiju. Ipak, shvatili smo da nam za kvalitetnu i uvjerljivu plesnu izvedbu treba dodatnih par noći plesnih pokušaja da postanemo nalik kauboja.

McKinney Avenue i Trophy Room

Subota nam je bila rezervirana za McKinney Avenue, noću popularna zbog mnoštva barova. Trophy Room se pokazao kao odlično mjesto za lokalna upoznavanja. Odabir kod konobarice uvijek bi bila neka druga teksaška piva (ali ne previše). Ipak, svaki bar radi samo do 2 ujutro.Za utjehu, jedna od posljednjih pjesama u Trophy Room-u bila je popularna domoljubna. Njezin autor, Lee Greenwood, velika je zvijezda američke glazbene scene.

Country i Carrie Underwood

Odlučili smo slušati uglavnom country. U autu je radio gotovo stalno bio na 99,5. Country je kombinacija jednostavne, partiotske i kršćanske glazbe. Za razliku od progresivne glazbe koja se „komercijalno“ izvezla u svijet, Country je ostao dio Amerike, one bolje, prijateljskije i bliže ljudskom srcu. Carrie Underwood nam se svojoj trojici najviše svidjela. Jedna od top pjesama koje je slušao na dobri Dodge bila je i Ain’t no Trucks in Texas pjesma Ronnia Dunna.

Kako bismo vozili u smjeru Houstona, na radiju je bilo sve manje country glazbe. Shvatili smo da ima nekih problema s tim Houstonom. Kad smo se vratili kući u Dallas, ponovno country. 99,5 zapravo je radio iz Forth Wortha, pa je vjerojatno dostupniji u sjevernom dijelu Teksasa.

Jet-lag i 5-hour energy

7 sati razlike nam je pomalo poremetilo ritam spavanja. Meni kao vozaču je preostalo da se u noćnim satima oslonim na 5-hour energy – sočno kratko piće koje odmah razbudi i vrati energiju. I tako nekako, traje 5 sati. Napitak se može kupiti u svakom dućanu, na svakoj benzinskoj pumpi. Nisam vidio u hrvatskim dućanima pa dajem preporuku.

Malo galona, tank za 30 dolara

Na benzin smo potrošili do 90 dolara. 30 po svakome. Prešli smo preko 1000 km, od Dallasa do Forth Wortha (1 sati u jednom smjeru), od Dallasa do Houstona (4 sata), od Houstona do Austina (2,5 sata), od Austina do Dallasa (4 sata) + mnogo vožnje po tim gradovima.

Možete hodati pješke, voziti bicikl (premda nema tako lijepih biciklističkih staza kao u Europi). Ipak, auto je zaista potreban. Javni prijevoz je oskudan. Poneka tramvajska linija u Main street u downtown području Dallasa i Houstona. Za Amerikance javni prijevoz djeluje nekako kolektivistički. Uostalom, čemu se oslanjati na javnu uslugu koja je lošija. Auti su bolji, a benzin je više nego duplo jeftiniji od hrvatskog. Ipak, nema tih trošarinskih poreza i ostalih nameta koji bi američki benzin učinili toliko skupim (pa i unatoč otvaranju tržišta benzina u Hrvatskoj). Na lokalnoj benzinskoj u Forth Worthu, galon je bio 2 dolara. Kasnije smo vidjeli da bi nam Shell i Chevron ponudili ponešto više (ali i dalje povoljno).

Prvo se uplati neki željeni iznos, pa smo odlučili da damo 30 dolara. Ako bi natočili za niži iznos, dobili bismo dio novca natrag. Kako smo imali jeep, mislili smo da u njega ide mnogo galona, a i krivo smo preračunali galone u litre. Došli smo do 15 galona i nije nam bilo jasno zašto ručkica škljoca. Vjerovali smo da je to baš nas neki vrag zadesio. Odjednom nam je, nakon mnogo škljocanja, benzin počeo curiti po benzinskoj pumpi. Onda smo shvatili da smo se preračunali i da smo pretjerali.

Houston

Houston ima lijepu downtown četvrt. Pogled noću je najbolji s bara 3rd floor. Sljedeći dan smo se popeli na J.P. Morgan Chase toranj (najviši neboder nakon nakon Wells Fargo). Skyline pogled na cijeli grad i mnoštvo nebodera. Ipak, nije to više atrakcija kao tijekom 80-tih i 90-tih. Kinezi i UAE danas imaju mnogo modernije i kreativnije nebodere. Kao i u Dallasu, na ulicama downtown Houstona i nema baš mnogo ljudi (ali ipak više nego u downtown Dallasu).

Ono što će i mnogi u Hrvatskoj pretpostaviti – sigurno ne mnoštvo ljudi kao u zagrebačkim kafićima usred radnog vremena. Alternativa houstonskim neboderima su tuneli, čija mreža spaja mnoge velike zgrade u downtown području. Krenuli smo u obilazak, ali ubrzo smo vidjeli da je to cijela downtown mreža.

Austin

Glavni grad Teksasa nije i najveći. Glavna gradska ulica, Congress Avenue, vodi prema Kongresu države Teksas. Tu se donose bitne političke odluke – sigurno mnogo mudrije i liberalnije (u pravom smislu te riječ – ističem) nego u kolektivističkom i politički karteliziranom Washingtonu. Uskoro Vam dođe da shvatite kako je grad tom avenijom podijeljen u dva kulturna dijela. U jednom dijelu, poslovne zgrade i građanski sloj. U drugom dijelu, mnoštvo hipija koji žive u svojim alternativama, katkad i dosta različitim od mainstream građanskog stila života prosječnog Amerikanca. Glavno mjesto za zabavu je popularni „6th street (više o tome na google images..). Noću se ta ulica zatvara i postaje šetalište za sve one koji su željni razuzdane zabave po mnoštvu barova i klubova, raznih vrsta.

Sam smještaj nam je bila tipična američka kućica. Maksimalno 40-ak kvadrata, sva od drva, jednostavna. Tama za pristojan život. Tako je gotovo u cijelom Austinu. Ima u Teksasu i vila. Ipak, građanski srednji sloj živi daleko skromnije od nekretninski bogatih Hrvata.

Na kraju

Daleko od toga da bismo htjeli dati idealnu sunčanu sliku Teksasa. Teksaške priče imaju svoje različite strane. Ima kvartova i mjesta u Teksasu koji ne izgledaju tako sjajno i zanimljivo. Uostalom, kao i svugdje. Ipak, Teksas nam je na kraju bio dobar odabir za „studijsko“ putovanje koje preporučamo. Do godine, nadam se obilazak drugih država zemlje čiji ljudi su nam se na kraju najviše svidjeli.

Ako smo nešto propustili napisati kroz naše teksaške priče, a jesmo, javimo dodatno.. Pitajte nas na info@cea-policy.hr