Adekvatna politika zaštite od štetnosti pušenja
Matej Hittner, predsjednik i Daniel Hinšt, potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize
CEA je već objavila članak na temu regulacije ograničenja pušenja u Hrvatskoj i drugim zemljama. Aktivno i pasivno pušenje i dalje ostaje značajan i sveprisutan problem na javnim mjestima u Hrvatskoj.
Odmah se postavlja filozofsko pitanje trebaju li zagovornici slobodnog tržišta i vlasničkih prava (klasični liberali i liberalni konzervativci) zagovarati politike ograničavanja odnosno zabranjivanja pušenja? Moglo bi se pretpostaviti da bi politike prema pušenju trebale usmjeravati društvo prema zdravijim životnim navikama. Dakle, neobvezujuće smjernice kao alternativa regulaciji, značile bi da se u društvu može javiti sve veći broj pojedinaca koji će prestati pušiti ili barem pružiti odgovor na sljedeće pitanje. Kako se može zaštititi pojedince od negativnih i nepoželjnih eksternalija, pa tako i od smrada, iritacija i trovanja nizom kancerogenih čestica uzrokovanih duhanskim dimom.
Dakle, sloboda je ograničena tuđom slobodom, a zdravo demokratsko društvo ne postoji bez zdravog razuma koji dovoljno govori u prilog znanstvenim činjenicama o štetnosti pušenja – pogotovo kada postoje pasivni pušači.
Problem pasivnih pušača je temeljni razlog zašto gotovo sve razvijene zemlje postavljaju potpuna ili velika ograničenja pušenja u zatvorenim prostorima, uključujući klubove, barove i kafiće. Niti u jednoj od zemalja zakonodavac ne zabranjuje pušenje kao takvo. Zabranjuje se trovanje drugih ljudi u zatvorenim prostorima gdje se okuplja mnogo ljudi. Razlike u regulatornom okviru svode se stoga na potpune zabrane pušenja u barovima i kafićima (UK, Irska itd.) u odnosu na većinske zabrane koje dopuštaju tek manji dio zatvorenog prostora za pušenje (npr. Njemačka).
Olaki argument osobne slobode nikako ne stoji jer bi prema tome Hrvatska imala priliku postati svjetski prvak, dok bi se potpuno pogrešno moglo zaključiti da su mnoge liberalne demokracije represivne i totalitarne zemlje. Upravo su vrlo razvijene zemlje predvodnice u visokim standardima ograničavanja pušača u nanošenju štete nepušačima. Načelo slobode zapravo ograničava narušavanje tuđe slobode i zdravlja.
Švedski primjer
Prema najažurnijim podacima Eurostata u Hrvatskoj je 24.9% pušača (onih koji puše svaki dan). Prosjek EU je 19.7% dok je najniži udio u Švedskoj sa 9.3%.
Sljedeći graf prikazuje trend smanjenja pušenja u Švedskoj:
Švedska ujedno predvodi po opsegu ograničenja pušenja te je tako od srpnja 2019. zabranila pušenje na dječjim igralištima, kolodvorima te terasama restorana i kafića.
Doduše, pri analizi i usporedbi politika ograničenja pušenja, potrebno je naglasiti jednu specifičnost vezanu za Švedsku. Naime, u Švedskoj je tradicionalno prisutno konzumiranje duhana oralnim putem, tzv. snus. Riječ je o paketićima duhana koji se drže između gornje usne i zubnog mesa te je time moguće iskusiti senzaciju nikotina bez potrebe izgaranja istoga. Iako popularan među konzumentima duhana u Švedskoj, njegova prodaja je zabranjena u EU te Švedska ostaje jedina država članica u kojoj je promet istim dozvoljen. Konzumiranje snusa se smatra manje štetnim od pušenja, no njegova konzumacija je povezana sa povećanim stopama oralnog raka.
Stoga snus nedvojbeno doprinosi niskom udjelu pušaća u Švedskoj ali zbog kulturne specifičnosti te dokazane kancerogenosti istoga, ono ne predstavlja poželjnu nikotinsku alternativu za ostatak Europske Unije.
Što se tiče samih ograničenja pušenja, međunarodna organizacija Smoke Free Partnership vodi projekt Smokefree Map[1] u kojoj mjeri i bilježi razinu ograničenja pušenja po sljedećim kategorijama:
- Ocjena provođenja mjera ograničenja
- Proizvodi temeljeni na grijanom duhanu
- Restorani
- Barovi
- Terase
- Unutrašnja radna mjesta
- Vanjska radna mjesta
- Sportska infrastruktura i stadioni
- Škole i sveučilišta
- Bolnice
- Javni prijevoz
- Osobna vozila
- Parkovi
- Plaže
Detaljnije pregled situacije u Hrvatskoj je kako slijedi:
- Prvo zakonsko ograničenje pušenja: 2008. (zadnja izmjena 2017.)
- Unutrašnja radna mjesta: djelomična zabrana – dopuštene su prostorije za pušenje
- Radna mjesta na otvorenom: nema zabrane
- Sportski objekti, stadioni: djelomična zabrana – postoji zabrana pušenja u sportskim objektima kao mjestima gdje bi nepušači mogli biti izloženi pasivnom pušenju, ali ne i na otvorenim mjestima
- Škole i sveučilišta: potpuna zabrana u školama i sveučilištima. Također je zabranjeno pušiti u prostorijama udaljenim manje od 20 metara od ulaza u obrazovnu ustanovu.
- Bolnice: djelomična zabrana – prostorije za pušenje dopuštene su pod određenim uvjetima. Također je zabranjeno pušiti u prostorijama udaljenim manje od 20 metara od ulaza u zdravstvenu ustanovu
- Barovi i restorani: djelomična zabrana:
- zabrana pušenja u restoranima;
- djelomična zabrana u barovima: prostorije za pušenje dopuštene su u velikim prostorijama, a postoje izuzeci za male barove.
- Terase restorana/barova: nema zabrane
- Javni prijevoz: potpuna zabrana
- Parkovi, plaže: nema zabrane
- Privatni automobili: nema zabrane
Ono što moramo posebno naglasiti je da izvještaj obilježava stupanj ograničenja u Hrvatskoj kao nedovoljan u odnosu na europski prosjek te provođenje trenutnih ograničenja slabo.
Prijedlog javne politike
Što se tiče europskih država i konkretnih mjera ograničenja, trenutna situacija ukazuje da je regulativa diljem Europe izuzetno raznolika.
Pri odabiru javnih politika potrebno je uzeti u obzir komparativnu usporedbu sa ostalim relevantnim državama. Iako je udio pušaća u Europi pa tako i u EU-u u opadanju, postoji prostor za daljnje mjere koje bi doprinijele destimulaciji pušenja kao redovite dnevne aktivnosti te značajno umanjilo prisutnost pasivnog pušenja. Kako je dom nepovrediv, a regulacije ne bi smjele ugrožavati pušenje unutar privatnih domova. Pritom je velika moralna odgovornost roditelja i ostalih da ne puše u prisutnosti djece.
Po uzoru na mnoge razvijene države, Hrvatska treba uvesti ograničenja u unutarnjim javnim prostorima, odnosno klubovima, barovima i kafićima. eventualno bi se pušenje u takvim prostorima moglo, uz strogi inspekcijski nadzor, dopustiti ukoliko mogu osigurati najviše četvrtinu potpuno odvojenog pušačkog prostora, pod uvjetom da takav prostor potpuno zadržava duhanski dim odnosno potpuno štiti nepušače.
Kod kreiranja javne politike važno se voditi ishodom, a ograničenje je razmjerno zaštiti slobode i zdravlja osobe. eventualno izuzeće može biti administrativno problematično jer nameće trošak usklađivanja prostora. Zato bi polazišna intencija zakonskog ograničenja trebala biti na zabrani kao načelu, a izuzeće se mora provoditi uz redoviti inspekcijski nadzor i borbu protiv potencijalno učestalih prijevara.
Za kraj, potrebno je napomenuti da CEA podržava legalizaciju konzumacije ograničene količine marihuane i kanabisa – za osobnu uporabu.
[1] The Smoke Free Partnership, Smokefree Map 2022, https://www.smokefreepartnership.eu/smokefree-map
