BEE kao novi globalni alat mjerenja poslovne klime
CEA analiza – članak je u modificiranoj verziji objavljen na portalu Ekonomski Lab
Ipak je bio relevantan
Za mnoge zemlje a tako i za Hrvatsku Doing Business izvješće Svjetske banke bilo je poticaj za uspoređivanje i natjecanje s drugim zemljama. Teško je dobiti dovoljan razlog za reforme poslovne klime ako nema izvješća koje mjerljivo pokazuje strukturne slabosti u funkcioniranju institucija, procedura i regulative za poslovanje te ujedno prati ostvareni napredak.
Hrvatski susret s ovim izvješćem bio je (barem u počecima) trnovit; zemlja koja je prije nešto više od deset godina bila iznad 100. mjesta uspjela je (prema posljednjem izvješću – DB 2020) doći među prvih 50 – izrazito blizu Slovačkoj, Češkoj i Poljskoj, a ispred Mađarske, Rumunjske, Cipra, Italije, Bugarske, Luksemburga, Grčke i Malte (unutar EU-a). Dok je Hrvatska uglavnom prestigla svoje istočno i južnjačko okruženje, ostao je i dalje određeni raskorak s Baltikom i s nekim drugim primjerima zemalja iz kruga trideset najboljih. S jedne strane, smanjeni su (među ostalim) troškovi, broj dana i procedura pokretanja poslovanja, građevinske dozvole, registracije vlasništva, priključka na električnu energiju i plaćanja poreza. Ujedno su poboljšani zaštita manjinskih dioničara, kvaliteta zemljišne administracije i povjerenje u opskrbu električnom energijom. U međuvremenu je uveden one-stop-shop pristup kroz zakonodavni okvir za građevinske dozvole i pokretanje poslovanja (START) a HGK više ne moraju plaćati mali poduzetnici. S druge strane, Hrvatska i dalje bilježi dublje strukturne probleme koji su se već mogli otkloniti, a pritom se mjeri stanje u glavnom gradu zemlje – zabilježen je vrlo dugačak stečajni postupak na trgovačkom sudu i mnogo je čekanja na građevinsku dozvolu zbog zagrebačke administracije. Slijedom navedenoga, dubinski uvid u ovo izvješće ukazivao je kako nije sve u nužnim prilagodbama regulative već i ujednačavanju administrativnih i sudskih praksi.
Petnaest godina nasljeđa
Zanimljivo je kako Svjetska banka u okviru svojeg pregleda Doing Business Legacy donosi „kumulativno“ izvješće o reformama od Doing Business 2005 (prvog izvješća). Prema tom izvješću Hrvatska je provela 34 regulatorne reforme koje se odnose na deset područja poslovne klime koje na globalnoj razini mjeri i uspoređuje ova metodologija. Po broju takvih reformi Hrvatska je 27. u svijetu (najviše u području građevinske dozvole, registracije vlasništva i pokretanja poslovanja), malo iza Litve, malo ispred Rumunjske i Češke, a u društvu Poljske. Ovo izvješće ne govori o ukupnom rezultatu, već o relativnom napretku pojedinih zemalja. Pritom se uzima u obzir da su neke uspješne zemlje već ranije provele nužne prilagodbe ili ih nisu trebale raditi; tako primjerice Australija ima svega devet reformi u tom razdoblju. Dakle, ove brojke govore kako su se reforme u ukupnom broju ipak fokusirale na manje razvijene i tranzicijske zemlje, što je i logična pretpostavka.
A onda je zagašen
Unatoč tom poticaju za mnoge zemlje, a tako i za našu, poznata ljestvica globalnog mjerenja reguliranosti poslovne klime više ne postoji, o čemu je više informacija ovdje. Uz neposredan povod ukidanja ove ljestvice u rujnu 2021. godine, bilo je primjera da su se neke zemlje (primjerice Čile) žalile na određene greške u izvješćima. Neregularnosti je priznala i Svjetska banka. Premda su metodologija i uzorak egzaktni, a takvima se (na prvi pogled) čine i rezultati (bodovi i ranking), inputi u procesu prikupljanja podataka ostavljaju prostor za rasprave odnosno različita tumačenja – prije svega zbog uloge tzv. kontributora koji ispunjavaju upitnike.
Unatoč tome, u usporedbi s nizom drugih globalnih ljestvica (primjerice WEF-ovo izvješće o konkurentnosti koje sadrži niz anketnih odnosno ne-egzaktnih podataka), Doing Business u velikoj mjeri oslikava realno stanje poslovne klime, zajedno s alternativnim pokazateljima, kao i OECD-ovim izvješćem o tržišnoj regulaciji prema kojemu je Hrvatska generalno u prosjeku OECD-a i Europske unije.
Stiže verzija 2.0.
Premda se površno moglo zaključiti da Doing Business ne valja i da je odjednom nestao, cjelovita istina nije baš takva. Istina je da Doing Business u nazivu više neće biti. Ipak, metodologija (uvelike) ostaje te će se doraditi s dodatnim pokazateljima i područjima.
Taj Doing Business 2.0. zove se Business Enabling Environment (BEE) i biti će objavljivan na godišnjoj razini, počevši od zadnjeg tromjesečja 2023. godine. Prije toga će se od početka 2023. godine provoditi prikupljanje podataka po zemljama. Ipak, Svjetska banka odlučila je prije toga pokrenuti pilot koji će se provoditi tijekom druge polovice 2022. godine, i to putem upitnika i anketa, a podaci će se objaviti.
Tijekom proljeća 2022. godine provodilo se savjetovanje o konceptu. U nastavku su ključne informacije o strukturi BEE-a.
BEE će imati zadaću zagovarati reforme javnih politika (policy reforms) i istraživanja usmjerena na poticanje razvoja privatnog sektora (private sector development), odnosno rasta, jednakosti prilika, održivosti, smanjenja siromaštva i dijeljenja prosperiteta.
BEE će se fokusirati na tri temeljna stupa pokazatelja: I. regulatorni okvir (transparentnost, jasnoća, predvidivost i kvaliteta propisa), II. javne usluge (institucionalni okvir, infrastruktura i programi bitni za funkcioniranje tržišta) i III. efikasnost javnog upravljanja u odnosu na privatni sektor.
Za razliku od Doing Business pristupa koji se fokusirao na regulatorne troškove poslovanja, BEE će navedeno uravnoteživati s koristima regulatornog okvira i javnih usluga koje su ključne za funkcioniranje tržišta odnosno gospodarstva u cjelini. Također, neće se gledati samo regulatorne informacije već će se mjeriti i provedba. Isto tako, nastojat će se postići ravnoteža između usporedivosti podataka među zemljama i reprezentativnosti podataka, i to putem stručnih savjetovanja i poboljšanja parametara prikupljanja podataka od poslovnih subjekata.
Metodološki koncept detaljno opisuje pokazatelje koji će se mjeriti. U ovoj analizi nastoji se predstaviti sažeti pregled pokazatelja, pogotovo u usporedbi s bivšom Doing Business metodologijom. BEE pokriva područja kao što su pokretanje poslovanja, građevinske i okolišne dozvole, nekretnine i vlasništvo, priključak za struju, vodu i Internet, radni odnosi, rješavanje sporova, izvori zelenog financiranja, elektronička poslovanje, međunarodna trgovina, oporezivanje, tržišno natjecanje i javna nabava te stečaj. Cilj je pokriti cjelokupan životni ciklus (life cycle) poslovanja.
Pregled BEE područja javnih politika (kliknuti za veću sliku)
Izvor: Svjetska banka
Pritom su ovisno o području moguće različite komponente kao što su: dostupnost interoperabilnih online usluga; online transparentnost regulatornih informacija; regulatorna ograničenja, vrijeme ispunjavanja obveza i troškovi procedure; institucionalni okvir i kvaliteta regulatornog okvira; dobre regulatorne prakse; jasnoća pravila; sigurnost, pouzdanost i kvaliteta javnih usluga; upravljanje rizicima; okolišna održivost itd.
Uvode se dvije horizontalne dimenzije: I. usvajanje digitalnih tehnologija (procjenjivat će se online one-stop-shop pristup i jedinstveni elektronički „prozori“ kod javnih usluga) i II. održivost okoliša (procjenjivat će se dozvole relevantne za okoliš i prisutnost zelenih poreznih poticaja).
Kao i svaka globalna metodologija, i BEE će imati svoja ograničenja u opsegu javnih politika odnosno područja koja će mjeriti. Dok su gore navedena područja reprezentativna za mjerenje poslovne klime, postoje i druga područja koja neće biti obuhvaćena, kao niti niz povezanih detalja iz pojedinih područja. Anketirat će se firme koje posluju na tržištu, a ne i oni koji su potencijalni poduzetnici ili su izašli s tržišta. Također, BEE neće sagledavati makroekonomske uvjete i pitanja korupcije.
Zaključno
Baš kada se pomislimo da Doing Business više ne postoji, stigla je verzija 2.0. Ova dorađena verzija uči iz iskustava prethodne metodologije i proširuje okvir mjerenja tako da fokus nije samo na troškovnoj komponenti lakoće poslovanja već i na kvaliteti cjelovitog institucionalnog okvira javnog upravljanja u odnosu na potrebu razvoja privatnog sektora.
Ako zemljama nedostaje Doing Business, ta će se metodologija i dalje moći koristiti za okvirne procjene napredovanja i reformi; na temelju zabilježenog rezultata u pojedinim slučaju točno se zna koliko koraka, dana i novca treba za neku proceduru, pa se uvijek mogu donositi regulatorne i administrativne odluke za njihovo smanjivanje, uključujući online i one-stop-shop rješenja. U tom smislu, Doing Business realno ostaje živ, dok se samo formalno ugasio.
Ipak, svijetlo ostaje gorjeti; u međuvremenu dolazi nova metodologija koja pruža ravnotežu između gledanja na troškovnu lakoću poslovanja i računanja na cjelovitu problematiku institucionalnog upravljanja regulatornom politikom. U tom pogledu, Doing Business i BEE rezultati neće biti usporedivi.
Drugim riječima, BEE će biti opširniji i kao takav će potaknuti institucije na uzimanje u obzir mnogo većeg opsega pokazatelja pomoću kojih će se mjeri reforme javnih politika u onom segmentu koji je ključan – a to je stvaranje okvira za rast i razvoj privatnog sektora.
