CEA smjernice za ambicioznu reformu zdravstva

CEA smjernice za ambicioznu reformu zdravstva uzimaju u obzir da je zdravstveni sustav strukturno i financijski vrlo složen, kao i temelje kritične točke koje su već ranije detektirane. Zdravstveni dug stvaraju mnogobrojne bolnice i klinike (kojih je oko 60) te skupa nabava lijekova. Zdravstveni dug se 2017. smanjio s 8,2 na 7,5 milijardi kuna, pri čemu prvi put deficit u zdravstvenom sustavu nije utjecao na povećanje ukupnog javnog duga. Pritom treba istaknuti sanacije  zdravstvenog duga jednom u dvije ili četiri godine, a zadnja je bila 2013.-2014. godine od 6,5 milijardi kuna, kada je povećan javni dug.

Sukladno Nacionalnom programu reformi 2018. provode se odnosno planiraju se provoditi određene pozitivne aktivnosti koje bi treba doprinijeti sniženju proračunskih troškova zdravstvenog sustava. Među njima se ukratko mogu istaknuti sljedeće:

1. Funkcionalna integracija bolnica (barem 12 bolnica je predmet spajanja).
2. Funkcionalno povezivanje zavoda za hitnu medicinu i objedinjeni hitni prijem.
3. Uvodi se objedinjena javna nabava lijekova, materijala i medicinske opreme te kontrola.
4. Ograničavaju se cijene lijekova na recept.
5. Uvodi se centralni upravljački sustav (83 ustanove).
6. Planira se 5%-tno smanjenje troškova nezdravstvenih djelatnosti u 14 odabranih bolnica. Uvode se smjernice za bolje upravljanje kvalitetom nezdravstvenih djelatnosti.
7. Planira se 15%-tno rasterećenje sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite u koristi primarne zaštite.
8. Uvode se privatne ordinacije u primarnu zdravstvenu zaštitu. Definirat će se privatna praksa u ordinaciji bez koncesije tj. vremenskog ograničenja dozvole. Privatni zdravstveni radnici će moći sukladno ugovoru s HZZO-om pružati privatne zdravstvene usluge i u prostoru dislociranom od adrese odobrene privatne prakse, koji se nalazi na potpomognutom području ili području s razvojnim posebnostima. Usluge će se moći pružati i u posebnom vozilu. Uvodi se načelo supsidijarnosti kako bi što veću ulogu imala primarna zdravstvena zaštita, čime bi se rasteretio bolnički sustav, što će dovesti do smanjenja zdravstvenog duga i prekomjernih proračunskih troškova.
9. Povećanje telemedicinskih usluga s 30.000 na 37.000, kroz 15 telemedicinskih centara.
10. Formiraju se centri izvrsnosti u pojedinim bolnicama zbog poboljšanja ishoda liječenja.
11. Povećava se broja specijalnih bolnica i lječilišta s 9 na 18. i poticat će se zdravstveni turizam kroz privatni sektor.
12. Bolnički liječnici će biti ocjenjivani i nagrađivani prema učinku.

CEA smatra kako se sve reforme u Hrvatskoj trebaju postaviti ambicioznije, tim više što su se uvelike odgađale. Nastavno na navedenu provedbu određenih aktivnosti u resoru zdravstva smatramo kako su potrebne ambicioznije aktivnosti, među kojima se ističu sljedeće:

1. Funkcionalna integracija bolnica se treba provesti cjelovito i ambicioznije. Istovremeno se upravljanje bolnicama može, uz adekvatni javni nadzor, davati i privatnom sektoru, kao primjerice u Švedskoj i nekim drugim zemljama. Pritom se pozdravlja planirano jačanje privatnog sektora u području primarne zdravstvene zaštite kroz planirani zakonski okvir.
2. Važno je uvesti konkurenciju na tržište zdravstvenog osiguranja, kako bi građani mogli birati željenog pružatelja, umjesto da HZZO ima monopol.
3. Postoji prostor za ambicioznije smanjenje troškova nezdravstvenih djelatnosti u bolnicama, što je i pitanje racionalnijeg upravljanja administracijom i osobljem.
4. Kroz objedinjenu javnu nabavu je važno uvesti strogu kontrolu kako bi se postigle što veće uštede, a svakako je važno ograničenje cijena lijekova na recept zbog ostvarenja proračunskih ušteda (kao primjerice u Poljskoj).
5. Potrebno je u zdravstveni sustav i bolnice uvesti profesionalni financijski menadžment, kako bi se moglo smanjivati dug i provoditi racionalizaciju troškova. Ravnatelji bolnica ne moraju nužno biti liječnici, već je to prije svega ekonomsko pitanje, vezano uz financijski menadžment i javni menadžment u cjelini.
6. CEA je unatoč kritičnoj financijskoj situaciju protiv planiranog povećanja zdravstvenog doprinosa s 15 na 16,5%. Smatramo kako se zatečena situacija može rješavati samo uz brze i dovoljno ambiciozne odluke koje bi kroz srednji rok otvorile prostor za sniženja zdravstvenog doprinosa u smjeru 10% (i većeg pokrivanja troškova tog sustava kroz opće porezne prihode). Za porezno rasterećenje rada jednako je važna i mirovinska reforma.

Zdravstveni doprinos treba staviti u kontekst pitanja treba li uvesti participacije u sustav ionako visokog standarda zdravstvene usluge. To je nepopularno pitanje, ali treba biti otvoreno. Prema podacima nadležnog ministarstva, u Hrvatskoj se za zdravstvo po stanovniku godišnje izdvaja 681 euro, u Sloveniji 1.546 eura, u Njemačkoj 3.973 eura, u Velikoj Britaniji 3.448, a u Švicarskoj čak 7.361 euro godišnje. Osim toga, zdravstveni doprinos plaća 30 posto stanovništva, a među njima svega polovica dopunsko zdravstveno osiguranje. Od barem 24 milijarde kuna zdravstvenog proračuna 85 posto troškova odlazi na usluge, a 4 milijarde kuna na lijekove.

Nije problem u javnom sustavu, već se otvara pitanje uvođenja konkurencije, umjesto da javni sektor ima monopol uz veliki trošak za porezne obveznike. Primjerice, njemački model upravljanja bolnicama kombinira javni, privatni i protestantski (crkveni) „stup“, dok je švedski model već poznat po privatizaciji upravljanja mnogim bolnicama. Švicarska i Australija imaju sustave dominantnog privatnog zdravstva, dok im nije sporna socijalna uloga države kada zaista zatreba.

CEA će temeljem započete reforme i svojih reformskih smjernica precizirati nužne prijedloge za zdravstveni sustav, gledajući tržišno usmjerene modele iz konkurentnih zemalja. CEA projekt Hrvatska 2025 već daje okvirne smjernice. Kvaliteta zdravstvenog sustava je također faktor koji doprinosi konkurentnosti zemlje.

___________________________________________________________________

Kontakt za javnost: Petar Vušković, potpredsjednik CEA – pvuskovic@qnorma.com