Doing business 2019 govori o stagnaciji rezultata uz pad rankinga. Prema izvješću Doing Business 2019 od Svjetske banke Hrvatska je na 58. mjestu (od ukupno 190 zemalja), sa 72% udaljenosti od zemlje s najboljom poslovnom klimom (tzv. distance to frontier). Dok je ukupni bodova ostao isti, u rankingu je Hrvatska pala za 7 mjesta.

CEA analiza je objavljena i na Ekonomski Lab.

Gdje je Hrvatska trenutno prema Doing Business rankingu?

TOP 10 zemalja su Novi Zeland, Singapur, Danska, Hong Kong, Južna Koreja, Gruzija, Norveška, Sjedinjene Američke Države, Ujedinjena Kraljevina i Makedonija. Litva je 14., Estonija 16., Latvija 19., Njemačka 24., Poljska 33., Češka 35., Švicarska 38., Slovenija 40., Slovačka 42., Kosovo 44., Srbija 48., Crna Gora 50., Italija 51., Mađarska 53., Rumunjska 52. i Čile 56. Iza Hrvatske su Bugarska 59., Luksemburg 66., Bahrein 62. i Grčka 72. Prema broju bodova i rankingu Hrvatska je generalno u društvo zemalja kao što su Cipar i Čile, odnosno Mađarska i Bugarska. Luksemburg je iza Hrvatske (prema ukupnom skoru i rankingu) samo zbog niže razine zaštite manjinskih dioničara.

Ima li promjena u odnosu na prošlogodišnje izvješće?

Kada se podaci iz ovogodišnjeg izvješća za Hrvatsku uspoređuje s prošlogodišnjim, na ukupnoj razini nije bilo pogoršanja bodova u bilo kojem području.

Smanjen je broj dana za registraciju vlasništva sa 62 na 47 (u Zagrebu) i povećan je indeks kvalitete zemljišne administracije s 22,5 na 23,5 (od ukupno 30). Smanjen je broj procedura za dobivanje električne energije s 5 na 4, a donekle i trošak, što se odnosi na HEP. Povećan skor u području plaćanja poreza sa 70,9 na 72,7, zbog smanjenja broja plaćanja s 35 na 34., sniženja granične stope poreza na dobit s 20 na 18%, zbog digitalizacije plaćanja poreza i zbog poboljšanja tzv. postfilling indeksa koji gleda usklađivanje s procedurom povrata PDV-a te korekcije i ispunjavanja prijave poreza na dobit.

Zabilježeno je povećanje broja procedura za građevinsku dozvolu s 18 na 22 i povećanje broja dana za istu sa 126 na 146 (gdje se gleda brzina administracije u Gradu Zagrebu kao glavnom gradu). Pritom je trošak građevinske dozvole povećan s 9,4 na 10,9% dohotka po stanovniku. Kako se zakonodavni okvir u međuvremenu nije bitno mijenjao (osim zbog uvođenja lokacijske dozvole), potrebno je detaljnije vidjeti u kakvom se točno povećanju radi – zakonodavnom ili vezanom uz način mjerenja. Također, kada se uzima u obzir da je prema ovogodišnjem sub-nacionalnom Doing Business izvješću Grad Varaždin imao 21 proceduru za građevinsku dozvolu, znači da je Grad Zagreb imao 1 više (što je pokazatelj lokalne administracije). U svakom slučaju, Hrvatska je 159. u svijetu prema ishođenju građevinskih dozvola i postiže svega 56% od najbolje prakse.

Realno gledano, korekcija je zabilježena kod broja dana za pokretanje poslovanja. Umjesto 7 dana (što je do sada bilo realno premalo i samo 3,5 dana više od Estonije prošle godine), zabilježeno je 22 dana (što je realno vrijeme, koje zbog trenutnog nestandardiziranog postupka uz posredstvo Hitro.hr tj. pri trgovačkim sudovima ovisi od slučaja do slučaja, sve dok se 2019. ne uvede već najavljena brza one-stop-shop registracija u svega nekoliko dana koja će broj procedura sniziti s 8 na 1 do 2). Zbog navedene korekcije je Hrvatska pala na 123. mjesto u području pokretanja poslovanja.

Nije bilo zabilježenih promjena u području dobivanja kredita, zaštite manjinskih dioničara, provedbe ugovora i stečajnog postupka, što se resorno odnosi na financije i pravosuđe.

Kada se gledaju kritične točke u Doing Business metodologiji i izvješću, u sljedećim područjima su nužna regulatorna poboljšanja:

1. Razvoj objedinjenog (one-stop-shop) sustav za online pokretanje poslovanja u 1 koraku (eventualno 2) u kraćem roku trajanja (cca 1-3 dana), predviđen od 2019.
2. Ukidanje obvezne uplate temeljnog kapitala utjecalo bi na smanjenje troška pokretanja poslovanja premda isto ne predstavlja trošak.
3. Smanjenje broja procedura i dana za građevinsku dozvolu, zakonodavno je predviđeno tijekom 2019. (ali se još ne zna za koliko)
4. Smanjenje troška građevinske dozvole koji konkretno ovisi o odluci Grada Zagreba da snizi komunalni i vodni doprinos.
5. Smanjenja broja poreznih plaćanja. Zabilježena je digitalizacija poreznih procedura (kroz sustav e-Porezna). Vezano uz parafiskalne namete koji se prate u izvješću, moguće je vidjeti i rasterećenje zbog ukidanja plaćanja naknade za šume malim poduzetnicima do 3 milijuna kuna prihoda, premda se u izvješću naknada za šume i dalje bilježi (što znači da se gledaju veliki poduzetnici). Također, HGK se ne plaća za osnivače prve godine. Ipak, u izvješću se HGK članarina bilježi jer i dalje postoji i gleda se najveći iznos koji plaća nekoliko posto trgovačkih društava (1.083 kn mjesečno, u odnosu na 42 kune mjesečno za preko 95% firmi). Zbog smanjenja učestalosti plaćanja poreza potrebno je uvođenje dobrovoljne HGK članarine ili barem da se plaća jednom godišnje.
6. Smanjenje poreza treba nastaviti. Umjerena rasterećenja porez na dohodak (s 40 na 36%), dobit (s 20 na 18%) i promet nekretnina (s 5 na 4 i dodatno 3%) su se dogodila. U razdoblju 2015.-2019. ukupna fiskalna rasterećenja su preko 8 milijardi kuna. Ukinut je porez na tvrtku. Za daljnja poboljšanja potrebno je smanjivati doprinose koji stvaraju glavninu poreznog opterećenja rada, što je moguće tek nakon rezanja mirovinskih i zdravstvenih troškova u proračunu. Poželjno bi bilo uvesti i flat tax umjesto da progresivna granična stopa od 36% (premda snižena s 45 i 40%) kvari rezultat poslovne klime u segmentu poreza. Mogu se ukinuti i porezi na kapitalnu dobit i dividende kao oblici dvostrukog oporezivanja. Pozitivno je što nema uvođenja novih poreznih oblika, kao što se primjerice odustalo od uvođenja poreza na nekretnine.
7. Ubrzanje stečajnih postupaka, što se odnosi na funkcioniranje trgovačkih sudova.
8. Smanjenje troška stečaja u koji ulaze naknade odvjetnicima i bilježnicima odnosno sudske pristojbe te dodatno ubrzati trgovačke sudove kod stečaja. Likvidacija je također skup a nekad i dugotrajan postupak, pogotovo za start-up zajednicu koja očekuje bolji svijet u kojem će se firme lako paliti i gasiti. Stoga je u planu mogućnost likvidacije u tzv. „skraćenom postupku“ odnosno „likvidacija bez likvidacije“.
9. Smanjenje troška i trajanja postupka priključenja na električnu energiju kroz uvođenje rokova, što se odnosi na HEP.
10. Olakšanje dobivanja kredita. Do sada smo u ovom dijelu zaostajali zbog slabe ocjene zakonodavstva koje uređuje dužničko-vjerovničke odnose i korištenje kolaterala. Problemi se povezuju sa slabim registrima koletarala, slabom zaštitom osiguranih vjerovnika izvan stečajnih postupaka, nemogućnošću zasnivanja zaloga nad budućom imovinom i sličnim pravnim detaljima. Slabost je i nepostojanje javnog kreditnog registra što je do sada bilo kompenzirano postojanjem privatnog kreditnog biroa (HROK). Mjerenje u ovogodišnjem Doing Business za ovaj dio se odnosi na siječanj 2018., tako da prikazano rangiranje nije registriralo najnovije probleme koji su nastupili u svibnju nakon stupanja na snagu GDPR-a. Podsjetimo da HROK od tada više ne prikuplja podatke zbog pravne neizvjesnosti. Takvu je situaciju potrebno hitno razriješiti, jer će inače u mjerenju sljedeće godine vjerojatno doći do dodatnog pogoršanja.

Precizniji scenariji za Doing Business reforme nam daje sljedeće zaključke kako ući u TOP 30:

1. Kada bi se poduzela snažnija reforma odobravanja građevinskih dozvola tako da broj procedura padne na 10 (s trenutnih 22) i smanji broj dana na 70 (s trenutnih gotovo dvaput više) te se trošak dozvole u Gradu Zagrebu snizi na 3% vrijednosti investicije (sada oko triput više), Hrvatska bi se prema ukupnom skoru poslovne klime izjednačila sa Slovačkom.
2. Kada bi se povrh (1), plaćanje poreza izjednačilo s onim u Estoniji (što je već ambiciozniji scenarij), Hrvatska bi skočila na 35. mjesto na globalnoj ljestvici.
3. Kada bi se povrh (1) i (2), pravni odnosi u pogledu regulacije kolaterala i registara te odnosa dužnika i vjerovnika uredili kao u Mađarskoj (indeks prava = 9), Hrvatska bi ušla u TOP 30 zemalja kao 28. u svijetu s ukupnim postignućem od 78,2% najbolje prakse (najbolji Novi Zeland je na oko 87% – nije na 100%, jer nije u svemu najbolji).
4. Kada bi se povrh (1), (2) i (3), rješavanje nesolventnosti toliko poboljšalo da se iz likvidacijskih i stečajnih masa u prosjeku uspije naplatiti 66% rezidualne vrijednosti, Hrvatska bi ušla u TOP 20 (točnije, bila bi 19. najpoželjnija zemlja za poslovanje na svijetu) gdje se posluje na 80% od hipotetički najbolje regulatorne poslovne prakse u svijetu. Čak i za limitiranu administraciju poput naše ovo nije let na mjesec. Samo kada bi netko jasno odredio prioritete, zasukao rukave, dobro upravljao i strogo nadzirao provedbu.

Odgovornosti za provedbu

Otvorena pitanja za rješavanje ključnih problema znače da najviše operativnog posla imaju Grad Zagreb, trgovački sudovi, HEP, Porezna uprava, HGK, odnosno resori graditeljstva, pravosuđa, financija, energetike i gospodarstva.

Metodološka i realna pojašnjenja ključnih detalja

Detalji čine razliku i bitni su za analitičko i precizno shvaćanje rezultata, daleko više od površinskog gledanja samog rankinga.

1. Izvještajno razdoblje za Doing Business 2019 je od lipnja 2017. do lipnja 2018. Rezultat se odnosi završno na navedeno razdoblje, a govori i o javnim politikama od ranije. Svaka metodologija u konačnici gleda srednjoročno i dugoročno unazad.
2. Kada se površinski gledan, Hrvatska je pala s 51. na 58. mjesto. S druge strane, kada se opet površinski gleda, Hrvatska je zadržala skor udaljenosti od najbolje zemlje sa 72%, što govori o stagnaciji rezultata, umjesto o padu. Prema rankingu i skoru Hrvatska je generalno u društvo zemalja kao što su Cipar i Čile, odnosno Mađarska i Bugarska. Također, Luksemburg se ne bi mogao gledati kao lošiji od Hrvatske (i zadnji u EU) samo zbog rankinga i ukupnog skora jer ima samo nižu razinu zaštite manjinskih dioničara (dok je u ostalim područjima bolji od Hrvatske).
3. U odnosu na Doing Business 2016 koji se efektivno odnosi na razdoblje do 2015. godine, kada je Hrvatska pala na 40. mjesto, nema bitne razlike u skoru, što znači da se realno ne radi o padu (pogotovo kad se korekcije uzmu u obzir), već o istim preprekama koje treba rješavati. Tada je DTF skor bio 73% (samo 1%-tni bod više nego prema Doing Business 2019). Skok na 40. mjesto je uvelike bio posljedica metodološke promjene u mjerenoj godini (unatoč činjenici da su i u tadašnjem izvješću, kao i o ovogodišnjem zabilježena određena poboljšanja). Kada se izuzev navedenoga, usporedi Doing Business 2016 i Doing Business 2019, Hrvatska se „pogoršala“ po broju dana za pokretanje poslovanje (rast s 12 na 22,5), broju procedura za građevinsku dozvolu (rast s 19 na 22), broju dana za građevinsku dozvolu (rast s 128 na 146 dana), broju poreznih plaćanja (rast s 19 na 34) i broju dana za provedbu ugovora (rast s 572 na 650). Kada se realno gleda, u nekim od indikatora je došlo do korekcije rezultata koji ovisi i o kontributorima tj. ispitanicima. Stoga je prema postojećem sustavu pokretanja poslovanja (kojemu je 2018. zadnja godina), unatoč nestandardiziranom postupku, realnije bilo i prije i danas da se otvoriti trgovačko društvo u 3 tjedna, umjesto u svega tjedan dana (i nešto malo više od toga). Također, došlo je do korekcije odnosno nadopune broja poreznih plaćanja umjesto da se taj broj zaista povećao s 19 na 34. Pritom se gledaju oblici poreza, doprinosa, glavnih neporeznih davanja, kao i godišnja učestalost njihovih plaćanja. Primjerice, HGK i HRT naknada se gledaju kao 2 naknade ali se svaka množi s 12 jer se obje plaćaju na mjesečnoj razini, što daje rezultat od 24 porezna plaćanja. Činjenica jest da su se obje naknade i tada plaćale na isti način. Zato je već na samo tom primjeru netočno zaključiti kako je zaista prije tri godine bilo 19 poreznih plaćanja. U međuvremenu su se dogodila određena porezna rasterećenja vezano uz dohodak, dobit i prijenos nekretnina te ukidanje poreza na tvrtku. Istovremeno su u odnosu na prije tri godine zabilježena poboljšanja glede smanjenja troška građevinske dozvole, olakšanja registracije vlasništva i dobivanja električne energije. Kada se gleda sve navedeno, razlika u odnosu na prije tri godine odnosi se uvelike na kombinaciju metodoloških promjena, korekcija i nadopuna podataka, te u manjoj mjeri na odnos poboljšanja i pogoršanja. Dakle, realnije je zaključiti kako Hrvatska godinama stagnira, što se u konačnici vidi i iz usporedbe DTF skora.
4. Doing Business mjeri standardnih 11 važnih područja poslovne klime, što znači da ne mjeri poboljšanja i deficite poslovne klime vezane uz regulatorne reforme u drugim područjima poslovne klime (kojih je na desetke kroz stotine propisa), metodologije konkurentnosti i ekonomske slobode, a još manje uz strukturne reforme u cjelini za koje CEA ima konkretna rješenja kroz projekt Hrvatska 2025. Područja koja se mjere kroz Doing Business su (1) pokretanje posla, (2) dobivanje građevinskih dozvola, (3) priključivanje na električnu energiju, (4) registracija vlasništva nad nekretninom, (5) dobivanje kredita, (6) zaštita manjinskih dioničara, (7) plaćanje poreza, (8) prekogranična trgovina, (9) provedba ugovora i (10) rješavanje nesolventnosti (stečajevi i likvidacije), dok (11) indikatori regulacije tržišta rada ne utječu na skor.
5. Za niz područja mjeri se Grad Zagreb kao glavni grad, dok je prema subnacionalnom Doing Business izvješću najbolji Varaždin (barem među mjerenim većim gradovima). Primjerice, broj dana za pokretanje poslovanja, provedbu stečaja i ishođenje građevinske dozvole ovisi o trgovačkim sudovima u Zagrebu, odnosno o zagrebačkoj administraciji. Posebno je kritično područje procedura za građevinsku dozvolu jer je barem 1 više u Zagrebu u odnosu na nacionalnu regulativu, što govori o lokalnoj administraciji.
6. Doing Business pomaci i deficiti mogu tek donekle utjecati na gospodarski rast ili usporavanje istoga, ali bez izravnih zaključaka o ovoj temi, obzirom da je mnogo faktora rasta, a tako i kod poslovne klime u cjelini.
7. Kada se gledaju hrvatske Doing Business regulatorne reforme u proteklih desetak godina, Svjetska banka je zabilježila niz dugoročno olakšavajućih mjera (koje su samo dio dosad provedenih i planiranih regulatornih prilagodbi kroz administrativna rasterećenja i liberalizaciju tržišta usluga). Istovremeno, u manjem broju su zabilježene i neke otežavajuće mjere (kojih je bilo u nekim drugim područjima poslovne klime, izvan ove metodologije). Obzirom na navedeno, točan je zaključak kako su se regulatorne reforme provodile, ali da nisu bile prisutne u dovoljno velikom opsegu i dinamici. Gledajući prikazani metodološki scenarij za poboljšanja, neka do njih su već najavljena i u provedbi (te će se zabilježiti u okviru srednjeg roka, dok se za neka tek treba donijeti konkretni plan (kako bi se u srednjem ili možda tek dugom roku). Ovo pitanje se objektivno također odnosi na vaganje pluseva i minusa javnih politika u području regulatornih reformi. S druge strane, ranking podsjeća da se kod poboljšanja poslovne klime treba uspoređivati ne samo s domaćim preprekama koje se uklanjanju, već da se treba vidjeti što rade druge zemlje, a neke su u međuvremenu prestigle Hrvatsku.

Zabilježena poboljšanja: Snižen je trošak pokretanja poslovanja. Snižen je trošak i broj procedura za ishođenje građevinske dozvole te je uvedena e-Građevinska. Snižen je porez na promet nekretnina s 5 na 4% (i biti će snižen na 3%). Ukinut je HGK doprinos (a zadržana je samo članarina). Poboljšana je zaštita manjinskih dioničara vezano uz regulaciju sukoba interesa direktora. Olakšana je provedba ugovora kroz elektronički sustav za javnu prodaju pokretnina. Olakšana je provedba ugovora kroz pojednostavljenje parničnih postupaka i prebacivanje određenih ovršnih postupaka sa sudova na Financijsku agenciju. Uveden je ubrzani postupak izvanparničnog restrukturiranja u području stečajeva. Ubrzani su stečajni postupci, uvedeno je izvansudsko restrukturiranje i regulirana je profesija stečajnih upravitelja. U carinski sustav je uveden elektronički postupak, a pristupanje u EU je liberaliziralo prekograničnu trgovinu. Pojednostavljena je carinska procedura kroz usklađenje sa Zajedničkim provoznim postupkom EU (Common Transit Convention EU). Smanjeno je vrijeme uvoza i izvoza zbog poboljšanja lučke infrastrukture. Ukinuto je trogodišnje ograničenje trajanja ugovora o radu. Uvedeno je elektroničko plaćanje doprinosa. Snižen je namet za šume (a u međuvremenu je ukinut malim poduzetnicima do 3 milijuna kuna godišnjih prihoda).Poboljšan je sustav informacija o kreditima uvođenjem HROK-a (koji je u međuvremenu prestao s radom zbog GDPR-a).Olakšano je otpuštanje radnika. Smanjeno je vrijeme registracije vlasništva kroz poboljšanja zemljišnih knjiga (koja se nastavljaju, kao i njihovo spajanje s katastrom).U poboljšanja se prema metodologiji mogu zabilježiti i druge regulatorne prilagodbe. Zajednički informacijski sustav (tzv. ZIS) u svim zemljišnoknjižnim odjelima i katastarskim uredima, koji omogućuje izdavanje izvadaka iz zemljišnih knjiga bez obzira na mjesnu nadležnost, zaprimanje elektroničkih prijava za registraciju od strane javnih bilježnika i odvjetnika, elektroničke dostave izvadaka iz zemljišnih knjiga putem sustava e-Građani, uvid i pretraživanje unutar ZIS-a po OIB-u te usklađivanje podataka zemljišnih knjiga i katastra. Omogućeni su elektronički zemljišnoknjižni izdatci. Promiču se alternativni modeli rješavanja trgovačkih sporova i provedbe ugovora. Uvedena je elektronička komunikacija odvjetnika i suda kod rješavanja trgovačkih sporova i provedbe ugovora. Smanjilo se prosječno trajanje ovršnih i parničkih sudskih postupaka. Prosječno trajanje stečaja pri trgovačkim sudovima (2017.) je 313 dana (1 godina), dok se predstečajne nagodbe rješavaju u prosjeku za 167 dana. Istovremeno je bilo i određenih pogoršanja.

Zabilježena pogoršanja: U području radnog zakonodavstva je povećana je minimalna plaća, kao i obveza poslodavaca glede plaćanja godišnjih odmora. Trošak građevinskih dozvola je povećan zbog visine naknade za dozvolu. Zabilježeno je (tek naknadno) uvođenje HRT pristojbe (što se 2017. ubrojilo u pogoršanje, premda je ista postojala i prije). Zabilježeno je kako nije bilo ukidanja HGK članarine za osnivače firmi, a upravo je to provedeno. Povećan je zdravstveni doprinos s 13 na 15% (a dodatno se povećava na 16,5%, premda će se ukupni doprinos na plaću sniziti za 0,7%-tnih bodova).

Zaključno

Doing business 2019 govori o stagnaciji rezultata uz pad rankinga. Sve se to događa unatoč umjerenijim dugoročnim poboljšanjima koja se lako izjednače s određenim pogoršanjima, što zadržava samu stagnaciju.

Najavljene regulatorne reforme, prije svega oko online pokretanja poslovanja, smanjenja procedura za građevinske dozvole i druga poboljšanja tek će godinu nakon ući u izvješće).

Hrvatska bi mogla uz umjerenije pomake ući u TOP 30 zemalja, što znači da bi broj bodova (prema trenutnom ranking) trebala povećati sa 72 na 78% (gledajući distancu od najbolje zemlje). Poljska je 33. a Češka 35. te se obje nalaze u TOP 35. Prva stepenica mogla bi biti 42. Slovačka sa 76%.