Ekonomske slobode Hrvatske su do sredine 2016 stagnirale. Kanadski Fraser Institute je 25. rujna 2018. objavio novo izvješće Ekonomska sloboda svijeta za 2018. Hrvatska je na 75. mjestu (u odnosu na 73. mjesto u prošlogodišnjem izvješću) sa 70% ekonomske slobode. Na globalnoj razini je ekonomska sloboda blago povećana kada se gleda mjerenih 162 zemalja i jurisdikcija.
Autori izvješća su James Gwartney s Florida State University, Robert Lawson i Ryan Murphy s teksaškog Southern Methodist University i Joshua Hall sa West Virginia University.
Centar za javne politike i ekonomske analize je partner Fraser Institutu za promicanje ekonomske slobode i dio je svjetske mreže za ekonomsku slobodu (Economic Freedom Network).
Dvogodišnji odmak
Potrebno je istaknuti kako se izvješća Fraser Instituta odnose na razdoblja s dvogodišnjim odmakom. Ovogodišnje izvješće nije efektivno vezano uz 2017. i 2018. već uz razdoblje do sredine 2016. Kako je objektivno teško očekivati brze zakonodavne promjene u tek nekoliko početnih mjeseci mandata bivše vlade, izvješće se efektivno i u cijelosti odnosi na ocjenu razdoblja do 2015.
TOP 10 i usporedbe s drugima
TOP 10 zemalja prema ekonomskoj slobodi su Hong Kong, Singapur, Novi Zeland, Švicarska, Irska, Sjedinjene Američke Države, Gruzija, Mauricijus, Ujedinjena Kraljevina, Australija i Kanada. Primjerice Njemačka je 20., Japan 41., Francuska 57., Rusija 87., a Kina 108. S druge strane TOP 10 zemalja su Venezuela, Libija, Argentina, Alžir, Sirija, Kongo, Srednjoafrička Republika, Angola, Gvineja Bisau i Sudan.
Hrvatska je 2016. godine zabilježila stagnaciju na 70% u odnosu na 2015. (kada se bodovi zaokruže). Blago je smanjen broj bodova u području nepristranosti sudova, neovisnosti pravosuđa, korupcije i podmićivanja, zaštite vlasničkih prava, zakonske provedbe ugovora, povjerenja u policiju, poslovnih troškova zbog kriminala, inflacije, pregovora o kolektivnim ugovorima, regulacija o otpuštanju radnika. S druge strane blago povećanje ekonomske slobode je zabilježeno u području olakšanja otpuštanja radnika (zbog djelomične fleksibilizacije radnog zakonodavstva 2014.), ubrzanja pokretanja poslovanja te uklanjanja zahtjeva kod licenciranja i dozvola (dok je cjelovita reforma u navedenim područjima u tijeku do 2020.).
Usporedbe radi s Hrvatskom koja je 75. u svijetu sa 70% ekonomske slobode (kao Slovenija i Crna Gora), Srbija je 84. sa 69%, Slovačka je 53. sa 73% ekonomske slobode, Češka 30. sa 76%, Latvija 23. sa 77%, a Litva 13. Sa 79% (kao i Estonija). To znači da bi Hrvatska mogla dosegnuti Češku ako poboljša skor za 3%-tna boda, odnosno Češku sa 6%-tnih bodova. To znači da su zemlje poput Slovačke i Češke u barem nekoliko područja javnih politika bile ambicioznije u provedbi strukturnih reformi. Hrvatsko zaostajanje u rankingu je posljedica konkurencije među zemljama, a ne toliko drastične razlike u odnosu na navedene zemlje. To znači da Hrvatska 2025 ima šanse za značajan pomak uz ambiciozne mjerljive reforme koje su utemeljene i na Fraserovoj metodologiji za povećanje ekonomske slobode. Započeti reformski procesi se stoga trebaju ojačati i ubrzati, dok je potrebno donijeti i odluke o onim procesima koji još čekaju svoju agendu.
Reforme za povećanje ekonomske slobode provedene u međuvremenu koje nisu zabilježene
Kada se precizno gleda Fraserova metodologija i njezini indikatori prevedu u konkretne javne politike, može se navesti da su tijekom 2016.-2018. provedena određena reformska poboljšanja koja će zabilježiti povećanje ekonomske slobode tek 2021. ili 2022. (obzirom na navedenu dvogodišnju razliku).
U području fiskalne slobode provedena je umjerena porezna reforma koja je dohodak građana i obrtnika odnosno dobit poduzeća u 2017. rasteretila za 2,5 milijarde kuna. Tako je granični porez na dobit snižen s 20 na 18%, a efektivno je i niži zbog 12% za male poduzetnike do 3 milijuna kuna godišnjih prihoda i poticaja za ulaganja. Granični porez na dohodak snižen prvo s 45 na 40% a potom na 36%. Ujedno su 3 progresivne stope zamijenjene sa 2 stope, a efektivne stope su zbog povećanja neoporezivog dohotka. Ujedno se od 2019. dodatno povećava prag oporezivanja graničnom stopom (što je efektivno mogući bliski korak prema flat tax sustavu). Tijekom 2018. je provedeno dodatno porezno rasterećenje od oko 1,1 milijarde kuna (zbog promjena u sustavu PDV-a i dohotka te oporezivanja nabave automobila), ali prema navedenoj metodološki ne utječe na povećanje ekonomske slobode. Ukupno porezno rasterećenje je 2017.-2018. bilo 3,6 milijardi kuna, što odgovara vrijednosti od 1% BDP-a u korist poreznih obveznika. Planirana porezna rasterećenja od početka 2019. su u vrijednosti od 2,7 milijardi kuna, pa bi ukupno porezno rasterećenje 2017.-2019. moglo biti oko 6,3 milijardi kuna tj. oko 1,8% BDP-a. Provodi se fiskalna konsolidacija koja je već smanjila udio javnog duga u BDP-u na 78% 2017., a 2018. će biti 75% 2018., dok srednjoročno ide prema 66% 2021. Udio javne potrošnje snižen s 48 na 45% BDP-a (prema podacima Eurostata).
U području monetarne i financijske politike održava se niska stopa inflacije od oko 1%.
U području regulacije poslovnog sektora provedena su i provode se smanjenja administrativnih zahtjeva od prekomjernih birokratskih troškova. Također, liberalizacija tržišta usluga je provedena kroz preko 170 mjera uklanjanja prepreka u nizu sektora, a njezin nastavak u području profesionalnih usluga će dodatno utjecati na smanjenje zahtjeva vezanih uz licenciranje. Proces regulatorne reforme je u tijeku pa će se provedba moći cjelovito ocijeniti 2020.
Reforme za povećanje ekonomske slobode koje su u provedbi te će se naknadno zabilježiti
Istovremeno se u području regulatorne slobode se provodi razvoj one-stop-shop sustava za online pokretanje poslovanja (kroz samo 1 korak u najviše 3 dana i uz niži trošak), smanjenje broja procedura, dana i troškova ishođenja građevinske dozvole kao i priključka za struju, povećanje provedbe vlasničkih prava i kvalitete sudskih procesa, smanjivanje zahtjeva za licenciranje profesija u okviru nastavka liberalizacije tržišta usluga, dodatna administrativna rasterećenja gospodarstva od prekomjernih zahtjeva i dr. Navedene reforme će provesti tijekom 2019.-2020. pa će se prema Fraserovom izvješću zabilježiti do 2020.
U području fiskalne politike provode dodatne aktivnosti usmjerene na smanjenje udjela javnog duga u BDP-u (66% 2021.), dodatno (efektivno) sniženje poreza na dohodak (povećanje praga za 36%). Ukupno neto sniženje doprinosa za 0,7%-tnih bodova bi eventualno moglo predstavljati tek minimalni pomak. Obzirom da se porezno opterećenje rada može smanjiti ambicioznijim rezanjem doprinosa, započinju reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava kako bi se omogućila njihova dugoročna stabilnost a time i (donekle) manji pritisak na porezne obveznike. Tako se ubrzava povećanje dobi umirovljenja na 67 godina, penalizirat će se više prijevremena umirovljenja. Provode se i određene uštede u zdravstvenom sustavu. Ipak, eventualna poboljšanja će se moći zabilježiti tek na dugi rok ako će srednjoročne uštede biti dovoljno ambiciozne za oslobađanje prostora za rezanje doprinosa. Tada bi se eventualno moglo osigurati značajnije porezno rasterećenje rada koje bi se prema Fraserovom izvješću zabilježilo tek naknadno (2 godine od provedbe).
Uglavnom, provedba fiskalne konsolidacije, poreznih i administrativnih rasterećenja, liberalizacije tržišta usluga će se u okviru cjelovite reforme fiskalne i regulatorne politike u cijelosti moći ocjenjivati 2020. dok će Fraserovo izvješće navedeno zabilježiti tek 2022. (zbog dvogodišnjeg odmaka).
Ostaju veliki strukturni izazovi
Ekonomske slobode Hrvatske su do sredine 2016 stagnirale. Najveće prepreke povećanju ekonomske slobode ostale su skupa likvidacija i stečaj poduzeća (zbog trgovačkih sudova), visoki troškovi građevinske dozvole (zbog komunalnog i vodnog doprinosa u Zagrebu), odsutnost ambicioznijih smanjenja proračunskih troškova, pogotovo subvencija, transfera i javnih investicija, odsutnost flat tax sustava sa sniženim porezom na dohodak (do 20%) i smanjenja doprinosa (zbog troškova zdravstvenog i mirovinskog sustava), administrativni zahtjevi, necarinske prepreke, odsutnost privatizacija mase javnih poduzeća, rigidno radno zakonodavstvo (unatoč blagoj fleksibilizaciji) te visoka razina korupcije i neefikasnost pravosuđa. Također, zabilježit će se povećanje regulirane minimalne plaće.
