Emil Pavić za Glas Slavonije o mirovinskoj reformi

09/12/2023

Emil Pavić za Glas Slavonije o mirovinskoj reformi

Emil Pavić je član Centra za javne politike i ekonomske analize i ekonomist

Intervju objavljen 9. prosinca 2023. (tiskano i online izdanje)

Reforma sustava mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj provedena je 1999. godine, a s primjenom od 2002. rezultirala je promjenom načina na koji se financiraju mirovine budućih umirovljenika. Sustav mirovinskog osiguranja temelji se stoga na tri stupa – obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (prvi stup); obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (drugi stup); dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (treći stup) – podsjeća Emil Pavić, ekonomist i član Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), te dodatno pojašnjava:

– Prvi stup mirovinskog osiguranja financira se iz doprinosa osiguranika i drugih osiguranih osoba i taj se iznos uplaćuje u državni proračun. Problem ovog stupa je što se veliki namet od 15 % uzima za solidarnost. Dodatno, drugi stup također se financira iz doprinosa koji je obveznih 5 %, ali za razliku od prvog stupa sredstva prikupljena na taj način prosljeđuju se u obvezni mirovinski fond na osobni račun osiguranika i osobna su imovina osiguranika iz koje će se financirati njihova osobna mirovina. Tih 5 % je malo u odnosu prema 15 %, a država pritom odlučuje da to mora biti 5 %. Stoga tek nakon dva etatizirana stupa dolazimo do trećeg stupa, koji je dobrovoljan i temelji se na individualnoj kapitaliziranoj štednji. Visinu mirovine određuje iznos uplaćenih sredstava.

Ukupna imovina drugog stupa jako je važna i sada iznosi više od 20 milijardi eura, dok je imovina trećeg stupa oko jednu milijardu eura (prema podacima HANFA-e). Imovina trećeg stupa treba se povećavati uvođenjem dobrovoljnog stupa kao prvog, dok bi solidarni stup bio drugi. Uz jaki dobrovoljni stup (sada treći) drugi stup više ne bi bio potreban. Dosada je ulaganje bilo strogo ograničeno na državne obveznice, ali sada se to minireformom mijenja.

STALNO KRPANJE RUPE

Koji su pritom najveći izazovi, koliko je i demografski deficit važan faktor, između ostalog…?

– Naš dugoročno najveći gospodarsko-socijalni izazov je starenje stanovništva i demografski minus koji izravno utječe na stanje zaposlenosti i uplate u mirovinski sustav. Tako smo recimo samo 2022. godine imali 20 096 više umrlih (prema DZS-u) nego živorođenih osoba, što je jako zabrinjavajući podatak i trend. To nam govori da godišnje gubimo jedan grad, a lako je izračunati što nas čeka za deset i više godina. Ta opasnost koja je možda i najveća ugroza nacionalne sigurnosti od rata 1991. nešto je oko čega se ozbiljno moramo zabrinuti. Ako se trend ne preokrene, ne može nam pomoći nijedna mirovinska reforma jer se stalno povećava broj umirovljenika dok se broj mladih i onih koji ulaze u svijet rada smanjuje. Trenutačno je zaposleno 1,6 milijuna osoba, a mirovinu prima 1,2 milijuna građana (prema HZMO-u), što govori da je zaposlenih samo 33 % više nego umirovljenika, što današnji sustav čini neodrživim na duge staze. Sadašnji model je projektiran na razini od oko 300 % više zaposlenih, odnosno da na jednog umirovljenika dolaze čak tri zaposlena. Stalnim dotacijama iz proračuna krpa se ta rupa, odnosno razlika uplaćenih i potrebnih sredstava za normalnu isplatu mirovina. Zato i imamo PDV koji mora krpati rupe proračuna države blagostanja. Prosječna mirovina isplaćena u RH iznosi skromnih 440 eura, ili 37 % prosječne plaće zaposlenih (prema podacima DZS-a). To je doista skroman iznos i često nedovoljan za dostojanstven život naših starijih sugrađana.

Kada su u pitanju stavovi Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), mirovinska reforma treba ići u smjeru jačanja dobrovoljnih ulaganja, te rješavanje izazova prijevremenih i povlaštenih mirovina. CEA smatra da bi sustav dominacije “solidarnosti” trebalo kroz pažljivu tranziciju zamijeniti primatom dobrovoljnih privatnih ulaganja u mirovinsku štednju. Socijalne bi mirovine pak trebale biti fond za pokrića onima kojih su se zbog opravdanih razloga našli u teškoj financijskoj situaciji. Nadalje, nužno je što brže postići dob umirovljenja od 67 godina. Također, nužno je dodatno povećanje penalizacije prijevremenih mirovina. Istovremeno, važno je poticati duži ostanak na tržištu rada kroz eventualno dodatnu bonifikaciju. Smatramo također kako se financijsku stabilnost sustava može povećati preispitivanjem povlaštenih izračuna mirovina. Nadalje, važno je ukinuti beneficirani staž za gotovo sve vrste radnih mjesta, osim doista opravdanih iznimki.

Ministar Piletić tvrdi kako nema govora o nacionalizaciji mirovinske štednje te kaže da je osnovni cilj “minireforme” drugog i trećeg mirovinskog stupa povećati prinose mirovinskih fondova, što će u konačnici rezultirati višim mirovinama. Vaš komentar?

– Prijedlog resornog ministra ide u smjeru povećanja primitaka osiguranika, što je svakako nešto što trebamo pozdraviti. Također ide se u smjeru veće slobode odabira investiranja sredstava drugog i trećeg stupa, što dugoročno svakako može pridonijeti rastu mirovina. Prijedlog je da se iznosi mogućih jednokratnih isplata ukupno kapitaliziranih sredstava u drugom stupu povećavaju sa sadašnjih 15 na 20 posto, a dodaci na osnovnu mirovinu iz prvog stupa s 20,25 na 27 posto, čime ga se izjednačava s dodacima iz prvog stupa. Ovim izmjenama žele se povećati prinosi obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova kroz uvođenje nove vrste imovine u koje društva mogu ulagati, a omogućavanjem uvođenja obveze ulaganja od minimalno pet posto sredstava obveznih mirovinskih fondova A i B kategorije u alternativni investicijski fond s garancijom povrata ukupnog ulaganja (kao zamjena ulaganja u državne obveznice), omogućit će se i potaknuti veća aktivnost obveznih mirovinskih fondova u gospodarstvu.

Akumulirana sredstva, sada vrlo značajna, mogu se i trebaju koristiti za ulaganja s povratima koji će osiguravati stalan rast mirovina i zapravo sve veće smanjivanje uloge proračuna države. Ono što ostaje kao veliki izazov jest povećanje broja zaposlenih jer on na kraju krajeva garantira i veće uplate u obvezni mirovinski fond, ali i u drugi, pa i treći mirovinski stup.

Kad se sve uzme u obzir, koliko je i ova reforma u najavi zapravo političko pitanje, posebno istaknuto u kontekstu predstojećih parlamentarnih izbora iduće godine…?

– Mirovinska reforma važno je pitanje i dobro je da se stavlja na raspravu prije izbora jer biračima treba dati do znanja kako doista stoje stvari oko uplata i isplata mirovina. Kao što sam prije naveo, naša situacija je ozbiljna i vrijeme svakako ne radi za nas. Međutim, nikada nije sve izgubljeno, pa se sva akumulirana likvidnost mirovinskih fondova može i treba usmjeriti u stvaranje nove vrijednosti kako bismo mogli očekivati veće mirovine za generacije koje dolaze. Cilj treba biti postupno smanjivanje, pa i potpuno ukidanje donacija za mirovine iz samog proračuna, a krajnji cilj za koji se mi kao Centar za javne politike i ekonomske analize zauzimamo jest smanjivanje ukupnog poreznog opterećenja na osnovi i mirovinskog doprinosa i povećanja dobrovoljne mirovinske štednje. U ovom slučaju mirovinski sustav kakav danas imamo definitivno nije dugoročno održiv, pa stoga bar donekle pozdravljamo buduće najavljene reforme uz nadu da će one biti u pravom smjeru i održive.

VIŠE ODGOVORNOSTI
Vidimo posve suprotstavljene stavove Vlade, resornog ministra i premijera, u odnosu prema liderima iz oporbe koji svojim tezama i katastrofičnim predviđanjima plaše umirovljenike i javnost… Kako to sve objašnjavate?

– Politička arena i konfrontacija suprotnih mišljenja i stavova jest prirodna pojava u demokraciji i svakako treba poticati pluralizam i različitost stavova jer se od toga uvijek može uzeti ono najbolje i to primijeniti u praksi. Nikada nisu jednake situacije pozicije i opozicije, pa stoga stvari treba promatrati i kroz taj okvir. Uvijek treba težiti napretku i povećanju dohodaka, slobodi pojedinca i tržišta jer se tu razvijaju najbolje ideje i događa napredak za društvo u cjelini. Svaka vlada ima veliku odgovornost i nije lako biti u poziciji donositi odluke koje mogu imati dugotrajne pozitivne, ali i negativne posljedice.

Stoga bismo mogli zaključiti da pozdravljamo reforme, pozdravljamo demokratsku razmjenu ideja i svakako pozdravljamo svaku dobru stvar i odluku koja će doprinijeti da RH postane uspješna i prosperitetna zemlja na koju ćemo biti ponosni! A to će postati tako da ojačamo institucije koje potiču privatna ulaganja i veću razine osobne odgovornosti. (D.J.)

CEA za Glas Slavonije

Sami kreiramo svoju sudbinu i imamo povijesnu priliku za razvoj

Veliki izazovi, velike mogućnosti – recesijske prijetnje i dalje su realne

Naša je zemlja na dobrom smjeru

Neupitan je euroatlantski smjer naše zemlje i Vlade

Više se oslanjati na privlačenje investicija privatnog kapitala

Bitno je na dugi rok imati održivi rast, ali ne pod cijenu zaduživanja

Nikad se ne možete potpuno zaštititi od inflacije

Povezani članci

Moguće toleriranje antiizraelske propagande na hrvatskom javnom fakultetu?

Projekt 2025 Heritage Foundation

NSATU misija i izjave Zorana Milanovića

Max Weber i njegov doprinos sociologiji

Newsletter

Pratite nas!

Predloženi članci

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter.
Subscribe to our newsletter.