Centar za javne politike i ekonomske analize pokrenuo je projekt Hrvatska 2025 kako bi dizajnirao mjerljiva rješenja za srednjoročno jačanje konkurentnosti.
Izvor: kolumna je izvorno objavljena na portalu Talas. Za potrebe ove objave CEA je napravila manje prilagodbe teksta, bez utjecaja na sadržaj.
Često možemo čuti kako nam trebaju reforme i kako se one ne provode. Što više ponavljamo ovakve i slične fraze, dolazi nam zamor. Reforme sigurno nisu nekakav upaljač pa ili ima ili nema vatre.
Takav pojednostavljen pristup javnim politikama može dovesti do pojave populizma, kao i do dezinformacija. Drugim riječima, mase se mogu zavesti površnim narativima o tome što bi neka reforma trebala značiti, a onda se kroz generaliziranja, te paušalne i trivijalne zaključke, jave neprecizne i netočne informacije o javnim politikama. Zato mogu pomoći razne globalne metodologije odnosno izvješća, s obzirom na to da sadrže i niz korisnih indikatora za objektivnije mjerenje ili barem procjenu (ne)uspješnosti pojedinih javnih politika.
Upravo zbog toga je Centar za javne politike i ekonomske analize pokrenuo je projekt “Hrvatska 2025“ kako bi dizajnirao mjerljiva rješenja za srednjoročno jačanje konkurentnosti i ekonomske slobode Hrvatske. Zbog toga bi zadatak Hrvatske već na srednji rok trebao biti sustizanje rezultata usporedivih zemalja Srednje i Istočne Europe, kao što su Poljska, Estonija, Litva i Češka.
S obzirom na to da zemlje bivše Jugoslavije dijele iste ili slične probleme uzrokovane zakašnjelom tranzicijom iz „nesvrstanog“ jugoslavenskog socijalizma, a dijele slične institucionalne i vrijednosne izazove, CEA projekt Hrvatska 2025 im može poslužiti kao policy alat koji se, uz adekvatnu policy analitiku, može prilagoditi specifičnim okolnostima svake zemlje.
Na temelju globalnih metodologija o javnim politikama, CEA je na osnovi svojih prethodnih redovnih policy analiza i istraživanja prva u Hrvatskoj definirala konkretne, mjerljive i objedinjene odgovore na pitanja kako Hrvatska već na srednji rok može povećati konkurentnost, ekonomske slobode, slobodno tržište i lakoću poslovanja.
Također, CEA je već izradila specifična rješenja za flat tax poreznu reformu, jednostavno oporezivanje, porezno rasterećenje rada kroz mirovinsku i zdravstvenu reformu te privatizacije državnih poduzeća.
Pritom se koriste reformske preporuke Europske komisije, Nacionalni program reformi i drugi bitni izvori kako bi se ažurno analizirale činjenice o provedenim i planiranim aktivnostima u pojedinim područjima, te kako bi se vidjelo što sve i u kojoj mjeri nedostaje u odnosu na CEA ciljeve.
Glavni dio projekta je detaljna tablica koja sadrži set reformi i javnih politika koje bi se trebale provesti, odnosno nastaviti provoditi do kraja 2024., kako bi se do kraja 2025. mogli vrednovati i komunicirati rezultati i učinci. Svaka javna politika ima svoj pokazatelj provedbi, bilo da je riječ o zakonodavnoj prilagodbi, određenom minimalnom broju ili pak limitu, statističkom pokazatelju s jasnim izvorom i slično. Potom se brojkama uspoređuje stanje s kraja 2015. godine (unazad pet godina), prikazuje stanje tijekom 2020., te u odnosu na isto postavlja se srednjoročni cilj. Na kraju se ocjenom od 1 do 3 procjenjuje status odnosno razina provedbe.
Pogledajmo sada koji su to primjeri reformi i konkretnih minimalnih ciljeva koje bi Hrvatska trebala ispuniti najkasnije do kraja 2025.
Hrvatska 2025 u 6 primjera
- Privatizacija
Privatizacije su sigurno jedna od ključnih reformi koja se dosad u velikoj mjeri odgađala. Dok su s jedne strane tek poneke privatizacije, uglavnom u bankarskom, telekomunikacijskom i naftnom sektoru, stvorile raširenu dezinformaciju da je sve rasprodano, činjenice govore kako Hrvatska ima vrlo veliki sektor državnih poduzeća, uključujući u mrežnim sektorima. Osim Fraserovog izvješća o ekonomskoj slobodi, to najbolje potvrđuje OECD PMR izvješće, prema kojemu je Hrvatska snizila reguliranost pristupa tržištu usluga barem u EU-OECD prosjek (čak je i u TOP 10 EU-a po dereguliranosti nekih sektora usluga), ali je zadržala izrazito veliki opseg državnih poduzeća, uz tek male privatizacije koje su dosad provedene. Tome svjedoče i službeni podaci o 39 strateških pravnih osoba (koje nisu predviđene za privatizacije) i stotinama poduzeća u kojima središnja država ima većinske ili manjinske odjele (čiji se CERP portfelj smanjuje, a što se treba ubrzati).
- Državna potrošnja
Veličina državne potrošnje već je mnogo puta komunicirana u hrvatskoj javnosti kao veliki problem, ali zasad nema primjera (osim tek 2012.) da je novi državni proračun bio manjih ukupnih rashoda od prethodnog. Indikatori kojima se mjeri razina konkurentnosti i ekonomske slobode nedvojbeno ukazuju na problem. Dovoljno govori podatak Eurostata kako je potrošnja opće države 2019. zauzimala 47% BDP-a Hrvatske. Također, s obzirom na ekonomske mjere slijedom COVID-19, Program konvergencije Republike Hrvatske za 2020. i 2021. godinu predviđa kratkoročni rast tog udjela na 53% 2020. i onda spuštanje na 50% u 2021. Dodatno, postavlja se pitanje učinka i drugih planiranih troškova, dok nema naznaka o značajnijem smanjenju ukupnih rashoda kako bi se prilagodili kretanju BDP-a.
Dok neke vrlo razvijene zemlje imaju i viši udio države u BDP-u, to nije ekvivalentna utjeha jer treba sagledati velike razlike u BDP-u po stanovniku, kvaliteti javnog menadžmenta i druge pokazatelje. Zato Hrvatskoj usporedive zemlje prema Eurostatu imaju ponešto manje brojke: Slovenija i Poljska su na 42%, Slovačka na 41%, Estonija na 40%, Latvija na 39%, Rumunjska na 35%, odnosno Litva na 34%. Dakle, Hrvatska bi svoj srednjoročni cilj trebala odabrati uzimajući u obzir brojke vezane uz navedene zemlje, kao i svoje proračunske okolnosti. Tako je CEA odabrala da bi srednjoročni cilj trebao za Hrvatsku biti maksimalno 40%, gdje je već sada Estonija. Dakle, maksimalno 40, a idealno bi bilo do 35, a ovo drugo znači već neke zahvate u sustavima socijalne države blagostanja koji široko ne bi bili prihvaćeni.
- Javne plaće
Kada je riječ o specifičnim proračunskim stavkama, trošak javnih plaća gleda se kroz udio u BDP-u. Dok je u Hrvatskoj taj udio gotovo 12%, prema podacima Eurostata, u Poljskoj i Češkoj je oko 10%, a u Njemačkoj 8%. Ove brojke ukazuju na važnost smanjenja tog ukupnog troška, što ne znači nužno linearna smanjenja, već i potrebu za (ionako planiranim) kompetitivnijim uređenjem javnih plaća.
- Porezi
Kada su porezi u pitanju, poznat je plan dodatnih rasterećenja, nastavno na ona provedena tijekom 2017-2020. Tako će od 2021. gornji porez na dohodak biti 30% (umjesto 36%), što je otprilike na razini Latvije, a efektivno i blizu Slovačke (a obje više nemaju flat tax). Ipak, postavlja se pitanje zašto ne uvesti samo jednu stopu od primjerice 12 do 15%? Također, od 2021. porez na dobit se malim i srednjim poduzetnicima smanjuje na 10%, dok gornja stopa ostaje 18%. Zašto primjerice ne uvesti oslobođenje reinvestirane dobiti i zadržati samo oporezivanje isplaćene dobiti, uz ukidanje poreza na dividendu?
- Administracija
Mogu se gledati i specifični pokazatelji za racionalizaciju administracije. Primjerice, cilj Vlade je smanjiti broj lokalnih dužnosnika za 50% i članova lokalnih predstavničkih tijela za 25%. Također, može se mjeriti broj javnih usluga koje treba digitalizirati. Dok ih je trenutno 70-ak takvih, očekuje se digitalizacija više stotina javnih usluga. Isto tako, važno je istaknuti kako je cilj Vlade zakonski obvezati sve lokalne jedinice na uvođenje transparentnosti javnih financija, a po pionirskom uzoru na Grad Bjelovar. Transparentnost znači da će se moći mjeriti koliki broj lokalnih jedinica ima objavljene online portale koji prate priljev i odljev svake javne lipe, što je vrlo bitno za jačanje lokalne demokracije i institucionalnog polaganja računa prema građanima.
- Deregulacija
U kontekstu započete regulatorne reforme gospodarstva, već se precizno mjere broj provedenih mjera i iznosi administrativnih rasterećenja gospodarstva, smanjenja neporeznih i parafiskalnih davanja, kao i broj provedenih mjera liberalizacije tržišta usluga. Rezultati u navedenom području mogu se vidjeti kroz poboljšanja u OECD PMR izvješću (usporedba 2018. s 2013. godinom), kroz Fraserovo izvješće o ekonomskoj slobodi u segmentu regulacija i izvješće Svjetske banke o lakoći poslovanja.
Zaključno
Ovo su samo neki primjeri koji se mogu vidjeti iz detaljne policy tablice. Mjerljivost je jedina prevencija generaliziranja, paušaliziranja i trivijaliziranja, odnosno jamstvo je da se zna o čemu se priča. Stvari nisu crno bijele, odnosno ako nisu previše pozitivne, ne znači da su sasvim negativne. Trezvenost i racionalnost pomažu u pronalasku prave mjere realnosti kako bi se vidjelo što treba, koliko i na koji način napraviti da zemlja bude u nekom roku u boljoj formi.
