Hrvatska 68 prema konkurentnosti, Amerika prva

17/10/2018

Hrvatska 68 prema konkurentnosti, Amerika prva. Pokazuje to Svjetsko izvješće o konkurentnosti 2018. Hrvatska bi barem srednjoročno trebala ući u TOP 50 da se može smatrati konkurentnom zemljom. Gleda se niz indikatora iz područja kvalitete javnog menadžmenta i privatnog menadžmenta te kvaliteta društvenih odnosa u cjelini. Metodologija je prilagođena potrebama četvrte industrijske revolucije. Amerika je ponovno najkonkurentnija nacija svijeta. Ipak, metodologija nije baš skroz realna.

Analiza: Centar za javne politike i ekonomske analize (prenosi Ekonomski Lab)

Tko su TOP10 i gdje je sada Amerika?

Svjetsko izvješće o konkurentnosti 2018 pokazuje kako su TOP 10 najkonkurentnijih zemalja na svijetu redom prema rankingu Sjedinjene Američke Države, Singapur, Njemačka, Švicarska, Japan, Nizozemska, Hong Kong, Ujedinjena Kraljevina, Švedska i Danska. Estonija je 32., Slovenija 35., Poljska 37., Litva 40., Slovačka 41., Latvija 42., Bugarska 51., Rumunjska 52., Srbija 65. i Gruzija 66.

Gdje je Hrvatska na svjetskoj ljestvici?

Hrvatska je 68. u svijetu od 140 zemalja, sa skorom od 60% u odnosu na najbolju zemlju – Sjedinjene Američke Države. U prošlogodišnjem izvješću Hrvatska je bila 74. od 137 mjerenih zemalja. Ipak, kako je došlo do prilagodbe metodologije, u izvješću za Hrvatsku se navodi kako bi prošlogodišnji ranking bio 66. u svijetu od 135. zemalja. U odnosu na prošlu godinu, ocjena konkurentnosti Hrvatske ostala je nepromijenjena, a Hrvatska je izgubila dvije pozicije uslijed određenog napretka zabilježenog u Srbiji i Gruziji. Iz navedenog se može vidjeti kako Hrvatska generalno stagnira, dok je mnogo relevantnih i usporedivih zemalja ispred Hrvatske. Hrvatska bi barem srednjoročno trebala ući u TOP 50 da se može smatrati konkurentnom zemljom. Tada bi se pridružila Bugarskoj i Rumunjskoj koje su na pragu ulaska u TOP50. Konkurentnost se mjeri ne samo kroz domaća poboljšanja, već i kroz skokove u odnosu na druge. Zato su potrebne daleko veće ambicije i cjeloviti pristupi u javnim politikama.

Što znači konkurentnost?

Svjetski gospodarski forum definira konkurentnost kao „set institucija, javnih politika i faktora koji određuju razinu produktivnosti zemlje“. Produktivnost pridonosi povratu investicija kapitala, dugoročnom gospodarskom rastu i prosperitetu. U izvješću se navodi kako je konkurentnost „važna početna točka jer doprinosi višem standardu života i generira resurse potrebne za šire societalne ciljeve.“

Kojom se metodologijom mjeri konkurentnost?

Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK) je partner Svjetskog gospodarskog foruma vezano uz navedeno izvješće i donosi niz podataka.

Rezultati ovogodišnjeg izvješća se na svjetskoj razini temelje na 12.274 važećih anketnih odgovora poslodavaca iz 140 zemalja koje čine 99% svjetskog BDP-a i 94% svjetskog stanovništva.

Anketiranje se provodilo od siječnja do travnja 2018. godine. To znači da se ocjene odnose na razdoblje do kraja 2017. odnosno početak 2018., odnosno realno na više godina unazad.

Izvješće vrlo jasno potvrđuje kontinuitet dugog odgađanja niza strukturnih reformi. Razina provedbe dugo odgađanih strukturnih reformi, a započetih 2017. ili 2018., moći će se cjelovito ocjenjivati kroz navedeno izvješće tek od 2020. Reformski procesi koji još nisu započeti čekat će izvješća na srednji ili dugi rok, obzirom da za svaku reformu treba barem nekoliko godina provedbe, nakon čega se može provesti objektivna policy evaluacija.

Prema preciznoj svjetskoj metodologiji procjene i mjerenja konkurentnosti, mjeri se prosječna ocjena koja obuhvaća indikatore u 12 stupova. Metodologija se temelji na 12 stupova konkurentnosti: institucijama, infrastrukturi, primjeni ICT-a, makroekonomskoj stabilnosti, zdravlju, obrazovanju i vještinama, tržištu proizvoda, tržištu rada, financijskom sustavu, veličini tržišta, poslovnoj dinamici i kapacitetu za inovacije. Pritom su ti stupovi razvrstani u četiri skupine, a odnose se na poslovno okruženje, ljudski kapital, tržišta i inovacijski sustav.

Za izračun nekih indikatora uzimaju se egzaktne makroekonomske statistike. Kod većine indikatora u pitanju je anketiranje uzorka poslodavaca koji daju ocjenu od 1 do 7. Neki od indikatora vežu se uz izvješće Svjetske banke o lakoći poslovanja (Doing Business), kao primjerice kod broj procedura i broja dana za pokretanje poslovanja. Pri novoj metodologiji ukupni broj indikatora smanjen je sa 114 na 98, a udio egzaktnih statističkih indikatora, uz one iz ankete gospodarstvenika, povećan je s ranijih 31-43 posto na 70 posto, što znači da sada ukupni rang znatno manje ovisi o percepciji, a više o brojčanim statističkim pokazateljima.

Gledajući pojedine stupove konkurentnosti, Hrvatska je lošije rangirana u svijetu prema makroekonomskoj stabilnosti (106.), tržištu rada (96.), veličini tržišta (78.) i institucijama (76.). S druge strane, Hrvatska je relativno najbolje pozicionirana po razvijenosti infrastrukture (na 36. mjestu), zdravstvenog sustava (51.) i po kapacitetu inovacija (63.).

Metodologija je prilagođena potrebama četvrte industrijske revolucije, pa se naziva i 4.0.

Umjesto da se gleda samo ranking zemalja u ocjenama, kao i u Doing Business metodologiji Svjetske banke gleda se tzv. distance to frontier, tj. kolika je postotna udaljenost određene zemlje u odnosu na onu najbolju prema svakom od indikatora, u rasponu od 0 do 100 (%). Hrvatska je po tome najlošija po kapacitetu inovacija (38%), poslovnoj dinamici (56%) i veličini tržišta (50%), dok je najbolja u području zdravstva (86%), infrastrukturi (77%) i makroekonomskoj stabilnosti (69%).

Mnogi indikatori se mogu vezati uz metodologiju mjerenja ekonomske slobode, a pojedini indikatori ukazuju na visoke poreze.

Temeljem okvirne procjene, preko polovice indikatora se odnosi na pitanje institucija i javnih politika, oko trećina na poslovni sektor, dok su neki indikatori stvar kombinacije oba sektora i sposobnosti društva u cjelini.

Koji su primjeri novih indikatora, a koji su sve primjeri ocjena koje uvelike odstupaju od realnosti?

Uveden je novi indikator – tržišna konkurencija u području određenih usluga. Gledaju se profesije kao primjerice odvjetnici i inženjeri, sektor trgovine i mrežne usluge kao što su promet, telekomunikacije, pošta i komunalije. Skor se mjeri od 1 do 7 te stoga (kao i barem trećina indikatora iz cijele metodologije) nije egzaktan jer ne mjeri stvarnu razinu reguliranosti tržišta usluga. Hrvatski skor je okvirno 5, odnosno približno isti imaju još Poljska, Irska, Danska i Italija, Luksemburg, Norveška. Švedska i Švicarska su na 5,5, Njemačka na 5,6, Estonija i UK 5,7, Nizozemska i SAD 5,9, a najbolji Hong Kong ima 6,1 (od ukupno 7). Danska s ocjenom 5,0 u ovom području ima skor 67% u odnosu na najbolji Hong Kong, a Hrvatska je sa skorom 65%. Pitanje za ispitanike je vezano uz ocjenu konkurentnost određenog tržišta, što ovisi ne samo o razini regulacije već i o ponašanju igrača na tržištu. Ipak, nije jasno kako je Hrvatska ispred Australije, Irske i Belgije, Češke i Poljske po konkurentnosti mrežnih usluga. Nije jasno kako bi Rusija imala konkurentniji sektor trgovine od Francuske, Njemačke, Kanade, Australije, Estonije, Švedske, Novog Zelanda, Litve, Danske, Irske Norveške, Luksemburga, Islanda, Poljske i niza drugih zemalja. U tom smislu, rezultati utemeljeni na percepciji se trebaju uspoređivati s praksama i što objektivnije mjeriti prema metodologijama, kako bi se dobila barem približno realna slika. To je samo jedan u nizu primjera.

Kada se gleda razina tereta kroz razne propise, Albanija je ne samo šesta na svijetu, mali korak do Amerike, već i očito ispred gotovo svih zemalja koje su provele opsežne regulatorne reforme. Kina je na razini Novog Zelanda, Saudijska Arabija bolja od Švedske, Maroko od UK, Kenija od Estonije, Pakistan od Kanade, a Uganda u društvo Danske. Rusija je bolja od Australije, Turska od Latvije, Iran od Litve, Francuska od Poljske, Srbija od Češke, Jemen od Slovenije, Haiti od Slovačke te Zimbabve od Italije i Hrvatske koje su u društvo Venezuele i Brazila.

Kada se gleda indikator proračunske transparentnosti, Brazil je prvi a Kolumbija četvrta. Rusija je već u društvu Novog Zelanda, a Turska kao SAD. Paragvaj je bolji od Njemačke, Bolivija od Švedske, Urugvaj od Estonije, Albanija od Danske, Slovačka od Švicarske, Srbija od Austrije, Hrvatska od Češke i Islanda, Zimbabve od Luksemburga, dok je Jemen na razini Luksemburga.

Jedan od novih indikatora je pitanje ima li država dugoročnu viziju. Uz Singapur koji zaista može biti prvi, u TOP20 se nalaze Saudijska Arabija, Oman, Ruanda, Bocvana i Kenija. Indonezija je društvo Nizozemske, Danske i Švedske, Albanija u društvu Kanade i UK, Rusija je ispred Južne Koreje, Etiopija je u društvo Izraela i bolja od Islanda, Francuske, Australije, Austrije, Estonije i Belgije, a Slovenija je u društvu Irana koji je bolji od Litve, Latvije, Poljske, Češke i Slovačke. Na kraju, Hrvatska je na razini Jemena. Neke loše pozicije ne treba opravdavati, ali je očito još teže imati povjerenje u rezultate koji su stvar percepcije koja je daleko od stvarnosti, što na samo jednom “indikatoru” pokazuje barem nekoliko očitih primjera. Možda se u konačnici radi o pitanju koje zahtijeva duboke filozofske rasprave o tome što za koju zemlju u percepciji znači usmjerenost države na dugoročnu viziju, a vizije se mogu drastično razlikovati po kvaliteti i realizaciji.

Novi indikator kvalitete poslovnog sektora je spremnost na prihvaćanje disruptivnih ideja. Tako je Gvineja bolja od Kanade, Australije i Estonije, Saudijska Arabija bolja od Južne Koreje, Kenija kao Japan, Ruanda bolja od Latvije, Venezuela bolja od Bahreina, Slovačke i Slovenije, Srbija bolja od Italije, a Zimbabve bolji od Hrvatske. Činjenica jest da u hrvatskom poslovnom sektoru nedostaje dovoljno inovativnosti i spremnosti za disruptivne ideje, ali rezultat Hrvatske i svih zemalja je posljedica ankete od strane domaćih poduzetnika.

Slično navedenom indikatoru je i razina kolaboracije unutar kompanija kako bi se dijelile ideje. Oman je bolji od Estonije i Južne Koreje, Mongolija je bolja od Slovačke, Venezuela od Latvije, Čad je na razini Mađarske i bolji od Poljske i Hrvatske koje su blizu Alžira i Jemena.

Prema indikatoru poreznog opterećenja rada, Hrvatska primjerice ima niže oporezivanje nego baltičke zemlje i Češka.

Prema udjelu javnog duga u BDP-u, promjeni kretanja i kreditnog rejtinga, Hrvatska je na 113. mjestu u svijetu, lošija od Grčke u kojoj je taj isti egzaktni indikator daleko veći. Nije sporno da je udio javnog duga u BDP-u visok, ali je došlo do njegovog smanjenja na oko 78% 2017. uslijed fiskalne konsolidacije a time i do poboljšanja izgleda za kreditni rejting. Ne očekuje se od rezultata da budu i realnom vremenu, ali možda metodologija ne bilježi pomake niti od protekle godine. Također, nije jasno kakav je odnos rezultata prema promjeni stope inflacije i poretka na ljestvici. Sve u svemu, Hrvatska je u odnosu na sebe najlošija baš prema stupu makroekonomske stabilnosti, gdje je 106. u svijetu, iza Pakistana, Ugande, Grčke, BiH itd. Sve se to bilježi u situaciji kada je inflacija stabilna na oko 1 do 1,5%, monetarna politika je stabilna, udio javnog duga u BDP-u pada a većina makroekonomskih pokazatelja je relativno pozitivna.

Ključni dubinski indikator je socijalni kapital koji se gleda kao široki koncept kvalitete osobnih i društvenih odnosa, snage društvenih normi i participacije građana u društvu, što utječe na razinu kohezije i povjerenja te smanjuje razne troškove. Kao izvor se uzima izvješće kroz tzv. Legatum Prosperity Index, vezano uz socijalnu koheziju i angažman, razvijenost društvenih zajednica i mreža, političku participaciju građana i povjerenje u institucije. Najveći socijalni kapital imaju Australija i Novi Zeland, dok je Hrvatska na 112. mjestu (gdje su zemlje poput Rusije, Kine, Albanije, Egipta, Etiopije i Venezuele, dok za Srbiju i BiH nije bilo podataka).

Primjeri novih indikatora su efikasnost usluga zračnih luka, efikasnost željezničkog prometa, kritičko razmišljanje u nastavi, aktivne politike tržišta rada, financiranje malih i srednjih poduzetnika, kapitalizacija financijskog tržišta, loši krediti, rast inovativnih poduzeća, sloboda medija, transmisija i troškovi distribucije električne energije, tržišna reguliranost odvjetništva, komunalija, energije i prometa, očekivana životna dob, socijalni kapital (112. u svijetu s 44% u odnosu na najbolju Australiju), sudnja dionika u različitim područjima (134. u svijetu s 31% u odnosu na najbolji SAD), sposobnost kompanija na prihvaćanje disruptivnih ideja (128. u svijetu s 32% u odnosu na najbolji SAD), raznolikost radne snage (133. u svijetu s 39% u odnosu na najbolju Kanadu), sklonost poduzetničkom riziku (137. u svijetu s 32% odnosno s ocjenom 2,9 od 7 u odnosu na najbolji Izrael). U nekim od novih indikatora ima poboljšanja, a u nekim ne. Neki se odnose na javni sektor, a neki na privatni sektor, odnosno na društvo u cjelini.

Gdje su nazadovanja i pomaci Hrvatske u odnosu na ranking i ocjene?

Dio navedenih indikatora konkurentnosti glede nazadovanja i poboljšanja ovisi o poslovnom sektoru, a dio o javnom sektoru, dok novouvedeni indikator socijalnog kapitala govori o društvenim vrijednostima kao cjelini.

I. Ključna godišnja nazadovanja Hrvatske prema indikatorima su u sljedećim područjima:

  • socijalni kapital (112. u svijetu s 44% u odnosu na najbolju Australiju)
  • raznolikost radne snage (133. u svijetu s 39% u odnosu na najbolju Kanadu)
  • sklonost poduzetničkom riziku (137. u svijetu s 32% odnosno s ocjenom 2,9 od 7 u odnosu na najbolji Izrael)
  • spremnost nadređenih na delegiranje poslovnog autoriteta (122. u svijetu s 43% u odnosu na najbolju Dansku)
  • sudnja dionika u različitim područjima (134. u svijetu s 31% u odnosu na najbolji SAD)
  • sposobnost kompanija na prihvaćanje disruptivnih ideja (128. U svijetu s 32% u odnosu na najbolji SAD)
  • sofisticiranost kupaca (117. u svijetu s 29% u odnosu na najbolji SAD)
  • neovisnost pravosuđa (120. u svijetu s ocjenom 2,5 od 7)
  • efikasnost pravosuđa u rješavaju sporova (139. u svijetu s ocjenom 1,9 od 7)
  • orijentacija države prema budućnosti (133. u svijetu s ocjenom 2,4 od 7)
  • zaštita vlasničkih prava (122. u svijetu)
  • efikasnost željezničke
  • efikasnost pomorskih luka
  • dostupnost visokokvalificiranih radnika s vještinama
  • kritičko razmišljanje u nastavi
  • efikasnost tržišta rada

II. Ključni godišnji pomaci Hrvatske prema indikatorima su u sljedećim područjima:

  • stopa inflacije
  • trošak pokretanja poslovanja
  • utjecaj poreza i subvencija na tržišno natjecanje
  • necarinske prepreke trgovini
  • aktivne politike tržišta rada
  • digitalne vještine u obrazovanju
  • financiranje malih i srednjih poduzetnika
  • dostupnost rizičnog kapitala malim i srednjim poduzetnicima
  • kapitalizacija tržišta
  • smanjenje broja loših kredita
  • rast inovativnih poduzeća
  • publikacije znanstvenih istraživanja
  • prijave patenata
  • ulaganja u istraživanje i razvoj
  • kvaliteta istraživačkih institucija
  • rizik od terorizma
  • sloboda medija
  • broj internet korisnika
  • kvaliteta cestovne infrastrukture
  • efikasnost usluga zračnih luka
  • razina elektrifikacije
  • prisutnost širokopojasnog interneta
  • očekivana životna dob

Ipak, treba uzeti u obzir da rezultati po indikatorima nisu kratkoročne već srednjoročne promjene i dugoročni trendovi.

Zaključno

Hrvatska generalno stagnira prema razini konkurentnosti, kada se uzme u obzirom promjena metodologije.

Treba uzeti u obzir da anketni rezultati, temeljem ocjena od 1 do 7, nisu egzaktni podaci, ali mogu biti indikator smjera za reforme koji očekuju ispitanici iz poslovnog sektora. Ipak, pritom treba uzeti u obzir da su ispitanici ocjenjivali konkurentsku sposobnost kako javnog sektora tako i poslovnog sektora. Više je primjera ne-egzaktnih podataka temeljem anketiranja koji su daleko od stvarnosti, ali to nije ovogodišnja novost. Ukoliko se metodologija već temelji na indikatorima koji znače vrijednosti kao što su kritičko razmišljanja i preispitivanje, onda se i navedena metodologija, u točno određenim segmentima može kritički preispitivati, bez da se opravdava trenutno stanje u nekoj od zemalja.

Započete reformske procese treba ubrzati kako bi se 2020. ili 2021. godine mogli zabilježiti prvi značajniji pomaci. Izvješće ukazuje na dugogodišnja odgađanja dubinskih reformi pa se svježe započete reforme još ne uzimaju u obzir. Oni reformski procesi koji još nisu započeti čekat će izvješća na srednji ili dugi rok, obzirom da za svaku reformu treba barem nekoliko godina provedbe, nakon čega se može provesti objektivna policy evaluacija.

 Hrvatska treba težiti da srednjoročno uđe u rang TOP50 zemalja pred čijim su pragom već Bugarska i Rumunjska. Konkretna i mjerljiva rješenja donosi CEA projekt Hrvatska 2025.

Suštinska je odgovornost na povećanju kvalitete javnog menadžmenta i privatnog menadžmenta. U konačnici, društvo će se treba znatno mijenjati i stvarati dugoročno jedan sasvim drugačiji sustav vrijednosti koji dijele konkurentnije zemlje.

Povezani članci

Croatian policy toward the Three Seas Initiative

Lithuania and the Three Seas Initiative

Hinšt za Poslovni Savjetnik i Udruga.hr

Pavić za Glas Slavonije o inflaciji

Newsletter

Pratite nas!

Predloženi članci

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter.
Subscribe to our newsletter.