Hrvatska je neslužbeno ušla u recesiju

Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je prvu procjenu bruto domaćeg proizvoda (BDP-a). Procjena ukazuje da je BDP u I. kvartalu realno veći za 0,4% u odnosu na I. kvartal 2019. Procjena je pokazala da imamo najsporiji ekonomski rast od kraja 2014. godine. Dodatan problem je što sezonski prilagođeni tromjesečni BDP u odnosu na prethodno razdoblje (posljednji kvartal 2018.) bilježi negativnu stopu promjene od 1,2%. Stoga se može zaključiti da smo neslužbeno ušli u recesiju, pogotovo zato što sigurno možemo očekivati pad stope BDP-a i za II. Kvartal, koji će biti još izraženiji zbog direktnog zaključavanja ekonomije. Službena objava čeka se 28. kolovoza 2020. Razlog pada ekonomskog rasta je smanjenje obujma osobne potrošnje te pada izvoza roba i usluga. Kada imate takvo predkrizno stanje, racionalno je sagledati strukturu problema kako bismo našli najbolje rješenje. To je razumni pristup koji zahtjeva promjene i reforme. Ne postoji idealnije vrijeme od ovog sada.

Petar Vušković, predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA)

Politička anemičnost iz dobro znanih razloga

Problem ekonomije je veliki utjecaj države na tržište. Treba jasno reći, politici odgovara stanje moći koju ima kroz državu. Opća državna potrošnja zauzima 47% u BDP-a, opća država ima udjele u više od 1.000 poduzeća, a gotovo svaki treći zaposlenik naše države radi za državu. Zato se može zaključiti da je takav utjecaj politike prokletstvo ekonomije i bilo koja politička stranka koja nema kvalitetan ekonomski program koji će podrazumijevati potpuni ekonomski zaokret ne zaslužuje dobiti izbore. Ovo nije pitanje države ili tržišta, državnog intervencionizma ili laissez faire, John Maynard Keynes ili Friedrich August von Hayek. Ovo je pitanje ekonomije i javne politike utemeljene na dokazima, odnosno ekonomija mjerenja i kvalitete javnog menadžmenta.

Smanjene ekonomske aktivnosti stvoriti će problem u javnim financijama

Pad bruto domaćeg proizvoda posljedično će dovesti do budućih proračunskih neravnoteža. Ukoliko u budućnosti mislimo značajnije rasti trebamo smanjiti državnu potrošnju ispod 40% BDP-a, na način da se rastereti porezne obveznike i popravi krvna slika javnih financija. Gdje pronaći uštede? Evo prostora:

1. javne plaće: – 8 mlrd. HRK; postepeno otpuštanje barem 20% viška zaposlenih u javnom sektoru opće države koji se bave raznim nepotrebnim birokratskim poslovima i stvaraju prepreke konkurentnosti gospodarstva. Moguće nelinearno smanjenje troška mase plaća u javnom sektoru za 10%, od toga bar oko 5 mlrd. HRK smanjenja troška plaća na razini središnje države, čiji je rashod za plaće gotovo 23 mlrd. HRK, dok je skoro 40 mlrd. HRK na razini opće države.
2. povlaštene mirovine: – 4 mlrd. HRK (ukidanje povlaštenih izračuna mirovina i zadržavanje samo starosnih mirovina).
3. materijalni rashodi: – 3 mlrd. HRK (debirokratizacija i papirologija, energetska učinkovitost, smanjenje opsega javne nabave).
4. crkva i udruge: – 1 mlrd. HRK (značajna smanjenja izdataka).
5. subvencije: – 1 mlrd. HRK (ukinuti subvencije gubitašima i javnim poduzećima, bez diranja u programe Europske unije za poljoprivredu i poduzetništvo).
6. uštede na raznim programima: – 1 mlrd. HRK (horizontalne uštede do zadnje lipe na nizu programa koji su iracionalni, suvišni i eventualno koruptivni). Kada je ekonomija u recesiji, svaka kuna je važna.
7. privatizacije: opća država ima udjele u više od 1.000 poduzeća, a privatizacije mogu biti važan kotač ekonomskom rastu i ulaganjima privatnog sektora. Privatizacijama bismo smanjili prostor političke moći nad bitnim resursima i prepustili ih tržištu, odnosno volji naroda. Treba privatizirati oko 95% državnih poduzeća. To znači sva poduzeća iz portfelja CERPa, koja imaju većinski i manjinski udio države i oko 20 pravnih osoba od posebnog interesa za RH. Kontrola zračne plovidbe, vode, šume, imunologija, prometna, komunikacijska i energetska infrastruktura trebali bi biti izuzeci od privatizacije, tj. do ukupno 20 poduzeća trebalo bi ostati u državnom vlasništvu, uz poštivanje OECD-ovih standarda dobrog upravljanja. To znači da bi bar 95% državnih poduzeća na središnjoj razini trebalo privatizirati. Novac se može osigurati i prodajom državnih nekretnina, posebice stanova.

Ukoliko želimo značajnije skokove u ekonomskom rastu, možemo ih postići i kroz reformu javne uprave te porezno, parafiskalno i administrativno rasterećenje. Nije cilj reforme javne uprave hvaliti se jakim regijama, manjim brojem županija i općina već je cilj bolja i pravednija alokacija javnog novca kroz decentralizaciju i veća kvaliteta javnih usluga. Idealno bi bilo alocirati novac tako da s 90%-tne centralizacije dođemo do barem 30%-tne decentralizacije. Novac mora dolaziti brže do onih koji mogu lakše prepoznati potrebe građana. Država je stvorena da financira potrebe građana, a ne da građani financiraju potrebe državne birokracije. Dobre lokalne politike mogu biti pokretač razvoja. Iskustva možemo pronaći u Estoniji koja se uzima kao ideal javne uprave. Treba nastaviti s jačom poreznom reformom (koja je pokrenuta 2016.), te nastaviti s parafiskalnim rasterećenjem (od 2017. godine 1,1 mlrd. kuna rasterećenja) i administrativnim rasterećenjem ekonomije (od 2017. godine 2,2 mlrd. kuna ušteda gospodarstvu).

Kada si prepoznao svoje slabosti i prijetnje moraš znati koje su snage i prilike?

1. Broj nekretnina – 2. u Europi

Hrvatska je po broju nekretnina pri europskom vrhu. Prema Eurostatovim statističkim podacima 89.9% građana u Hrvatskoj ima svoju nekretninu. Iznad nas je samo Rumunjska s 95,6% te Litva s kojom gotovo dijelimo drugo mjesto. Nekretnine su naše posljednje utošište.

2. Štednja u BDP-u – iznad europskog prosjeka (25% BDP-a)

Omjer štednje u odnosu na BDP iznosi 25% i za 3 postotna boda smo bolji od prosjeka Europske unije. Prosječna štednja iznosi 10.173 kn, a oko 51.000 građana drži prosječno 1,5 milijuna kuna na svojim računima. Neto štednja građana godinama raste. Drugim riječima, novac nam ostaje u bankama i ne znamo što s njime. Apsurd je veći time što godinama kamatne stope na štednju padaju i rekordno su niske, ispod 1%. Treba stvoriti poduzetnički okvir koji će se osloboditi novac od štednje i poticati građane na investicije.

3. Turizam u BDP-u – prvaci Europe (17%)

Turizam je naša snaga, naš forte. Ukoliko bi povećali domaću turističku potražnju, tada bi umanjili njegovu slabosti koja će se pokazati uslijed pada BDP-a. Prihod od turizma čini 17% BDP-a i prvaci smo Europe. Malta je na drugom mjestu s 14% udjela turizma u BDP-u. Kada gledamo intenzitet turizma koji stavlja u odnos broj ostvarenih noćenja i broj stanovnika neke zemlje tada je na prvom mjestu Malta, a mi smo na drugom mjestu. Neosporno je da smo već godinama turistički hit u Europi. Na jednog stanovnika dolazi pet gostiju. Posjeti nas oko 20 milijuna turista i donesu nam više od 10 mlrd. eura.

4. Poljoprivreda – udio od 2.8% u ukupnoj proizvodnji potvrđuje neiskorišteni potencijal

Poljoprivredno zemljište prostire se na oko 3 milijuna hektara, a vrijednost mu je oko 10 milijardi dolara. Obradivo je 90% poljoprivrednih površina, a obrađuje se manje od 50%. Svega 1,6% poljoprivrednika posjeduje preko 20 hektara poljoprivrednih površina. Mogli bismo hraniti više od 10 milijuna ljudi, a ovisimo o uvozu jer nismo dovoljno konkurentni na europskprokletom tržištu. Uvozimo gotovo 50% hrane. Drugim riječima više potrošimo hrane nego što je proizvedemo i ta razlika je oko 7 mlrd.kuna.

5. Bogatstvo vode – 5. u Europi i 42. u svijetu

Po bogatstvu vode (slatke,tekuće i pitke vode) smo 5 u Europi i samo 4 zemlje su ispred nas. U svijetu smo na 42. mjestu. Napomenimo, čak 70% površine Zemlje zauzima voda, a samo 2,5% otpada na slatku vodu, koja je preduvjet za život. U Hrvatskoj se samo putem koncesijskih naknada može zaraditi više od 20 milijuna kuna, dok država zarađuje tek nešto više od 10 milijuna kuna. Potrebno je staviti vode u koncesije i ostale izvore vode od trenutnih 30.

6. Prometna infrastruktura – 4. u Europi

Hrvatska je 4. po broju kilometara autocesta na milijun stanovnika u EU, ukupno 1273 km.Autoceste nisu samo pitanje dužina, već i pitanje održavanja. Država se pokazala jako lošim gospodarstvenikom u tom segmentu. Privatizacija državnih poduzeća koja se bave održavanjem autocesta je prijeka potreba.

7. Bogatstvo šuma – europski vrh

Šume pokrivaju 34,43 % kopnene površine u Hrvatskoj odnosno 0,46 hektara po stanovniku i tu smo u samom europskom vrhu. Po šumama smo na primjer tri puta bogatiji od Danske i četiri puta od Velike Britanije. Šume su naše ekološke tvornice koje godišnje proizvedu 5 milijuna tona kisika. Bogatstvo šuma u Hrvatskoj se procjenjuje na 6,9 milijardi dolara prema HAZ-u, a prema stručnim krugovima i tri puta više. Hrvatske šume godišnje proizvedu 8 milijuna tona drva. Ukupno u njima ima više od 300 milijuna tona drva odnosno 5 milijuna tona suhe tvari što je ekvivalent 2,5 milijuna tona nafte. Ukupno 53 000 radnika živi od šuma, te ostvaruju 10.5% izvoza,odnosno 3,6% BDP-a. Iz Hrvatskih šuma treba iskorijeniti korupciju i racionalizirati njihovo upravljanje.

8. Zalihe ugljikovodika – potencijal koji je nedovoljno iskorišten, a tu je i potencijal iz obnovljivih izvora energije

Energenti, nafta i plin pokreću gospodarstvo. Hrvatska troši dvostruko više primarne energije nego što je proizvodi. Potrebno je osigurati investicije u istraživanje ugljikovodika kako bi se iskoristio energetski potencijal Hrvatske, uz istovremenu brigu o zaštiti okoliša i turizma. Područja za otkrivanje novih zaliha su Panonski bazen, Dinaridi, sjeverni, srednji i južni Jadran.

9. Zemlja sunca- 2.600 sunčanih sati čini našu obalu jednu od najsunčanijih u Europi

Obnovljivi izvori energije sunca i vjetra za Hrvatsku predstavljaju neograničeni potencijal. Korištenje solarnih kolektora i fotonaposnkih ćelija za grijanje vode ili prostora su nevjerojatan potencijal. Kad bismo u sljedećih pet godina instalirali po 1 m2 fotonaponskih modula i po 1 m2 solarnih toplinskih kolektora po stanovniku, mogli bismo otvoriti na desetke tisuća radnih mjesta. Priobalna mjesta čija je odlika brzina vjetra predstavljaju potencijal za vjetroprakove.

10. Razvedenost obale – 2. u Europi, a tu je i nautički turizam gdje smo cahrter velesila

Hrvatska ima drugu najrazvedeniju obalu (indeks razvedenosti hrvatske obale iznosi 11) u Europi, odmah iza Norveške koja svoju obalu ne može turistički iskoristiti. Ukupna dužina Hrvatske obalne crte je 4.398 km. Imamo 121 luku nautičkog turizma, 4.500 polovila te 17 351 vezova. Ukupno ostvaren prihod nautičkog turizma svake godine raste i doseže 900 milijuna kuna. Prema podacima stranice yachtbooker.com, Hrvatska raspolaže sa 25% ukupne svjetske charter flote (bez posade) i ostvaruje 33% svjetskog bookinga. Ukoliko želimo ostati u tom segmentu i dalje broj 1, moramo djelatnost marina uvrstiti u sektor turizma što bi smanjilo PDV na 13% čime bi se povećala konkurentnost u nautičkom turizmu.

Petar Vušković je neovisni hrvatski ekonomist. Predsjednik je Centra za javne politike i ekonomske analize. Doktorand je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao i magistrirao. Direktor i konzultant u firmi Q Norma d.o.o. gdje se bavi ekonomskim savjetovanjem.