Share

Hrvatska je snizila reguliranost tržišta usluga ispod OECD-EU prosjeka

Hrvatska je snizila reguliranost tržišta usluga ispod OECD-EU prosjeka prema OECD PMR izvješću, a prije pet godina bila je najreguliranije EU gospodarstvo. 

Službeno zabilježeni odnos rezultata Hrvatske i OECD je 1,43/1,40, dok je EU prosjek 1,43. Hrvatska je mjerena u društvu ne-OECD zemalja čiji je prosjek reguliranosti iznad 2,05, dok sve mjerene OECD i ne-OECD zemlje imaju prosjek 1,55. Takav rezultat usporedno znači da je Hrvatska prema podaci zabilježenim s krajem 2018. bila na razini zemalja kao što su Finska, Island, Čile, Japan i Izrael. Više tržišne regulacije od Hrvatske imaju primjerice Poljska, Austrija, Slovačka, Malta, Bugarska, Rumunjska, Francuska, Belgija, Luksemburg, Južna Koreja i dr.

Ipak, bitno je istaknuti kako je u međuvremenu Hrvatska provela reformu pokretanja poslovanja (online START sustav), kao što je ukinuta i zlatna dionica države pri INA-i, čime je u realnom vremenu skor Hrvatske 1,35. Hrvatska je time, s krajem 2019., po reguliranosti blizu Češke (1,30) i Slovenije (1,29). Također, ukoliko se uzme korekcija rezultata Hrvatske u području procjena gospodarskih učinaka propisa, javnih savjetovanja i prilagodba podataka o opsegu državnih poduzeća, hrvatski rezultat je oko 1.20 (dok je Litva na 1,16).

 

>>> Detaljna analiza podataka

 

Najmanje regulirana tržišta redom imaju UK, Španjolska, Danska, Njemačka, Litva, Švedska i Norveška (za skorom između 0,79 i 1,19). Kao najuspješnija tranzicijska zemlja prema Litva je 2013-2018 skor snizila s 1,52 na 1,16. Pritom i dalje ima relativno visok opseg državnih intervencija kroz poduzeća (1,75 vs. RH 1,82), ali je znatno olakšala pokretanje poslovanja, dozvole, tržišno natjecanje, procjene učinaka propisa, javnu nabavu, strana ulaganja i vanjsku trgovinu.

Češka, Slovenija, Estonija, Latvija i Litva nisu više previše daleko od Hrvatske, pogotovo ako se gleda rezultat u realnom vremenu. Čak i umjereniji pomaci mogli bi značiti sustizanje navedenih zemalja. Obzirom da Hrvatska ima čak ukupno manji skor kod barijera pristupu tržištu od Češke (RH 1,05/CZ 1,24), glavni faktor su državna poduzeća, pogotovo u mrežnim sektorima, uključujući pravna ograničenja za privatizacije, gdje je Češka bitno otvorenija (RH 1,82/CZ 1,37).

Rezultati svih zemalja, a tako i Hrvatske, zabilježeni su s krajem 2018. Time je Hrvatska sa službeno zabilježenih 1,43 okvirno bila na razini zemalja kao što su Irska, Finska, Island, Čile, Japan i Izrael. Više tržišne regulacije od Hrvatske imaju primjerice Austrija, Slovačka, Malta, Bugarska, Rumunjska, Francuska, Belgija, Luksemburg, Južna Koreja i dr. Ipak, kao što je istaknuto, rezultat Hrvatske prema realnom scenariju je i ispod OECD-EU prosjeka. Mjerena je tržišna regulacija za ukupno 46 zemalja i Hrvatska je na 20. mjestu (s krajem 2018.), odnosno na 14. s krajem 2019.

Reforme u realnom vremenu (2019.-2020.)

Tzv. Product Market Regulation (PMR) je objektivna metodologija koja svakih pet godina mjeri i kroz detaljne tablične podatke prikazuje razinu reguliranosti tržišta u raznim uslužnim sektorima. Podaci se objektivno boduju od 0 (kad nema regulacije) do 6 (kada je najrestriktivnija razina regulacije), tj. veća brojka znači više regulacije. U PMR 2018 nova područja su primjerice javna nabava, bilježnici, agenti za promet nekretnina, taksisti, ljekarne, procjene učinaka propisa na tržišno natjecanje, savjetovanja s dionicima te su detaljnije razrađene informacije u području energetike, prometa i telekomunikacija. Još se čekaju rezultati za Estoniju.

Bitno je istaknuti kako je u međuvremenu, s krajem 2019., Hrvatska provela reformu pokretanja poslovanja (online START), kao što je ukinuta i zlatna dionica države pri INA-i, čime je u realnom vremenu skor Hrvatske 1,35 (ispod Irske i Portugala, a vrlo blizu Češke (1,30) i Slovenije (1,29). U prvom slučaju skor administrativnih zahtjeva za pokretanje poslovanja d.o.o. i obrta snižen je s 1,00 na 0,25, a u drugom slučaju je skor izravne kontrole nad državnim poduzećima snižen s 1,79 na 1,71.

Također, ukoliko se uzme korekcija rezultata rezultat Hrvatske je na oko 1.20 (dok je Litva na 1,16). Korekcija se odnosi na sljedeće činjenice koje nisu zabilježene: 1. postoje procjene gospodarskih učinaka propisa kroz tzv. MSP test i za podzakonske propise; 2. javna savjetovanja o propisima provode se s pojedinim vrstama dionika; 3. podzakonski propisi unaprijed se objavljuju putem portala e-Savjetovanja; smanjenja; 4. skor opsega državne imovine efektivno je oko 10 postotnih bodova niži ukoliko se uzme u obzir da u nekim sektorima država ima većinske udjele u jednom ili svega nekoliko poduzeća, u uvjetima postojanja visoke razine tržišne konkurencije od strane privatnog sektora. Sve navedeno dokazuje sljedeća PMR simulacija u realnom vremenu.

Tijekom 2020. nastavlja se liberalizacija tržišta usluga (kako je već najavljena kroz akcijski plan za euro, u točci 6.3.), a nastavno na preko 230 provedenih mjera uklanjanja prepreka pristupu tržištu i konkurenciju u preko 35 djelatnosti i profesija. Akcijski plan za liberalizaciju tržišta usluga donijet u listopadu 2019. na 187. sjednici Vlade (187-22.) i sadrži 20 mjera vezanih uz 7 profesija – fizioterapeuti, ljekarne, odvjetnici, energetski certifikatori, arhitekti, turistički vodiči i voditelji turističkih agencija. Također, mogla bi donekle pomoći i činjenica da se planira se privatizacija oko 90 manjinskih udjela države u poduzećima iz CERP portfelja (kako se kroz akcijski plan za euro, u točci 5.1.).

 

Dva glavna područja – državna poduzeća i pristup tržištu

PMR mjeri dva glavna područja. Po kontrolama kroz državna poduzeća hrvatski skor je 1,82 tj. 1,78 prema scenariju u realnom vremenu iznad OECD prosjeka 1,60). Istovremeno, po regulaciji pristupa tržištu s 1,05 (tj. 0,98 prema scenariju u realnom vremenu) ispod OECD prosjeka 1,16. Kada se u tom području gledaju barijere uslužnim i mrežnim sektorima, Hrvatska je sa 1,64 ispod OECD prosjeka 1,73, a blago i ispod EU prosjeka.

Usporedbe radi, Hrvatska je prema prošlom PMR 2013 imala najvišu tržišnu reguliranost unutar EU, odnosno pri samom vrhu mjerenih OECD i ne-OECD zemalja (RH 2,08/OECD 1,61). Reguliranije od Hrvatske bile su BRICS zemlje i Turska. Posebno se to odstupanje Hrvatske prema PMR 2013 vidjelo u odnosu na sve usporedive zemlje Srednje i Istočne Europe. Hrvatska s 1,43 s krajem 2018., odnosno 1,35 s krajem 2019. na razini najboljih zemalja Srednje i Istočne Europe iz 2013. godine, prestigavši u petogodišnjem razdoblju zemlje poput Slovačke, Poljske, Rumunjske i Bugarske. Sada je izazov dosegnuti rezultate Češke i Slovenije, za što su potrebni umjereniji pomaci, pogotovo u segmentu državnih poduzeća.

PMR brojke pokazuju smanjenja tržišnih regulacija hrvatskog gospodarstva 2013-2018.

Opseg državnih poduzeća je smanjen (s 4,65 na 3,75). Uplitanje države u mrežne sektore (energetika i promet) je smanjeno (s 4,23 na 4,02).

Složenost regulatornih procedura je snižena (s 2,00 na 0,50) a tako i raznih dozvola (s 4,00 na 1,00).

Administrativno opterećenje pokretanja poslovanja je smanjeno (s 2,98 na 1,00, i to prije uvođenja već najavljivanog one-stop-shop online START sustava koji je sustavno olakšao i u cijelosti digitalizirao ovu proceduru, tako da je skor 0.25).

Reguliranost uslužnih sektora je 2,22 tj. ispod EU prosjeka 2,48 i TOP10. Reguliranost glavnih profesija snižena je s 3,70 na 2,12, a samo tržišnih profesija 1,48, tj. ispod EU prosjeka 1,69 i na 8. mjestu u EU. Regulacija odvjetnika je blago snižena (s 5,08 na 3,85), ali je i dalje iznad OECD prosjeka, snižena regulacija arhitekata i inženjera (s 3,85 na 1,15) tako da je u OECD prosjeku, dok nema regulacije računovođa (0,00).

Reguliranost sektora mrežnih usluga je snižena na OECD prosjek (s 2,25 na 1,53). Snižene su regulacije u energetici (s 3,02 na 1,49), od električne energije (s 3,85 na 1,50) do prirodnog plina (s 2,16 na 1,48). Također, snižene su regulacije prometu (na 2,15).

Barijere stranim ulaganjima (FDI restrictieness) su snižene (s 3,50 na 0,21, što je ispod mnogih mjerenih zemalja), kao i trgovinske barijere (s 1,91 na 0,51).

Područje javne nabave dodano je u metodologiji 2018. i Hrvatska nema prepreke konkurenciji (0,00).

Zaključno, ukupan PMR skor je snižen (s 2,08 na 1,43 s krajem 2018., odnosno oko 1,20 s krajem 2019. i uz realne korekcije).

 

Pregled Hrvatske po PMR 2018 područjima

Državna poduzeća: Hrvatsko gospodarstvo i dalje ima veliku prisutnost državnih poduzeća u 25 od 41 sektora, kroz mnoga trgovačka društva (CERP portfelj i „strateška“), odnosno većinske ili tržištu manje značajne manjinske vlasničke udjele, posebice velike uplive u mrežnim sektorima energetike i prometa (kroz PMR gledaju se primjerice HEP, Plinacro, INA, Gradska plinara Zagreb i lokalni komunalci, ZET i lokalni promet, Croatia Airlines, Jadrolinija, HŽ itd.). Metodologija gleda kako vlasnički udjeli države utječu na nizu sektora (tržište plina, električna energija, telekomunikacije, vode, željeznički, zračni i lokalni putnički promet, graditeljstvo, financije, osiguranje i bankarstvo, trgovina, ugostiteljstvo, proizvodnja duhanskih proizvoda, nafte, metala, kemikalija, računala, motornih vozila, strojeva i opreme, vlakova i tramvaja, lijekova, brodogradnja, igre na sreću i dr. Gledaju se i pravne prepreke privatizacijama i zlatne dionice države odnosno posebna glasačka prava.

Dizajn propisa: Regulatorni okvir za poslovanje nastavlja se pojednostavljivati kroz olakšanja i digitalizaciju dozvola, smanjenja licenciranja, liberalizaciju tržišta usluga i ciljane/mjerljive akcijske planove za administrativna rasterećenja gospodarstva. Jedan od primjera provedenog olakšanja su građevinske dozvole. U međuvremenu je omogućeno online otvaranje firmi. Poduzetnici mogu informacije o regulativi za poslovanje (na centralnoj razini) pronaći na jednom mjestu, ali nedostaju informacije na jednom mjestu s lokalne razine. Svi propisi objavljeni su u Narodnim novinama, ali ne postoje pročišćeni tekstovi propisa. Objavljuju se planovi zakonodavnih aktivnosti, dok prethodne informacije za podzakonske akte postoje kroz portal e-savjetovanja (premda ne i kroz planove zakonodavnih aktivnosti). Propisi se dizajniraju kroz e-savjetovanja s dionicima, zaprimanju se prijedlozi poduzetnika za bolje propise (gdje se mogu online prijaviti prepreke i procedure koje smetaju poduzetnicima), dok nije zabilježeno uređeno javno savjetovanja s pojedinim vrstama dionika. Provode se procjene učinaka propisa kod zakonskih akata (i to mnogo učestalije nego prije), ali ne i svih podzakonskih akata (već se primjenjuju procjene gospodarskih učinaka propisa kroz test malog i srednjeg poduzetništva).

Administrativni zahtjevi za pokretanje poslovanja: Gleda se broj procedura, tijela, troškovi i temeljni kapital. Lako je pokrenuti e-obrt, dok je to donekle teže u slučaju d.o.o. U rezultatima nije zabilježen u međuvremenu pokrenuti START one-stop shop sustav za elektroničko pokretanje poslovanja d.o.o., j.d.o.o. i obrta u jednom koraku, s nekoliko dana čekanja, mnogo niži trošak, bez bilježnika, punomoćnika, pečata i biljega.

Tržišna konkurencija: Postoji tržišna konkurencija u profesionalnim uslugama (arhitekti, inženjeri, računovođe, odvjetnici, taksisti itd.), kao i u mrežnim (energetika, telekomunikacije i promet, uključujući taksi i poštu). Sektor primarnog zdravstvenog osiguranja zatvoren je za konkurenciju (za razliku od dopunskog osiguranja), što ostaje izazov kada se usporede dobre europske prakse. Vodni sektor također je zatvoren (za razliku od barem dijela europskih zemalja koja reguliraju javni interes koji se ionako postiže kroz mehanizam kontrolirane konkurencije, uključuju i koncesije). Cijene se tržišno formiraju u većini uslužnih sektora osim kod pravnih profesija.

Profesije: Mjeri se šest glavnih tržišnih profesija. I dalje su više od prosjeka regulirane pravne usluge (bilježnici i odvjetnici), dok su agenti za promet nekretnina i inženjeri unutar OECD/EU prosjeka reguliranosti, odnosno arhitekti i umjereno ispod. Hrvatska pritom nema licenciranje računovođa. Deregulacija u području profesija dovela je do sniženja na OECD/EU prosjek (odnos 2,12/2,10), dok su moguća dodatna sniženja. Ukupno je Hrvatska sa skorom 2,12 završila u EU prosjeku i na 9. mjestu unutar EU.

Ipak, obzirom da i sam OECD napominje kako javni bilježnici u zemljama kontinentalnog prava obavljaju administrativne funkcije i da je stoga regulacija bilježnika gotovo ista u svim zemljama Srednje Europe, može se sagledati i de-regulacija profesija koje imaju tržišnu osnovu.

Trgovina: Dok je sektor distributivne trgovine vrlo otvoren i nešto manje reguliran od OECD prosjeka (1,22/1,27), ljekarne su reguliranije od OECD prosjeka (4,50/2,39).

Javna nabava: Sustav je otvoren i prema metodologiji nema regulatornih prepreka (skor: 0,00). Postoji europska e-nabava, smanjeni su administrativni zahtjevi, postupak je otvoren za tržišnu konkurenciju, nema diskriminacije stranaca i favoriziranja domaćih firmi i sl.

Tretman stranaca: Sporazumi o otvorenom nebu postoje s nizom trećih zemalja (SAD, Kanada, Koreja, Rusija, Australija, Kina), ali ne i s Japanom, Brazilom i Meksikom (dok se na EU tržištu otvoreno nebo podrazumijeva). U nekim sektorima nedostaju sporazumi o uzajamnom priznavanju. U sektoru prometa postoje djelomična ograničenja kod kabotaže.

Slobodna trgovina: Hrvatska kao EU članica ima pristup jedinstvenom tržištu roba i usluga te lakšu vanjsku trgovinu. Carinske prepreke slobodnoj trgovini na unutarnjem tržištu su uklonjene s pristupanjem Europskoj uniji (skor: 0,00). Uklonjen je i niz administrativnih prepreka trgovini na razini EU i prema trećim zemljama. Pritom se gledaju informacije, procedure, dokumentacija, naknade, žalbe, prekogranična suradnja i sl.

Strana ulaganja: Ne postavljaju se gotovo nikakva specifična diskriminatorna ograničenja stranih ulaganja. OECD-ov FDI restrictiveness je za Hrvatsku samo 3% (kao Danska i UK), ispod OECD prosjeka (7%), odnosno na 21. mjestu od mjerenih 69 zemalja. U odnosu na hrvatski prosjek 3%, veća je regulacija stranih ulaganja u prometu (9%), poslovnim uslugama (8%), poljoprivredi (6%) medijima i financijama (4%), a niža u industriji, električnoj energiji, telekomunikacijama i trgovini (1%). Gledaju se ograničenja stranog vlasništva, mehanizmi prethodne provjere ulaganja, ograničenja zapošljavanja stranih menadžera i stručnjaka, operativna ograničenja osnivanja podružnica, diskriminacije u iznosu temeljnog kapitala, vlasništva nad zemljištem, transfer kapitala i reciprociteta.

 

Zaključno

Ovaj rezultat dio je poboljšanja pozicije Hrvatske na ključnim svjetskim ljesticama. Za dodatno poboljšanje PMR rezultata, prioritet su privatizacije kao bitna strukturna reforma kojom će se smanjiti utjecaj politike i povećati dobrobiti za građane putem slobodnog tržišta.