Ideje u pozadini Deklaracije o neovisnosti
Ideje u pozadini Deklaracije o neovisnosti važno je razumjeti kako bi se i danas doprinijelo razvoju slobode i demokracije.
Daniel Hinšt, potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize; politolog
Razumijevanje ideje
Dana 4. srpnja 1776. obilježava se kao američki Dan neovisnosti. Dok se o povijesnim okolnostima može se lako saznati, iz niza izvora, ključ je u razumijevanje ideje koja stoji u Deklaraciji. Zato je dobro proučiti tekst Deklaracije, vidjeti ključne poruke te ih potom objasniti.
Zakoni Prirode
Na samom početku ističe se kako je jednom narodu postalo nužno raskinuti političke okove kako bi mogli zauzeti odvojeno i jednako mjesto na koje će se odnositi Zakoni Prirode. Nadalje spominje se kako im je Bog dao pravo na to. Zato su objavili uzroke koji ih potiču na odvajanje.
Pritom se pojam „narod“ (people) odnosi na ljude kao građane, neovisno o njihovom etničkom porijeklu i srodstvu. To je, prije svega, specifičnost američkog iskustva. U tom pogledu, engleski naziv daje puno i etnički uključivo značenje pojma.
Stvoritelj je dao neotuđiva prava
Već se na početku spominju Zakoni Prirode koji se odnose na političku filozofiju prirodnih prava (natural rights). U kontekstu navedenoga, autori Deklaracije ističu kako su određene istine same po sebi očite, da su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je njihov Stvoritelj obdario određenim neotuđivim pravima, da su među njima život, sloboda i potraga za srećom.
Nadalje, temelj klasičnog liberalizma odnosno (anglosaksonskog) konzervativizma upravo je uvjerenje da ljudi imaju Bogom dana neotuđiva i prirodna prava na život, slobodu i potragu za srećom. Prirodna prava su neotuđiva u smislu da ih niti jedna druga osoba nema pravo oduzeti, pojedinačno ili putem vladavine. Suvereni Bog je izvor prirodnih prava koja su ljudima dana prije nego što je institucionaliziran bilo kakav oblik političke vladavine. Ono što američki eksperiment čini iznimnim u odnosu na mnoge druge (demokratske) zemlje, jest ograničena uloga države (limited government).
Uloga institucija
U kontekstu uloge institucija, autori jasno poručuju da bi se osigurala ta prava, vlade se institucionaliziraju među ljudima.
Dakle, države nikako nisu izvori prava, već prava postoje neovisno o bilo kojem političkom ustrojstvu. Uloga vlade odnosno države je (samo odnosno primarno) osigurati poštivanje takvih Bogom danih prava.
Demokratski pristanak
Nadalje, autori ističu kako se pravedne ovlasti odnosno javne politike države izvode iz pristanka onih kojima se vlada.
Naime, načelom pristanka građana definirano je kako pravedna država može imati samo liberalno-demokratsko ustrojstvo. Autori idu i korak dalje, koji je u duhu Američke revolucije, klasičnog liberalizma i prosvjetiteljskog duha 18. stoljeća.
Pravo na promjenu vladavine
Ipak, autori upozoravaju da kad god bilo koji oblik vladavine postane destruktivan za ove ciljeve, pravo je naroda promijeniti je ili ukinuti, i uspostaviti novu vladu, postavljajući svoje temelje na takvim načelima i organizirajući svoje ovlasti u takvom obliku za koji će se njima činiti najvjerojatnijim da će utjecati na njihovu sigurnost i sreću.
Osim što oduzimaju institucijama pravo prisvajanja zasluga za naša prava, autori Deklaracije daju narodu pravo na promjenu ili ukidanje destruktivnog načina vladavine, odnosno pravo na uspostavu vladavine koja će im pružiti sigurnost i sreću. Iz ranijeg teksta može se vidjeti kako je uloga političke vladavine pružiti sigurnost temeljnih prava među kojima je i potraga za srećom.
U kontekstu klasičnog liberalizma, nikako se ne spominje bilo kakva socijalna sigurnost ili osigurana sreća u pogledu materijalnih prava (progresivna uloga države). Radi se o sigurnosti prava da ljudi mogu imati život, svoje temeljne slobode i da mogu sami tragati za srećom. Engleski puritanski filozof John Locke imao je originalnu ideju o zaštiti prava na život, slobodu i vlasništvo. Autori Deklaracije su preuzeli tu ideju, a vlasništvo su, kao poduzetničku i ekonomsku kategoriju, zamijenilo srećom. U tom kontekstu, vlasnička prava podrazumijevaju pravo na poduzetništvo i stvaranje vlastitog bogatstva. Zaštita vlasničkih prava temelj je američkog ustroja.
Dok su ljudi dobili pravo promjene i zamjene vlade, autori su upozorili na rizike čestih promjena i svrgavanja vlasti. To se postavlja kao ključno pitanje jer se olako može zaključiti kako Deklaracija daje pravo na anarhiju i konstantno svrgavanje vlasti. To nema smisla jer autori podrazumijevaju važnost mudrosti i to ljudi koji će ipak davati demokratski pristanak na vlast. Stoga ističu kako će razboritost odnosno mudrost nalagati da se vlade ne mijenjaju zbog lakih i prolaznih razloga.
Zlouporaba vlasti
Nasuprot tome, postoje slučajevi kada dugačak niz zlouporaba i uzurpacija odnosno apsolutni Despotizam, daje pravo i dužnost svrgavanja takve vlade. Pritom ističu svoju strpljivu patnju koja ih je tjerala da mijenjaju svoje prijašnje sustave vlasti, zbog opetovanih povreda i uzurpacija vlasti, odnosno uspostave apsolutne tiranije.
Deklaracija sadrži niz optužbi protiv tiranije tadašnjeg britanskog kralja odnosno njegove uzurpacije vlasti i tiranije. Bitno je istaknuti kako autori jamče demokratski oblik vladavine koji jamči zaštitu prirodnih prava. U tom pogledu, potpuno je pogrešno zaključivati kako bi veliko nezadovoljstvo nekom vlašću jamčilo pravo svrgavanje takve demokratske vlasti i njezinu zamjenu nekim drugim oblikom vladavine. Pod utjecajem raznih anarhista, populista i ekstremista, može lako doći do takvih pogrešnih zaključaka. Oni su pogrešni zato što ne shvaća kontekst cjeline sustava, a koji je posebice opisan u ovom dokumentu. Naime, zamjena demokratskog oblika vladavine nečim drugim značila bi uspostavu autoritarnog ili čak totalitarnog oblika vladavine, a oni se temelje upravo na velikom odnosno potpunom prisvajanju i negiraju prava čovjeka, pogotovo kao pojedinaca i koncepta prirodnih prava, kako su opisana u ovom tekstu.
Da bi shvatila važnost zaštite tih prava svakog čovjeka, autori na kraju ističu svoje oslanjanje na zaštitu božanske Providnosti.
Važnost Boga
Spominjanje Boga, Stvoritelja i božanske Providnosti važan je dio Deklaracije o neovisnosti i cijelog američkog političkog eksperimenta. Pritom je potrebno objasniti kontekst vremena. Američka revolucija bila je dio prosvjetiteljske agende koja je nadilazila nametanje ljudskih dogmatskih ograničenja od strane klerikalnih i apsolutističkih institucija. Takvih ograničenja, uostalom, na američkom tlu, nije niti bilo. Istovremeno i baš zato, mnogi su prosvjetiteljski mislioci isticali važnost Boga i pozivali se na Bibliju kao temeljni moralni Zakon. Dakle, uloga Boga isticana je upravo kao jamstvo slobode savjesti u odnosu na ograničenja i tiranije koje su uspostavljali neki ljudi. Isto tako činjenica je da prosvjetiteljstvom nadaknut liberalniji pristup Bibliji nadilazi ortodoksna i dogmatska uvjerenja te isključuje klerikalizam. Također, suprotno od postmoderne ideologije radikalnog sekularizma, SAD jamči odvojenost crkve i države koja podrazumijeva visoke vjerske slobode i snažnu dobrovoljnu društvenu ulogu vjerskih zajednica.
Zaključno
Deklaracija o neovisnosti važan je element američkog karaktera i razmišljanja. Ovaj dokument i cijelu Američku revoluciju treba sagledavati u okviru slobodnozidarske i prosvjetiteljske filozofije 18. stoljeća.
Ideja o Američkoj iznimnosti pronalazi izvorište u ovoj Deklaraciji. Ova ideja, koja se često pogrešno shvati kao odraz isključivosti i ekskluzivnosti, u suštini naglašava ideju države i političke vladavine čija je uloga ograničena (limited government) na zaštitu Bogom danih prirodna prava (natural rights), umjesto da ljudi kroz institucije jedni drugima daju i uzimaju prava. Takvo bitno ograničavanje uloge političkog procesa u odnosu na prirodu ljudske slobode predstavlja temelj američkog sustava i poimanja slobode.
Spominjanje Boga u Deklaraciji potrebno je shvatiti u kontekstu pretežito protestantskog i prosvjetiteljskog konteksta američke političke filozofije. Oci Utemeljitelji podrazumijevali su primarnu važnost kršćanskih vrijednosti u izgradnji javnih i privatnih vrlina nove američke nacije. Dovoljna razina liberalnosti i otvorenosti takvog sustava otvorila je zemlju prema useljenicima različitih pozadina i uvjerenja. Tako su se SAD od samih početaka počele razvijati kao zemlja vjerskih i poduzetničkih sloboda, gdje se cijeni ljudski rad i različiti talenti.
Deklaracija je otvorila put prema razvoju slobode i demokracije u SAD-u. Naime, prirodna prava odnose se na život, slobodu i vlasništvu te predstavljaju temelje koje je dao Bog u čijem su Oku svi ljudi jednaki u dostojanstvu i pravima. Ipak, iz ljudske perspektive trebalo je mnogo postupnog zagovaranja kako bi svi građani SAD-a postali jednaki u svojim političkim i građanskim pravima.
Na prostorima Jugoistočne Europe, kod mnogih mogu postojati poteškoće u (potpunom i cjelovitom) razumijevanju ovakvih ideja. To je posljedica značajne odsutnosti političke kulture liberalne demokracije, odnosno građanskog obrazovanja za takav sustav.
Kada se dobro prouče poruke Otaca Utemeljitelja, takav sustav u suštini može funkcionirati samo uz odgovarajuća znanja za javno upravljanje te rad na razvoju moralnih vrlina za kapitalizam, dobru vladavinu građanskim institucijama i vladanje osobnim životima.
