Share

Indeks ekonomske slobode Hrvatske blago raste ali problem ostaje

Indeks ekonomske slobode Hrvatske blago raste ali problem ostaje. Ranking Hrvatske je porastao s 92. mjesta na 86. mjesto. Indeks je blago porastao na 61.4%.

Američki konzervativni think tank Heritage Foundation objavio je novi Indeks ekonomske slobode.

Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) svake godine donosi dubinsku analizu indeksa ekonomske slobode, kako bi se detektirala poboljšanja javnih politika i strukturni problemi koje kroz projekt Hrvatska 2025 pretvara u konkretna rješenja.

Gdje su povećanja indeksa, a gdje smanjenja?

Blagi rast indeksa ekonomske slobode Hrvatske rezultat je umjerenih poboljšanjima u području fiskalne i regulatorne politike te zaštite vlasničkih prava. Istovremeno, zabilježen je pad indeksa zbog niskog integriteta sustava i nedovoljne nepristranosti sudstva. Sa 61% ekonomske slobode Hrvatska je iznad svjetskog prosjeka od 60%, ali ispod europskog prosjeka od 69%. Da su se zabilježili ažurni podaci u području fiskalne politike, skor bi bio blago veći od 61,4% (kako se navodi u sljedećem pasusu).

Najveći pomaci su u području fiskalne politike. Granična stopa poreza na dobit snižena je na 18%, ali izvješće i dalje bilježi nekadašnju graničnu stopu poreza na dohodak od 40% (dok je sada 36%, a efektivno i niže, uzimajući u obzir još i povećani neoporezivi dohodak). Ukupno porezno opterećenje čini 38% BDP-a. Zabilježen je udio javne potrošnje od 47% BDP-a (dok Eurostat podatak govori o sniženju na 45%). Izvješće navodi proračunski deficit od 1% BDP-a (a proračun je okvirno u u ravnoteži, što realno još više pridonosi fiskalnom zdravlju). Isto tako, u izvješću je javni dug na 78% BDP-a (a trenutno je već na 75% i nastavlja padati prema EU pravilima fiskalne discipline).

U području regulatorne politike navodi se pojednostavljenje procedura za poslovanje. U ovom području se ne gleda samo regulatorno opterećenje kroz razne procedure od pokretanja do zatvaranja poslovanja, već i razina konzistentne i predvidljive primjene pravila. Premda se to izričito ne navodi u izvješću za Hrvatsku, obzirom na način funkcioniranja segmenata administracije moguće je to kao problem pretpostaviti s visokom razinom empirijske sigurnosti. Navodi se provedba novog Zakona o radu koji je (donekle) fleksibilizirao tržište rada, dok razina radne slobode ostaje vrlo niska. Istovremeno, izvješće navodi slabi napredak u snižavanju subvencija i privatizaciji državnih kompanija. Područje monetarne slobode, uz poslovnu i radnu slobodu, čini segment regulatorne efikasnosti. U ovom području mjeri se odnos stabilnost cijena kroz inflaciju i kontrole cijena. Inflacija se smatra kao oblik konfiskacije vlasništva i nevidljivog poreza koji povisuje cijene. Stoga je prema metodologiji ideal liberalne politike u niskoj inflaciji i neovisnosti središnje banke.

U području vladavine prava, kao pomaci navode se pojednostavljenje registracije vlasništva i sniženje poreza na promet nekretnina. Zaštita vlasničkih prava je relativno na višoj razini, za razliku od pitanja sudstva i integriteta sustava. Istovremeno, navodi se kako nema pomaka u borbi protiv korupcije (što potvrđuje i novo izvješće Transparency International o percepciji korupcije). Također, navodi se i problem brojnih neriješenih sudskih predmeta (koji je i dalje visok premda je prema podacima Vlade smanjen sa 616.686 krajem 2014. na 424.378 sredinom 2018.). Također, zabilježena je niska razina integriteta sustava koja se prema metodologiji procjenjuje kroz učestalost podmićivanja, kronizma, patronaže, nepotizma, netransparentnog donošenja odluka o javnim politikama, nejednakog tretmana korisnika javnih usluga, nepovjerenja u političare itd.

U području trgovinske politike je prema izvješću problem u određenim ne-carinskim preprekama zbog provedbe tehničkih EU propisa za pojedine proizvode te zbog subvencija i kvota. Prosječna carinska stopa je 2% (ali je to segment koji određuje zajednička trgovinska politika EU-a, dok zbog unutarnjeg tržišta nema carinskih prepreka). Investicijska sloboda ostaje na istoj razini a izvješće navodi kako država nema prethodne provjere stranih ulaganja (koje se upravo predlažu na EU razini). Također, navodi se otvorenost financijskog tržišta za strana ulaganja i činjenica da je preko 90% bankarskog sektora u stranom vlasništvu.

U izvješću se navodi kako politička neizvjesnost otežava ekonomski napredak, a najveći izazovi su slaba izvozna baza, emigracija i spora privatizacija. Spominje se zakonski okvir koji će podržati gradnju LNG terminala za Krku.

Koja je metodologija ekonomske slobode?

Metodologija ovog izvješća u velikoj je mjeri egzaktna (za razliku od izvješća o konkurentnosti koje obuhvaća širi opseg javnih politika s većinom indikatora koji su predmet subjektivnog ocjenjivanja kroz anketni uzorak). U ovoj je metodologiji teže točno izmjeriti razinu vladavine prava, dok se fiskalna politika mjeri prema makroekonomskim pokazateljima.

Gdje su najbolje i usporedive zemlje?

TOP 10 zemalja prema ekonomskoj slobodi su Hong Kong, Singapur, Novi Zeland, Švicarska, Australija, Irska, Ujedinjena Kraljevina, Kanada, Ujedinjeni Arapski Emirati i Tajvan. Među usporedivim zemljama, Estonija je 15., Litva 21., Češka 23., Latvija 35., Rumunjska 42., Slovenija 58., Mađarska 64., a Slovačka 65.

Hrvatska od prošle godine prema ranking više nije u skupini „uglavnom ne-slobodnih“, već je sada u skupini „umjereno slobodnih“.

Tako je Hrvatska na europskoj karti među zemljama Istočne Europe (premda na začelju iste) odnosno Južne Europe, kojoj treba dodati i Francusku. S druge strane, relativno višu razinu ekonomske slobode imaju Švicarska, Gruzija, Irska, UK, baltičke i nordijske zemlje te povijesno germanski prostor (Njemačka, Austrija i Češka).

Slika 1. Europska geografija ekonomske slobode (kliknuti sliku za povećanje)

Izvor: Heritage Foundation

Blagi reformski napredak Hrvatske postoji i u rankingu i u indeksu bodova, te dodatno u području fiskalne politike da su se zabilježili najnoviji podaci, ali mnoga toga još treba poboljšati kako bi Hrvatska dostigla usporedive zemlje. Primjerice, dok se prema rankingu Hrvatska na 86. mjestu čini dosta udaljenom od Slovenije kao 58. Ili Rumunjske kao 42., u bodovima je to 4 odnosno 7 bodova razlike. Uz čak i umjereni intenzitet nastavka strukturnih reformi u području fiskalne, regulatorne i pravosudne politike, zaostatak za navedenim zemljama bi se mogao nadoknaditi.

Ključne prepreke većoj ekonomskoj slobodi Hrvatske ostaju radno zakonodavstvo, integritet države, pristranost sudstva, javna potrošnja i progresivno oporezivanje dohotka.

U izvješću se može vidjeti i usporedba rezultata pojedinih zemalja, a tako i Hrvatske, od prvog izvješća do ovogodišnjeg. Za Hrvatsku je taj skok 1996.-2019. u iznosu od 13,4 postotnih bodova. Gruzija i Litva su ostvarile značajan napredak, a Hrvatska i Srbija umjereni.

Slika 2. Napredak ekonomske slobode u pojedinim zemljama (kliknuti sliku za povećanje)

Izvor: Heritage Foundation

Zaključno o perspektivama Hrvatske

Indeks ekonomske slobode Hrvatske blago raste ali problem ostaje. Unatoč određenim pomacima uslijed umjerene dinamike određenih reformi, Hrvatska ima iste strukturne probleme.

Fiskalna konsolidacija treba se nastaviti prema EU pravilima kako bi se ulazak u Euro zonu dogodio s javnim dugom od približno 60% BDP-a. Kako je javna potrošnja, unatoč smanjenju njenog udjela u BDP-u na 45%, i dalje vrlo visoka, pogotovo u odnosu na razinu prosječnog ekonomskog standarda, rezanje prekomjerne državne administracije trebalo bi se očekivati, počevši od ukupne mase plaća (wage bill) koja iznosi nešto manje od 12% BDP-a (u usporedbi s 10% u zemljama Srednje i Istočne Europe). Dosadašnja porezna rasterećenja su doprinijela povećanju ekonomske slobode, ali ih treba nastaviti kroz rezanje države i konkretno kroz rezanje tereta na plaće. To automatski povlači za sobom nužne rezove u državi blagostanja (welfare state) kako bi vitkiji i zdraviji zdravstveni i mirovinski sustav mogli izdržati uz niže stope doprinosa. Kako se radi o metodologiji ekonomske slobode, koja se olako može optužiti za neoliberalizam, Hrvatska može bitan (low hanging fruit) napredak ostvariti ako uvede flat tax (kao niz usporedivih zemalja).

U području regulatorne politike, treba hitno mijenjati i liberalizirati Zakon o radu. Pojednostavljenja administrativnih procedura za poduzetnike treba nastaviti kako bi se u konačnici ostvario što bolji rezultat. Uz niz već provedenih poboljšanja propisa, prema ovoj metodologiji, koja se oslanja na pojedina Doing Business područja, dolaze poboljšanja kroz jednostavnije pokretanje poslovanja (projekt START) te najavljeno smanjenje broja procedura i dana za građevinsku dozvolu. Ipak, ostaje pitanje kada će se i kako pojednostaviti i pojeftiniti i dalje komplicirana i skupa procedura zatvaranja poslovanja pri trgovačkom sudu, kroz likvidaciju ili stečaj. Također, nije i dalje jasno kako će središnja država postići dogovor s Gradom Zagrebom da snizi komunalni i vodni doprinos kao izvore prekomjernog troška građevinske dozvole, što izravno otežava poslovnu klimu i poskupljuje ulaganja.

Najveći problem prema ovom izvješću je niski integritet sustava i sudstva. Nema transparentnog sustava javnih politika već u raznim područjima prevladavaju razne manifestacije klijentelizma, nepotizma, patronaže i favoritizma te drugih oblika ponašanja koji su svojstveni jednom dijelu regionalnog okruženja Hrvatske.

Hrvatska ima priliku zakoračiti na način da nastavi započete strukturne reforme i pokrene one koje nestrpljivo čekaju na redu (npr. masovne privatizacije, otpuštanja iz administracije itd.). Za takve reforme bitna su ulaganja u povećanje kvalitete javne administracije kao i hrabri trud za smanjenje njezine kvantitete.

Ako se već čini da određeni pomaci bude nadu, dobro je dok su oni prisutni kako bi se Hrvatska udaljavala od i dalje lošeg europskog rezultata po razini ekonomske slobode. Optimizam se uvijek isplati, a još više „konzervativni“ gate-keeping koji bi, ako ništa drugo, barem zadržao trenutno stanje. Realne okolnosti i rizici uopće nisu idealni. I samo izvješće u dijelu za Hrvatsku ukazuje kako politička neizvjesnost otežava ekonomski napredak. Dok se demokracija suočava s izazovom institucionaliziranih aktera koji su dugo vremena držali status quo kočnice na mnoge reformske procese, domaća arena suočava se sve više i s rizikom ozbiljnog populizma. Prema ovoj metodologiji moglo bi se lako dokazati što bi za ekonomsku slobodu primjerice značio izlazak s otvorenog europskog tržišta, uvođenje državne kontrole na središnjom bankom i bankarskim sustavom, štampanje novca, poticanje rasta kroz zaduživanje države i druge populističke ideje koje lako nailaze svoju dionicu u našem demokratskom društvu.

Ekonomska sloboda je ideal koji u 100%-tnom opsegu ne postoji. Dokaz tome je Hong Kong koji je prvi na svijetu s 90% ekonomske slobode. To govori kako niti jedna zemlja nema laissez-faire ideal kapitalizma, već se zemlje natječu prema ovom indeksu kako da postignu što bolju prevagu privatnog sektora nad javnim. Oba imaju svoju ulogu, a za ovaj drugi je bitno da je što manji, odnosno potreban u razumnom minimumu. Premda se indeksu može lako prigovoriti da preferira anglosaksonski ekonomski model, dobre prakse strukturnih reformi pokazuje niz zemalja koje su dovoljno ambiciozne u smanjivanju uloge države i oslobađanju potencijala poduzetništva i tržišta.

Umjesto da se zaustavljamo na općenitim raspravama o problemima, CEA je već dizajnirala mjerljive i precizne javne politike za povećanje konkurentnosti i ekonomske slobode kako bi Hrvatska 2025 bila prosperitetnija.

________________

Kontakt: predsjednik CEA Petar Vušković, info@cea-policy.hr