Share

Ispred Hrvatske je desetljeće ekonomskog prosperiteta

Ispred Hrvatske je desetljeće ekonomskog prosperiteta. Vjerujem da će ono započeti od 2025. godine i trajati najmanje do 2035. Završetkom najvažnije građevinske investicije u zemlji, izgradnjom Pelješkog mosta simbolično će započeti značajnija ekonomska dinamika rasta, a nakon toga i naš ekonomski prosperitet.

Petar Vušković za Večernji List, 24. travnja 2021. (predsjednik CEA)

Ukoliko uzmete vremensku seriju kretanja naše ekonomije od ulaska u Europsku uniju pa do 2020. godine vidjeti će te da makroekonomska statistika bilježi dobre rezultate. Takvi podaci su empirijski lako dokazivi i konzistentni. Uzmimo kretanje osobne potrošnje (maloprodaje). Ona je najvažniji makroekonomski agregat. Bez njezinog rasta nema ni rasta BDP-a., a i najbolji je indikator kretanja standarda građana. Ukoliko građani nemaju novca, neće ni trošiti, ukoliko se ne kupuju proizvodi i usluge poduzeća, ona ne mogu ostvariti maksimizaciju dobiti pa nema ni zapošljavanja ni investicija.  Osobna potrošnja je rasla od rujna 2014. godine sve do korona godine 2020. godine. Vjerujem da će 2020. godina uvjetno rečeno biti makroekonomski outlier (odstupanje vrijednosti). Nakon kratkotrajne i plitke recesije možemo reći da je najgore iza nas. Uspjeli smo sačuvati radna mjesta te propadanje poduzeća.

Od 2025. godine naša ekonomija bi trebala imati makroekonomski gledano najbolju krvnu sliku. Tada bi trebali izaći iz proračunskog deficita koji bi trebao biti ispod 1% BDP-a, smanjiti javni dug ispod 70% BDP-a, smanjiti nezaposlenost na 5%.  Nekoliko je argumenata za tu tvrdnju. Recesija je uzrokovana vanjskim faktorom, a ne unutarnjim;  nakon ekonomskog pada uvijek slijedi ekonomski rast; veći stupanj internacionalizacije koji nismo imali u recesiji 2008. godine će značiti i brži izlazak iz recesije; uz  turizam kojeg čekaju ozbiljne investicije (npr. samo na otoku Braču u Postirama se gradi hotel čija je investicija 25 milijuna eura) postajemo sve više izvozno orijentirana ekonomija. Dosegli smo godišnji izvoz robe od 15mlrd. eura, što je 50% više nego što ostvarimo od turizma. Uvođenje eura sad već izglednije u 2025. godini će na tržištu pojeftiniti kapital zbog nižih kamatnih stopa, smanjiti rate kredita građanima što će otvoriti prostor trošenju njihovih dohodaka. Investicije su važne za brži opravak ekonomije. „Rimac kampus“ projekt sa svojih 200 mil. eura čini ozbiljan investicijski projekt. Zaposliti će se više od 2.000 ljudi. Sredstva iz NPOO-a u iznosu od 6,3 mlrd. eura koje će  Europska unija alocirati našoj ekonomiji (12% BDP-a) će nam omogućiti izraženiju polugu rasta. Novac je uvijek važan pogotovo ako se dobro usmjeri. Treba prepoznati dobre programe kod mikro i malih poduzeća. Realni sektor uvijek brže stvara dodane vrijednosti na tržištu od javnog sektora. Zbog efikasne alokacije novca ekonomija će nagraditi politiku. Kod javnih investicija država treba prepoznati interese naših poduzeća a ne da takve projekte izvode kineska poduzeća poput China Civil Engineering ili China Road and Bridge Corporation(CRBC). Likvidnost je sveti gral ekonomije, važno je da naša poduzeća budu što više likvidnija. S razine države na primjeru veledrogerija vidite koliko je ono važno.  Ukupni dug od 6.3mlrd. kuna veledrogerijama najvjerojatnije ćemo morati rješavati “Big game” privatizacijama. Sada dug financiramo dugom. Ekonomski nije opravdano javnim dugom financirati budžetski deficit. Središnja država ima oko 300 poduzeća u svojem vlasništvu, a opća država čak i do 1000 poduzeća uz vrijednu imovinu kao što su stambeni ili poslovni prostori.  Tu se krije novac dostatan za rješavanje dugova veledrogerijama.

Recesija nije kriza resursa nego kriza rješenja na pad ekonomske aktivnosti. Kako to izgleda u poslovnoj praksi? Tijekom auditiranja poduzeća primijetio sam da su najbolje prošla poduzeća koja su imala rješenje više. Ona su razmišljala o promjenama. Takva poduzeća su pronalazila nova tržišta (nišu), proširila svoj prodajni asortiman ili pokrenula web stranicu za online prodaju. Sada je dužnost nas ekonomista da mijenjamo našu ekonomsku svijest. Kada razmišljamo o recesiji, uvijek je rasprava o ograničenim resursima, o reformama koje nismo proveli. Razvili smo ekonomiju ograničenja, a ne ekonomiju obilja i perspektive. Kada imate negativnu percepciju recesije tada ne možete ni izaći iz nje. Čvrsto vjerujem da Hrvatsku čeka vrijeme ekonomskog prosperiteta.