Matija Horvat, član izvršnog odbora CEA-e, analizira i komentira unutrašnje i vanjske izazove RH, u vremenskom stanju kaosa, koji ne pogoduju našoj domovini, niti našim saveznicima. Napominjemo kako CEA think tank detektira prijetnje transatlantskom savezništvu.
Institucionalni problem
Legendarni William Shakespeare je, između ostalog, napisao i tragediju u 5 činova – „Kralj Lear“. Po Shakespeareovu predlošku, snimani su i filmovi, a jedan od najboljih predstavlja verzija koju je snimio legendarni japanski filmaš Akira Kurosawa – povijesni spektakl „Ran“ (Kaos). Dakle, ova priča nam govori kako plemenite ideje (ostarjeli vladar želi podijeliti kraljevstvo svojim kćerima, u japanskom filmu – sinovima) mogu dovesti do kaosa, tj. kako je put do pakla popločen dobrim namjerama. Kod Kurosawe posebno sve gori u plamenu i rijetki prežive. Ostaje samo kaos, jer – In a mad world, only the mad are sane.
I naša domovina ima određenu paralelu sa ovim književnim i filmskim djelom. Naime, Hrvatska je u 8 godina trenutne Vlade postigla neke dobre rezultate, a vjerojatno (objektivno) najbitniji su uvođenje EUR-a te ulazak u područje Schengena, a ne zaboravimo i na otvoreni LNG terminal na Krku (koji je dugo bio pod znakom pitanja).
Međutim, uz dobra djela bili smo svjedoci i perpetuirane ustavne krize, koja je pojačana odnosima Vlade i Predsjednika države. A ukoliko postoje nesavršene institucije, onda se (ustavni) problem pojačava i stvara dodatni kaos, koji potencijalno utječe na transatlantsko partnerstvo.
Dakle, još od promjene Ustava – prelaskom na parlamentarni sustav – početkom 21. stoljeća, RH se nalazi u ustavnoj reformi, koja zapravo nikad nije dovršena. Svaki dan može dovesti novo pitanje prema raznim akterima vlasti, tj. tko ima kakvu ovlast i (ne) može li je koristiti. I svaki dan može (iz)roditi novu krizu te stvoriti dodatni kaos, pogotovo ako animozitet (između sličnih persona) prevlada naspram ustavnih uloga, tj. usklađenog djelovanja i stabilnosti državne vlasti. Suradnja između institucije Predsjednika Republike i Predsjednika Vlade, često se pokazuje izazovom, posebno oko pitanja vanjske politike.
Na ovom mjestu se možemo, na trenutak, prisjetiti izreka legendarne Margaret Thatcher koja je rekla: „Ne postoji takva stvar koju zovemo društvo – postoje samo individualci“. U tom smislu bi je mogli parafrazirati te reći – ne postoje (ni) institucije, već samo ljudi (koji ih čine). Također je rekla i kako ne postoji javni novac, već samo novac poreznih obveznika. Kako pojedinci (prije svega žene i muškarci) čine institucije, stvar je na njima da sklope bolji društveni ugovor, kako bi se bolje skrbili za Republiku. Nažalost, imanentni problem (bilo koje) Vlade je i taj da se državom upravlja (u najvećem dijelu) etatistički, što pogoduje korupciji.
Stoga nas cijelim putem (prema raju ili paklu) slijedi kaos ili kako bi stari Latini rekli – Quod ab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere. Dakle, od početka imamo inicijalni problem nesavršenih institucija te što previše poslova ovisi o državi, a to rezultira – kaosom. A kome pogoduje taj kaos? Sigurno ne pogoduje nama koji ovdje živimo ili našim zapadnim saveznicima, posebno u ovom kritičnom trenutku.
Općenito o ruskom utjecaju
Dakle, u RH imamo nezavršeni posao pojedinaca koji tvore (već dugo vremena) nesavršene institucije. Nesavršene institucije (koje nikad ne mogu biti u potpunosti savršene, jer ljudi nisu savršeni – ali mogu biti poboljšane) su pogodno mjesto na koje, poput vraga (kad prođe neki rok), skok na skok, dođe ono što nazivamo – maligni ruski utjecaj.
Do sveobuhvatne ruske invazije na Ukrajinu, ruski utjecaj u RH se očitovao kroz određena ulaganja u razvoj hrvatskog turizma. Nadalje, naša domovina – poput mnogih u Europi – također je imala određenu energetsku ovisnost o Rusiji, dok je naša obala privlačila bivše ruske političare i oligarhe na kupovanje luksuznih nekretnina, financiranih preko off-shore kompanija. Stručnjaci će sigurno govoriti i o bitnoj ulozi ruskih banaka prilikom sloma Agrokora itd. To sve možemo dodati u jednu širu geopolitičku jednadžbu kojom teror-rusija djeluje u našem susjedstvu.
Naime, hibridno djelovanje Kremlja raste u susjednim državama u kojima također vlada konstantni kaos. Ponovimo, susjednoj BiH je potrebna suštinska revizija Daytonskog sporazuma, a ne samo legalizirano primirje, sa legaliziranim entitetom utemeljenom na masovnim grobnicama. Prije ulaska u EU, u BiH se moraju demontirati (etno)politike i (etno) političari, koji trenutno vode tu državu. Tek poslije tog (bolnog procesa) BiH može ući u EU.
U javnom izvješću SOA-e za 2022. (objavljenom u svibnju 2023.), između ostalog, se općenito kaže: „Rusija tako na Zapadnom Balkanu svoj utjecaj nastoji projicirati prvenstveno preko Srbije i Republike Srpske u BiH.“ Kako naši dužnosnici iščitavaju ovu rečenicu? Naravno, političari su iznad tajnih službi, ali bi li oni trebali na bilo koji način sudjelovati u političkom životu sa Dodikom, znajući da je on i politički vrh tog, greškom stvorenog entiteta, pod sankcijama SAD-a i nekih zapadnih vlada – te kako su izravni pro-ruski igrači(?) To se odnosi na sve aktere političkog života u RH (ne samo na predsjednika države).
Također, svjesni smo i situacije na Kosovu, koje nažalost još nije član UN-a, niti je priznato od nekih EU država i to je nepravda koja treba biti što prije ispravljena (i Ukrajina treba što prije priznati Kosovo, državu koja – poput Ukrajine – želi biti na zapadnom putu). Rusija potiče sukob Srbije i Kosova, koji je u nekim trenucima i – vatreni. EU ne treba inzistirati na dogovoru Kosova i Vučićevog režima! Ne smiju postojati dogovori sa kreatorima srpskog sveta!
Nadalje, Zapad ne smije dati Srbiji odriješene ruke u Crnoj Gori, a kako bi zbog tog čina appeasement-a, možda jednom Srbija izašla iz ruskih ruku (te završila u EU) pa bi za nagradu, potencijalno dobila Crnu Goru (ili se to već dogodilo? Ako jest, to predstavlja dodatno pogoršanje u susjedstvu). O vladajućem režimu u Srbiji – kao i o većini oporbe u toj državi – ne treba trošiti riječi. Ovakva Srbija – u kojoj se, između ostalog, restaurira Miloševićev režim – nema što tražiti u EU. Bolje da RH ostane granična država Schengena, nego da za stolom u Bruxellesu, kao ravnopravan partner dođe Vučić ili njegovi nasljednici – trabanti ruskog utjecaja na Zapadnom Balkanu. Sapienti sat!
Dakle, iako RH – koja je oduvijek granična država, ali na zapadnoj strani – nije dio onoga što se naziva Zapadni Balkan, spomenuti ruski utjecaj, nažalost dolazi i do nas i kroz nabrojane političke kompleksnosti susjedstva te neke (pojedinačne?) političke veze. Djelomično je problem u genotipu, tj. lošem (jugoslavenskom) nasljeđu unutar RH, ali i fenotipu raznih populističkih pojedinaca, koji su kreirali okolinu, u kojoj se ruga (nekada i sabotira) ljudima koji propagiraju zapadne vrijednosti. Možda i najbitniji problem je onaj politički, tj. kad domaće institucije vlasti ili pojedinci u oporbi, nesvjesno rade kaos, koji pomaže ruskom utjecaju, propagandi, dezinformacijama. Cilj ruske hibridne kampanje nije taj da Vi u nešto povjerujete. Naprotiv, cilj je taj da (kroz mnoštvo ubačenih poluistina, dezinformacija, propagande i sl.) ne povjerujete u ništa. Kako biste ostali pasivni ili rezignirani.
Problemi politike u RH
Nekoliko riječi o bitnim političkim problemima vlasti i oporbe u Lijepoj Našoj u ovom kritičnom trenutku.
Naime, teroristička država RF obožava kad drugi opstruiraju EU, jer onda Kremlj ne mora to raditi sam. A EU je ono što diktator Putler mrzi (vjerojatno i više od NATO-a, za kojeg zna da ga nikad neće prvi napasti, a Europa ipak donosi određeno blagostanje pa ispada kao da ona time napada rusiju, koja ne može pružiti blagostanje svojim građanima, niti susjedima, jer u 21. stoljeću, radi na agendi 18. stoljeća).
Dakle, ako (u bilo kojem trenutku) određeni akteri opstruiraju EU institucije, u veleposlanstvu Kremlja u Zagrebu (i drugim lokacijama) otvaraju šampanjac. Dakle, maknimo tu rusku avet, koja lebdi iznad nas te nas potiče ili čini neke krive korake umjesto nas, u razmontiraju ujedinjene i prosperitetne Europe – možda i najboljeg mjesta za život na cijelom planetu.
S druge strane, ako trenutni Predsjednik države, radi na malom državnom udaru, smatrajući da mu Ustav (usprkos riječima stručnjaka) ipak to dopušta, onda i to može lako dovesti do ovacija iz veleposlanstva Kremlja u Zagrebu. Dakle, ruski utjecaj se i ovdje proširio. Kakve nam darove donosi? Loše, tj. ne vjerujte (pro)Rusima ni kad darove donose, jer teroristi slave kaos u kojem smo se našli (zbog slabih pojedinaca i institucija).
U današnjem, iznimno složenom modelu države, ako želite stvarne promjene, onda trebate imati sposoban i uigran tim, a ne smijete misliti kako jedan čovjek (koliko god bio dobar retoričar) može riješiti sve državne i pojedinačne egzistencijalne probleme. Model oca domovine je samo priča iz davnine. Autor ovih redaka se može složiti da jedan čovjek (ponekad) može činiti razliku, a da to ne bude samo fikcija u western ili osvetničkom filmu, ali nažalost, ovakav predsjednik države (koji postaje balkanska verzija Trumpa) nije rješenje za naše supstancijalne probleme. Naime, on je već bio, ne baš uspješan, premijer (poziva se na objektivne okolnosti i recesiju).
Naime, današnji predsjednik nije snažno reagirao na plinske boce i prljavu igru tadašnje oporbe, jer je to moglo rezultirati velikim nedaćama (a lakše je izgubiti izbore i obraz, nego zdravlje). To nam nudi i u borbi protiv rusije – ne želi se zamjerati, jer bi mogli nastradati. A to samo – odvraćanje je i najveći problem u borbi protiv teror – Rusije i njezinog utjecaja. Teror – rusija upravo želi pacificirane domobrane širom Europe te nam ne treba još jedan europski lider koji želi biti neutralan (unatoč obvezama).
Nadalje, jeste li čuli da Predsjednik države (koji se, bez ostavke, neustavno natječe za premijera, iako ni kandidat za premijera ne postoji u našem Ustavu) nešto govori o osnovnim problemima naše Republike? O teritorijalnom preustroju (ukidanju županija, smanjenju broja općina itd.)? O potencijalno drukčijim izbornim pravilima? O daljnjem poreznom rasterećenju? Ne, stoga se pitamo kakve on točno, npr, ekonomske reforme želi (osim „većih mirovina“ o kojima je počeo pričati)!
Dakle, poput većine populista, koji (ne)svjesno rade u korist Kremlja, Predsjednik u prvi plan stavlja suverenističke poruke o migrantima koji dolaze s računicom, želeći uzeti samo socijalnu pomoć, o potrebi očuvanja naših tradicionalnih vrijednosti, o tome kako treba trošiti europske fondove i kako samo to valja u pitanju Europe. Naravno, Predsjednik zna kako se na vlast u Hrvatskoj (nažalost još uvijek) ne može doći samo sa gospodarskim programom te reformama, već se uvijek mora ići – niz dlaku narodu – sa socijalističkom, nacionalističkom i populističkom retorikom. I tako zahvaća veći dio desnog biračkog tijela, a neki ga dižu u zvijezde, jer dobro govori te se bori protiv lopova.
A opet s te nacionalne strane, zanimljivo je kako Predsjednika uopće ne zanima srpski svet, tj. on tolerira ruski utjecaj u susjedstvu (ili u njegovoj osobnoj blizini). Također, postaje vidljivo kako Predsjednik države zametak treće hrvatske republike vidi i u Mačekovoj Banovini Hrvatskoj(!). Izvorišne osnove hrvatskog (nesavršenog) Ustava ili crtice iz povijesti – nisu same po sebi sporne.
Pokušavamo reći kako je bitno naglasiti da je Banovina Hrvatska nastala dogovorom sa tadašnjim velikosrpskim režimom te da nije imala Baranju i Istru, a u kasnijim kvislinškim okolnostima, niti Međimurje sa velikim dijelom obale. To bi u današnjem kontekstu, iznad kojeg lebdi ruski utjecaj, moglo pretpostavljati da RH kod Slavonskog Broda – te cijelom Posavinom – više ne graniči sa BiH! Ponovimo, ne smije biti nikakvih dogovora sa kreatorima srpskog sveta! Cjelovita i (u najvećoj mjeri) građanska BiH je jedino moralno ispravno rješenje, koje je u skladu sa transatlantskim vrijednostima.
Mi imamo susjede i s njima moramo živjeti. To nije sporno. Međutim, sporno je što itekako moramo upozoravati generatore srpskog sveta da s takvim svijetom mi nećemo graničiti, niti surađivati te ćemo ga na sve dopuštene načine – demolirati (naime, oni to čine transatlantskom savezništvu). Nažalost, takve suverenističke poruke se ne mogu čuti od New age suverenista, tj. populista, čiji je glasnogovornik postao trenutni Predsjednik države.
Predsjednik se također se zalaže za (ruski) „mir“ u Ukrajini te će učiniti sve da nas zadrži dalje od tog i drugih ratova. On manipulira ruskom mirovnom propagandom protiveći se naoružavanju Ukrajine, s tim da u eter (baš poput ruskih botova) ubacuje niz poluistina pa sve postaje relativno – baš kao što rusija i želi. Ako je baš sve relativno (a ne evidentno crno – bijelo), onda su građani pasivni i idu pod okrilje lidera koji će ih, npr. čuvati od ratova (Ukrajina trenutno i već dugo traži samo maksimalnu vojnu pomoć, a ta pomoć Zapada nije eskalacija, jer to je ruski narativ).
Pa mi smo (i uz ovakvog predsjednika) ionako na popisu neprijateljskih zemalja rusije, tj. već smo im na meti. Krivo je razmišljanje da ćemo biti na još većoj meti, ako npr., izglasamo obuku ukrajinskih vojnika u Saboru, ako (ne mora javno) predamo još više oružja ukrajinskim braniteljima, itd. Stoga nitko ne treba govoriti ono što Kremlj želi čuti. Dakle, predsjednik je lažni suverenist, kao što je to i većina New age populista.
Nadalje, po pitanju novca iz EU o kojima predsjednik često govori: Ti europski fondovi će u budućnosti možda doista presušiti, ali predsjednik nam ne govori (baš često) o tome da gospodarski rast općenito ne smije ovisiti o priljevu europskog novca, već o domaćim ili stranim investicijama, poreznom rasterećenju, manjom ulogom države u ekonomiji, dobrim upravljanjem (javnim) poduzećima itd. Kad su naši djedovi i bake ili roditelji – još prije demokratskih promjena i pada berlinskog zida – sanjali o Europi, oni nisu nužno sanjali o europskim fondovima, već o životnom standardu u zapadnom sustavu vrijednosti. Veći standard se ne treba/ne smije nužno vezati uz subvencije, poticaje i etatističko – arbitrarno razdjeljivanje novca poreznih obveznika (imanentno svim vladama u RH još od 1945.).
Također, naše tradicionalne vrijednosti ne trebaju biti one koje nam govore da se trebamo sakriti pod stol, kad se veliki tuku. Ponovimo, Maček nije bio u pravu i to je povijest pokazala. Neutralno nesvrstavanje malog hrvatskog čovjeka nije spriječilo, ni zločine u Jasenovcu, niti zločine poslije Bleiburga, na križnim putevima. Nasilnike nikad ne zanima neutralnost (Ukrajina je bila neutralna i daleko od NATO-a prije invazije i to nije spriječilo agresiju; sada je pravilno i pravedno bliže Savezu).
Mi se trebamo riješiti Mačekove neutralnosti, kao i jugoslavenske nesvrstanosti, jer to (in)direktno ide u korist najvećim negativcima 21. stoljeća – zločinačkoj organizaciji iz Kremlja. Oni upravo žele pacificirati cijelu Europu. Nije rješenje gledati svoja posla, jer sutra će neki nasilnik uzeti Baranju ili Istru, isto kao što je to učinio diktator Putler sa Krimom pa dijelovima Donjecka, Luganska, Zaporižja ili Hersona. I molim cijenjene analitičare da tu personu više ne zovu „predsjednik Putin“ te da svima objasne kako to rusi zapravo pregovaraju. Estonska premijerka Kallas je rusko pregovaranje opisala parafrazirajući Andreja Gromika, najdugovječnijeg ministra vanjskih poslova SSSR-a:
a) Prvo zahtijevaj sve maksimalno; nemoj moliti, već zahtijevaj nešto što nikad i nije bilo tvoje,
b) Onda kreni sa ultimatumima, kroz ucjene i prijetnje,
c) U samim pregovorima nemoj ustupati ni milimetar unatrag – jer će ti zapadnjaci, kroz takav hard – core nastup, uvijek nešto dati (jer su slabi).
d) Na kraju ćeš imati više, nego ono s čime si počeo.
Nažalost, gotovo nitko (čast iznimkama) od javnih analitičara u našoj domovini ovo nije spomenuo. Dakle, nije moguće pregovarati sa diktatorom, jer on na Ukrajinu gleda sudbonosno te razumije samo jezik – snage.
Postaje sve jasnije kako najveći hibridni uspjeh rusije leži u nametanju straha, koji rezultira pokornošću, jer smo (naspram njih) svi mali, a oni bi mogli eskalirati (kao da već odavno nisu eskalirali). Oni imaju bombu pa mi svi moramo uvažiti njihove terorističke zahtjeve. Razotkrijte ih, to su samo mafijaši koji – pomoću nuklearne prijetnje – upravljaju velikom benzinskom crpkom. Teroristi koji iznuđuju, reketare, prijete. Ništa oni ne smiju dobiti, osim Tomahawk-a u čelo i jednosmjerne karte za Den Haag.
Pripazite (u bilo kojem trenutku) na one koji Vam prodaju narativ appeasement-a, jer zbog tih realista smo u trenutnoj situaciji. Dok god dobri ljudi budu razmišljali o nacionalnim interesima, Putlerova zombi armija će raditi na svojim nacionalističkim interesima. Nitko ne treba ponavljati njihove talking points-e. Ne treba ih se bojati, već ih treba ismijavati (kao što je rekla udovica nedavno ubijenog ruskog disidenta – u borbi protiv zločinačkog režima ne smijemo biti dosadni, tj. moramo učiniti nešto što se ne očekuje). Treba samo slušati eksperte o rusiji, a najviše slušajte Ukrajince. Domaći i strani New age populisti nisu eksperti. Oni su, ili korumpirani (ucijenjeni) prljavim novcem, ili su (ne)svjesno pro bono korisni idioti.
Naravno, pitanje uvijek može biti: dolazi li ruski utjecaj prvo, ili prvo dolazi (urođeni) kaos, gdje ruski utjecaj (tek onda) nalazi na plodno tlo. Dakle, RH se definitivno zadnjih tjedana nalazi u kaosu. Autor ovih redaka smatra da je to pitanje sekundarno, jer bio kaos direktno uvezen izvana ili jednostavno svojstven nama – to je manje bitno, jer teroristi svejedno aplaudiraju takvom stanju. Također, političke turbulencije nisu svojstvene samo Lijepoj Našoj, one su – mutatis mutandis – moguće i u državama gdje su institucije u boljem stanju, nego kod nas. Naravno, mi doista moramo izgraditi novu ili bolju Republiku, samo ne na način koji populisti predlažu.
Uloga našeg think tank-a
Na ovo mjesto (upozorenja) dolazi think tank Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA), kao svjetionik slobode i javnih politika usmjerenih na činjenicama. Naš think tank je i svjetionik demokratske političke kulture, koji – prije svega – promiče transatlantsko partnerstvo. Iako je RH dio Zapada (to će čak i Predsjednik države reći) postoji konstantna opasnost da postanemo neka domaća verzija Mađarske, Slovačke i sl. (hibridnih) režima, a ruski utjecaj, poput šekspirijanskih utvara, lebdi i nad našom domovinom. To što se o njemu previše (ili uopće) ne priča, ne znači da slon nije u sobi, ili barem blizu iste. CEA predstavlja think tank, a ne istraživačko novinarstvo, koje je nažalost gotovo izumrlo u RH. Iako u RH, ne postoje službene istrage (neka nas časne iznimke demantiraju) ruskog utjecaja, to ne znači da isti ne postoji, tj. Absence of Evidence does not mean Evidence of Absence.
Mi se nadamo da tajne službe – još jedna od nesavršenih institucija u Lijepoj Našoj – rade svoj posao, posebno u smislu istraživanja ruskog utjecaja. Već smo spomenuli izvješće SOA-e za 2022. (objavljeno u svibnju 2023.). te isto možda ne ide u dovoljnu dubinu (barem ovaj, javni dio izvješća). Naime, ako se na trenutak vratimo na dio izvješća pod nazivom „Jugoistočno susjedstvo stagnira u rješavanju otvorenih političko-sigurnosnih pitanja“ iz zadnjeg izvješća SOA-e, tamo stoji iduća rečenica, koju ponavljamo: „Rusija tako na Zapadnom Balkanu svoj utjecaj nastoji projicirati prvenstveno preko Srbije i Republike Srpske u BiH.“ Pitamo se što će sve stajati u tom dijelu u izvješću za 2023. ili 2024. godinu(?)
Iako mi nismo istraživački novinari, možemo se zapitati sljedeće. Dakle, trenutno jedan poznati hrvatski odvjetnik, zastupa Dodika koji je optužen pred BiH sudom, zbog neprovođenja odluka Visokog predstavnika Christiana Schmidta (tog čovjeka Predsjednik države često ismijava, baš kao i Dodik). Možda nije sporno za odvjetnike da brane bilo koga (?), ali smatramo kako u ovom slučaju isti odvjetnik djeluje ultra vires, tj. ne djeluje samo kao pravni zastupnik Dodika, već i kao lobist.
Naime, on (poput svog klijenta i drugih političkih aktera) nastavlja osporavati ulogu Visokog predstavnika u BiH. S druge strane, autor ovih redaka smatra kako je Visoki predstavnik (posebno danas) izrazito potreban BiH, kako bi štitio (nesavršeni) Ustav te zemlje, a to znači i poštivanje Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je dio Ustava BiH, iako se presude Europskog suda za ljudska prava još ne implementiraju, jer Visoki predstavnik, ipak ne koristi sve ovlasti te uvijek poziva na pregovore između konstitutivnih naroda.
Pitamo se, zašto bi itko (posebno iz RH) ponavljao stvari poput Dodika. Taj proruski lider jednog od konstitutivnih naroda, nema prava razbijati BiH, ne može donositi Zakone protivno Ustavu BiH, nema pravo na diskreditiranje Visokog predstavnika te je itekako sporno njegovo druženje s Putlerom! Na to se mora upozoravati.
Ne smije se dopustiti populizam i stvaranje novih suverenističkih pokreta (ili jačanje istih unutar postojećih stranaka), jer New age suverenizam (v. primjer Orbanovog režima i sl.) praktički ima ruski potpis. Također, bilo koja vlada i bilo koja oporba, ne smiju pasti pod utjecaj jednog čovjeka (vidi primjer Srbije). Naravno, sami sustavi nisu nužno problematični (a cijelo vrijeme i pozivamo na novu/bolju ustavnu reformu), ali apsolutna vlast kvari apsolutno, čak i ako nije de iure zapisana.
U sadašnjem trenutku ponovno naglasimo. Problem je što su stavovi (prije svega u vanjskoj politici) trenutnog predsjednika države izrazito suspektni i loši te smo o tome, već pisali. No, to ne znači da je nesavršeni trenutni Predsjednik države jedina institucija gdje je ruski utjecaj bio ili jest. Problem je što kontakti ili poslovanje sa državom trenutna imena RF postoje od davnih dana, preko raznih posrednika. Poznata su i razna poslovna putovanja u RF prije sveobuhvatne invazije na Ukrajinu. Štetni poslovni ruski utjecaj (možda ne samo kod afere Agrokor, koja zapravo traje i dalje) je također poznat.
Neke stvari mogu biti razumljive. Naime, tijekom hrvatskog rata za nezavisnost, tadašnja RF i nije nužno igrala negativnu ulogu prema RH (za vrijeme rata u BiH već je, kao i na Kosovu), ali trebalo je (kao i u svim zapadnim državama) bolje pripaziti onda, kad je diktator govorio da je raspad SSSR-a najveća geostrateška katastrofa 20. stoljeća, kad je održavao transnistrijsku sao krajinu u Moldovi (iako je obećao povlačenje ruskih mirotvoraca), potom i kad je napao Gruziju te kad je ilegalno anketirao ukrajinski Krim. Naravno, trebalo je pripaziti i kad je bilo vidljivo da ruski diktator (prirodno) ne želi sići s vlasti.
Nažalost, naši političari su više fokusirano pratili velike nogometne uspjehe naše reprezentacije pa možda nisu vidjeli – ono što je bilo vidljivo i čovjeku koji nije imao iskustvo, niti obrazovanje, kao naše elite. Naravno, nije samo Hrvatska ovdje pogriješila, svi su pogriješili. Međutim, ne smijemo se vaditi na to, jer smo kao mali i nebitni. U CEA-i uvijek ponavljamo, ako populisti svaki dan ponavljaju da smo mali i nebitni (te da moramo biti kuš pod stolom, kad se veliki tuku), to je možda i zbog ruskog utjecaja (a svakako mu pogoduje).
Problem je taj, što će puno hrvatskih političara reći da smo mi mali i kako tu ništa ne možemo (ali i Island je mali pa je mogao učiniti odvažnu stvar, npr. priznati Hrvatsku prije većine; i baltičke države su male pa su nas oduvijek upozoravale na rusiju, kao i na odnos prema Tajvanu i Kini, a to npr. čini i mala Češka itd.). To realistično gledanje na međunarodne odnose je jedan iskonski grijeh.
Mi koji rat Rusije protiv slobodnog svijeta (u Ukrajini kinetički, a svugdje drugdje – hibridno) gledamo iz idealističke prizme smo isto često predmet ruganja. Nazivaju nas huškačima, stranim plaćenicima te nas prozivaju što se ne borimo na fronti – do posljednjeg Ukrajinca. Naravno, ruski utjecaj je i tu dobro ušao u (male) mozgove određenih populista i građana, kao što je i strah od eskalacije vjerojatno, glavna nagrada i uspjeh ruskog utjecaja.
Recept protiv ruskog utjecaja
Autor ovih redaka je idealistička škola međunarodnih odnosa (ne idealist u smislu pjesmica Johna Lennona), a to ujedno znači i da je zapravo istinski realist, jer mi smo znali kako winter is coming. Stoga citiramo još jednom izjave legendarnog Garryja Kasparova – ruskog disidenta i našeg ponosnog sugrađanina:
Oslobađanje rusije od Putinovog fašizma neće početi dok se ukrajinska zastava ne podigne nad Sevastopoljem. Točka.
Sve drugo je pusta želja. Morate ubiti ideju carstva u glavama rusa. Moraju shvatiti da je rat izgubljen. …Ukrajina mora pobijediti.
Ukrajinska pobjeda uključuje tri stvari: oslobođenje, odštetu i pravdu… Velika je rasprava je li to rat rusije ili Putina. Nažalost, to je ruski rat.
Mi [u ruskoj dijaspori] imamo mnogo glasova koji pokušavaju potkopati patnju Ukrajinaca. Vidjeli smo raspravu o morskom psu, znate, i napadima na estonsku premijerku i druge.
To je odvratno. Svaki rus, uključujući i mene, snosi odgovornost za zločine počinjene u Ukrajini. Nemamo moralno pravo kritizirati Ukrajince što god učinili.
Ljudi će imati takav pogled na ruse kao kriminalce, a nažalost većina ruske političke opozicije, uključujući mnoge skupine koje izdašno financira EU ili Amerikanci, oni to jednostavno ne vide.
Ljudi koji žele prijeći iz Putinove „Sjeveme Koreje“ u našu, recimo, virtualnu „Južnu Koreju“ moraju u pet sekundi bez mucanja reći tri stvari: Rat je zločinački, režim je nelegitiman, Krim je Ukrajina…
Autor ovih redaka, zajedno sa članovima CEA think tank-a će neumorno ponavljati ovakve citate. Mi se ne bojimo ruske zime te svima dajemo recept za borbu i pobjedu protiv rusije. Zapamtite: slabost privlači manijake te provocira eskalaciju. Snaga ih odvraća. Prestanimo govoriti ono što nećemo napraviti i aktivirajmo resurse (rusija je odavno u ratnoj proizvodnji). Dakle, mi smo upozoravali te i dalje upozoravamo kako Ukrajina mora pobijediti, rusija izgubiti i to je sažeto cijela filozofija o smanjenju ruskog utjecaja (ne samo na ovim prostorima). Pobjedom Ukrajine (i slobodnog svijeta) duh ruskog utjecaja vraćamo u bočicu. Mi također i otvaramo javnu raspravu o ruskom utjecaju – bez obzira u kojoj grani vlasti ili instituciji te u kojoj količini isti postojao – u našoj domovini. Nikako ne želimo da Lijepa Naša postane kao Mađarska ili Slovačka, s obzirom na anti-ukrajinske politike!
Ako trenutni hrvatski predsjednik konstantno populistički relativizira EU ili europsku vojnu pomoć Ukrajini, onda to pogoduje ruskom utjecaju (čak i ako nije direktno došlo iz ruske kuhinje). Ako on (ili bilo koji politički akter) pokazuje toleranciju prema autokratima (u susjedstvu ili dalje), to je također problem.
Zato bi, u kratkim crticama, pokušali reći na kakve poruke – iz etera – bi građani trebali pripaziti u kritičnom trenutku, koji traje već dugo (ne samo u RH, već i diljem svijeta će se događati razni izbori). Nije samo problem u Predsjedniku Republike, jer isti i nema posebnu ideologiju – on populistički samo sluša puls naroda. A taj puls naroda ne smije biti nesvrstano – neutralno – mačekovski. To su krive analogije, koje nam nisu previše pomogle prije. Cilj CEA-e je i rasprava o edukaciji dionika koji vode javne politike.
Pripazite na one koji vam govore o „tradicionalnim“ vrijednostima i zapitajte se kako oni te vrijednosti povezuju u svojoj (vanjskoj) politici. Također, trebamo pripaziti i na one koji se (u većoj mjeri) pozivaju na „kršćanstvo“. Ne zaboravite, ruski diktator vodi rat (pardon, specijalnu vojnu operaciju, tj. nedavno su ipak priznali da je rat, kako bi dodatno podignuli ulog) protiv dekadentnog Zapada na temeljima navodnih tradicionalnih „kršćanskih“ vrijednosti i brige za obitelj (to se posebno vidi kada njihove obitelji ostaju bez djece i očeva, ali majke i dalje većinom šute). Pripazite na sve one koji se mogu naći u potencijalnoj vladi nacionalnog spasa (raznim velikim koalicijama) i kakav je njihov odnos prema NATO savezu i/ili saveznicima. Pripazite na one koji naglašavaju kako smo mali ili nebitni u međunarodnim odnosima pa se zapitajte kako pitanje veličine rješavaju male baltičke države i njihovi političari (koji su svakodnevno suočeni sa neposrednom prijetnjom teror rusije).
Također, pripazite na one koji stalno koriste sintagmu nacionalni interes, jer ta sintagma, ako se shvati vrlo usko i izolacionistički, itekako pogoduje Kremlju. Dok god se razmišlja o nacionalnim interesima, zločinačka organizacija u Kremlju će provoditi svoje nacionalističke interese. Nacionalni interes svake prozapadne vlade mora biti pobjeda Ukrajine!
Naravno, pripazite i na one koji negativno govore o SAD-u. Naravno, sigurno je to kako je aktualna administracija predsjednika Bidena pogriješila što otpočetka ruske agresije nije jasno artikulirala konačni cilj (u krajnjoj liniji, pogriješili su i prije sveobuhvatne invazije, jer nisu odvratili rusiju – tu im je odmoglo i Trumpovo djelovanje, jer on na savezništva gleda iz perspektive dogovora 1 na 1, često i dogovora sa diktatorima). Naravno, uz MAGA oporbu, očito se mora oprezno djelovati.
Dakle, SAD ima svojih problema, koji bi mogli biti još vidljiviji krajem 2024., ali cilj je da se transatlantsko partnerstvo održi (bez obzira na pojedince na vlasti). Ukoliko se transatlantsko partnerstvo naruši, CEA će pozivati na aktivniju Ameriku u transatlantskim odnosima i dotada se zalagati na daljnjem ujedinjenju Europe. I zato – još jednom – pripazite na one koji relativiziraju EU i njezine institucije. EU je nesavršena (i nezavršena) zajednica suverenih država, ali je još uvijek (možda) najbolje mjesto na svijetu. Također, svakako pripazite i na one koji sabotiraju domaće institucije, ali i na one koji nude čarobna rješenja da bi došli na vlast.
Pripazite na one koji govore da je ruski genocid u Ukrajini – rat Amerike i Rusije, koji samo čeka da se pretvori u globalni požar. To ne govore samo oni koji svaki dan iskaču iz paštete u vječnoj predizbornoj kampanji, a naš think tank ih svakodnevno detektira. Rat protiv Ukrajine je i naš – europski rat, a diktator stalno testira našu odlučnost, tj. uvijek može i direktno napasti neki dio NATO teritorija pa će onda netko reći – zar ćemo se boriti za Laponiju? Tamo ionako nitko ne živi.
Moramo pomoći napadnutom, na sve načine – i ne koliko god treba, već – do pobjede. Prvi i osnovni recept (bilo gdje) protiv ruskog kinetičkog ili hibridnog terorizmaje pomoći pobjedi Ukrajine. Svi moraju donijeti tu političku odluku. Ako SAD ne donese tu odluku, onda je moramo donijeti mi Europljani (a ne se stalno svađati u kaosu različitih nacionalnih interesa). Dakle, najbitnija je dostava pomoći za Ukrajinu, sve do poraza rusije. CEA nikako neće stati na tom zalaganju.
I za kraj, u smislu borbe protiv ruskog utjecaja, pravda će doći onda, kad se riješimo kaosa malignog ruskog utjecaja, koji je imanentan pacifističkoj ljevici, kao i new age suverenističkoj desnici. Neki od vedeta takvih politika znaju što čine, a neki možda i ne znaju, no Kremlj im sigurno aplaudira i zbog takvih ginu nedužni ljudi.
Ceterum censeo Moscovia esse delendam.
