Konkurentnost talenata zahtijeva integrirano upravljanje

Daniel Hinšt – politolog; Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), potpredsjednik

Ova je analiza izvorno objavljena na portalu Ekonomski Lab.

Svjetski indeks konkurentnosti talenata (Global Talent Competitiveness Index – GTCI) objavljuje se svake godine, a ova analiza odnosi se na izvješće za 2022. Izvješće objavljuje INSEAD – The Business School for the World u suradnji s Portulans Institute i Human Capital Leadership Institute. INSEAD ima misiju okupljati ljude, kulture i ideje za razvoju odgovornih lidera koji transformiraju poslovanje i društva. Temeljne vrijednost INSEAD-a su intelektualna sloboda, različitost u istraživanju i podučavanju, partnerstvo s međunarodnom poslovnom zajednicom u širenju znanja te inovativni duh.

Izvješće prikazuje konkurentnost talenata u 133 zemlje i 175 gradova, a mjeri njihovu sposobnost razvijanja, privlačenja i zadržavanja talenata. Prema izvješću za 2022., kao i kod drugih sličnih izvješća, podatke treba primarno sagledavati na srednji rok unazad. Naime, podaci se povlače iz drugih izvješća s podacima starim nekoliko godina. Također, potreban je vremenski odmak kako bi se potvrdilo efektivno stanje.

CEA analiza donosi pregled metodologije. Cijela metodologija i izvori podataka nalaze u izvješću pod Appendix II: Sources and Definitions, a poredak zemalja po indikatorima pod Index of Data Tables.

Vodeće zemlje – geopolitički okvir u pozadini

TOP 10 zemalja su Švicarska, Singapur, Danska, SAD, Švedska, Nizozemska, Norveška, Finska, Australija i UK. U TOP 20 ulaze Njemačka, Austrija i Estonija 20, a u TOP 30 ulaze i Češka, Izrael, Ujedinjeni Arapski Emirati i Slovenija. Hrvatska je 46. (u odnosu na 52. mjesto prema prošlom izvješću).

Kada se uspoređuju izvješća za razdoblja 2015.-2018. u odnosu na 2019.-2022., pri samom vrhu može se vidjeti linearni kontinuitet vodstva Švicarske, Singapura i SAD-a te Švedske i Norveške. Također može se vidjeti napredak Nizozemske, Danske, Finske i Njemačke kao i ulazak Izraela u TOP 20 (2019.-2022.).

Izvor: INSEAD, 2022.

Kada se pogleda na karti Europe, može se vidjeti svojevrsna razdioba koja je uglavnom slična onoj do 1989. godine. Naime, Češka, Slovenija i sve tri baltičke zemlje ulaze u prvu od četiri kategorije na rankingu. Osim dominacije transatlantskog geopolitičkog pojasa (Europa i Sjeverna Amerika), u tu vodeću kategoriju ulaze još Singapur, Australija, Novi Zeland, Japan, Izrael, Kostarika, Čile, Južna Koreja, Malezija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar. U pogotovo svim slučajevima, u geopolitičkom smislu TOP 30 čine zemlje koje su dio transatlantskog ili proširenog globalnog savezništva za slobodu. Takve zemlje drže konkurentnost talenata na vrlo visokoj razini.

Izvor: INSEAD, 2022.

Vodeći gradovi – visoka frekventnost švicarskih, nizozemskih i teksaških gradova

TOP 10 gradova su San Francisco, Boston, Zürich, Seattle, Lausanne, Singapur, Ženeva, Helsinki, München i Dublin. Iza njih odmah slijede Amsterdam, Oslo, Washington i Stockholm. Visoka mjesta zauzimaju i Vancouver, Kopenhagen, London, Edinburgh, Austin, Denver, Atlanta, Düsseldorf, Melbourne, Frankfurt, Sydney, Chicago, Eindhoven, Houston, Philadelphia, Los Angeles, Den Haag, Beč, Varšava i Taipei. U kontekstu Istočne Europe, Zagreb je 95. dok je Ljubljana 55. (gotovo isti broj bodova kao Dallas). Ispred Zagreba su Prag, Krakow, Bratislava, Brno, Tallinn, Riga, Budimpešta i Bukurešt.

Iz navedenog se može vidjeti dominacija velikih gradova iz Švicarske i SAD-a te Singapura već unutar TOP 10, kojima se unutar TOP 50 pridružuju veliki gradovi anglosaksonskih, germanskih i nordijskih zemalja te glavni gradovi Poljske i Tajvana. Također, o snazi američke savezne države Teksas govore visoke pozicije koje zauzimaju Austin (20.), Houston (34.) i Dallas (52.). Ukoliko se gleda učestalost pojave gradova iz pojedinih država, odnosno na užem teritoriju, može se vidjeti visoka „geografska frekventnost“ gradova iz Švicarske, Nizozemske i Teksasa. U širem pogledu, mogu se vidjeti i geografske veze na istočnoj i zapadnoj obali SAD-a te među skandinavskim prijestolnicama, kao i britansko-irska, njemačko-austrijska, singapursko-malezijska i japansko-korejska veza.

Neke od prednosti i nedostataka Hrvatske

Prema podacima iz izvješća, prednosti Hrvatske su niska regulacija stranih ulaganja (FDI regulatory restrictiveness), stope završenog srednjoškolskog i visokog obrazovanja, tehničke profesije, članci u znanstvenim časopisima, firme koje imaju web stranicu, digitalne vještine i gospodarski udio tržišta softvera. Među nedostacima ističu se, pored ostalog, pitanja razine vladavine prava, razvijenosti klastera, usklađenosti obrazovanja sa tržištem, dostupnosti kvalificiranih radnika, zapošljivosti, delegiranja autoriteta, ulaganja u zaposlenike i sposobnosti zadržavanja nadarenih osoba (brain retention).

Dobre prakse javnih politika kod vodećih zemalja

U izvješću se navode primjeri javnih politika kod vodećih zemalja. Takvi primjeri sigurno se mogu uzimati kao preporuke dobrih odnosno najboljih praksi. Tako je Švicarska vodeća zemlja u svim kategorijama indeksa. Izvješće posebno ističe izvrstan sustav formalnog i cjeloživotnog obrazovanja, pogotovo strukovno obrazovanje i tehničke vještine. Slično se navodi i za Singapur, koji ima i prednost kvalitetnog regulatornog okruženja. Kod Danske i slično kod Švedske se navode rezultati politika održivosti okoliša, socijalnog blagostanja, digitalizacije te usklađenosti obrazovanja i tržišta rada na svim razinama, što osigurava visoku zapošljivost. Kod SAD-a se ističe superiornost visokog obrazovanja i usklađenost s potrebama inovativnog gospodarstva privlačnog za talente. Nizozemska je jedan od lidera u formalnom, strukovnom i cjeloživotnom obrazovanju, visokom prihvaćanju tehnologija među firmama, visokoj otvorenosti za međunarodno poslovanje i poticanju istraživanja. Njemačka ima odlično strukovno obrazovanje (kao i Austrija) koje adresira izazov nedostatka vještina i zapošljivosti te odlično okruženje za poticanje inovacija. Uz navedeno, u glavnim porukama izvješća ističe se problem nejednakosti prilika za talente, pogotovo u području obrazovanja i tržišta rada.

Multidisciplinarni pristup razvoju kvalitetnijeg upravljanja talentima

Ovo su samo neki od primjera koji ukazuju na središnju ulogu obrazovanja kako bi se povećala konkurentnost talenata. Pritom je naglasak na sustavu koji se prilagođava tržištu i ima cjeloživotnu dimenziju. Pojedini indikatori daju važan fokus na STEM (znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika) i strukovno obrazovanje.

S druge strane, za konkurentnost talenata važan je doprinos društvenih znanosti i stručnjaka, s obzirom da se indikatori u pozadini odnose na niz područja javnih politika čija poboljšanja ovise o multidisciplinarnom angažmanu (umjesto ograničavanja u silose bazirane na intelektualnoj ograničenosti). Stoga se mogu (pored ostalog) navesti primjeri bitnih doprinosa društvenih znanosti kako bi se povećala konkurentnost talenata – koliko god se to na prvi pogled i površno gledano činilo previše zahtjevnim.

Ekonomisti mogu dovoljno široko procjenjivati i mjeriti učinke niza indikatora na ekonomsku uspješnost gradova i zemalja te pronalaziti nova ekonomska i razvojna rješenja – primjerice za povezivanje obrazovanja s tržištem rada, ulaganja u poduzetništvo, klastere i istraživanja, digitalni i zeleni razvoj, kvalitetu poslovnih politika itd. Nadalje, politolozi mogu biti spremni sagledati široki opseg, povezanost i međuovisnost raznih javnih politika, institucija i aktera koji stoje u pozadini potencijalnih rizika i prepreka, kako bi se dizajnirale reforme za bolji javni menadžment kao institucionalni okvir za podršku boljim uvjetima za talente. Naime, niz indikatora iz ove metodologije u pozadini podrazumijeva važnost javnih politika kao što su politička stabilnost, djelotvornost institucija, regulatorna kvaliteta, vladavina prava, tržišno natjecanje, osobna prava i sigurnost te tolerancija. Obje navedene struke trebale bi raditi na istraživanju i razvoju uvjeta za tzv. inkluzivne političke i ekonomske institucije koje potiču i individualne talente, kako to na komparativnim primjerima Daron Acemoglu i James Robinson detaljno opisuju u knjizi Why Nations Fail. Nadalje, u suradnju s prethodne dvije struke, pravnici mogu biti uključeni jer se kruti propisi trebaju prilagođavati sustavu koji će poticati regulatorno okruženje otvoreno za talente i nove ideje.

Kako bi se rješavala gore navedena pitanja, sociolozi imaju važnu ulogu u stvaranju društvenog mentaliteta koji će biti otvoren za znanje, inovativnost, različitost i sve ostale vrijednosti koje proizlaze iz (pozadine) metodologije kao i iz uvodno opisane misije INSEAD-a. Također, uzimajući u obzir dominantnu ili barem relativno značajnu kulturnu i povijesnu pozadinu većine najboljih zemalja iz TOP 20 ovog izvješća, bilo bi korisno sagledati relevantnost teze koju je iznio Max Weber. Također, može se procjenjivati i veza između kulturne karte (politolozi Inglehart i Welzel) i konkurentnosti zemalja za talente. S time je povezana i važna uloga psihologa, pored ostalog i s obzirom na povezanost upravljanja ljudskim resursima i talentima. Nadalje, geografi mogu imati ulogu u prepoznavanju već spomenutih geografskih veza među uspješnim zemljama i obrnuto.

S obzirom da su rezultati zemalja posljedica niza faktora odnosno inputa iz prošlosti, povjesničari mogu analizirati bitne događaje koji su odredili političku i ekonomsku sudbinu razvijenih zemalja. Takav dubinski i integrativni pristup s multidisciplinarnom dimenzijom primjerice ima poznati povjesničar Niall Ferguson. U svojoj knjizi Civilization Ferguson navodi bitne standarde i vrijednosti koje su (u određenoj mjeri odnosno značajno) utjecale na razvoj zapadne civilizacije – izdavaštvo, vjerska tolerancija i sloboda, protestantska radna etika, predanost radu kao svrsi života, štednja i akumulacija kapitala, racionalna organizacija, prosvjetiteljstvo, znanstvena revolucija itd. Štoviše, Ferguson spominje europsku kolonizaciju Amerike, odnosno njezinu važnost za vrijednosti i institucije kao što su individualna sloboda, sloboda vjeroispovijesti, vlasnička prava, ustavna i predstavnička demokracija, parlamentarno odlučivanje o porezima, neovisno sudstvo, konkurencija, socijalna mobilnost, medicina itd. Sve navedeno predstavlja izrazito važne povijesne inpute za razvoj zapadnih institucija koje su stvorile (relativno) atraktivne okvire za život i potaknule razvoj talentiranih osoba. Nastavno na navedeno, Ferguson bitne detalje o ključnim mrežama i strukturama moći otkriva u knjizi The Square and the Tower, naglašavajući važnost Guthenbergovog tiskarskog stroja, vjerske i ekonomske posljedice Lutherove reformacije, ulogu prosvjetiteljstva, znanstvene revolucije i građanskih revolucija.

U duhu multidisciplinarnog sagledavanja dubine i širine ove metodologije, fakulteti za društvene znanosti trebaju pravovremene i konstantne prilagodbe kurikuluma (dok se čini da je STEM područje brže u tim prilagodbama). Pritom važnu ulogu može imati i razvoj sposobnosti za kritičko razmišljanje o složenim problemima, s obzirom da upravo tu ljudska inteligencija može biti konkurentna u odnosu na umjetnu inteligenciju (AI). S time u vezi, bitno je u multidisciplinarne kurikulume (pogotovo iz ekonomije i politologije) uvesti integrirano upravljanje rizicima (Enterprise Risk Management – ERM). Naime, sve vrste organizacija prilikom donošenja odluka i upravljanja poslovnim i javnim politikama trebaju cjelovito uzimati u obzir sve vrste potencijalnih rizika. Takav pristup uključuje geopolitičke, sigurnosne, institucionalne, regulatorne i druge društvene rizike, uz sagledavanje ljudskih i kulturnih faktora (vrijednosti i mentalitet) te uključivanje niza društvenih dionika.

Konkurentnost talenata pitanje je migracijske i demografske politike

Sve navedeno oko konkurentnosti talenata izravno je povezano s migracijskom i demografskom politiku. Naravno, radi se o horizontalnoj povezanosti koja podrazumijeva cjelovito sagledavanje niza faktora koji utječu na niz migracijskih i posljedično demografskih odluka o tome hoće li talentirana osoba ostati u zemlji ili otići tamo gdje smatra da su bolji uvjeti života. Naime, kada je konkurentnost talenata u pitanju, zemlje koje kontinuirano osvajaju vodeće pozicije na raznim globalnim ljestvicama u pozadini su mnogo radile na nizu poboljšanja na temelju čega su već dulje vrijeme privlačne za mnoge talentirane osobe.

Postavlja se pitanje zašto su primjerice Švicarska, SAD, Nizozemska, Danska i ostale nordijske zemlje među najboljima. Ulazak u dubinu odnosno suštinu raznih indikatora iz više međusobno povezanih globalnih metodologija koje mjere razinu demokracije, konkurentnosti te osobne i ekonomske slobode dovodi nas do raznih standarda i vrijednosti koje leže u pozadini: individualne i ekonomske slobode, društveno povjerenje, građanske vrline, transparentnost i poštenje, poticaji i nagrade za rad, vrednovanje znanja i istraživanja, pozitivna selekcija, profesionalni i racionalni pristup menadžment.

Kada bi se gledao kontekst knjige Why Nations Fail, sve navedeno mogu isporučivati samo društva koja imaju tzv. inkluzivne političke i ekonomske institucije, koje ta knjiga toliko ističe. Više o toj temi može se pročitati na CEA stranici. S druge strane, u kontekstu naslova te iste knjige, znakovito je kako u ovom izvješću nema podataka za Kubu, Venezuelu, Libiju, Sudan, Jemen, Somaliju i Sjevernu Koreju.

Zaključak – što je ključ za konkurentnost talenata?

Konkurentnost talenata zahtijeva integrirano upravljanje indikatorima, metodologijom i povezanim rizicima koji stoje duboko u pozadini i daleko od površnih percepcija. Poboljšanje konkurentnosti talenata stvar je utrke koja podrazumijeva učenje dobrih praksi od (naj)boljih zemalja.