Share

Liberalizacija taksi tržišta bila bi jača bez polaganja stručnog ispita

Liberalizacija taksi tržišta bila bi jača bez polaganja stručnog ispita. Prijedlog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu je 5. travnja 2018. usvojen na Vladi i poslan u saborsku proceduru. Na taksi tržište uvodi se tržišno natjecanje, ali ispit zaista nije potreban. Pogledajmo zato ključne promjene i razloge zašto ispit nema svrhu.

Branimir Barišić, član Izvršnog odbora Centra za javne politike i ekonomske analize

Zakonskim prijedlogom se predviđaju određene izmjene u dosadašnjem funkcioniranju tog tržišnog segmenta. Vidljiva je primarna namjera predlagača da se riješi višegodišnji nesporazum između taksi prijevoznika koji imaju licencije za obavljanje taksi djelatnosti te novog poslovnog modela kroz ekonomiju suradnje.

Nacrtom zakona predviđena je liberalizacija tržišta taksi usluga, što je svakako korak u pravome smjeru. To se ponajprije odnosi na ukidanje ograničenja broja dozvola, čije je postojanje konstantno prijetilo pojavom kartelizacije tržišta taksi prijevoza. Cilj je ove taksi reforme olakšati pristup tržištu pružateljima usluga u okviru postojećih i novih poslovnih modela, uz jamstvo ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja. Do dozvole će se moći doći jednostavnije, u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva. Omogućuje se elektronički postupak predaje zahtjeva, plaćanja pristojbe te ishođenja licencije i dozvole. Maksimalna naknada za licenciju neće moći iznositi više od 10 posto mjesečne neto plaće na području jedinice lokalne samouprave koja izdaje dozvolu. Vozač će u vozilu moći imati samo kopiju dozvole, umjesto originala. Dozvola više neće ovisiti o poslovnom nastanu i prebivalištu taksista te će se moći dobiti dozvola u bilo kojem broju lokalnih jedinica. Cijene će se moći slobodno formirati na tržišnoj osnovi. Vožnja će se moći naplaćivati i preko elektroničke aplikacije, a ne samo preko taksimetra, što je bitno za digitalne platforme ekonomije suradnje. Postojat će obveza informiranja o cijeni po kilometru preko taksimetra, odnosno o maksimalnoj cijeni preko elektroničke aplikacije. Neće biti ograničenja pravnog oblika taksista. Taksisti iz drugih država članica EU-a imat će slobodu poslovnog nastana u Hrvatskoj. Strani taksisti (iz trećih zemalja) moći će pružati usluge ako je to uređeno međunarodnim ugovorom. Žalbe će se moći podnositi nadležnom ministarstvu (što jamči mogućnost bržeg postupka u odnosu na dugotrajne procese pri upravnim sudovima).

Međutim, liberalizacija taksi tržišta bila bi jača bez polaganja stručnog ispita. Sadržaj ispita propisat će se pravilnikom. Može se pretpostaviti da bi se sadržaj mogao pojednostaviti, ali pitanje je u kojoj mjeri. Ako gledamo postojeći sadržaj stručnog ispita, inzistira se primjerice na poznavanju osnovnih podataka o kulturnim, gospodarskim, turističkim, prometnim i drugim važnim objektima i znamenitostima na području na kojemu se obavlja prijevoz.

Navedeni je ispit u današnje vrijeme isključivo prikriveni namet kojim se otežava ulazak na tržište novim vozačima, dok ne utječe na kvalitetu prijevozničke usluge. Postojanje navigacijskih aplikacija koje se mogu instalirati na svaki pametni telefon učinilo je snalaženje po gradovima diljem svijeta neusporedivo lakšim i bržim. Moderna tehnologija ne samo da pronalazi najbržu rutu između dviju lokacija već uzima u obzir i prometne gužve i radove na cestama prilikom izračuna najboljeg puta do odredišta. Koristeći se tehnologijom, današnji se vozači na nepoznatim lokacijama mogu kretati gotovo jednako brzo kao i najiskusniji vozači s tih lokacija. Štoviše, većina se prijevoznika i koristi navedenim aplikacijama da bi uštedjela vrijeme i novac, a s druge strane korisniku pružila transparentnu i najbolju moguću uslugu.

Grad Zagreb najveći je grad u Hrvatskoj i kao takav svakako reprezentativan primjer za analizu utjecaja ispita na kvalitetu taksi usluge. Prema trenutačno važećem Pravilniku o posebnom ispitu za vozača autotaksi vozila s Programom ispita, objavljenom u službenom glasilu Grada Zagreba 7. listopada 2013., ispit je podijeljen u dva dijela, na usmeni i praktični. Usmeni dio ispita sastoji se od provjere poznavanja osnovnih podataka o kulturnim, gospodarskim, turističkim, prometnim i drugim značajnim objektima i znamenitostima Grada Zagreba. Nakon zadovoljavanja usmenog dijela ispita, pristupa se praktičnom dijelu koji se sastoji od provjere poznavanja prometne regulacije Grada Zagreba, provjere vještine i sposobnosti kandidata da do zadanog odredišta stigne najkraćim putem te poznavanja lokacija objekata važnijih institucija i ustanova.

Na internetskim stranicama Grada Zagreba objavljen je i priručnik koji služi kao pripremna literatura za usmeni dio ispita pod naslovom „Materijali za pripremu usmenog dijela ispita za autotaksi vozača“. Priručnik je izrađen 2011. godine i sadrži točan popis ministarstava, institucija i turističkih objekata iz toga vremena. Dokument koji taksiste priprema za vožnju do sjedišta ministarstava iz mandata Jadranke Kosor. Primjerice, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja te Ministarstvo razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva ne postoje već gotovo 7 godina. Jednako tako, u priručniku se između ostalog nalazi već godinama zatvoren Hopdevil pub u Branimir centru. Priručnik je više povijesni dokument nego uputa za vožnju po gradu Zagrebu 2018. godine. Međutim, već 7 godina kandidati za obavljanje taksi djelatnosti moraju učiti iz navedenog priručnika i reproducirati naučeno pred komisijom koja procjenjuje koliko su dobro kandidati svladali priručnik s netočnim podacima. Da je stručni ispit za taksiste uistinu osnovna podloga za njihov rad, kvaliteta usluge u posljednjih 7 godina drastično bi pala.

Nakon što uspješno polože usmeni dio ispita, provodi se provjera poznavanja prometne regulacije Grada Zagreba, provjere vještine i sposobnosti kandidata da do zadanog odredišta stigne najkraćim putem te poznavanja lokacija objekata važnijih institucija i ustanova. Taj je dio ispita posve suvišan zbog postojanja već navedenih navigacijskih aplikacija. Vozači se u ovom dijelu u potpunosti mogu pouzdati u podatke koje im servira tehnologija, koja im pomaže da pruže bolju i transparentniju uslugu klijentima.

Stručni ispit za taksiste u ovom obliku samo je još jedan namet koji otežava ulazak na tržište potencijalnim prijevoznicima. Njime se ne povećavaju sigurnost i kvaliteta taksi usluga jer ne uvažavaju nove tehnologije i dinamiku života grada koju je nemoguće obuhvatiti u jednom priručniku. Kandidati uče podatke samo forme radi, očito bez konkretnih učinaka na njihovu sposobnost za obavljanje djelatnosti taksi prijevoza.

Iako je djelovanje u smjeru liberalizacije taksi tržišta važan korak naprijed s nekoliko važnih promjena, novi zakon ne bi trebao propustiti priliku za jaču liberalizaciju i uvažavanje postojanja novih navigacijskih tehnologija koje su u upotrebi. One donose bolju i transparentniju uslugu, već su u upotrebi i neuhvatljive su dosadašnjim birokratskim praksama. Ne postoji, niti bi trebala postojati, javna služba koja može pratiti promjene adresa institucija i javnih prostora te sukladno tome prilagođavati priručnik u realnom vremenu. Kandidati za obavljanje taksi prijevoza također ne bi morali biti obvezni napamet učiti niz ugostiteljskih objekata koji se zatvaraju i otvaraju na dnevnoj bazi.

Ukidanje polaganja stručnog ispita za koji je očito da ne doprinosi kvaliteti prijevozničke usluge dovelo bi do dodatnog olakšanja poslovanja taksista. Na kraju će o kvaliteti njihove usluge ionako odlučiti tržište, a ne ispitivači.