Emil Pavić, ekonomist i član Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA)
Intervju je objavljen 29. lipnja 2024. u tiskanom i online izdanju Magazinu Glasa Slavonije
Glas Slavonije: Početkom lipnja obznanjeno je kako je Hrvatska na globalnoj ljestvici konkurentnosti Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne ove godine na 51. mjestu među 67 rangiranih globalnih gospodarstava. Zašto smo tako nisko, koji su problemi niske razine konkurentnosti poslovnih subjekata, unatoč što smo već deset godina u EU?
Prema navedenom se izvješću može vidjeti gotovo isti ranking kao godinu prije, a nakon što je u izvješću za 2022. zabilježen umjereni napredak, o čemu je naš Centar za javne politike i ekonomske analize izradio analizu, u suradnji s portalom Ekonomski Lab. Kada se pogledaju rezultati za Hrvatsku, može se vidjeti blagi trend poboljšanja rankinga efikasnosti države, stagnacija pokazatelja infrastrukture i pogoršanje pokazatelja poslovne efikasnosti. Pokazatelji koji značajno odskaču su visoka stopa rasta realnog BDP-a i priljev izravnih investicija. S druge strane, kao glavni izazovi navode se visoko porezno opterećenje rada u odnosu na prihode od oporezivanja imovine, nedostatak radne snage, vještina i mobilnosti radnika, neefikasnosti javnog sektora, slabija konkurencija u cijenama energenata i smanjenje poslovnih investicija. Posebice je loš ranking u području praksi menadžmenta te stavova i vrijednosti.
Šire gledano, imamo određena poboljšanja konkurentnosti, dok za ambicioznije skokove trebamo ambicioznije promjene u poslovnom i javnom menadžmentu. Oboje bitno ovisi o inputima iz šireg društva, a kojih često nismo svjesni. Živimo u društvu gdje se očekivanja od promjena olako prebacuju na druge, a svatko mora krenuti od sebe i ići težim putem. Uostalom i povrh svega, moramo htjeti uspoređivati se najboljima. Dakle, uzore trebamo tražiti u Litvancima, Česima, Estoncima, Šveđanima, Dancima, Singapurcima i drugim razvijenim nacijama. Ne mogu nam uzori biti među Kinezima, Rusima i zemljama koje su prepreka razvoju kao i globalnoj sigurnosti. A nema konkurentnost bez sigurnosti. dakle, sve je povezano.
Percepija Hrvatske kao zemlje koja se nalazi u ozbiljnom ekonomskom zamahu i zapravo dok dio zemalja u neposrednoj okolini stagnira s rastom BDP-a rezultat je raznih čimbenika; među njima je svakako najvažniji onaj dio koji se odnosi na EU sredstva. Cilj EU-a jest ravnomjerniji razvoj svih dijelova EU-a i na nama je na koji ćemo način to najbolje iskoristiti. Ne smijemo zaboraviti da su nam ta sredstva vremenski limitirana i da će u ovakvom obujmu trajati još svega nekoliko godina koje imamo da pripremimo temelje za daljnji razvoj i rast. Cilj od 100% prosjeka razvijenosti EU ambiciozan je i realan, ali oko toga treba raditi i to nije nešto od danas do sutra niti posao za samo jednu vladu.
Glas Slavonije: Hrvatska narodna banka (HNB) u svojim posljednjim makroekonomskim projekcijama povećala je stopu rasta realnog BDP-a u ovoj godini na 3,3 posto, s 3 posto koliko je očekivala u prognozama objavljenim kraja prošle godine, dok je projekciju stope inflacije smanjila s prosinačkih 4 posto na 3,8 posto. Vaš komentar? Hrvatska ima najveći rast BDP-a u EU.
Da, Hrvatska trenutno vrlo brzo raste i to nam daje zamah u ekonomskoj konvergenciji, uz optimizam da u dogledno vrijeme (tijekom mandata ove Vlade) možemo doseći 80% prosječnog ekonomskog standarda (BDP po stanovniku u paritetu kupovne moći) Europske unije. Neki akteri još danas govore kako smo druga najzaostalija država članica Unije, što je bio slučaj do prije nekoliko godina. Sada se trend konvergencije poboljšava i imamo dobre prilike, pogotovo da još ubrzamo reforme i priljev privatnih investicija. Također, sigurno je da se od 2016. godine događaju pozitivni makroekonomski trendovi. Tim više, rast se događa unatoč fiskalnoj konsolidaciji. Dakle, da država probija europsku granicu od 3% deficita u BDP-u, možda bi rast bio još veći, no bila bi upitna održivost takve ekonomske politike. Glede inflacije, može se očekivati nastavak usporavanja, iako se to ne vidi na tržištu nekretnina. Ipak, šteta je već učinjena, a stvarni učinci rasta cijena veći su od onih koje mjeri službena statistika. Novac nije stabilan i ljudi traže alternative ulaganjima, jedna od alternativa jest ulaganje i u zlato i u srebro. Naime, to tržište bilježi stabilan rast i ljudi sve više razmišljaju i štede i u plemenitim kovinama uz tradicionalne nekretnine i gotovinu u bankama. Smanjivanje rizika uz pomoć pametne tri-sektorske strategije ulaganja odlika je razvijenih gospodarstava u kojima se nalazi u RH. Stoga trebamo stvarati čvrste temelje za financijsku otpornost u slučajevima kriza koje dolaze jedna za drugom.
Hrvatska bilježi značajnu razinu štednje u financijskim institucijama koja iznosi više od 40 milijardi EUR-a. Također razina duga opće države u BDP-u konstantno pada (trenutno je na oko 60% BDP-a, sukladno europskim kriterijima fiskalne odgovornosti). Postoji određena vjerojatnost da ćemo 2025. godine dobiti A kreditni rejting. Sve ovo su stvarno sjajni statistički pokazatelji. Ipak, oni nam mogu dati samo uvid u trendove, no ne i trajnu formulu razvoja temeljenog na jačanju produktivnosti i konkurentnosti.
Glas Slavonije: Jedan od važnih aspekata hrvatskog razvoja svakako su i EU financijski fondovi. No jesmo li i koliko u opasnosti nakon što fondovi presahnu, kad izvučemo sve iznose koji su nam bili na raspolaganju, kad onda budemo ovisili isključivo o vlastitim sposobnostima i razvojnoj politici? Hoćemo li onda biti u problemima? Možemo li u međuvremenu stvoriti
čvrste temelji za novi investicijski ciklus, između ostalog?
EU fondovi, plus NPOO, svakako daju veliki zamašnjak trenutnom trendu rasta. Ipak, ne treba pretjerivati s ocjenama da je to jedini faktor rasta. Može se vidjeti dobar trend rasta osobne potrošnje i priljeva privatnih investicija. Glede javnih investicija koje dolaze uvelike na osnovi europskog proračuna, to je prirodni poticaj rastu BDP-a. Tim više, što god mislili o tome, BDP pozitivno reagira na agregatnu potražnju i javne investicije, pogotovo ako imaju visoki multiplikativni učinak. Na srednji odnosno dulji rok, pogotovo kada 2026. službeno završi NPOO razdoblje, još ćemo očekivati pozitivne učinke NPOO-a. Nakon toga bi priljev ukupnih sredstava mogao biti manji i oslanjati se samo na EU fondove, osim ako Unija ne donesi neki novi paket investicija kao Next Generation (na kojemu se temelji naš NPOO). Glede toga, CEA nije izričito protiv, ali svakako smatramo kako Unija ne bi trebala slijediti progresivni primjer američke administracije koja pod vodstvom Demokrata daje velike ekonomske poticaje odnosno potpore. Sve to ide u javni dug, odnosno nauštrb ekonomske slobode – netko će sve to, kad-tad, morati platiti. Dakle, poticaji su odgođeni porezi, kao i inflacija koja se potiče i s ekonomskim poticajima. Zato nam treba više suzdržanosti države, fiskalne discipline i odgovornosti prema mladima te našoj djeci, kao i nerođenoj djeci. Mnogi to ne razumiju i tu se krije zamka fiskalnog socijalizma – odnosno fiskalnog alkoholizma.
Moramo se više oslanjati na privatne investicije. Što to zapravo znači? To znači da cjelokupno društveno ozračje mora biti usmjereno na stvaranje vrijednosti, slobodno poduzetništvo, prihvaćanje rizika i razvoj koji je rezultat slobodnog tržišta. Ako je pojedinac dovoljno slobodan i ima olakšavajući regulatorni okvir, tada može pomicati stvari prema boljem, više zapošljavati i stvarati proizvode ili usluge s većom dodanom vrijednosti. Cilj našeg razvoja mora biti veći dohodak i bogatija zemlja, s većim prosječnim plaćama, većom srećom pojedinaca i većim mogućnosti da svoje snove ostvarujemo u Hrvatskoj. Ovo vrijedi za sve građane Hrvatske, ali i za one koji sada nisu ovdje, a koje ćemo privući rastom dohotka i standarda. Mi imamo sve, stvarno sve i možda koristimo trećinu naših mogućnosti. Dakle, prostora ima.
Glas Slavonije: Inflacija se zasad drži u snošljivim okvirima, no što će do kraja 2024. biti s plaćama i mirovinama, ima li tu, i kakve mogućnosti za nastavak rasta? Drugim riječima, može li i u kojoj mjeri Vlada još više potaknuti rast plaća, kao i mirovina? Koliko je realno da bi plaće mogle porasti zbog utjecaja euro zone, ali i nedostatka radne snage?
Da bismo osigurali konkurentnost, rast plaća mora biti uvjetovan rastom produktivnosti. To se često zaboravlja. Mirovine ovise o rastu plaća, a rast plaća ne smije biti neutemeljen. Lako se može dogoditi da investitori odaberu neku povoljniju zemlju, a rast plaća bitno ovisi o priljevu privatnih investicija u produktivne poslove i tehnološki transfer. S druge strane, nedostatak radne snage prije svega je minus, a ako potakne rast plaća, to će biti više iz očaja jer poslodavci nemaju izbora. No utemeljeni rast plaća ovisi o produktivnosti što je vrlo egzaktna kategorija.
Životni vijek se zbog napretka medicine i kvalitete života produljio značajno što je i značajno povećanje troškova sustava. Što poslodavci imaju više posla, skuplju robu, veću potražnju tada će i plaće biti veće, uplate u sustav izdašnije i mirovine veće. Ako već imamo priliku da sve buduće umirovljenike osvjestimo da se i kroz život moraju sami brinuti o svojim financijama i odgovornosti za ulaganja izvan samog sustava koji je zadan odnosno da i sami trebaju štedjeti i ulagati tada ih možemo umjeriti, obrazovati i konačno formirati stablian sustav isplate mirovina iz generacijske solidarnosti. Oslanjanje na državu uvijek postoji, samo što u budućnosti to treba reducirati, odnosno treba ipak što veći dio odgovornosti prebacivati na pojedince koji moraju znati da sami odgovaraju za kvalitetu svojih života. Dakle, određena solidarnost da, ali još više i prije svega odgovornost pojedinca za naporan rad. Ovo inače nije popularan odgovor na pitanje i ja kao neovisni stručnjak i mi kao Centar imamo pravo ali i obvezu reći kako stvari doista izgledaju u realnom životu.
Glas Slavonije: Zaključimo s aktualnim turizmom. Što očekivati, realno i objektivno, od turizma ove godine, s obzirom na zasad negdje dobar, a negdje loš start ljetne sezone, prije svega na Jadranu?
Vjerojatno će se sezona biti dobra. No strukturno to neće previše značiti, osim kao doprinos rastu BDP-a. važnije je fokusirati se na naporan rad i produktivnost nego na očekivanje ishoda odmora mase ljudi. Osobno smeta me favoriziranje samo jedne vrste industrije kao npr. turističke industrije jer je ona uz to što je jako ranjiva i ovisna o toliko puno okolnosti samo šlag na vrhu jedne sjajne torte i nikako ne smije biti fundament razvoja. Više puta do sada ponovio sam da snažna i vršna opterećenja infrastrukture na Jadranu plaćaju svi građani, a da izravnu korist nemaju svi. Problemi s komunalnim uslugama u vrhuncima sezone stvarno su ozbiljan problem te rade nered i smanjuju kvalitetu života stanovništvu.
Mi smo mnogo više od predivne zemlje sunca i mora, mi imamo brzo rastuću IT industriju; imamo površine na kojima uzgajamo razne poljoprivredne kulture; imamo pametne ljude u raznim područjima; uspješne tvrtke koje radi na europskom i međunarodnom tržištu. Kako me ne bi krivo shvatili ja sam za da nam turizam bude stabilan izvor prihoda, ali ravnomjernije, kroz cijelu godinu, da neke regije imaju stabilnu stopu zapošljavanja tamo, a ne da imamo stihijski uvoz radne snage, divljanje cijena i zapravo dugoročno od sebe radimo sinonim za prenapučenost, visoke cijene i ono što je turistima ali i svima ostalima važno a to je nestanak onog „value for money“ odnosno dobrog omjera cijena i kvalitete. U budućnosti treba gledati da se sadašnji udio turizma od oko 15-ak posto BDP-a smanjuje; na primjer, Španjolska, koja privlači više turista od nas, ima udio turizma u BDP-u od oko 4%.
Tu je i važan sociološki trenutak jer porukom da smo zemlja gdje je dovoljno uzeti novac nekom stranom turistu a da se pri tome ne mora ništa drugo raditi je potpuno kriva poruka mladim ljudima koji nemaju svijest da razvoj čine i sasvim druge industrije i da nije dovoljno u dva mjeseca zaraditi za cjelogodišnji život. Direktna negativna posljedica ovakvog načina života jest nemogućnost mladih ljudi da kupe nekretninu u Dalmaciji i da imaju mogućnost za zasnivanje obitelji. Naša poruka treba biti da samo rad, visoka produktivnost odnosno kvalitetniji rad daje visok dohodak i ono važno, perspektivu za ugodnu starost i mirovinu.
Zaključak je da smo u povoljnom trenutku da stvorimo odlične fundamente za uspješan dugoročni razvoj zemlje, vratimo ljude i privučemo nove koji će povećati tržište, dati nove ideje i dovesti nas na 100% prosjeka razvijenosti EU a onda i dalje prema vrhu!
CEA za Glas Slavonije
Zdravi temelji za dugotrajan rast i razvoj
Sami kreiramo svoju sudbinu i imamo povijesnu priliku za razvoj
Veliki izazovi, velike mogućnosti – recesijske prijetnje i dalje su realne
Naša je zemlja na dobrom smjeru
Neupitan je euroatlantski smjer naše zemlje i Vlade
Više se oslanjati na privlačenje investicija privatnog kapitala
Bitno je na dugi rok imati održivi rast, ali ne pod cijenu zaduživanja
