Nizozemska sastavlja liberalnu vladu. Konzervativni liberali (VVD) i aktualni premijer Mark Rutte će ovaj put imati priliku sastaviti prirodnu koaliciju desnog centra.

Piše: Daniel Hinšt

Na prošlim izborima 2012. su kršćanski demokrati (CDA) bili preslabi za većinu da bi liberalima bili dovoljni za većinu. Niti VVD niti CDA nisu bili za koaliciju s desnim populistom Geertom Wildersom (PVV). Stoga je VVD do sada bio u velikoj koaliciji sa socijaldemokratima (PvDA). Bila je to vlada ideološkog kompromisa gdje su se obje stranke trebale pomicati prema centru. Nakon ovih izbora 2017. ojačali su kršćanski demokrati, baš kao i progresivni demokrati (D66). Ipak, kako ukazuju izborni rezultati, za parlamentarnu većinu (76/150) VVD će, pored CDA i D66 trebati i Zelenu ljevicu (GR). Navedene stranke vode pregovore o sastavljanju nove liberalne centrističke vlade. Dok VVD i CDA čine desni centar, D66 je u centru odnosno lijevom centru, dok su zeleni preuzeli vodeću ulogu na ljevici (umjesto socijaldemokrata).

Sve glavne nizozemske stranke su odbile mogućnost suradnje sa strankom koja zagovara populizam i radikalna anti-imigrantska rješenja. To je bitno za očuvanje demokratske tradicije Nizozemske.

Nužni kompromisi

Nizozemski politički sustav je razmjeran što se vidi po brojnosti stranaka u parlamentu. Obilježje nizozemske političke kulture je vrlo precizna ideološka orijentacija. Na taj način se osigurava funkcioniranje demokracije (što očito nije moguće u Hrvatskoj). Ipak, kako jedna, pa čak i dvije stranke, često nisu dovoljni za parlamentarnu većinu, stvaraju se ideološki kompromisi u javnim politikama. Za razliku od Hrvatske, stranački vođe ne razgovaraju o podjeli plijena u javnim poduzećima i institucijama, već o ideološkim pozicijama i praktičnim rješenjima za sve javne politike.

Problem imigracije

Činjenica jest kako se Nizozemska suočava sa velikim problemima imigracije – nekontrolirani priljev imigranata; rastući kriminal među skupinama imigranata; nespremnost i odbijanje pojedinih skupina imigranata prihvatiti standarde vrijednosti nizozemskog društva, naučiti nizozemski jezik, poštovati zakone, odnosno integrirati seu u okvire ustavnog poretka i društva koje cijeni individualnu slobodu. Činjenica jest kako su određene skupine muslimana u Nizozemskoj (kao i u drugim europskim zemljama) radikalizirane. Ideja kako se islam može nametati kao kulturni obrazac, za dio je društva i države te velikoj većini Nizozemaca neprihvatljiva. Tako je problem imigracije postao jedna od dominantnih tema nizozemskih izbora.

Integracija imigranata

Konzervativni liberali (VVD) se zato kompromisno zalažu za kontrolu imigracije i integraciju svih imigranata u visoke kulturne standarde nizozemskog društva. VVD se zalaže za vjersku slobodu, ali je protiv nametanja islamskih i šerijatskih vrijednosti u okvire ili iznad okvira nizozemskog društva i sekularne države.

Nizozemska je zbog dominacije liberalnog protestantizma izgrađena kao zemlja vjerske tolerancije, slobodnog poduzetništva i trgovačkog duha. Ipak, ta vjerska sloboda je povijesno bila zajamčena za protestante, židove, katolike i nevjernike. Bili su to povijesno vrlo široki okviri u odnosu na mnoge druge zemlje. U tim okvirima je Nizozemska do 1960-tih bila „polarizirana“ na konfesionalnoj i političkoj osnovi. Svaka društvena skupina je imala svoje institucije i organizacije.

Islam je s modernoj sekularnoj Nizozemskoj predstavljao veliki izazov. Mnogim je Nizozemcima apsolutno neprihvatljivo da u liberalnom društvu bilo kakva otvorena kritika islama i Kurana može zaslužiti osudu nekih skupina muslimana.  Slijedom navedenog, VVD kao i CDA se zalažu za uvjetni i ograničeni multikulturalizam – sloboda kulture i uvjerenja se prihvaća, prije svega kao privatna stvar, ali ne smiju se dovoditi u pitanje temelji ustavnog poretka liberalne demokracije i sekularnog društva. Ljevica se zalaže za otvoreniji multikulturalizam.

Wildersov PVV je za zabranu islama, uspoređujući ga totalitarizmima. Može se ocijeniti da su Wildersove poruke i reakcije nerazmjerne stvarnom problemu koji očito postoji. U tom smislu, kontrola imigracije i integracija imigranata predstavljaju održivo rješenje u odnosu na bilo kakve zabrane i generaliziranja po vjerskoj, etničkoj i geografskoj osnovi.  Činjenica jest kako mnogi imigranti bježe u Nizozemsku u potrazi za slobodom, obzirom da u matičnim zemljama proživljavaju sukobe, netoleranciju, progon i tiraniju. Zato se ekstremna ponašanja pojedinih skupina ne smiju uzimati kao poligon za generaliziranje. S druge strane, „diktatura političke korektnosti“ je protivna istinski slobodnom društvu koje treba uvažavati otvorene kritike svih onih koji žele narušavati vrijednosti slobode i demokracije. Stoga se integracija javlja kao održivo rješenje, umjesto relativiziranja nizozemskih vrijednosti.

Vanjska politika

Vanjskopolitički izazov će ostati Turska. Dok Turska pokušava uvjeriti kako su čak i nizozemski socijaldemokrati fašisti (ne samo desni liberali), Nizozemska svakoj razumnoj osobi ostaje simbol principijelne primjene ideja liberalne demokracije u praksi. Nova nizozemska vlada desnog centra će sada pod još jačim vodstvom VVD-a moći voditi slobodno tržišnu politiku, bolju regulativu gospodarstva, susprezanje troškova administracije i regulacije, kontrolu imigracije i inzistirati na integraciji svih imigranata u visoke kulturne standarde nizozemskog društva.