Evo što donosi njemačka sigurnosna strategija
Matija Horvat, član Izvršnog odbora Centra za javne politike i ekonomske analize, u svojoj kolumni analizira i komentira njemačku sigurnosnu strategiju.
„Im Bewußtsein seiner Verantwortung vor Gott und den Menschen,
von dem Willen beseelt, als gleichberechtigtes Glied in einem vereinten Europa dem Frieden der Welt zu dienen, hat sich das Deutsche Volk kraft seiner verfassungsgebenden Gewalt dieses Grundgesetz gegeben.“
(iz preambule Ustava SR Njemačke)
Njemački ustavni (i humanistički) principi
Preambula Ustava SR Njemačke (Grundgesetz ili Temeljni zakon) nam govori kako su Nijemci nadahnuti odlučnošću promicanja svjetskog mira kao ravnopravan partner u ujedinjenoj Europi. Dakle, svojevrsna ustavna obveza Nijemaca je promidžba svjetskog mira. To je početak i kraj svake rasprave, posebno rasprave koja se odnosi na sigurnosna te obrambena pitanja. Međutim, ono što je između početka i kraja takvih rasprava bi itekako moglo biti otvoreno za debatu.
Naime, ako teroristička država koja se trenutno naziva ruska federacija, napadne miroljubivu susjednu državu Ukrajinu (državu koja joj nije predstavljala nikakvu prijetnju, a čije su granice i zajamčene Memorandumom iz Budimpešte 1994.) te vodi rat (pardon specijalnu trodnevnu vojnu operaciju radi zaštite naroda Donbasa i ugroze od dekadentnog kolektivnog Zapada) koji je izravna prijetnja ujedinjenoj Europi i svjetskom miru, onda pozivanje na mir treba biti u ravnoteži sa spremnošću za odgovarajuću i odgovornu obrambenu politiku.
Dakle, pacifizam u borbi protiv nasilnika jednostavno nema smisla, koliko god da je mir, kao krajnji cilj, važan princip. Naime, nasilnici – kako im i ime govori – razumiju jedino silu. Tko je eskalirao sukob u Ukrajini? Kako uopće pregovarati o miru s nekim tko je došao u tvoju kuću da bi te ubio? Cilj SR Njemačke ili bilo koje druge države slobodnog svijeta ne bi trebao biti sprječavanje rata, pogotovo u trenutku kada se rat već odavno dogodio. Naime, rat u Ukrajini traje od 2014. Dakle, ta poštapalica o eskalaciji je produkt kremaljskog narativa i ide u korist kremaljskim gangsterima. Ovime ne želimo reći da Njemačka ne pomaže i vojno ukrajinskim braniteljima, samo treba ubaciti u veću brzinu.
Između ostalog, za njemačku mirotvornu politiku, koja je plod kategoričnog ustavnog imperativa, bi trebali reći i kako je potrebno potrošiti puno novaca u stvaranju vojske, koja će upravo i jamčiti željeni mir. Nijemci se zato trebaju sjetiti nekih poznatih izreka, npr,. Peace through superior firepower, tj. Peace through strength. Tek onda (sa izrazito jakom vojskom) možemo promovirati mir u svijetu i to zajedno, kao transatlantski savez.
Nijemci se moraju sjećati kako je za okončanje rata potrebno potpuno poraziti maligne ideje o carstvu. Tek poslije poraza i katarze, dolazi – mir. Naime, upravo je i spomenuti Ustav SR Njemačke donesen (1949.), dok se zemlja doslovno izdizala iz pepela, nakon što je potpuno, i to silom, poražena jedna genocidna ideja.
Zašto ovakav uvod u priču o sigurnosnoj strategiji SR Njemačke? Pa zato što je ruska agresija na Ukrajinu neodvojiva od njemačke (ili bilo čije, barem u Europi) sigurnosti i slobode. Zato da bi bolje opisali sadašnji trenutak u svijetu. Međutim, prije svega, zato da bi bolje upoznali suštinu njemačke politike u međunarodnim odnosima.
Treba razumjeti i čl. 1. Temeljnog Zakona SR Njemačke, a koji nam govori kako je ljudsko dostojanstvo nepovredivo. I zato imamo pravo na samoobranu protiv napadača, odnosno imamo pravo pomoći onima kojima je povrijeđeno to dostojanstvo (sa svime što je potrebno, dok god je potrebno, iako to dok god treba zamijeniti sa izrazom do pobjede) i Nijemci to rade, ali im treba (dosta) vremena. Prema ukupnoj vojnoj pomoći Ukrajini, kako govore podaci Kiel instituta, Njemačka je na 2.mjestu, a proporcionalno BDP-u na ukupno 9. mjestu.
Uvod u sigurnosnu strategiju
Dakle, Njemačka je – u lipnju 2023. – po prvi puta u svojoj povijesti napravila i predstavila svoju sigurnosnu strategiju. Ista je napravljena s motom: Robusna (Wehrhaft ili defenzivna, obrambena). Otporna (Resilientz, tj. elastična). Održiva (Nachhaltigkeit). Kancelar Scholz u prologu dokumenta kaže kako je najbitnija djelatnost svake države pružanje sigurnosti građanima. Bez sigurnosti nema slobode, stabilnosti i prosperiteta. Njemački lider također naglašava kako je današnji svijet multipolaran, a osim ruskog brutalnog i agresivnog rata protiv Ukrajine, izazovi s kojima se susrećemo su i klimatske promjene. Njemačka želi dati doprinos sigurnosti Europe te je stoga, nakon dugo vremena, odlučila prikladno opremiti svoje oružane snage – Bundeswehr.
Ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock (Die Grünen ili Zeleni, ona također nije lider te stranke) daje nešto duži, tj. sveobuhvatniji uvod, u kojem bolje opisuje moment u kojem se nalazimo te nacionalne želje i ciljeve. Ministrica Baerbock priznaje kako je Njemačka dugo vremena uzimala sigurnost kao zdravo za gotovo. Naravno da prvotno naglašava rusku agresiju kao najbitniju prijetnju nacionalnoj sigurnosti, ali također ne zaboravlja niti cyber-napade te dezinformacijske kampanje. Logično je kako poseban naglasak daje klimatskim promjenama koje također pokazuju našu ranjivost. Današnja sigurnost podrazumijeva kako grijanje zimi, tako i dovoljne zalihe mikročipova; kako redovni vozni red željeznice otporne na cyber napade, tako i dovoljnu ponudu lijekova na tržištu. Zato smatra kako je njemačka sigurnosna strategija sveobuhvatna, tj. integralna, jer sigurnost se odnosi na sve sfere života. I ministrica Baerbock želi opremljeni Bundeswehr, koji će štiti 84 milijuna stanovnika ove države u srcu Europe, kao i sve njezine partnere.
Prema njemačkoj ministrici, sigurnost ima tri dimenzije. Prvo se odnosi na nepovredivost života, tj. zaštitu od rata i nasilja (rekli bismo – kinetička opasnost). Zato država, kao i sigurnosni koncept iste, mora biti u obrambenom modu (werhaft) kako bi zaštitila sebe i saveznike od vanjskog nasilja. Sa svojom gospodarskom i diplomatskom snagom te svojom povijesti, Njemačka ima odgovornost doprinijeti sigurnosti na europskom kontinentu.
Ministrica naglašava i zaštitu slobode, kao drugu dimenziju sigurnosti. Da bi se ojačala ta dimenzija društvo mora biti otpornije. S tom otpornošću je povezan završetak ovisnosti s ruskim energentima, tj. diversifikacija njihovog gospodarstva. S time je povezana i odluka, kada je riječ o tome koji akteri smiju ulagati u njemačku kritičnu infrastrukturu.
Sigurnost u 21. stoljeću ima i treću dimenziju – zaštitu prirodnih resursa i s njome povezano smanjenje štetnih emisija, tj. uvođenje novih (zelenih) tehnologija kod zaštite okoliša. Zato ova strategija mora biti i održiva. Ministrica naglašava ženska prava, prava djece i ostalih marginaliziranih skupina te integriranu sigurnost fokusiranu na osobne sigurnosne potrebe.
Promocija svjetskog mira u ujedinjenoj Europi
Kao što smo naglasili, primarni cilj njemačke vanjske i sigurnosne politike je njihov ustavni imperativ svjetskog mira. Međunarodni poredak mora biti utemeljen na Povelji UN-a, jednakosti svih država i zabrani primjene sile, pravu ljudi na samoodređenje odnosno ljudskim pravima. Kao najmnogoljudnija država Europe te najjače gospodarstvo EU-a, Njemačka nosi odgovornost za mir, sigurnost, prosperitet te odgovornost za održivu uporabu prirodnih resursa. Ovdje se i dalje naglašava odgovornost Njemačke za Drugi svjetski rat, krivnja za holokaust (Shoah), odnosno izdaja civilizacijskih vrijednosti, stoga pomirba sa europskim susjedima i zalaganje za pravo Izraela na postojanje predstavljaju stalnu obvezu za svakog Nijemca. Njemačka je svjesna kako je iz ruševina Drugog svjetskog rata podignuta pomoću zapadnih saveznika te doprinosom stranih radnika. Dakle, transatlantsko savezništvo i europski mirovni projekt su doveli do prosperiteta SR Njemačke i Nijemci to duboko poštuju.
Njemačka vanjska i sigurnosna politika su također utemeljene na vrijednostima ljudskog dostojanstva, vladavine prava, ljudskih prava, slobode mišljenja, slobode medija, slobode vjeroispovijesti itd. Forumi gdje se te vrijednosti brane su NATO i EU.
Autori strategije naglašavaju kako je današnja Rusija trenutno najveća prijetnja miru i sigurnosti u euro-atlantskom prostoru. Unatoč tome, niti Njemačka, niti NATO ne žele rivalitet ili konfrontaciju s Rusijom. Naglašava se kako Rusija prijeti (nuklearno i konvencionalno), pokušava destabilizirati europska demokratska društva, slabi NATO i EU te potkopava međunarodni poredak i ljudska prava, dok se služi monetom energetskih sirovina.
A propos Kine, naglašava se kako je ista partner, konkurent te sistemski suparnik. Ta država na razne načine pokušava preoblikovati postojeći međunarodni poredak, sve žešće postavlja regionalno dominantan položaj te uvijek iznova djeluje suprotno njemačkim interesima i vrijednostima. Regionalna stabilnost i međunarodna sigurnost su pod sve većim pritiskom, a ljudska prava se zanemaruju. Kina namjerno koristi svoj ekonomski utjecaj za postizanje političkih ciljeva. Istodobno, ta država ostaje partner bez kojeg se ne mogu riješiti mnogi globalni izazovi i krize. Zato se sa istom mora surađivati.
Na sigurnost Njemačke i Europe također utječe terorizam i ekstremizam, posebno (građanski) ratovi i sukobi u Siriji, Iraku, rogu Afrike i Sahelu. Indo-Pacifik također predstavlja prostor od velike važnosti. Izdvaja se nuklearno širenje, a na tom planu – osim Rusije – naglašava se uloga Sjeverne Koreje te Irana.
Ekonomske ovisnosti također predstavljaju značajan sigurnosni rizik. To se posebno odnosi na robu kao što su poluvodiči i medicinski proizvodi, kao i ključne sirovine u industrijskim lancima vrijednosti. Međutim, sve se to također odnosi i na potragu za novim izvorima energije te prijelaz na obnovljivu energiju.
Kritična infrastruktura mora biti osigurana, posebno u vrijeme kada se povećava učestalost raznih cyber-napada. Razni sukobi mogu imati svoje porijeklo iz digitalne sfere, a u cyber – prostoru ne postoje granice za špijunažu, terorizam, sabotaže i zločine.
Klimatske promjene, nekontrolirane migracije, siromaštvo, glad i druge okolnosti nastale ljudskom aktivnosti, također mogu uzrokovati sukobe i napade na sigurnost. S druge strane, održiva, zelena i društveno pravedna transformacija donosi velike mogućnosti za bolji život. Naime, zelena transformacija ne znači samo čistu energiju i sigurnu opskrbu hranom, već i manje ovisnosti – posebice o autokratskim režimima.
Robusna (obrambena) sigurnost
Za SR Njemačku sigurnosna politika predstavlja više od zbroja diplomatskih i vojnih sredstava. Ista mora integrirati ljudsko djelovanje u svim područjima politike. Savezna vlada, zajedno sa saveznim državama će stoga slijediti politiku integrirane sigurnosti. Integrirana sigurnost je široko definirana, ali se fokusira i na pojedince. Svoju ulogu ima i privatni sektor, lokalne zajednice, građanske organizacije, odnosno svaki pojedinac je odgovoran za pripremljenost i prevenciju određenih događaja. U skladu s proklamiranom feminističkom vanjskom i razvojnom politikom, politika SR Njemačke je zalaganje za prava, resurse i zastupljenost žena i marginaliziranih skupina.
Robusnost u strategiji sigurnosti se, između ostalog, odnosi na značajno ojačavanje njemačke vojske (Bundeswehr), kao jamca mira, sigurnosti i slobode njemačkih građana i euro-atlantskih saveznika te odvraćanja od potencijalnih napada. Sigurnost Njemačke nedjeljiva je od sigurnosti njenih saveznika i europskih partnera. Kolektivna i nacionalna obrana predstavljaju lice i naličje iste medalje. Savezna vlada će se odlučno oduprijeti svakoj vojnoj agresiji ili pokušajima zastrašivanja usmjerenih prema Nijemcima ili saveznicima. SR Njemačka se obvezuje dodijeliti 2% BDP-a, kao prosjek tijekom višegodišnjeg razdoblja, za postizanje ciljeva sposobnosti NATO-a; u početku dijelom putem novostvorenog posebnog fonda za Bundeswehr.
Lideri njemačke savezne vlade naglašavaju kako odlučno stoje uz obećanje uzajamne obrane prema članku 5. Sjevernoatlantskog ugovora. Njemačka predanost NATO-u i svojim obvezama unutar Saveza je nepokolebljiva, kao i njihova predanost klauzuli o međusobnoj pomoći EU-a u članku 42. (7) Ugovora o Europskoj uniji te na obvezi uzajamne pomoći s Francuskom prema članku 4. Ugovora iz Aachena.
Sve dok postoji nuklearno oružje, održavanje vjerodostojnog nuklearnog odvraćanja ključno je za NATO i europsku sigurnost. Njemačka će nastaviti činiti svoj dio u dijeljenju obveza oko nuklearnog oružja i stalno će osiguravati zrakoplove s dvostrukom osposobljenošću, koji su za to potrebni. Svrha NATO-ovog nuklearnog odvraćanja je očuvanje mira, odvraćanje od agresije i sprječavanje nuklearne sile. Povećanim nuklearnim rizicima saveznici će se suprotstaviti vjerodostojnim nuklearnim odvraćanjem, kao i nastojanjem da se smanje takve rizici, tj. sa podupiranjem pregovora o kontroli nuklearnog oružja, razoružanju i neširenju. Bilo kakvo korištenje nuklearnog oružja iz temelja bi promijenilo prirodu tog sukoba. Savezna vlada dijeli mišljenje da se nuklearni rat ne može dobiti i da se stoga nikada ne smije voditi.
Naravno, Njemačka žele također ojačati i ujedinjenu Europu, koja sama po sebi predstavlja mirovni (u novije vrijeme i sigurnosni) projekt. Da bi Njemačka bila sigurna, u Europi moraju vladati mir, sloboda i prosperitet. Njemačka želi daljnje razvijanje Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU (CFSP) te odlučno provođenje projekata zacrtanih u Strateškom kompasu EU. Stoga je Savezna vlada odlučna dalje ulagati u obrambenu industriju. Nabava oružja bi se primarno morala fokusirati na europska rješenja.
SR Njemačka se izrijekom zalaže za većinsko glasovanje u pogledu Zajedničke i sigurnosne politike EU. Savezna vlada želi i veću suradnju pojedinih država članica prema čl. 44. Ugovora o EU-a (TEU), ako bi to olakšalo europsko djelovanje. Također se zalažu za proširenje EU na Zapadni Balkan, Ukrajinu, Moldovu te – u kasnijoj fazi – i Gruziju.
Otporna sigurnost
Otpornost se odnosi na zaštitu vrijednosti kroz unutarnju snagu. Naime, autori teksta kažu kako je jedno od najvećih postignuća pluralističke demokracije, zaštita i uzajamno priznavanje različitih, ponekad i kontradiktornih uvjerenja i mišljenja. Vjera u institucije se mora iznova ojačavati. SR Njemačka poduzima bitne mjere kako bi se ojačala otpornost demokracija, posebno u vremenu kada smo svi suočeni sa dezinformacijama.
U tom smislu se rade nacrti posebne strategije za jačanje demokracije uslijed terorističkih prijetnji, koje posebno dolaze sa strane desnih ekstremizama. Savezna vlada će postaviti strategiju za povećanje njemačke sposobnosti za djelovanje u slučaju hibridnih prijetnji, s ciljem proširenja svojih vještina za identifikaciju, analizu i suzbijanje takvih prijetnji i daljnjeg razvoja instrumenata kao odgovora na navedene prijetnje. To također uključuje jačanje analitičkih sposobnosti njemačkih obavještajnih službi. Posebna strategija protiv dezinformacija bit će usmjerena na alate za rano otkrivanje manipulativnih komunikacija u informacijskom prostoru. Kako bi se spriječilo širenje opasnih radikalnih sadržaja putem interneta, nezakonite sadržaje potrebno je još brže identificirati i brisati. Oni koji stoje iza takvih djela moraju biti pronađeni i kazneno odgovorni. Stoga će Savezna vlada nastaviti ojačavati (protu)obavještajnu djelatnost kako bi se suzbile špijunaže i sabotaže.
SR Njemačka upravo slavi 50 godina punopravnog članstva u Ujedinjenim narodima (tadašnje obje Njemačke su primljene u UN u rujnu 1973.) pa se ovaj dio oko otpornosti sigurnosti posebno odnosi i na vrednote multilateralizma, Povelju UN, tj. međunarodni poredak utemeljen na međunarodnom pravu. SR Njemačka je odlučna braniti i podupirati načela međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima, s jakim Ujedinjenim narodima u središtu, zajedno sa saveznicima i partnerima diljem svijeta. To specifično znači braniti suverenu jednakost svih država, miroljubivo balansirati svjetskim poretkom u prevenciji sukoba, kroz međunarodnu suradnju za dobrobit cijelog čovječanstva i zaštitu prirodnih resursa. Također, to znači i mogućnosti da svi ljudi ostvare slobodan razvoj svoje osobnosti, kako je navedeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, a nastavit će se promicanje ljudskog razvoja u svim dijelovima svijeta u skladu s ciljevima održivog razvoja (Sustainable Development Goals ili SDG) Ujedinjenih naroda.
Savezna vlada smatra kako se G7 – u suradnji s G20 – pokazao posebno učinkovitim forumom za suradnju utemeljenu na povjerenju u trenutnim krizama. SR Njemačka se zalaže za jačanje i reformu Svjetske trgovinske organizacije (WTO) kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve i kako bi se multilateralni trgovinski sustav učinilo održivim i spremnim za budućnost. Mišljenja su kako budući geopolitički sukobi neće biti samo između država, već će se događati i na društvenoj razini. Stoga je bitno ojačavati edukaciju, kulturalne odnose i znanstvenu diplomaciju. Njemačka aktivno radi u Europi i cijelom svijetu na zaštiti i jačanju slobode znanosti, istraživanja i nastave.
UN je potrebno i reformirati, posebno njegovo Vijeće sigurnosti te je Njemačka spremna preuzeti veću odgovornost i služiti kao stalni član VS UN-a. Savezna vlada će uzeti u obzir zabrinutost globalnih partnera u kontekstu pregovora o trgovinskim sporazumima Europske unije i daljnjeg razvoja Agende 2030 za održivi razvoj, kao i u vezi s klimatskim djelovanjem i mjerama za suzbijanje pandemije.
Globalna obveza zaštite ljudskih prava je ujedno i moralna dužnost, a preduvjet istoj je mir i sigurnost. To ujedno znači smanjenje siromaštva i gladi. Također, to znači i jačanje ženskih te manjinskih prava i zaštitu izbjeglica. Međutim, to znači i pravosudnu reformu, tj. reformu rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, a kako bi ista uključivala i zločin agresije.
Otpornost kod nacionalne sigurnosti se ogleda i u jačanju gospodarstva te financijskoj otpornosti, kao i sigurnosti izvora raznih sirovina. Socijalno – tržišno gospodarstvo je temelj njemačkog blagostanja te je povezano sa sigurnosnom politikom. Državni proračun mora ostati stabilan, tj. svi se moraju pridržavati kontroli zaduživanja, a kako je i navedeno u Ustavu. Njemačko gospodarstvo ukorijenjeno je u jedinstveno europsko tržište, odnosno u slobodno kretanje roba, osoba, kapitala i usluga. Temelji se na pravilima pristupu tržištima, sirovinama i tehnologiji. Savezna vlada će ojačati svoju sirovinsku i energetsku sigurnost kroz diverzifikaciju i potaknuti otpornost njemačkog gospodarskog i financijskog sustava. U otvorenom gospodarstvu, državni i privatni dionici moraju preuzeti odgovornost za sigurnost.
Kako bi zaštitila svoju energetsku sigurnost, Njemačka promiče uspostavu LNG terminala na svojoj obali. Podržavaju Europski akcijski plan o kritičnim sirovinama i brzo usvajanje EU propisa o zaštiti opskrbe sirovinama. Također, rade na strategiji uvoza vodika, ne samo s ciljem sprječavanja nastanka kritičnih ovisnosti i smanjenja postojećih. To će uskladiti s postojećom Nacionalnom strategijom za vodik. Savezna vlada će nastaviti pomno ispitivati sva ulaganja u kritičnu infrastrukturu kako bi izbjegla ovisnosti i eliminirala mogućnosti za primjenu političkog pritiska. S istim ciljem ispitat će i postojeću potrebu prilagodbe prava za kupnju zemljišta.
Savezna vlada podupire jačanje jedinstvenog tržišta EU-a, koje je temeljni stup europskih integracija. U budućnosti će aktivno raditi na otvaranju međunarodnih pomorskih ruta u svijetu globalnih tokova robe i trgovine. Bitna je i borba u suzbijanju pranja novca, kao i zaštita te promicanje tehnologije i inovacija.
Visoka inovativna snaga ključna je za njemačku otpornost i konkurentnost, zbog čega tehnološku i digitalnu suverenost smatraju bitnom komponentom integrirane sigurnosti. Taj suverenitet omogućuje korištenje i pomoć u oblikovanju ključnih tehnologija na međunarodnoj razini u skladu s našim vrijednostima. Kako bi održala i proširila ovu sposobnost, Savezna vlada će se posebno usredotočiti na promicanje znanosti, istraživanja i uvođenje tehnologije i digitalnih aplikacija na tržište. Njihov zadatak je poboljšati svoju digitalnu infrastrukturu i podržati savezne države te poduzeća kroz odgovarajuće programe.
Sigurnost cyber – prostora je zadatak države, znanstvenog sektora, poduzeća te cijelog društva. Jedan od ciljeva je mogućnost ranog otkrivanja agresivne cyber aktivnosti, kao i brza obrana od napada čim se isti dogodi. Ovdje je potrebno proširiti zakonsku osnovu kako bi omogućila brzu reakciju cijele vlade u kibernetičkom prostoru te kako bi se učinkovito suprotstavila svim općim prijetnjama koje se mogu pojaviti, uz jasno definirane odgovornosti. U tu svrhu, Savezna vlada posebno ima za cilj stvoriti nadležnost na saveznoj razini za obranu od teških kibernetičkih napada koji potječu iz zemlje i inozemstva kroz ustavne amandmane.
Ova sigurnosna strategija također naglašava i kako je područje svemira izuzetno bitno. Sigurno korištenje svemira, posebno u obliku satelitskih komunikacija i navigacije, kao i satelita za promatranje Zemlje, postalo je nezamjenjivo za mnoge sfere civilnog života. Istodobno, vojna uporaba svemira postaje sve značajnija za moderne oružane snage. Savezna vlada će se stoga snažnije fokusirati na svemir kao stratešku dimenziju i proširiti svoje mogućnosti u toj domeni.
Održiva sigurnost
Održivost u strategiji predviđa zaštitu prirodnih resursa. Globalna klima, naš okoliš, hrana i resursi su također dijelovi sigurnosne politike. Borba protiv klimatske krize i njezinih posljedica središnji je zadatak čovječanstva u ovom stoljeću. Glavni cilj Njemačke (i čovječanstva u ovom pogledu) mora biti drastično smanjenje globalnih emisija, koje su trenutno još uvijek u porastu. Na ovom planu je potrebno žurno djelovanje. Istodobno se moraju slijediti strategije prilagodbe koje ograničavaju utjecaje klimatske krize kako bi se zaštitili ljudi i prirodni prostori. Potrebna je jednako velika dinamika kako bi se prevladali krizu bioraznolikosti i ekosustava.
Na ovome planu, SR Njemačka će se voditi dokumentima i konvencijama UN-a, Pariškim Sporazumom o klimi, EU strategijama, kao npr. European Green Deal i dr. dokumentima. Njemački cilj je smanjiti globalno zatopljenje za 1.5°C, a kako je zacrtano i Pariškim sporazumom. Ako se ta granica zatopljenja ne smanji, ugrožena je mogućnost života u sigurnosti i blagostanju, ne samo Njemačke, već i sigurnost svijeta. Stoga su potrebne velike investicije u ekološku transformaciju, a Savezna vlada je spremna potpuno pridonijeti navedenom u svakom obliku. Naglašava se ranjivost djece, žena i drugih skupina koje su pogođeni klimatskom krizom.
Ovdje je potrebno ojačati i globalnu sigurnost hrane, jer klimatske promjene su izrazita prijetnja navedenom. Savezna vlada stoga promiče prijelaz na održive i otporne poljoprivredne i prehrambene sustave. Cilj mora biti djelovanje u dogovoru s partnerima diljem svijeta kako bi se postigao cilj održivog razvoja br. 2 – zero hunger – iz Programa održivog razvoja do 2030. godine.
Nadalje, u vidu sigurnosti, potrebno je unaprijediti prevenciju na globalne pandemije. U tom smislu, Savezna vlada će raditi na jačanju (proračuna) WHO-a. Strategija podupire središte WHO-a za pandemiju i obavještajne podatke o epidemiji koje je nedavno osnovano u Berlinu, u svrhu centralnog prikupljanja informacija, kako bi se podaci povezani s pandemijom mogli analizirati i koristiti brže i učinkovitije.
SR Njemačka podupire i novi financijski posrednički fond Svjetske banke za prevenciju pandemije. Također će se zalagati za više obvezujućih propisa prema međunarodnom pravu za rješavanje pandemija, posebno u vezi s pregovorima o uspostavi novog ugovora o pandemiji i reformi Međunarodnih zdravstvenih propisa.
Komentar sigurnosne strategije SR Njemačke
Nakon što smo deskriptivno sumirali tekst strategije, ostaje nam analizirati određene segmente te dati (subjektivno) opažanje oko ovog dokumenta.
Dakle, ova je sigurnosna strategija planirana još u koalicijskom sporazumu trenutno vladajućih stranaka u Njemačkoj – socijaldemokrata, zelenih i liberala. Naravno, nakon zadnjih parlamentarnih izbora, u jesen 2021. godine, mnogi još nisu ni znali da će Zeitenwende postati potreba i realnost – točnije, da će ta prekretnica očito vrijediti za razdoblje od 24. veljače 2022.
Iako je predviđena tijekom zadnjih parlamentarnih izbora, ova prva sigurnosna strategija doista je zakašnjela, a predstavlja kompromis vladajućih stranaka. Pažljivi čitatelj može doslovno osjetiti da je tekst pisalo više autora te je (čak) prilično jasno koji koalicijski partner je pisao koje rečenice.
Njemački lideri su i dalje izrazito štedljivi što se tiče sigurnosti. Na dva mjesta u dokumentu stoji kako će izdvajati 2% BDP-a za obranu, što su pravila NATO-a. Međutim, tih 2% odavno je postalo (prošlost i minimum) pod, a ne plafon (budućnost). Štoviše, strategija je (toliko) oprezna da štedljivo govore kako će se izdvajati 2% u prosjeku kroz razdoblje od više godina. To znači da neke godine Njemačka neće izdvajati niti toliko, pa će neku godinu možda izdvajati malo više, a kako bi prosjek ostao na najmanjem mogućem standardu. U službenim se izjavama govori o fondu od 100 milijardi eura za nacionalnu obranu. Međutim, prema autoru ovih redaka, puno toga je još nejasno oko navedenog fonda ili budućeg ojačavanja Bundeswehr-a. U isto vrijeme, susjedna Poljska uskoro namjerava imati najjaču kopnenu vojsku Europe, dok Njemačka na tom planu ima tek umjerene ambicije.
Također, strategija nam govori kako je „današnja Rusija“ zasada najveća prijetnja sigurnosti i miru u euroatlantskom području. Na prvi pogled, sve se čini normalnim oko ove rečenice. Međutim, što točno znači riječ zasad ili trenutno? Znači li to kako Njemačka želi da Ukrajina pobijedi, odnosno porazi Rusiju, što prije, pa će poslije toga Rusija prestati biti prijetnja, i na temelju čega? Je li uopće moguće da je RF samo privremena prijetnja?
U trenutku pisanja ovog članka (rujan 2023.), njemački dalekometni projektili „Taurus“ još nisu službeno dostavljeni ukrajinskim braniteljima. A o dostavi oružja ovisi međunarodni poredak, koji je u konstantnoj paraleli sa ovom sigurnosnom strategijom, koja Rusiju proglašava (privremenom) prijetnjom. Vezano uz navedeno, tekst strategije kaže sljedeće: Podupirući Ukrajinu, jačamo njezinu otpornost na rusku agresiju, istovremeno dajući temeljni doprinos vlastitoj sigurnosti. Stojimo uz slobodnu, neovisnu i demokratsku Ukrajinu u njezinim međunarodno priznatim granicama.“
Znači li riječ „trenutno“ da će poslije ovog rata biti sve po starom – Business as usual? Naime, u strategiji stoji još jedna istina: „Iako energetska tranzicija smanjuje ovisnost o fosilnim gorivima, Njemačka će u doglednoj budućnosti ostati uvoznik energije.“ Možemo se upitati – s kojih se lokacija planira najviše uvoziti?
Dakle, u strategiji se navodi da je u širem smislu vanjsko-sigurnosno okruženje svijeta obilježeno rastućim sustavnim rivalstvom, te konkretnije, da je „današnja Rusija za sada najznačajnija prijetnja miru i sigurnosti u euroatlantskom području“. S druge strane, relativiziranje dugoročno prisutne opasnosti od Rusije izaziva nelagodu kod većine istočnoeuropskih zemalja koje su dio EU-a i NATO-a. Dakle, ako se kaže kako je Rusija prijetnja samo (za)sada, to je suviše optimistično razmišljanje za poslovično pragmatične Nijemce. Tekst ovog dijela strategije bi stoga trebao biti napisan jasnije i to u smislu – dok god se RF ne demokratizira, ostat će izravna i jasna prijetnja. Takva jasnoća nažalost nedostaje.
Također, strategija ističe važnost savezništva sa SAD-om i Francuskom, što je razumljivo, ali izostavlja se npr. pitanje njemačkog viđenja uloge Poljske u tom savezništvu ili Ujedinjenog Kraljevstva. To su izrazito bitne države NATO Saveza, ali Njemačka ih (iz određenih razloga) ne naglašava.
Glede određivanja statusa Kine, ta se zemlja istodobno određuje kao partner, konkurent i sistemski protivnik. Stoga se mogu postaviti mnoga pitanja što takve kontradiktornosti znače? Kako u isto vrijeme netko može biti baš sve navedeno? Dakle, Kina je ovdje prezentirana kao čudnovati kljunaš (ali tako je napisan i veći dio strategije). Sigurno je kako na europskoj razini, predsjednica Komisije Ursula von der Leyen, ima odlučniju politiku i stavove prema Kini.
Nadalje, u sigurnosnoj strategiji se, kod pitanja Kine, uopće nije spomenuto pitanje Tajvana. Kao najjače europsko gospodarstvo, odnosno kao država koja bi trebala biti zabrinuta za slobodu međunarodne plovidbe, Njemačka ne spominje ključni interes (i za svoju državu) – stabilnost tajvanskog tjesnaca. Uostalom, Tajvan je snažna liberalna demokracija i jako tržišno gospodarstvo. Ovo je izgubljena prilika da Berlin pokaže partneru SAD-u i ostalim indo-pacifičkim partnerima (te u krajnjoj liniji i samoj Kini!) kako je ozbiljno zabrinut zbog mogućnosti kineske invazije na (de facto nezavisni) otok, što bi značilo rat, a koji bi također imao razorne posljedice za Njemačku i Europu. Želja za ekonomskom suradnjom i investicijama ne bi trebala značiti ovisnost o diktatorskom režimu koji masovno krši ljudska prava i ugrožava jednu malu liberalnu demokraciju.
Važno je naglasiti kako je duh ovog dokumenta prožet njemačkim ustavnim principima mirotvorstva i ljudskih prava. To je posebno vidljivo kod segmenata teksta vezanih uz problematiku Ujedinjenih naroda, gdje autori ponavljaju ideale iz Povelje UN-a o tome kako je Njemačka posvećena i odlučna u obrani načela međunarodnog poretka, suverenoj jednakosti svih država, tj. jednakim pravilima za sve države, mirnoj ravnoteži interesa i sprječavanju sukoba, multilateralnoj suradnji za dobrobit čovječanstva; mogućnosti za sve ljude da ostvare slobodan razvoj svoje osobnosti, kako je navedeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima; promicanje ljudskog razvoja u svim dijelovima svijeta, itd.
Doista, zadaća i ciljevi UN-a su praktički identični (potpuno kompatibilni) sa njemačkom vanjskopolitičkom doktrinom, što vrijedi za većinu civiliziranih država, a posebice za Njemačku. Ipak, ovdje dolazimo do jedne posebnosti za Njemačku i ovo je možda jedini dio strategije koji je (u nedostatku boljih riječi) avangardan. Naime, Nijemci, ovdje hrabro izlaze iz zone komfora. Dakle, SR Njemačka izrijekom se zalaže za reformu UN-a. Netko može reći da to i nije nešto posebno, a i postoje stalni glasovi po tom pitanju, međutim to je ipak korak dalje za tradicionalno usporene Nijemce, posebno zato jer i hrabro priznaju kako žele biti stalnom članicom Vijeća sigurnosti. Današnja Njemačka – za razliku od terorističke Rusije – doista zaslužuje stalno mjesto u Vijeću sigurnosti te u reformiranim Ujedinjenim narodima. Njemačka vlada se to ovdje i usudila naglasiti, što možda i nije bilo očekivano i taj potez se može pozdraviti, stoga glede navedenog možemo reći – Ausgezeichnet, Deutschland!
Doduše, odmah nakon što je autor ovih redaka proučio navedenu strategiju i progresivne želje za njemačkim stalnim mjestom u VS UN, dobili smo hladni tuš, kada se njemačko izaslanstvo na trenutnom zasjedanju Opće skupštine UN-a protivilo izbacivanju terorističke države iz VS, jer smatraju da je to nemoguće. Dok se ne pokuša, ne znamo je li nemoguće, a ako se ne pokuša onda je sigurno nemoguće. O tome smo već pisali (u poveznici dva odlomka iznad) i ovakve izjave samo pokazuju da se i dalje stoji na mjestu, najviše zbog straha od terorista koji nuklearnim oružjem prijete svjetskom miru i sigurnosti.
Nadalje, po pitanju ujedinjene Europe, SR Njemačka se izrijekom zalaže za većinsko glasovanje u pogledu Zajedničke i sigurnosne politike EU. Drugim riječima, to znači ukidanje jednoglasnosti i veta u Vijeću EU-a. Svakim danom i svakim novim odlučivanjem na najvišoj razini EU-a (npr. oko sankcija prema agresorskoj Rusiji), vidimo kako je to potrebno, premda čujemo glasove o gubitku suvereniteta, koji će doći od nekih velikih država, kao i od manjih.
Također, ne smijemo zaboraviti na bliže susjedstvo, tj. Zapadni Balkan. Regija se spominje (jednom) u kontekstu proširenja EU-a, zajedno s Ukrajinom, Moldovom i potencijalno Gruzijom. Strategija je pisana prije (konačnog?) epiloga azerbajdžansko – armenskog rata (koji je trajao od konca 1980-ih). Stručnjaci danas govore kako pobjeda Azerbajdžana predstavlja odlučujući korak u smanjenju ruskog utjecaja u Južnom Kavkazu, u korist Turske i Zapada. Ipak, zasad to izgleda više u korist Turske. Naime, nesporno se radi o teritoriju Azerbajdžana, ali i to je država sa (najblaže rečeno) autokratskom vlasti.
S druge strane, Armenija sad traži veću pomoć Zapada pa se može postaviti sljedeće pitanje. Ukoliko je Gruziji – jednog dana, kad vladajuća partija izgubi – mjesto u EU, nije li onda tamo mjesto i susjednoj (kršćanskoj) Armeniji? Hoće li Armenija jednom (ikada?) postati the final frontier? I kako će to utjecati na europsku sigurnost (posebno ukoliko ista – u ovom trenutku – pokušava surađivati i sa Iranom, koji ima suprotne interese od Turske i Azerbajdžana)? Dakle, Njemačka očito želi trgovati sa bogatim autokratskim režimom u Azerbajdžanu (narod tamo i nije bogat, režim jest), koji će nuditi jeftine energente, ali što će biti sa siromašnom Armenijom? Ako ona ne nudi ništa, hoće li je EU zaboraviti?
Oko Zapadnog Balkana samo ćemo općenito ponoviti ono što stalno govorimo. Ovdje možemo reći kako njemačka politika na Zapadnom Balkanu (i bilo gdje na planeti) mora biti asertivnija. Francuska baš i nije (vidljivo) prisutna u susjednoj nam regiji, ali Njemačka jest. Naravno, čak i dulji tekst strategije ne može predvidjeti sve moguće situacije, ali na ovom mjestu ćemo samo naglasiti sljedeće, posebno u kontekstu BiH. Visoki predstavnik međunarodne zajednice, Nijemac Christian Schmidt, trebao bi biti hrabriji, jer ima sve potrebne ovlasti. Ukoliko on nije gospodar svoje sudbine, njegovi nalogodavci mu moraju omogućiti da to postane. U kontekstu regionalne sigurnosti, međunarodna zajednica, a prije svega kroz Ured visokog predstavnika, ima najveću odgovornost. Kada god lokalni nasilnik (inicijala M.D.) krene u retoričku separatističku agresiju, u istom trenutku mora biti zaustavljen. Nedavno je bilo događanje naroda na entitetskoj liniji (koja nije granica) u BiH. Nemojmo čekati balvane na cesti.
Nadalje, autori strategije, sukladno njemačkoj doktrini (pozitivnog internacionalizma), vjeruju u svjetske institucije i forume. Tako navode sljedeće:
“U EU i zajedno s našim transatlantskim i globalnim partnerima suprotstavljamo se pokušajima uspostavljanja sfera utjecaja pozitivnim modelom slobodnog međunarodnog poretka utemeljenog na međunarodnom pravu. G7 – također u suradnji s G20 – pokazao se posebno učinkovitim forumom za suradnju utemeljenu na povjerenju u trenutnim krizama. Zalažemo se za jačanje i reformu Svjetske trgovinske organizacije kako bismo osigurali jednake uvjete za sve te multilateralni trgovinski sustav učinio održivim i prikladnim za budućnost:”
U redu, treba imati vjere u međunarodne institucije, ali realno, G20 (za razliku od možda G7) sigurno nije učinkovit forum za rješavanje svjetskih kriza pa sukladno navedenom – kao i UN – treba reformu. Naime, G-20 se ne može složiti oko jednostavne osude ruske agresije.
Nadalje, Njemačka u svojoj strategiji također poklanja pažnju novim tehnologijama, posebno na kibernetičkoj sigurnosti. Onda dolazimo do pitanja oko borbe protiv ruskih dezinformacija i propagande.
Npr. kada strategija kaže kako je „ Jedno od najvećih postignuća naše pluralističke demokracije je zaštita i uzajamno priznavanje različitih, ponekad proturječnih uvjerenja i mišljenja – pretpostavimo da to sigurno nikako ne znači da ruska propaganda treba dobiti dodatne platforme za oglašavanje, gdje bi trolovi i botovi izražavali svoje mišljenje (o dekadentnom zapadu, ukrajinskim i drugim nacistima i sl.) – bilo u Njemačkoj, ili bilo gdje u euroatlantskom prostoru. Uvijek naglašavam(o) – ne smijemo tolerirati netolerantne, a Nijemci bi trebali najbolje razumjeti taj Popperov paradoks tolerancije.
Na polju međunarodnog kaznenog prava, njemačka strategija traži inicijativu za reformu tzv. Rimskog statuta (tj. Međunarodnog kaznenog suda – ICC). U statut se želi inkorporirati i zločin agresije te Nijemci i na taj način žele pomoći Ukrajini, Naime, planira se optužiti zločinački režim iz Kremlja za agresiju na Ukrajinu. U strategiji se naglašava kako ozbiljna kršenja ljudskih prava nisu domaći poslovi pojedinih država. Iz tog je razloga Njemačka uvela vlastiti Zakon o zločinima protiv međunarodnog prava i posebno radi na osiguravanju odgovornosti za teške međunarodne zločine i kršenja ljudskih prava. Nadovezujući se na iskustva stečena u posljednja dva desetljeća i s obzirom na trenutne izazove koje predstavlja ruski agresorski rat, međunarodno kazneno pravo treba dalje razvijati i jačati.
U vremenima kakvim živimo, naravno kako se mora naglasiti da se nuklearni rat ne smije dogoditi. Njemačka, kao ne-nuklearna sila, protivi se širenju nuklearnog oružja. Posebice bi bilo dobro da su napisali kako postoje izrazito zli i opasni režimi koji imaju to oružje (a ne bi ga smjeli imati). Npr. predsjednik Zelenski je u svom nedavnom i odličnom govoru pred Općom skupštinom UN-a rekao jednostavnu stvar o Rusiji, tj. kako teroristi nemaju pravo posjedovati nuklearno oružje. Naravno, osim kremaljskog režima, ima još nekoliko režima koji ne bi smjeli imati to isto pravo (npr. Iran ili Sjeverna Koreja, a ti režimi izravno pomažu ruskoj agresiji kroz dobavu oružja – za agresiju i protiv svjetskog mira!).
Oko pitanja migracija, u strategiji se naglašava kako je Njemačkoj potrebna stručna radna snaga. Kao da ovdje i dalje odjekuje ona deviza iz 2015. (tijekom migrantske krize) koju je izrekla bivša kancelarka – Wir schaffen das. Mladi stručnjaci se i dalje traže među milijunima onih koji traže bolji život na zapadu.
Što se tiče klimatskih promjena, to je još jedno od mogućih polja sukoba sa diktatorskim komunističkim režimom u Kini. Kako nam nacionalna sigurnosna strategija ni o tome neće nešto više reći, budućnost će pokazati, razmišlja li njemačka politika – i na koji način – o toj utakmici. Naime, Kina je najveći zagađivač na svijetu. Ukoliko je komunistički režim spreman poštovati ekološke standarde, kao što poštuje standarde ljudskih prava, onda će se zagađivanje povećavati. Kao što smo naglasili, SR Njemačka – u ovom trenutku – ne zna kako temeljito, točno i precizno, postupati s komunističkom Kinom.
Zaključno
Kada govorimo o segmentima nacionalne sigurnosti (i obrane) euro-atlantskih saveznika, to je gotovo nemoguće obraditi bez naglaska na aktivnu pomoć Ukrajini. To vrijedi barem u zadnjih 600 dana trodnevne specijalne vojne operacije i ruskog mira. Jednostavno, svaki tekst sa geopolitičkom temom je (barem indirektno) vezan uz Ukrajinu. Također, uz dužno poštovanje i sve razumijevanje, mora se kritizirati sporost njemačke politike u odlučivanju. Posebno o odlukama, koje su od početka kristalno jasne, a donose se (pre)kasno.
Ovdje je potrebno napraviti još jednu povijesnu digresiju oko dilema te sporog reagiranja na izravnu opasnost, a odnosi se prvenstveno na glavnog njemačkog strateškog partnera SAD (a kojeg će Nijemci uvijek slijediti). Ta digresija će pomoći u razumijevanju sadašnjeg trenutka. Dakle, SAD (baš kao i Njemačka) će uvijek napraviti sve da spriječe rat između velikih sila. Naime, sjetimo se predsjednika Lincolna u predvečerje američkog građanskog rata. Lincoln je dao sve od sebe da spriječi američki građanski rat te je bio spreman i na ustupke pobunjenom robovlasničkom Jugu, tzv. Konfederaciji (ukidanje ropstva je došlo kasnije, nakon stotina tisuća žrtava s obje strane). To se, naravno, pokazalo, neuspješnim i rat je svejedno izbio. Međutim, treba naglasiti – izbio je napadom Juga na sjevernjačku utvrdu Fort Sumter (koja se doduše nalazila na jugu, ali jug je ionako bio dijelom SAD-a)!
Ista stvar se dogodila i prilikom američkog ulaska u Prvi i Drugi svjetski rat. Tek kad su Nijemci (tijekom Prvog svjetskog rata tajno pregovarali s Meksikom) i Japanci (napadom na Pearl Harbour u prosincu 1941.) prvi napali (ili potpuno ugrozili SAD, a tu je trebalo dosta potopljenih brodova na Atlantiku), tek onda su SAD ušle u navedene ratove. Predsjedniku Wilsonu su trebale gotovo 3 godine godine izolacionizma i neutralnosti da se ograničeno uključi u Prvi svjetski rat, a predsjednik F.D.R. je čak dobio treći mandat (izuzetak u američkom zakonodavstvu) obećanjem da SAD neće ući u nikakve strane ratove. Amerikanci nisu htjeli topli rat i tek kad je neprijatelj povukao pravi prvi potez, tek onda je slijedio američki oružani odgovor koji je u konačnici spasio Europu. Postoji poveznica i sa današnjim vremenom, jer mi i danas utvrđujemo što zapravo predstavlja pravi (prvi) potez ili razlog za raspravu oko čl. 4. NATO Ugovora, a kamo li oko čl. 5.
Dakle, SR Njemačka će uvijek slijediti SAD, ali ako je SAD spor, onda će i naši njemački partneri biti još sporiji te će, zbog toga, još više Ukrajinaca izgubiti živote. Saveznici si ne smiju dozvoljavati previše sporosti. Pogotovo ne zbog besmislenog straha od eskalacije ili zbog svoje povijesne prakse, koja pokazuje da, npr. SAD, nevoljko idu u prave ratove, ma koliko god kritičari američkih intervencija tvrdili suprotno. Sjetimo se samo koliko je vremena i nevino poginulih trebalo za debatu i doista ograničeno bombardiranje bosanskih Srba, koji nisu predstavljali svjetsku ugrozu, iako ih je trebalo shvatiti ozbiljnije.
Ukoliko Nijemci doista sanjaju o europskoj strateškoj autonomiji (a prijateljstvo s Francuskom bi to pretpostavljalo, iako se međusobno ne slažu o obrambenoj strategiji EU-a), onda se trebaju drukčije postaviti. Štoviše, na izdacima za gospodarstvo se danas treba uštediti, a izdatke za sigurnost i obranu treba povećati. To je teško, jer se dosad na tome nije radilo, premda je glavna uloga institucija u području obrane, dok gospodarstvo mora biti prepušteno slobodnom tržištu (uz adekvatan okvir za to tržište).
Nadalje, svaki put kada čujemo kako se saveznici brinu za svoje vojne zalihe, što može iz operativne perspektive biti opravdano, još više nedužnih Ukrajinaca izgubi živote. Zato i Njemačka, kao i cijela EU, mora dodatno ojačati vojnu proizvodnju. Očito je da, što god se napravilo s vojnom pomoći Ukrajini, sloboda ima visoku cijenu, a to je i cijena europske slobode. Dakle, više novca za obranu, a manje za gospodarske subvencije koje ionako narušavaju tržište.
Naravno, uz sporost, u određenom dijelu njemačke političke i intelektualne scene postoje i rasprave o njemačkoj odgovornosti za Drugi svjetski rat te posljedično tome o sprječavanju budućih ratova. Introspekcija je katkad dobra i trebamo raspravljati o vlastitim prošlostima, ali u ovakvim trenucima – u borbi sa ruskim karcinomom – brzina je bitnija. Timothy Snyder, američki povjesničar i autoritet za srednju i istočnu Europu je više puta rekao Nijemcima što i kako trebaju učiniti:
„Rat jest prekretnica (Zeitenwende). Pitanje je samo doživljavaju li to Nijemci (isključivo) kao prekretnicu ili taj zaokret čine sami. Mislim da je Njemačka negdje između. Neke od Scholzovih formulacija bile su prilično briljantne, kao kada je rekao da je Europska unija antiteza imperijalizmu i autokraciji, također njegovo poimanje Europske unije kao geopolitičke. Međutim, opasnost u Njemačkoj je da se takve riječi ponekad brkaju s radnjama koje bi zahtijevale. Njemačka bi trebala preuzeti vodstvo u geopolitički samouvjerenoj Europi i učiniti ukrajinsku stvar svojom. Ne stvarate geopolitičku Europu gubitkom prvog rata. Do sada je Europa još uvijek previše ovisna o Sjedinjenim Državama u sigurnosnim pitanjima. Da bi to promijenila, Njemačka mora reći: Ovo je naš rat i nećemo ga izgubiti. A ja to baš i ne vidim. Njemačka industrija oružja trebala bi biti ta koja se nanovo pripremila da naoruža Ukrajinu.“
Mi svi razumijemo njihovu povijesnu hipoteku, ali ona se konačno ispravlja današnjom odgovornošću za Ukrajinu. Današnji Nijemci nisu krivi za ono što su učinili njihovi preci – neki od njih, ne svi. Današnji Nijemci nisu odgovorni ni za one pretke, koji nisu direktno sudjelovali u zvjerstvima, ali su svejedno znali za zločine pa su izabrali šutnju. Mi Hrvati, također nismo krivi za ono loše i zlo što su učinili oni prije nas tijekom tzv. NDH.
Dakle, mi poštujemo njemačku političku kulturu modernog doba, mi cijenimo precizne koalicijske dogovore, mi svi želimo njihov standard i socijalnu sigurnost (koja možda nikada neće biti kakva je bila). Najbitnije, mi poštujemo njemački ustav i zakone, a želimo naglasiti kako sporost u nekim pitanjima upravo pobija ustavne principe i velika načela liberalne demokracije. Rješavanje problema ne smije se odgađati zbog straha od nezamjeranja. I zato, pošaljite Tauruse, kancelaru Scholz! Zašto to ne bi učinili prije nego što SAD konačno pošalju ATACMS projektile? Upravo bi to bio pravi doprinos europskoj strateškoj autonomiji.
Naime, Rusiju ne zanimaju mirovne inicijative, a na mirovne ustavne principe gledaju kao na slabost. Zapamtimo, Rusiju provocira slabost, a snaga je odvraća. Njemačka bi stoga u svoj Ustav trebala implementirati princip – Mir kroz snagu, odnosno legendarnu Reaganovu doktrinu – bez da pritom spominjemo Trumpa. Međutim, niti sadašnji mirovni ustavni principi, sami po sebi ne znače da ćemo i kad je sve iscrpljeno (a jest, jer kompromisi oko teritorija nisu prihvatljivi) besmisleno ponavljati fraze o miru. Dok god su dobri ljudi (tvrdoglavo) za mir, Rusi će tvrdoglavo slati iranske dronove i druga oružja za odmazdu, koja će tvrdoglavo padati sve bliže granici NATO-a (pa i unutar iste). Zato mir u ovo doba zapravo znači ruski mir. A nitko normalan ne želi ruski mir.
Slijedom svega navedenog, ponovimo: za razliku od npr. češke sigurnosne strategije (koja je jasnija prema prijetnjama i rivalima, tj. i rivali su prijetnje), prva njemačka sigurnosna strategija je plod kompromisa na domaćoj političkoj sceni. Rekli bismo da su najprogresivniji dio koalicije stranka Zelenih – tu je zelena ljevica (za razliku od drugih specifičnih – više lijevih – stranaka u Europi i svijetu) na pravoj strani povijesti. Imaju i oni mane, ako govorimo o nuklearnoj energiji te je i ta tema povezana s nacionalnom sigurnosti, a nedavno se nisu baš pokazali niti na zasjedanju Opće skupštine UN-a. Ukrajina pamti te momente slabosti. Zašto je samo predsjednik Zelenski hrabar u nastupima? Zato jer je glumac (a i Reagan je bio glumac), zato jer mora? Njemačka jednostavno mora biti hrabra, jer inače cijena rizika za slobodu raste. Zapamtimo, dok god su dobri ljudi u dilemi, zli će bit samouvjereni i neće imati dileme – za nastavak uništavanja, koje će dodatno koštati.
A cijena rata bi mogla zanimati i njemačke liberale (FDP). Premda nije sporno da pružaju jasnu podršku Ukrajini, nadajmo se da politika fiskalne štednje neće ići preko leđa ako treba i dugoročnog nastavka vojne pomoći Ukrajini. Također, nadajmo da se stranka koja je prema profilu orijentirana više prema poslovnom sektoru neće primarno gledati na interese njemačkog poslovnog sektora ukoliko neki možda žale zbog nekadašnjih poslova u Rusiji.
Naravno, najveći sadašnji koalicijski partner je SPD. Trenutni problem je i taj da, čak i ovako mlaki SPD (koji je ipak na pravoj strani povijesti), gubi na popularnosti u anketama. CDU/CSU vraća popularnost i to ne bi inače bio problem. Međutim, to postaje problem, kada neki njegovi članovi – na lokalnoj razini – čak i ne isključuju suradnju s AfD-om. Ovdje možemo naglasiti da neki političari s razlogom upućuju na problem ilegalne imigracije. Međutim, postoji i drugi problem. Naime, iskustvo govori kako će novo vodstvo CDU/CSU (kao neke druge stranke desnog centra u Europi), s obzirom na konkurenciju, vjerojatno postati desnije, a u ovom slučaju to znači kako će na rusku invaziju možda gledati s većom dozom populizma i možda će jednom doći i do faze izolacionizma, odnosno do stadija bivšeg američkog predsjednika Trumpa i njegovih deal-ova sa zločincima (poput Talibana u Afganistanu).
U vezi svoje sigurnosne strategije Nijemci trenutno sami naglašavaju da kako bi slijedili politiku integrirane sigurnosti, morat će prilagoditi svoje politike novim izazovima. Novi izazov je između ostalog i spomenuto jačanje stranke AfD. A najveći sadašnji izazov, prijetnja i neprijatelj je teroristička država, koja se trenutno naziva RF. Taj entitet stvarno mrzi koncept ujedinjene Europe, jer istu upravo vide kao prijetnju prema sebi. Naime, EU dovodi do potencijalnog blagostanja velikog broja država, a koje žive na principima vladavine prava i koje imaju zajedničke vrijednosti. Ukrajina je htjela (i još uvijek korača) ovim putem pa je zato i napadnuta. Međutim, dok drugi ginu, Nijemci (kao i neki drugi na zapadu) i dalje raspravljaju – sami sa sobom. I to traje i traje.
Više puta smo naglasili priču o ljudskom dostojanstvu i ljudskim pravima koja su napadnuta od agresora. Doista je zanimljivo kako će male baltičke države, ili npr. Češka, uvijek biti progresivnije na planu ljudskih prava od progresivnih vlada velikih država. Njemačka toliko govori o ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu, ali na bilo koji znak potencijalne konfrontacije sa onima koja ta prava ne poštuju – uzmiču. To što Nijemci ne žele rivalitet s RF, ne znači da gangsteri iz RF ne žele iskoristiti to. Dakle, Nijemci ustupaju i u svojoj strategiji i to možda ne samo zbog koalicijskog kompromisa. Retorika, jezik, stil, kojim je pisana ova strategija to i pokazuje.
Kao što smo naveli više puta, tema ovog teksta su mirotvorni ustavni principi, u vezi sa nacionalnom sigurnosnom strategijom Njemačke. Sigurnosnom strategijom jedne uređene, miroljubive i gospodarske velesile. Ta strategija još uvijek služi kao polazna točka za razne rasprave, a Nijemci će sami znati koliko je ista doista – robusna, otporna i/ili održiva. Kako je jedan od ustavnih principa moderne Njemačke i ujedinjena Europa, za kraj samo jedna poruka. Poštujmo naše ustave i pravni poredak. Zajedno s Njemačkom, osigurajmo se svi, da teroristi iz RF, tijekom naših života, više nikada ne prijete ljudskom dostojanstvu i ujedinjenoj Europi – našem domu.
