Osvrt na GLOBSEC trends 2023

20/07/2023

Osvrt na GLOBSEC trends 2023

Matija Horvat, član Izvršnog odbora Centra za javne politike i ekonomske analize

GLOBSEC je globalni NGO, tj. think-tank sa sjedištem u Bratislavi te podružnicama u Bruxellesu, Kijevu, Beču i Washingtonu. Ova organizacija je posvećena jačanju sigurnosti, prosperiteta i održivosti u Europi te cijelom svijetu, a nastala je na tradiciji Slovak Atlantic Commission (SAC), koju su 1993. utemeljili slovački diplomati. Njihova ekspertiza se nalazi u nekoliko sektora, tj. programa – ekonomski rast i održivost, budućnost sigurnosti, cyber-sigurnost te su utemeljili Centar za demokraciju i otpornost, Centar za globalnu Europu, inicijativu Dunav tech Valley i Program koji se bavi Ukrajinom i istočnom Europom.

Stručnjaci iz ove organizacije su najpoznatiji su kao osnivači GLOBSEC Bratislava Global Security Forum-a. Na istom event-u ugostili su istaknute govornike kao što su: papa Franjo, David Cameron (premijer UK-a 2010. – 2016.), Madeleine Albright (državna tajnica SAD-a 1997.-2001.), Anders Fogh Rasmussen (premijer Danske 2001.- 2009. i glavni tajnik NATO-a 2009.-2014.), Ursula von der Leyen (predsjednica EK), John McCain (legendarni američki senator i republikanski predsjednički kandidat), Zbigniew Brzezinski (savjetnik za nacionalnu sigurnost SAD-a 1977. – 1981.) i dr.

Istraživanje GLOBSEC Trends 2023.

Jedna od aktivnosti GLOBSEC-a je i godišnje istraživanje trendova u Srednjoj i Istočnoj Europi (CEE). Dakle, radi se o državama tzv. istočnog krila NATO-a, koje su, zbog blizine, oduvijek više upoznate sa prijetnjama sa istoka te su na iste odavno upozoravale. Štoviše, sada su neke od njih i na dobrom putu prema liderstvu – ne samo regije, već i šire. Autori su tijekom svibnja 2023.u 8 CEE država (Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunjska i Bugarska) napravili (telefonsku/on-line) anketu na reprezentativnom uzorku od 8 000 ispitanika, tj. po 1 000 u svakoj državi. Stručni autori su ovogodišnju analizu nazvali – United we (still) stand, što je dobar pokazatelj (zasad relativno) dobre situacije (koja ipak poziva na oprez, jer neprijatelj nikada ne spava, a mi uvijek moramo biti budni, kako demokracija i zapadne vrijednosti ne bi došle u pitanje).

O čemu se radi u istraživanju?

GLOBSEC Trends 2023. stavlja fokus na frustracije i neizvjesnosti kroz laži anti-zapadne ili pro-kremaljske propagande, a koje iskorištavaju mnogi populisti diljem CEE država. Istraživanje se odnosilo na nekoliko skupina pitanja, koja bi mogli podijeliti na sljedeće kategorije: ruska agresija na Ukrajinu; NATO i EU; jesu li (i koliko) Rusija i Kina prijetnje za prostor CEE-a; tko su strateški partneri država CEE prostora; izbor između demokratskih i autokratskih vođa; liberalna demokracija; povjerenje u javne medije; zdravstvenu tematika povezanu sa COVID-19 pandemijom.

Zaključci istraživanja

U odnosu na 2022., rezultati nove ankete pokazuju bitan pomak (uz poneke iznimke) prema još većoj podršci EU-u i NATO-u u CEE regiji. Ove države se, prema preporukama većine svojih demokratskih lidera, distanciraju od autokratskih režima (uz neke iznimke) i žele veću ulogu svojih država na međunarodnoj sceni.

Međutim, u isto vrijeme ove države ujedno potpadaju i pod ominozni antizapadni narativ čije je porijeklo jasno (barem od početka 2022.). Dakle, ruska agresija i hibridni rat, uz nikad završenu (ili potpuno pobijeđenu) COVID pandemiju, dodatno produbljuju društvene i ekonomske probleme u CEE državama, koje postaju ranjivije na (hibridni) vanjski utjecaj. Uz političku volju normalnih prozapadnih političara, potrebno je i više pozitivnog rada u medijima, kako bi građani – uz ulogu privatnog sektora – postali imuniji na istočne prijetnje.

Najbitniji zaključci su sljedeći:

  1. Rusija se (ispravno) percipira kao prijetnja
  2. CEE države se uzdaju u NATO kolektivnu obranu
  3. Ekonomske sankcije (prema Rusiji) imaju podršku
  4. CEE države se slažu da je demokracija bolja od autokracije
  5. Građani sve više percipiraju važnost (nacionalne) sigurnosti
  6. Istina – uz sve prepreke malignih aktera – ipak pobjeđuje laži
  7. Kina je (još uvijek) nepoznanica (tj. podcjenjuje se njen utjecaj)
  8. Građani većinom vjeruju mainstream medijima

Naravno kako za svaki ispitani segment postoje izazovi te se mora naglasiti kako su građani CEE prostora (uslijed zdravstvene pandemije te ruskog hibridnog i kinetičkog utjecaja) smanjili povjerenje u institucije. Također, iako je općenita podrška za ljudska prava odlučna kod svih ispitanika, ipak u 4 od 8 država CEE prostora – nedostaje podrška LGBT+ pravima.

Preporuke stručnjaka

Iako se CEE države većinom dobro bore protiv zloćudnog kremaljskog utjecaja, unutarnji i vanjski neprijatelj nikada ne spava te u svakoj od tih država postoje akteri koji potkopavaju demokratska načela. Stoga, autori istraživanja izdaju preporuke kako se nositi sa svime u ova izazovna vremena.

Prije svega, građani (CEE država, ali i mi ostali) bi – kroz NGO, privatni sektor i sl. – trebali identificirati aktere koji smanjuju povjerenje u svojoj zajednici. To ne moraju biti samo političari na vlasti (iako oni imaju najsnažniji aparat). Nadalje, Ukrajina mora ostati u fokusu. Vojna (u većini država), ekonomska, humanitarna i sl. pomoć za Ukrajinu nije sporna, ali u svakodnevnom životu je normalno da dugotrajni ratovi ispadnu iz javne svijesti (čak i ako su blizu). Zato je potrebno nastaviti podsjećati ljude na činjenicu da Ukrajina treba pomoć i to kroz medijske izjave, državne posjete, u svakodnevnoj građanskoj interakciji i sl. Također bi sve države trebale proširiti obrambene mjere, a kako bi detektirali i odvratili zlobne aktere, koji konstantno šire rusku propagandu i potkopavaju povjerenje građana (skidanje pro-kremaljskih izvora iz medija, učinkovito kažnjavanje odgovornih za širenje fake news-a i sl.). Budući da građani imaju sve manje povjerenja u institucije, a prava LGBT manjine se krše, potrebno je i uložiti više sredstava kako bi se bolje prilagodile politike te komunikacijske strategije, a sve kako se ljudska prava ne bi dovodila u pitanje.

Kako se načelne (europske) vrijednosti dovode u pitanje (neki i tvrde kako ne postoje, iako su zapisane u Ugovorima o funkcioniranju EU te temeljnim dokumentima NATO-a) iznad svih nas uvijek lebdi jedna izreka – vrijednosti ne plaćaju račune. Dakle, autori istraživanja naglašavaju kako dosljedna komunikacija u skladu s donošenjem preventivnih mjera, pomažu u ublažavanju nesigurnosti i tjeskobe u društvu. Glede ruske opasnosti bitno je da državne vlasti implementiraju politike koje će ojačati otpornost građana na prijetnje – npr. jačanje civilne zaštite. A propos navedenog, potrebno je staviti i veći naglasak na kolektivnu NATO obranu. Dobro je što bi većina ispitanika bila spremna priteći (od Rusa) napadnutom susjedu u pomoć. Zato je ponovno bitno naglašavati obrambenu prirodu NATO Saveza, jer maligni akteri konstantno šire lažne vijesti o napadačkom kolektivnom zapadu, utjelovljenom u NATO ekspanziji.

Kako je velik dio građana CEE država potpao pod dezinformacije glede COVID pandemije i na ovom polju je potrebno više transparentne komunikacije (javnih kampanja), a kako zdravlje građana ne bi došlo u pitanje. Neke države lakše potpadaju pod lažni narativ glede ruske propagande ili zdravstvenih pitanja, stoga je u istima potrebno i puno više generiranja dugoročnih strategija te jednostavnih kampanja gdje bi se građanima obraćali licem u lice.

                                                                        ****

Općeniti rezultati istraživanja

64% ispitanika u svim CEE državama vjeruje da je Rusija primarno odgovorna za rat. Kod sankcija prema agresoru odgovori su malo više polarizirani. Naime, 59% svih ispitanika se zalaže za sankcije i da iste funkcioniraju te da trebaju ostati na snazi sve dok se Rusi ne povuku iz Ukrajine. S druge strane, 50 % svih ispitanika također misli kako su sankcije potpuno neučinkovite. Takva diskrepancija se može potencijalno povezati sa traženjem ispitanika da se Rusiji uvedu još jače sankcije, međutim narativ o neučinkovitim sankcijama upravo i koristi Kremlju, koji na sve načine potkopava zapadnu javnost. Dakle, političari moraju bolje komunicirati sa građanima i to ne samo oko ruske agresije.

Regionalna podrška NATO-u iznosi 79% te je u skladu sa izjavama npr. glavnog tajnika Stoltenberga da je NATO ujedinjen kao nikada prije u svojoj povijesti. 73% svih ispitanika bi podržalo kolektivnu pomoć napadnutom susjedu ili savezniku, a u 6 od 8 država se na Rusiju gleda kao na prijetnju (ukupno 58% ispitanika doživljava Rusiju kao prijetnju i taj rezultat bi trebao biti puno viši). 44% svih ispitanika gleda na SAD kao na glavnog strateškog partnera njihovih država.

Gotovo 80% ispitanika gleda na demokraciju kao na pozitivan sustav vladavine (61% pozitivno na liberalnu demokraciju, jer čim se u istraživanje uvede riječ „liberalno“, podrška malo opada), dok 20% u pozitivnom svjetlu gleda i na autokratske lidere. Na EU članstvo 78% svih ispitanika gleda u pozitivnom svjetlu, a podrška malo opada npr. u Poljskoj i Slovačkoj. Također, države koje su ostale vjerne domaćoj valuti, još uvijek ne planiraju uvođenje Eura (zbog gubitka monetarnog suvereniteta).

Dok 52% ispitanika u CEE, u prosjeku, vjeruju da su njihovi mediji slobodni, samo 42% vjeruje u informacije koje pružaju. Ako govorimo o posebnim segmentima u istraživanju, npr. ispitanici koji vjeruju mainstream medijima će svugdje u većini identificirati Rusiju kao glavnog krivca za agresiju na Ukrajinu, osim u slučaju Mađarske.

Kada govorimo o zdravlju CEE država, spomenimo kako 56% ispitanika vjeruje kako farmaceutske tvrtke skrivaju učinkovite tretmane i lijekove za određene bolesti.

Kada gledamo općenito na vrijednosti liberalne demokracije i povjerenje u zapadne asocijacije (te npr. percepciju prema Rusiji), onda možemo reći da se u Bugarskoj, Mađarskoj i Slovačkoj događaju zabrinjavajući pokazatelji i/ili trendovi. Ispitanici u te 3 države kao da kaskaju za ostalima, a u nastavku ćemo naznačiti samo neke specifične segmente te (dobre, loše i ominozne) pojedinačne rezultate u istraživanju.

                                                                        ****

Rezultati istraživanja u pojedinim državama

Bugarska

Bugarska se ne može lako riješiti kulturnih i povijesnih veza sa Rusijom te Kremlj i dalje ima maligni utjecaj na ovu državu. Samo 44% vjeruje da je Rusija kriva za agresiju na Ukrajinu, a (po)priličnih 32% ispitanika smatra da je Zapad isprovocirao rat. Jedan od glavnih proruskih emitera je i predsjednik te države, bivši časnik vojnog zrakoplovstva (te bivši komunist) – Rumen Radev. Svemu ovome ne pomažu niti nestabilne vlade, rezultat čestih političkih turbulencija koje su započele i prije ruske agresije na Ukrajinu te prije same pandemije. Te nestabilnosti generiraju nisko povjerenje u institucije i medije. Iako 58% građana podržava članstvo u NATO-u, posebno je zabrinjavajući podatak kako, još uvijek, 1/4 Bugara gleda na Rusiju kao strateškog partnera, a samo 34% ih doživljava prijetnjom te 32% gleda na Putina u pozitivnom svjetlu (36% na Xi Jinpinga, a Orbana 48%)! Također, u Bugarskoj je i najmanji broj ispitanika, koji bi pomogao napadnutom NATO savezniku – samo 44%.

Češka

Češka je (ne samo u ovom istraživanju) jedna od najvećih pobornika NATO-a, Ukrajine te demokracije, a što dokazuju nedavni predsjednički, ali i parlamentarni izbori. 78% ispitanih građana Češke smatra kako NATO Savez smanjuje rizik da bi ih neka prijetnja (neprijatelj) mogla napasti, a čak 91% bi u slučaju prijetnje pomoglo napadnutom susjedu. 71% vjeruje da je Rusija kriva za agresiju na Ukrajinu. Također, Česi su najmanje skloni potpasti pod lažne narative, koji se odnose na vrijednosti i demokraciju. Javnost većinom podržava LGBT prava te vjeruje svojoj vladi (52%), a novi predsjednik Pavel trenutno uživa 72% podrške. Paradoksalno je to, da 72% smatra da su njihovi mediji prilično ili potpuno slobodni – što je najveća brojka među ispitanim u CEE državama a, s druge strane – samo 53% izražava povjerenje u te mainstream medije. Također, Češka ima najveće povjerenje među svim CEE državama, kada su u pitanju farmaceutske kompanije (53% ispitanika ima povjerenje u farmaceutske kompanije).

Mađarska

Iako je mađarska vlada – kroz svoje medije – poznata po nametanju svojih narativa koji se protive zapadnim vrijednostima (te su na istoj frekvenciji sa Moskvom), zanimljivo je kako većina tamošnjih ispitanika odbija narative koji su u vezi s LGBT pravima. S druge strane, ono u čemu je vlada uspješnija je to da Mađari više vjeruju narativu za koji Rusija nije kriva za agresiju na Ukrajinu, niti ih se gleda kao na posebnu prijetnju, dapače – 27% ispitanika gleda na Rusiju kao strateškog partnera (na Kinu najviše u regiji – 24%). Dok bi u većini zemalja, ljudi koji vjeruju mainstream medijima, vjerojatnije za rat okrivili Rusiju, u Mađarskoj je situacija bila upravo suprotna, jer vlada kontrolira sve medije – samo 54% ispitanika vjeruje da je Rusija kriva za agresiju na Ukrajinu. Ipak, glasači mađarske oporbe, koji ne vjeruju glavnim medijima, imaju nepovoljnije (tj. normalnije) poglede na Moskvu. Sve u svemu, povjerenje medija među Mađarima iznosi samo 27%.

Latvija

Latvijci sve više podupiru euroatlantsko partnerstvo te predstavljaju oporbu Moskvi. Čini se da i ruska manjina u Latviji – koje ima oko 25% – razmišlja kao i ostatak stanovništva. 74% vjeruje da je Rusija kriva za agresiju na Ukrajinu, a 78% Latvijaca vjeruje kako pomaganjem Ukrajini pomažu sebi. Za razliku od prije, 63% stanovništva vidi SAD kao strateškog partnera (značajan pomak od 36% 2021. i 44% 2022.). Ispitanici u Latviji također daju ocjene više od prosjeka, kada je u pitanju povjerenje svojim medijima i vladi.

Litva

Litva oduvijek ima Rusiju na radaru te u novije vrijeme i Kinu. Tamošnji ispitanici su među najvjernijim zagovornicima NATO-a i EU (podrška je oko 85%), a 80% vidi Rusiju kao izravnu prijetnju. 79% vjeruje da je Rusija kriva za agresiju na Ukrajinu. Čak 51% ispitanika vidi i Kinu kao prijetnju (uz Češku jedina država CEE prostora koja tako misli). Gotovo 2/3 ispitanika misli negativno o Xi Jinpingu, a samo 10% pozitivno. Litavski predsjednik Gitanas Nausėda uživa dobru domaću podršku te mu 68 % ispitanika vjeruje, a kada su upitani npr. o Orbanu – samo 13% ima pozitivnu percepciju o tom političaru. Iako su otporni na geopolitičke dezinformacije, ispitanici su polarizirani oko nekih vrijednosnih narativa.

Poljska

Čak 92% ispitanika bi bilo spremno pomoći napadnutom NATO savezniku. 85% vjeruje da je Rusija kriva za agresiju na Ukrajinu. Većina vidi Rusiju kao izravnu prijetnju te se zalaže za sankcije Rusiji te vojnu pomoć Ukrajini (najviše među ispitanicima u regiji). Naravno, podložni su i drukčijim narativima pa 52% ispitanika smatra da ranjivije (siromašnije) skupine Poljaka pate zbog pomoći ukrajinskim izbjeglicama. Istovremeno, većina još uvijek ne vjeruje medijima i navode vladinu kontrolu kao primarni razlog za njihova skeptična stajališta. Dakle, iako su medijski bombardirani vrijednosnim narativima koji su u suprotnosti sa zapadnom Europom, većina ispitanika se ipak ne slaže sa demoniziranjem LGBT populacije te se slažu s potpunim jamstvom njihovih prava.

Rumunjska

Rumunjska ostaje vjerna pozitivnom euroatlantskom stavu, jer 89% ispitanika podržava NATO, a gotovo 2/3 vjeruje kako je Rusija izravna prijetnja, tj. 65% vjeruje da je Rusija kriva za agresiju na Ukrajinu. S druge strane, solidnih 51% ispitanika vjeruje kako ih SAD (kojem pak vjeruju, ali ta vjera opada na nekih 53%) vuče u rat protiv Rusije. Samo 39% ispitanika ima povjerenje u predsjednika Klausa Wernera Iohannisa. Rumunji nažalost pokazuju i zabrinjavajuću osjetljivost prema vjerovanju dezinformacijama vezanim uz zdravlje. Naime, Rumunjska je jedina zemlja u kojoj se većina složila s lažnom tvrdnjom da „cijepljenje protiv COVID-19 povećava mogućnost prerane smrti” (54% ispitanika tako smatra).

Slovačka

Za razliku od svojih susjeda Čeha, ispitanici u Slovačkoj pokazuju zabrinjavajući smjer i stavove. Tome pomaže nestabilno upravljanje državom (pad vlade u prosincu 2022.) te prateći opasni narativi koji potkopavaju vjeru u institucije – samo 18% vjeruje vladi, 37% vjeruje predsjednici. Povjerenje u transatlantsko partnerstvo, zajedno sa EU i pomoći Ukrajini, je također u značajnom opadanju. Samo 40% ispitanika trenutno vjeruje kako je Rusija kriva za agresiju te većina (51%) okrivljava Ukrajinu i Zapad. Podrška NATO-u je pala zabrinjavajućih 14% od prošle godine (sa 72% na 58%), a čak 50% ispitanika gleda na SAD kao na prijetnju! Podložni su i dezinformacijama u drugim područjima, npr. narativom koji demonizira LGBT populaciju te većina odbacuje ideju da je liberalna demokracija dobra za njihovu zemlju. Paradoksalno, unatoč tome što gotovo dvije trećine smatra da su mediji slobodni, samo 37% ispitanika vjeruje tim medijima, što predstavlja najveći jaz između ta dva mjerenja u regiji.

                                                                        ****

Osvrt na istraživanje

Nastavno na pregled ovog istraživanja, potrebno je dodati i vlastiti (subjektivni) osvrt na sve proučeno. Ovdje jedna država zaslužuje i poseban fokus, jer smo je dosad možda krivo percipirali, a vjerojatno i nismo puno znali o istoj. No, krenimo redom.

Dakle, da je i mala Estonija obuhvaćena u ovom istraživanju, ukupni rezultati bi vjerojatno i bili još nešto bolji u smislu zapadnih vrijednosti te sigurnosti i obrane. Međutim, ovdje bi dotakao jedan specifični pogled na trenutno stanje stvari. Naime, ovakva istraživanja često u sebi prizivaju riječ umor, kada je u pitanju podrška Ukrajini, tj. što će biti ako rat potraje (inače, za one koji ne znaju, rat u Ukrajini je počeo 2014. sa ilegalnom aneksijom Krima te paljenjem sukoba u Donbasu) i hoće li se građani umoriti od podrške napadnutoj državi(?) Autor ovih redaka smatra kako je riječ „umor“ – zajedno sa „eskalacijom“ i „pregovorima“ – jednostavno podmetnuta u javni prostor. Radi se o ruskom spin-u ili lažnim dvojbama.

Dakle, ovaj rat traje više od devet godina te – iako su subjektivne potrošačke košarice i prateće ekonomske inflacije često u najvećem fokusu zabrinutosti prosječnog pojedinca – kada govorimo o našem umoru, to u usporedbi sa umorom ukrajinskih branitelja jednostavno ne može ući u istu ravan. Ako se ukrajinski branitelji – koji poslije 9 godina i nekoliko milijuna projektila koji su pali na njih, drže liniju pred okupiranim Donjeckom – nisu umorili pa tko smo mi da se umorimo(?) Kremaljska propaganda i prijetnja želi da se umorimo, jer im je to jedina šansa da uzmu dijelove Ukrajine. Nemojmo si dopustiti umor, pogotovo ako su Ukrajinci spremni ići do kraja, bez obzira na sav horor i teror gubitka ljudskih života te sporednih ekonomskih nedaća. Isto vrijedi i kada se govori o eskalaciji i pregovaranju. Naime, nakon što je rusofoni(!) grad Mariupolj – koji je imao populaciju Zadra, Osijeka, Rijeke i Splita zajedno – sravnjen sa zemljom, o kakvoj još daljnjoj eskalaciji pričamo? Znam o kakvoj, ali o tome ste već čitali u prijašnjim kolumnama i nadam se da ste nešto i – naučili). Kad su u pitanju pregovori – s kim pregovarati i o čemu, a znate li uopće kako to točno Rusi pregovaraju? To Vam ukratko može objasniti estonska premijerka Kaja Kallas.

Istraživanje GLOBSEC-a doista pokazuje kako građani percipiraju razne dezinformacije. Određeni broj ljudi, koji prate vijesti i oni koji većinom ne prate ništa, doista ne zna što se događa u Ukrajini i što teroristička Rusija radi u svačijem susjedstvu. Političari koji vjeruju u demokratske vrijednosti te slobodni mediji i neke stručne organizacije ljudi, zajedno moraju bolje prezentirati biračima – zašto je bitno pomoći Ukrajini. CEA think tank u svom malom dijelu svemira pokazuje građanima, koji žele znati više, s kakvim prijetnjama se suočavamo (osim Rusije) i tko su (između ostalih) glavni akteri koji šire populizam i propagandu na domaćem terenu.

Zapamtite, gdje god je višak populizma (ne samo u CEE državama), tamo se dopušta da nepobjediva Rusija uzme još komadić Ukrajine, da bi onda sutra uzela komadić, još neke druge zemlje. Osim bolje međusobne komunikacije oko dezinformacija ili propagande, bitno je naglasiti i jedan segment nacionalne obrane. Naime, 2% BDP-a kod izdvajanja za NATO obranu odavno je samo najmanji zahtjev, koji mnogi – unatoč samoreklami – ne zadovoljavaju. Sve savezničke države će se morati odmaknuti od zajamčenih 2% – na više.

Nadalje, autori GLOBSEC istraživanja su npr. kod Bugarske (na jednom mjestu) naznačili da se ista nalazi na raskrižju. Autor ovih redaka bi ovdje bio čak i subjektivno izravniji te bi naglasio kako mu se čini da je ista po svim značajnijim parametrima na dnu CEE država zbog antizapadnog utjecaja. No, nije samo Bugarska ta na koju moramo bolje pripaziti. Oni koji više prate političku situaciju u susjedstvu, već znaju kakav je Orbanov režim u Mađarskoj. Međutim, na ovom mjestu bi izrazio razočarenje sa jednom (naizgled) neočekivanom CEE državom.

Slovački sindrom

Radi se o Slovačkoj, za koju postoji opasnost mađarskog sindroma. Zanimljivo je to oko Slovačke. Naime, autor ovih redaka se rodio te odrastao u gradiću, u čijoj okolici živi najveća koncentracija slovačke nacionalne manjine u RH. To su oduvijek naši – potpuno integrirani – susjedi, prijatelji i rodbina. Može se spomenuti kako je za vrijeme domovinskog rata, tijekom neizvjesne zime ’91./’92., dosta moje generacije provelo zimovanje u prijateljskoj Slovačkoj. Također, možemo se sjetiti i da je npr. Ivan Gašparovič, bivši predsjednik Slovačke, porijeklom Hrvat. Nadalje, Slovaci su i naši vjerni turisti. Stoga je (očito površna) percepcija njihove matične države bila (u nedostatku boljih riječi) pozitivnija.

Doduše, znalci koji su upoznatiji sa Slovačkom su odavno apsolvirali njihovog autokratskog/populističkog/izolacionističkog političara Vladimira Mečiara. Tog Mečiara je Madeleine Albright nazvala crnom rupom Europe, a Slovačkoj je tada bio i stopiran put u NATO. Naime, Mečiar (premijer i v.d. predsjednik države) je govorio nebuloze o Kosovu, a njegov mafijaški način vladanja je potkopavao i vladavinu prava (o kojoj se 1990-ih ipak manje pričalo, nego danas). Nakon Mečiarovog pada, slovački političari su donijeli neformalni Konsenzus 1998., tj. doktrinu u kojoj stoji da se vanjska politika Slovačke nikada neće okrenuti protiv zapadnog mainstream-a. 25 godina poslije itekako postoji bojazan da će taj neformalni konsenzus biti prekršen. Stoga su znalci uvijek i naglašavali kako je slovačko glasačko tijelo konstanto podijeljeno između Zapada i istoka. Nažalost, eksperte se često ne sluša te ih se i zaboravlja.

Dakle, ovogodišnje istraživanje GLOBSEC-a svrstava modernu Slovačku (tj., barem njihove ispitanike) u partnera kojem je potreban povećani monitoring, iako trenutno imaju prozapadnu vladu te pomažu Ukrajini. Naime, Slovačka je prilično podložna proruskoj propagandi, dok nepovjerljivost u institucije sve više raste, a percepcija zapadnih vrijednosti je -uz Bugarsku – praktički najniža u CEE prostoru. Ponovimo, 50 % slovačkih ispitanika (kroz podmetnuti i lažni dalekozor) gleda na SAD kao na sigurnosnu prijetnju. To je najveći postotak državama CEE regije! Još i gore, ta brojka predstavlja 11% povećanje od 2022. godine! Također, 78% ispitanika u Slovačkoj gleda na Rusiju kao na njihovog pan-slavenskog brata te većina za rusku agresiju krivi zapad! Ako ovo nije zvono za uzbunu, ne znam što bi drugo moglo biti.

Nadalje, ako na izborima u Slovačkoj, zakazanim za kraj rujna ove 2023., pobijedi proruski populist i socijaldemokrat Robert Fico (još jedan od korumpiranih poklonika Soroseve teorije zavjere, koji prozapadnu, ali samo ceremonijalnu predsjednicu države – Zuzanu Čaputovu – zove američkim agentom), to bi mogao biti slovački zaokret od 180 stupnjeva te još jedan razlog da se Putin ne umori, a da se ostatak NATO i EU saveznika – umori. Trenutna prozapadna slovačka vlada desnog centra (u tehničkom mandatu) ima veliki zadatak poraditi na boljoj komunikaciji kako se populizam ne bi proširio dalje, jer ankete nisu optimistične. Navijajmo (i pomognimo) da Orban ne dobije novog saveznika i trojanskog konja u transatlantskom partnerstvu.

Umjesto zaključka (slušati preporuke stručnjaka)

Ponovimo za kraj. Niti jedna od ovih CEE država nije savršena u svakom pogledu te postoje izazovi (ili, ako hoćete – problemi) koje ne smijemo ignorirati. Neke od navedenih država su države paradoksa, neke dolaze na pravi put, neke čak postaju i lideri, koje se – unatoč drugim internim problemima – polako počinje slušati i u širim forumima. Nažalost, neke države su sve veće iznimke (u lošem smislu) te njihovi građani nemaju dovoljan otklon od istočnih obećanja, a to nije dobro, ako pripadaju istočnom krilu NATO-a, odnosno, ako su prva crta obrane zapadnih vrijednosti.

Iako se ovo istraživanje ne odnosi na Lijepu našu (koja je i srednjeeuropska i mediteranska i jugo-istočna i panonska, a za neka istraživanja, čak i zapadno – balkanska država), nekako je normalno razmisliti gdje se mi nalazimo po nekim parametrima (to se, npr., može vidjeti u istraživanju Freedom House-a). Također, nedavno smo u analizi obradili vanjskopolitički kontekst Češke te ga sad možemo usporediti i sa trenutnom Slovačkom pa se onda nekako podrazumijeva da i Hrvatsku stavimo u jasniji kontekst sa svime gore navedenim.

Ako Hrvatska – koja bi najbolje od svih trebala razumjeti sve kroz što prolazi današnja Ukrajina i koja većinski podržava pravednu borbu ukrajinskog naroda (ali ima svoje urođene populističke mane) – ne može biti kao Češka, bilo bi dobro da u nekim segmentima, barem pokušamo više biti kao, naizgled mala – Litva. Ovaj put ne smijemo nikako postati Slovačka. Rusi nisu naša slavenska braća i to je jasno, čak i ako jesmo Slaveni, što neki pobornici iranske teorije, ipak demantiraju. Naravno, mi nismo ni Iranci! Mi smo Hrvati/ce, građani Hrvatske i odavno smo graničari stari. Kao što CEE države imaju svoje posebnosti sa granice, tako i mi imamo svoje geografske posebnosti u susjednoj regiji. I danas – na schengenskoj granici ovog dijela Europe – branimo zapadni svijet i vrijednosti kojima smo prisegnuli.

Granice su često porozne pa puštamo unutra i populističke opasnosti. Kako bi otklonili te opasnosti, koje se nadvijaju, poput sjenki (nad Balkanom), svima nam je – više nego ikada – potrebna bolja komunikacija. Bolja komunikacija (vladajućih, oporbe, NGO-a i dr. aktera) prema građanima i politički izbori gdje populisti ne bi dobili većinu (niti bi imali značajne platforme za emitiranje svojih poruka, koje mi iz CEA think-tanka svakodnevno detektiramo). To bi bio dobar početak. I naravno, slušati preporuke stručnjaka.

Povezani članci

Zbogom post-jugoslavenstvu

Liberalizam – teorija i povijest jedne ideje

Adrijan Štivić objavio uredničku knjigu o teoriji i povijesti liberalizma

Institutions Behind Competitive Global Rankings

Newsletter

Pratite nas!

Predloženi članci

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter.
Subscribe to our newsletter.