Pet poreza koje bi trebalo čim prije ukinuti

19/03/2024

Matej Hittner, predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize

Trenutna 2024. godina je u poreznom smislu započela važnom izmjenom sustava oporezivanja dohotka i to ukidanjem prireza na porez na dohodak. Godina 2024. također biti je nastavkom smanjivanja neporeznih davanja, odnosno ukidanjem vodnog doprinosa kao vrlo značajnog nameta. Sve to efektivno doprinosi dodatnom poboljšanju skora Hrvatske po pitanju ekonomskih sloboda gdje je već ostvaren napredak.

Zakonodavci bi trebali pristupiti i ukidanju sljedećih poreza radi daljnjeg rasterećenja građana i gospodarstva. Porezi koji sutaksativno navedeni mahom su fiskalno beznačajni, neučinkoviti i zastarjeli te bi ukidanje istih rezultirali većom koristi za društvo i državu općenito.

  1. Porez na potrošnju: Porez kojeg uvode JLS te čija je visina do 3% a čija osnovica je prodajna cijena pića; ista kao i za PDV. Porez zanemarivih prihoda čije ukidanje bi omogućilo da se korist prelije na ugostitelje i njihove klijente. Veliki broj gradova i općina, uključujući Grad Zagreb nemaju uveden porez na potrošnju te je vrijeme da isti pođe putem ranije ukinutog prireza.
  2. Posebni porez na kavu i bezalkoholna pića: Spomenuti porez je relikt iz 1994. kada se smatralo da je kava (kofein) štetna te da bi konzumaciju iste trebalo destimulirati. Kava, osim što nije štetna za veliku većinu ljudi, je ujedno konzumirana od strane velike većine ljudi, što ovaj porez čini izuzetno regresivnim. Što se tiče dijela poreza koji se odnosi na bezalkoholna pića, nejasna je namjera zakonodavca, da li bit njegovog uvođenja čine zdravstveni (šećer) ili fiskalni razlozi. U svakom slučaju, za razliku od kave, šećer je dokazano štetan te je svakako opravdanije od strane zakonodavca da se destimulira korištenje istoga, kao što se nastoji destimulirati konzumacija duhanskih proizvoda. Doduše, pokušaji uvođenja posebnog poreza na šećer nisu zaživjeli a debate oko uvođenja istoga sugeriraju da konačni rezultat vjerojatno ne bi opravdao dodatni namet. U svakom slučaju, posebni porez na kavu i bezalkoholna pića u trenutnom obliku bi trebalo ukinuti a možebitno uvođenje poreza na šećer i proizvode koji sadržavaju šećer je odluka za buduće zakonodavce.
  3. Porez na promet nekretnina: Porez od 3% na ugovorenu kupoprodajnu cijenu nekretnine. Prihod je lokalne samouprave te ista ne može utjecati na njegovu visinu. Pošto je gotovo neizbježno da će Hrvatska uvesti porez na tržišnu vrijednost nekretnine kakav ima većina EU država te time zamijeniti ostale oblike oporezivanja nekretnina poput komunalne naknade i poreza na kuću za odmor (te eventualno i nadajmo se -komunalnog doprinosa). Porez na nekretnine oporezuje vlasništvo nad nekretninama neovisno o tome tko je vlasnik te samim time oporezivati sam transfer vlasništva je suvišno.
  4. Porez na nasljedstva i darove: Porez od 4% na nasljedstva i darove koji je prihod županija. Ono što čini ovaj porez toliko suvišnim je što zakon propisuje iznimku za bračne drugove te potomke i pretke po uspravnoj liniji, te time preostaje zanemarivo niska razina naslijeđene imovine koja čini potencijalnu poreznu osnovicu. Nadalje, sama pravednost poreza je moralno duboko upitna, uzevši u obzir da je obitelj temelj civilizacije te da je jedan od glavnih razloga zašto situirani ljudi odlučuju i dalje raditi je kako bi stvorili i ostavili što veći imetak za svoju obitelj.
  5. Porez na dohodak od kamata te porez na dohodak od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu​: Spomenuti porezi su vrste dohotka od kapitala te mahom oporezuju štednju te dividende tj. isplaćenu dobit po osnovi vlasništva dionica ili udjela u trgovačkim društvima. Navedeni porezi su izrazito loši pošto bi zakonodavac trebao poticati građanstvo da višak novca ili oroči u obliku štednje ili (preferirano) investira u dionice. Unazad zadnjih nekoliko godina građani RH su svjedočili dvjema pojavama u društvu: 1. snažnom rastu cijena nekretnina 2. snažnom interesu za dužničke vrijednosne papire izdane od strane države. Djelom zbog odsustva poreza na nekretnine te prisustva poreza na dividende, velika količina novca se prelila u nekretnine te time snažno doprinijela rastu cijena nekretnina i najamnina. Makroekonomski gledano, poželjnije bi bilo da se taj isti novac slio u dionice trgovačkih društava koji proizvode dobra i pružaju usluge nego u nekretnine koje vrlo često stoje neiskorištene a kada se koriste, generiraju rentnu dobit koja je dugoročno manje poželjna od one nastale proizvodnim aktivnostima. Nadalje, velika količina novca se prelila u državne obveznice i trezorske zapise koji su po prvi puta postali interesantni širem sloju stanovništva. Riječ je o instrumentima izdanim od strane Republike Hrvatske za podmirivanje njenih kratkoročnih obveza a vlasništvo nad njima nosi jednu zanimljivost -prinos na njih nije oporeziv. Naime, zakonodavac je „poštedio“ prinose na dužničke vrijednosne papire od oporezivanja iz potencijalno dva razloga: 1. Poticanje kupovine dužničkih vrijednosnih papira 2. Osiguravanje povoljnog položaja države uzevši u obzir da se u RH trgovačka društva tradicionalno zadužuju bankovnim kreditima te jedini mogući potencijalni izdavatelj dužničkih vrijednosnih papira je sama država. Oba razloga zapravo sugeriraju da bi stavljanje viška novca u vlasničke i dužničke vrijednosne papire trebalo potaknuti ali i ujednačiti poreznim putem na način da se dobit od istih ne oporezuje.

Povezani članci

Zbogom post-jugoslavenstvu

Liberalizam – teorija i povijest jedne ideje

Adrijan Štivić objavio uredničku knjigu o teoriji i povijesti liberalizma

Institutions Behind Competitive Global Rankings

Newsletter

Pratite nas!

Predloženi članci

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter.
Subscribe to our newsletter.