CEA Predsjednik Petar Vušković dao je odgovore na pitanja magazina Lider glede aktualnih pitanja ekonomske politike.
Je li koronakriza vratila državu na velika vrata u ekonomiju, a time zapravo udahnula novi život kejnezijanskom pogledu na ekonomiju?
Čini se da je Keynes uvijek najpopularniji za vrijeme kriza kada državni intervencionizam dobiva legitimitet ekonomista, tržišta i javnosti. Doista, državni intervencionizam je opravdan kada tržište ne može samostalno pronaći odgovore na krizu. Krize se javljaju u određenim ciklusima, stoga i državna intervencija takva mora biti, povremena. U tom smislu važno je osigurati praćenje ekonomskih kretanja na unutarnjem, ali i vanjskom tržištu što smatram još važnijim, jer najveće krize dolaze iz vana. Država treba prepoznati signale usporavanja ekonomije i na vrijeme prevenirati efekte krize. To se radi kroz programe ovladavanja krizom koji uključuju pravovremeno zaduživanje na domaćem tržištu kapitala ili inozemnom zaduživanju kod međunarodnih financijskih institucija kako bi se tržištu osigurala likvidnost. Koronakriza nam je pokazala koliko je važno osigurati likvidnost na tržištu u vrijeme krize. Uvijek ističem da je likvidnost sveti gral ekonomije bilo na mikro ili makro razini.
Slijedom toga, je li koronakriza razotkrila limite tržišta i inzistiranja na tržišnim rješenjima?
Iako sebe svrstavam u protržišne ekonomiste svjestan sam da tržište ima svoje limite, isto kao što svoje limite ima i državni intervencionizam. Limit tržišta je inflacija cijena, smanjena likvidnost, monopol, prekomjerni rast nezaposlenosti, kriza u djelatnosti ili grani. S druge strane, limit državnog intervencionizma je prekomjerno štampanje novca, zaduživanje uz visok rast javnog duga. Svaka ekonomija je specifična i treba pronaći najbolji sustav upravljanja koji će djelovati između limita s ciljem da se koriste ekonomski potencijali što efikasnije. U ekonomiji nije pitanje jeste li za Hayeka ili Keynesa, slobodno tržište ili državni intervencionizam, odnosno hoće li rješenja biti više ili manje tržišna. Upravljanje ekonomijom znači poduzimati prave stvari u pravo vrijeme. I sam Keynes je za života znao reći: „Kada se promijeni informacija, ja mijenjam zaključak.“Najgore što se ekonomiji može dogoditi je njeno stavljanje u kalup ideologije. Zagovornik sam evidence-based ekonomije koja počiva na ekonometriji i statistici, odnosno ekonomiji mjerenja, upravljanja i poboljšavanja.
Hoće li takvo stanje potrajati ili će se države povući na početne pozicije u dogledno vrijeme?
Državni intervencionizam kod nas se sastojao od vladinog programa od 4,5 mlrd. kuna za poduzetnike, smanjenja stope obvezne rezerve bankama od strane Hrvatske narodne banke te deviznih intervencija kojima se osigurala kunska likvidnost na tržištu i stabilnost tečaja kune. Program će se sastojati i od budućeg zaduživanja kod Međunarodne banke za obnovu i razvoj zbog pokrivanja očekivanih budžetskih neravnoteža. Dakle većina toga je provedeno i sada treba vidjeti reakciju tržišta. Sljedeća dva kvartala treba pratiti stope ekonomskih aktivnosti kroz bruto domaći proizvod. Iščekujemo 28. kolovoza kada ćemo moći vidjeti koliki je zabilježeni ekonomski pad u II. kvartalu. Postoji još jedna polemika, pitanje je koliko je državni intervencionizam bio politički motiviran da se dobiju izbori. Sumnja se budi oko datuma izbora jer je on realno mogao biti i krajem poslovne godine. Čini se da se Vlada odlučila prije baviti politikom nego ekonomskim oporavkom.
Gdje bi trebala biti granica, kada je opravdan angažman države, kada ne?
Granice treba potražiti u makroekonomskoj slici ekonomije. Kada je ona narušena onda je opravdan angažman države. Kada imate akcelerirani rast nezaposlenosti kakvog smo mi imali onda je potrebno intervenirati. Napominjem da je u nekim danima i 1000 zaposlenih ostajalo bez posla, a od početka koronakrize gotovo 50 000 otkaza ugovora o radu je podijeljeno. Nismo prošli brojku od 260 000 nezaposlenih ali se ono očekuje od rujna do kraja listopada 2020. To će stvoriti dodatan pritisak na javne financije jer će se smanjiti doprinosi državi ali i punjenje budžeta uslijed pada osobne potrošnje. Na kraju godine nas sigurno očekuje budžetski deficit. Država može intervenirati ali isključivo uz novo zaduživanje.Javni dug će ići preko 90% BDP-a i približiti ćemo se granici od 100% BDP-a. Rast javnog duga znači više kamatne stope na dug i težu otplatu zajma zbog slabijih bonitetnih razreda. Državu čekaju brojni izazovi na jesen jer lako je bilo upravljati brodom po mirnom vremenu.
Primjer Njemačke je vrlo interesantan, pa bih molio komentar te situacije (Njemačka od ordoliberalizma prelazi polako na model sličan francuskom dirižizmu, a spominje se i Kina kao model u nekim konceptima)?
Kada se promatra europska ekonomija, kao reprezentativan uzorak se uvijek uzima njemačko gospodarstvo. Njemačko gospodarstvo bilježi rast koji je ispod prosjeka eurozone, a razlog usporavanja njemačke ekonomije leži u nedovoljnom industrijskom rastu. Tranzicija njemačke ekonomije iz ordoliberalizma u možebitni dirižizam se događa kako bi se pokrenula njemačka industrija kroz veći stupanj centralnog planiranja. Takva tranzicija sa sobom nosi neke loše ekonomske efekte vidljive na tržištu kao npr. manjak brige za financiranje start-upova te stupanj digitalizacije ekonomije prema kojoj Njemačka bilježi lošije rezultate nego ostatak razvijenih ekonomija Europe. Čini se da Njemačka traži idealan sustav upravljanja ekonomijom s obzirom na svoje ekonomske potencijale.
Kako ocjenjujete ponašanje Hrvatske tijekom krize i što očekujete do kraja godine?
Hrvatska ekonomija je ušla u recesiju. Sve što smo napravili s državne razine dobro je napravljeno međutim unatoč tome očekujem pad BDP-a od 20% u idućem kvartalu. Ekonomski pad će dodatno smanjiti ekonomski optimizam u državi, a za ekonomiju optimizam je najvažnija stvar. Kada imate jednu pesimističnu sliku događanja stvari oko vas, tada niste spremni investirati ili zapošljavati pa čak i ako imate realne prilike za takvo nešto. Očekujem rast nezaposlenosti do kraja godine, međutim ne više od 300 000 nezaposlenih, pad osobne potrošnje uz njen blagi oporavak u predblagdanskom božićnom vremenu. Ne očekujem da ćemo provesti reformu javne uprave, ne očekujem da ćemo porezno rasteretiti tržište, iako je za pohvaliti da smo za 1,1 mlrd. kuna rasteretili tržište parafiskalnim nametima te ga još 2,2 mlrd. kuna administrativno rasteretili. Hrvatska ekonomija ne može bilježiti veći ekonomski rast ukoliko ne ispuni moj prijedlog 4 x 20, pogotovo sljedeće godine kada se makroekonomski brojevi dodatno pokvare: 20% zaposlenih u javnoj upravi postepeno otpuštati, 20% smanjiti decentralizaciju novca uz omjer državna-lokalna razina s 90/10 na 70/30, za 20% smanjiti državnu potrošnju, odnosno na barem 35% BDP-a, te javni dug na barem 60% BDP-a. Iako neke ekonomije imaju javni dug preko 100% (Japan), tradicionalno visoku javnu potrošnju (Švedska), smatram da s obzirom na veličinu i strukturu hrvatske ekonomije da bi tada ostvarivali najbolji ekonomski rezultat.
