Priopćenje o najavljenim poreznim rasterećenjima – CEA
Centar za javne politike i ekonomske analize čvrsto zagovara porezna rasterećenja i natjecanje u pogledu oporezivanja dohotka – kako su najavljeni 24. svibnja 2023. Rezanje graničnih i efektivnih stopa oporezivanja dohotka efektivno je važno u kontekstu metodologije ekonomske slobode. U kontekstu navedenoga, kao i određenih drugih pomaka, Hrvatska već ima umjereni rast ekonomske slobode.
Podržavamo povećanje neoporezivog dohotka – s 531 na 560 eura, odnosno za oko 5 %. Ujedno se pojednostavljuje sustav na način da se briše pojam osnovice osobnog odbitka i utvrđuje samo osobni odbitak.
Pozdravljamo ukidanje koncepta prireza kao dodatnog nameta na dohodak, odnosno poreza na porez. Već ionako postoje primjeri lokalnih jedinica koji nemaju prirez – Bjelovar, Sveta Nedjelja, Samobor, Međimurje i drugi. I ostale lokalne jedinice, uključujući velike urbane sredine, imat će priliku uživati slobodu od prireza. Pritom se nadamo da izabrani vođe lokalnih jedinica neće koristiti mogućnost povećanja poreza na dohodak – premda ta razina neće smjeti prelaziti dosadašnju kombinaciju opterećenja na osnovi poreza na dohodak i prireza. Suprotno od toga, otvara se prilika za lokalna porezna rasterećenja i efektivno dizanje ekonomske slobode koja je važna za povećanje standarda i poticanje ulaganja. Pritom bismo podržali i veću fleksibilnost za određivanje najniže stope poreza na dohodak – i niže od najavljene najniže granične stope od 15 %.
Odgovori na ključne „dileme“
Ključna „dilema“ koja se nameće odnosi se na kompenzacije gubitka prihoda. Prije svega ističemo kako je prema službeno predstavljenim podacima prihod lokalnih jedinica 2017.- 2022. narastao za skoro milijardu eura. U Zagrebu je taj rast iznosio 39 %, u Splitu 58 %, odnosno 67 % na razini cijele zemlje. Dakle, sada je vrijeme da se koristi taj novac i onda građanima osigura svojevrsni povrat poreza.
Također, radi se o progresivnoj ideološkoj „dilemi“ koja opravdava nužnost visokih poreza odnosno prireza u urbanim sredinama. Činjenica je da velike urbane sredine u gube najveći obujam novca – naravno, u korist građana. Ipak, u kontekstu stope i opterećenja, ukidanjem prireza, sve lokalne jedinice gube prihode. Ako je iz takve perspektive bitan ravnomjerniji regionalni razvoj, onda bi se briga trebala više usmjeriti na sudbinu razvoja predgrađa, manjih gradova i manje razvijenih općina. Uz sve navedeno, bitno je otvoriti okvir za administrativnu racionalizaciju teritorijalnog ustroja – u okviru maksimalno 10 regionalnih i maksimalno 200 lokalnih jedinica.
Uz isključenje mogućnosti povećanja poreza na dohodak, lokalne jedinice imaju više opcija javnih politika za povećanje prihoda, odnosno kompenzacije mogućih smanjenja prihoda.
- Postoji veliki prostor za povećanja privatnih investicija koje su glavni pokretač razvoja – pogotovo strane investicije (FDI). Tim više, privatni ulagači i developeri važan su faktor zapošljavanja, a djelomično mogu pružati i alternativu za velike javne investicije. U tom pogledu, javne investicije nikako nisu jedina opcija koja bi navodno bila ugrožena ukidanjem prireza. Povećanje privatnih investicija trebalo bi uključivati i privatizacije, što bi lokalnim jedinicama osiguralo dodatne prihode. Rezanjem poreza na dohodak i reformama lokalne uprave mnogo se može postići u privlačenju privatnih investicija, kao što svjedoče Bjelovar, Sveta Nedjelja, Međimurje i drugi primjeri od kojih ostale lokalne jedinice mogu besplatno učiti – bez fiskalnog učinka na rashode.
- Cilj države treba biti smanjivanje ukupnog odnosno neto iznosa poreznog opterećenja (u odnosu na BDP) – uz poticanje rada i smanjivanje rentijerstva. Bitno je rezanje poreza koje direktno utječu na konkurentnost i ekonomske slobode, a to su porezi na dobit, dohodak i doprinosi. S druge strane, važno je uvesti pravedniji sustav oporezivanja rada. Dok poduzetnici plaćaju mnogo više poreze, najam apartmana nisko je oporezivan. Također, povećanje prihoda od oporezivanja najma apartmana trebalo bi biti prihod lokalnih turističkih zajednica, čime bi se otvorio prostor za ukidanje parafiskalnog nameta iz kojeg poduzetnici iz mnogih djelatnosti financiraju turističke zajednice. Uz navedeno, Hrvatska je među rijetkim zemljama EU-a, i u odnosu na SAD, koja nema sustavno oporezivanje nekretnina. Uvođenje takvog poreza ionako bi značilo pojednostavljenje sustava koji trenutno poznaje komunalnu naknadu i druge oblike. Uz određeni neoporezivi dio odnosno odbitak, porez na nekretnine trebao bi biti primarni oblik financiranja javnih dobara i usluga na lokalnoj razini te bi dao dodatni poticaj lokalnoj autonomiji. Ujedno bi se potaknulo veće korištenje i ulaganja u imovinu. Trenutno mnoge lokalne jedinice nedostatak sredstava za razvoj i komunalna ulaganja u kompenziraju ulaganjima iz proračuna EU-a, odnosno na osnovi preraspodjele novca primarno stvorenog od neto kontributora.
- U konačnici, postoji prostor za prilagodbe rashoda, kroz smanjivanje prekomjerne birokracije, papirologije, subvencija i dr.
Otvoriti prostor za dodatna rasterećenja
Uzimajući u obzir sve navedeno, smatramo kako je vrijeme za otvaranje prostora na dodatna rasterećenja koja su bitna za poticanje rada i ulaganja.
- Podržava se svako povećanje praga oporezivanja najvišom graničnom stopom – s 47.780 na 50.400 eura godišnje, odnosno za oko 5 %. Ipak, smatramo kako bi postojeće dvije granične stope poreza na dohodak trebalo zamijeniti jedinstvenom stopom (flat tax) koja bi iznosila između 15 i 20 %. Time bi se Hrvatska u poreznoj konkurentnosti dodatno približila baltičkim zemljama, Češkoj, Rumunjskoj i drugim primjerima u okviru Inicijative tri mora.
- Također, predlažemo sagledavanje dobre estonske prakse potpunog poreznog oslobođenja reinvestirane dobiti te smatramo kako je nužno ukidanje akontacije kod poreza na dobit.
- Premda usporedni podaci govore da porezno opterećenje rada u Hrvatskoj nije visoko u odnosu na druge europske zemlje, smatramo kako proračunske uštede (osim u području obrane koja zahtijeva dodatna ulaganja, pogotovo u proturaketnu obranu) mogu otvoriti prostor za sniženje zdravstvenog doprinosa na 15 %, kako bi se rasteretili poslodavci i dao poticaj ulaganjima. PDV je ionako već otprije bitan osigurač dijela prihoda za zdravstvo. Pritom je važno poticati rad i investicije, dok je PDV porez na potrošnju. U slučaju sniženja zdravstvenog doprinosa, državi ostaje prostor za povećanje trošarine na duhan i razmotri fiskalne mogućnosti kod ostalih čimbenika koji nedvojbeno negativno utječu na troškove zdravstvenog sustava.
- U pogledu mirovinskog doprinosa, prioritet vidimo u tranziciji iz prvog u drugi stup, a koji bi objedinio dosadašnji drugi i treći stup. Trenutno je drugi stup fiksiran u iznosu, a realna mirovinska štednja trebala bi biti dobrovoljna. Dakle, novi drugi stup trebao bi biti dobrovoljan i imati sve veću važnost.
Kontakt za medije: Matej Hittner, predsjednik Centra; mob: 098361008
