Rast globalnog rizika za temeljne slobode
Daniel Hinšt, politolog i magistar europskih studija; potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize
Članak je izvorno objavljen na portalu Ekonomski Lab
Američki Freedom House je 2020. godine objavio izvješće koje se najviše bavilo demokratskim deficitima Istočne Europe, a o donosi i pregled metodologije mjerenja liberalne demokracije. Nadalje, pod američkim vodstvom je Summit za demokraciju počeo okupljati koaliciju zemalja koje će držati do slobode i demokracije u kontekstu jačanja autoritarnih sustava, na što upozorava i američki National Intelligence Council u izvješću Globalni trendovi 2040. Na trend jačanja autoritarnosti i u odnosu na demokracije upozorava i ugledni Economist Intelligence Unit. Također, nakon ruske agresije na Ukrajinu, Europska unija je (s velikim zakašnjenjem) donijela strateški bitne ožujske odluke koje će utjecati na definiranje njezine sigurnosne politike koja i dalje bitno ovisi o američkom vodstvu.
Sve navedeno može se gledati kao uvodni kontekst u godišnje izvješću Freedom in the World 2022 – The Global Expansion of Authoritarian Rule. Isto donosi niz primjera narušavanja slobode i demokracije u pojedinim zemljama.
Narušavanje poslijeratnih normi i institucija
U navedenom izvješću Američki Freedom House navodi kako autoritarni režimi djelotvorno zaobilaze norme i institucije koje podržavaju temeljne slobode. Kao primjeri narušavanja međunarodnog poretka demokracije nastalog nakon Drugog svjetskog rata navode se Rusija, Kina i druge diktature. Pod njihovim se utjecajem narušava konsenzus o demokraciji kao jedinom putu prema prosperitetu i sigurnosti. U kontekstu navedenoga spominje se i obnova lažnih dojmova kako podrška demokraciji u inozemstvu uključuje „nametanje“ zapadnih ideala protiv volje stanovnika. Nasuprot tome, u izvješću se sugerira kako američko povlačenje, kao primjerice u Afganistanu, može biti upozorenje o zanemarenosti onih koji se bore za slobodu u represivnim okruženjima. Također, navodi se kako unutarnje snage u etabliranim demokracijama iskorištavaju nedostatke u sustavima kako bi narušavali nacionalne politike te poticali mržnju, nasilje i neobuzdanu političku moć.
Karakteristike i primjeri autoritarnih sustava
Izvješće opisuje karakteristike autoritarnih sustava kao što su osobni afiniteti vođe, jedinstvena politička ideologija, iluzija o mogućnosti natjecanja za opoziciju, zlouporaba antikorupcijskih mehanizama za uhićivanje bivših dužnosnika bez kredibilnih dokaza i smanjena kontrola zlouporabe političke moći. Pritom se kao primjer navodi Komunistička partija Kine koja je narušila ionako slabe demokratske institucije u Hong Kongu, uhitivši vođe opozicije, zatvorivši neovisne medije i potaknuvši time povećano iseljavanje. Također, navodi se i Rusija koja je donijela zakon o „stranim agentima“ kojime se ograničavaju aktivnosti neovisnih medijima, organizacija civilnog društva i pojedinaca kritičnih prema režimu.
Preporuke za javne politike vladama i privatnom sektoru
U izvješću Freedom House daje vladama demokratskih zemalja te privatnim i nevladinim sektorima preporuke za javne politike kako bi se dao zajednički doprinos globalnoj solidarnosti u jačanju globalne demokracije. Među preporukama mogu se istaknuti i one koje, pored ostalog, imaju i bitnu ekonomsku dimenziju.
Vlade demokratskih zemalja trebale bi: pružati podršku slobodnim i neovisnim medijima, zaštiti prava pristup neovisnim informacijama, pristupu internetu, proširenju zaštite novinara kojima se fizički prijeti te financijske podrške novinarima i medijima kojima se sudi; povećavati multilateralne sankcije na one aktere koji stoje iza nadziranja i uhićivanja disidenata od strane autoritarnim režima te uskraćivati sigurnosnu pomoć takvim zemljama; osigurati da se međunarodne organizacije i Interpol ne zlorabe od autoritarnih režima za targetiranje političkih oponenata i aktivista u drugim zemljama te strogo preispitivati naloge za izručenja koji dolaze iz autoritarnih režima; ciljanim sankcijama zamrzavati imovinu i zabranjivati vize pojedinaca i subjekata koji sudjeluju u kršenju ljudskih prava i korupciji; osnažiti borbu protiv globalne korupcije i kleptokracije, i to na primjeru američkog zakona koji potiče na procjene rizika glede razine korupcije i antikorupcijskih mehanizama, o čemu bi im ovisila američka financijska pomoć zemljama na takvim popisima; uskraćivati pomoć zemljama čiji političari izbjegavaju ograničenja odnosno proširuju trajanja mandata; strogo kontrolirati izvoz tehnologije i ostalih proizvoda u zemlje sa slabom vladavinom prava i zaštitom temeljnih sloboda koje bi to mogle koristiti za kršenje ljudskih prava, primjerice putem diskrecijskog nadzora privatnih komunikacija i ograničavanja pristupa bitnim resursima; ukazivati na smanjenja slobode interneta, poticati snažne enkripcije, zaštitu osobnih podataka i privatnosti te sprječavati prekomjerna ograničenja prekograničnih protoka podataka; osigurati transparentnost i demokratski nadzor nad zakonima kojima se regulira internetski sadržaj; jačati javnu podršku demokratskim načelima, pogotovo među mladima, kroz ulaganja u građansko obrazovanje (civic education) po uzoru na SAD te poticati građane na zaštitu slobode.
Također, izvješće i privatnom sektoru preporučuje sljedeće javne politike: provoditi periodičke procjene učinaka poslovnih odluka na ljudska prava (human rights due dilligence); pomagati dionicima koji su žrtve kršenja ljudskih prava; odustajati od partnerstava s kompanijama koje su u potpunosti ili djelomično u vlasništvu država koje krše ljudska prava; surađivati s organizacijama civilnog društva i lokalnim stručnjacima zbog informiranja o političkom i kulturnom kontekstu tržišta; suprotstavljati se nalozima vlada koje bi nastojale provoditi cenzure, gasiti internetske veze, zabranjivati digitalne usluge ili zlorabiti osobne podatke korisnika.
Osvrt na problematiku i zaključci
Rast globalnog rizika za temeljne slobode predstavlja opsežnu temu kojoj treba pristupiti cjelovito i pažljivo, s dovoljno otpornosti na razne utjecaje koji relativiziraju ovaj problem.
Dijelom i zbog rapidne ekonomske konvergencije Kine, očito će doći i do preusmjeravanja pažnje CIA-e, kako primjeri navodi PBS. Taj sraz mnogo je opsežniji od ionako velike teme budućnosti 5G ulaganja. Pritom će glavni izazov za SAD biti će hipotetska situacija nošenja s najgorim istovremenim scenarijem s Kinom i Rusijom, kada bi SAD bila u ulozi spašavanja slobodnog svijeta.
U svakom slučaju, biti će presudno ulagati u otpornost otvorenih društava na pokušaje slabljenja slobode i demokracije. To je posao koji ne mogu raditi samo institucije, već je bitna uloga i nevladinog i privatnog sektora. Zato Freedom House daje preporuke koje uključujući više aktera i dionika.
Pogotovo u zemljama koje izostaje građansko obrazovanje (civic education), lako će i dalje biti plasirati maglovite ideje o alternativama postojećem sustavu liberalne demokracije. Pritom takve ideje nisu precizno razrađene i znanstveno utemeljene; borci protiv navodnog „totalitarizma“ nude ih kroz razne hibridne varijante populizma, kombinirajući zahtjeve na više „slobode“ s paušalnim relativiziranjem svjetskog poretka liberalne demokracije u odnosu na represivne autoritarne sustave.
U tom se kontekstu dezinformacije primarno ne javljaju kao oblici (potpuno) lažnih vijesti, već se inflacija javnih komunikacija (putem društvenih mreža) zlorabi za plasiranje toksične kombinacije raznih laži, lažnih dilema, maglovitih polu-istina i određenih činjenica. Sve to dovodi do širenja konfuzije kojom se slabi povjerenje u vrijednosti i institucije liberalne demokracije. Takav slijed događaja može bit povezano i s izravnim i/ili posrednim vanjskim utjecajem iz autoritarnih režima, koji poput virusa prepoznaje i cilja na slabosti sustava.
Ukoliko ovakva realnost postane zamorna, ovaj globalni sukob različitih sustava može djelovati i kao idealna prilika za pozivanje na duboko ukorijenjenu jugoslavensku iluziju o nesvrstanosti. Ipak, nostalgičan pokušaj zaštite takvog načina života, često pod paušalnom krinkom borbe protiv američkog imperijalizma i neoliberalizma, razotkriva bitan kapitalni razlog zašto zemlje Zapadnog Balkana zasad ne mogu ostvariti značajnu političku, ekonomsku i društvenu konvergenciju prema europskim standardima, kao primjerice baltičke zemlje, Češka i Slovačka. Stoga geopolitičko usmjerenje vanjske politike ima stratešku ulogu.
Zanemarivanje i narušavanje normi, vrijednosti i institucija liberalne demokracije može dovesti u pitanje institucionalnu poziciju i članstvo pojedine države u okviru Europske unije i NATO saveza. Takve vrijednosti nisu nešto savršeno niti finalno, već je svaka država članica pozvana raditi na sebi kako bi jačala inkluzivne političke i ekonomske institucije.
Stoga se pitanje jesu li zagovornici takvog smjera svjesni svojih osobnih kao i ukupnih nacionalnih gubitaka s obzirom na niz koristi od članstva u Europskoj uniji? Kroničan nedostatak razumijevanja složene tematike jamči nisku svijest o takvim koristima, odnosno u gubicima i rizicima. Bilo bi vrlo ograničeno prihvatiti objašnjenje kako je EU bitna samo zbog novca, dok je pitanje vrijednosti nebitno. Takav obrazac intelektualne ograničenosti dovodi do takvih lažnih dilema koje prostor materijalnih (ekonomskih) koristi odvajaju u poseban silos u odnosu na prostor intelektualnog nasljeđa važnih izvorno liberalnih i kršćanskih ideja i vrijednosti na kojima se temelji europska integracija.
Praktičan je problem što bi realizacija takve lažne dileme u konačnici mogla dovesti zemlju i u poziciju gubitka ekonomskih koristi. Ovaj riskantni scenarij predstavljao bi realizaciju nesposobnosti razumijevanja povezanosti (inkluzivnih) političkih i ekonomskih institucija. Zato vrijedi pročitati knjigu Why Nations Fail koju su napisali Acemoglu i Robinson, a koristan pregled knjige napisao je Vuk Vuković.
Ta se povezanost inkluzivnih političkih i ekonomskih institucija može vidjeti i analizirajući niz preporuka koje je dao Freedom House, čije preporuke imaju značajne ekonomske ishode, sve do pitanja ostvarivanja zaštite osobnih podataka i drugih prava. U pogledu navedenoga mogu se postaviti i sljedeća pitanja:
- Ako je pristup internetu ograničen od represivnih političara, kako će to utjecati na poslovni sektor, pogotovo u doba velike digitalne transformacije naših života?
- Ako novinari i mediji nisu zaštićeni od političke represije, kakva je poslovna sudbina jednog ekonomskog sektora i kako će se poslovni sektor iz neovisnih izvora dobiti informacije o kojima ovise poslovne politike?
- Ako demokratske zemlje nisu uporne u pogledu sankcija protiv represivnih režima koji progone disidente, među kojima mogu biti i poslovni ljudi, znači li to da se ne želi financijski obeshrabriti neprihvatljiva ponašanja koja nose i ekonomske štete?
- Ako demokratske zemlje ne bi zamrzavale imovinu korumpiranim i represivnim pojedincima, kakva bi to bila poruka onima koji na tržištu poslu pošteno i slobodno?
- Ako ne bi bilo borbe protiv korumpiranih režima i uskraćivanja financijske pomoći takvim zemljama, kakva je perspektiva ekonomske slobode diljem svijeta?
- Ako ne bi bilo ograničenja izvoza tehnologije i ostalih proizvoda u korumpirane i represivne zemlje, ima li jamstva da takve zemlje to isto ne bi upotrijebile protiv pristanka osobe, s obzirom da je zaštita osobnih podataka jedna od osnova funkcioniranja tržišnog odnosa?
Ovi primjeri, kao i niz hipotetskih situacija i političkih rizika za poslovanje, odraz su geopolitičke realnosti diljem svijeta koji se suočava s teškim represijama nad temeljnim slobodama. Rastuće agresivne pretenzije od strane najveće kao i najmnogoljudnije zemlje na svijetu ne poništavaju rizike koje proizvode ostali akteri, koji također narušavaju ekonomske slobode i prilike da privatni investitori i razne kompanije ulože u ekonomski razvoj i prosperitet. Naime, razni anti-demokratski pokreti već su dugo vremena vođeni agendom anti-globalizma usmjerenom na stvaranje velikih političkih ograničenja za privatne investicije, pogotovo multinacionalnih kompanija – sve pod etiketom neoliberalizma. Inputiranje takve etikete jedna je bitnih točaka preklapanja između radikalne ljevice i radikalne desnice, koje s obje strane nagrizaju i zlorabe okvir sustava liberalne demokracije. Zato je bitno sagledavati i geopolitiku ekonomske slobode koja nudi dublje shvaćanje temeljnih uzroka ekonomskog prosperiteta i zaostajanja.
S obzirom i na navedeno, mnoge kompanije ulažu u procjene političkih rizika u pojedinim zemljama odnosno tržištima kako bi odmjerile isplativost svojih ulaganja i sigurnost svojeg poslovanja. Dok se procjene poslovnih rizika uobičajeno gledaju kroz bitnu financijsku perspektivu, cjelovita slika je mnogo šira i sve više uključuje utjecaj političkih rizika kao i s njima povezanih regulatornih politika. Takvi rizici često mogu imati značajne i presudne financijske učinke – barem na dugi rok.
U mnogim zemljama sustavno upravljanje rizicima izostaje, ili se svodi na financijske ili pravne odjele s ograničenim shvaćanjem ukupnih rizika. U anglosaksonskim zemljama i sve više europskih zemalja, razvijen je sektor poslovanja koji se najčešće naziva public policy, government affairs, regulatory affairs. Takav se sektor, uz multidisciplinarni angažman djelatnika unutar kompanija i/ili putem vanjskog ugovaranja konzultanata i stručnjaka, bavi analizama i zagovaranjem javnih politika te procjenama učinaka političkih i regulatornih rizika na poslovne odluke. Dok se takav sektor može površno shvatiti kao (bilo koji) konzultantski ili lobistički posao, radi se o nečemu dubljem. O tome u knjizi Political Risk: How Businesses and Organizations Can Anticipate Global Insecurity govore američke politologinje s Hoover Institution na Stanfordu Condoleezza Rice i Amy Zegart.
Zato Freedom House daje preporuke i privatnom sektoru kako bi zajedno s institucionalnim dionicima dao doprinos razvoju slobodnog i demokratskog društva, o čemu izravno ovise i razina slobode i kvalitete tržišta. Rast globalnog rizika za temeljne slobode može se dugoročno usporavati odnosno smanjivati uključivanjem niza dionika u provedbi navedenih preporuka, kao i drugih javnih politika.
CEA projekt Detektor
Povezane analize
