Sloboda izražavanja i vjere postali su predmet nedoumica. Teroristički napad na Pariz ponovno je oživio već otprije započete rasprave o odnosima slobode izražavanja i slobode vjere. Ispada da je riječ o suprotnostima pa bi neograničena sloboda izražavanja navodno ograničila slobodu vjere. Pod slobodom vjere krivo se tumači kako se ona ugrožava i ne poštuje ako netko iskazuje kritiku vjere ili pak crta satiričke slike. Baš kao Charlie Hebdo.
Nažalost, kao da nam nedostaje tog elementarnog građanskog odgoja pa da shvatimo kako svaka osoba ima slobodu uvrijediti se zbog uvredljivog medijskog izražaja. Ali nema slobodu vršiti nasilje i sve ono čemu smo svjedoci.
Sve su to posljedice dobro organiziranih nasilničkih i terorističkih skupina kojima su Charlie Hebdo i slični satiričari (kao i danski karikaturisti) samo povod za stvaranje nereda i kaosa u društvu. Onda se javljaju progresivni dušebrižnici koji zazivaju veću društvenu skrb u imigrantima, krive lošu integraciju itd. Još samo nedostaju teoretičari zavjere da nas pokušaju uvjeriti kako je Zapad, uz pomoć moćnih krugova i naravno tajnih službi, organizirao pariške napade.
Charlie Hebdo je možda neke ljude uvrijedio. Imaju slobodu biti uvrijeđeni. Ipak, vrlo su opasni zazivi za autocenzurom u ime poštivanja religije i svetosti. Koliko su puta kršćani mogli biti uvrijeđeni nečijim karikaturama, a dodajmo i to da kalvinistički protestanti ne vole oslikavanje Isusa (isto tako muslimani ne vole oslikavanje Muhameda). Trebaju li onda kalvinisti pokrenuti ikonoklasticističko nasilje nad slikama Isusa? Ili je dovoljno ostati uvrijeđen, bez nasilja. Odgovor se nameće sam po sebi.
Nažalost, neki na Zapadu još ne poznaju naše vrijednosti slobode o kojima se naša civilizacija razlikuje od ostalih. U tom smislu, nema sukoba slobode izražavanja i slobode vjere. Sigurno je samo to da su obje slobode ograničene tuđim slobodama. Ipak, tuđe slobode nisu narušene karikaturama, bilo onima od Charlie Hebdo, danski karikaturista ili drugih.
Uvijek se treba sjetiti kakve prijetnje i napade su proživljavali danski karikaturisti također zbog slika Muhameda. Vrlo šokantno za inače mirnu Dansku.
U konačnici, kritika vjere i vjerskih obilježja kod pravog vjernika može samo ojačati vjeru, a onda tu nema nasilja nad tuđim kritikama. U našoj Europi ne smije si dopustiti da imigracija bude poligon za jačanje ekstremista i totalitarnih strujanja. Danci i Nizozemci primjerice to najbolje znaju kao liberalni narodi. Tada bi imigracija u jednoj dijelu značila veliko nazadovanje društva upravo zbog autocenzure i gubitka naših sloboda. Jedina sloboda vjere bila bi ultimativna i totalitarna vladavina ekskluzivnih prava onih manijaka koji definitivno ne znaju tumačiti islam, inače religiju mira.
