Share

Učinak povećanja minimalca na gospodarstvo

 

Nova minimalna bruto plaća koja će se isplaćivati od siječnja 2019. godine iznosi 3.750,00 kn. To znači da radnik na svojem tekućem računu neće moći primiti iznos manji od 3.000,00 kn. Toliko iznosi neto plaća za puno radno vrijeme od 8 sati. Povećanje minimalne plaće za 2019. godinu iznosi 249 kn. Što to znači za gospodarstvo?

Petar Vušković, predsjednik CEA

Odmah treba kazati da povećanje plaće možemo gledati iz više različitih kutova. Za poslodavce u industrijama, posebno onim nisko profitabilnim, ono znači opterećenje rada, a bez industrijske proizvodnje nema značajnijeg gospodarskog rasta. Za zaposlenike s minimalnom plaćom ono će praktički značiti 13-tu plaću jer će godišnje dobiti 2.988,00 kuna više nego u 2018. godinu. Za makroekonomski stabilitet ono može značiti povećanje nezaposlenosti. U pojedinim industrijskim granama (drvna, metalna, tekstilna, trgovina) rast minimalne plaće znači povećanje troška po radniku iznad razine njegove produktivnosti (tzv. pay and productivity gap).

Kada je trošak radnika veći od njegove produktivnosti u kratkom roku (do godine dana) mogu slijediti otpuštanja. To je jednostavan princip tržišta rada koji dovodi do povećanja strukturne nezaposlenosti. Zato je loše kada država određuje poslodavcima cijenu rada na tržištu, a pogotovo kada se iznos minimalne plaće stalno povećava. Tu treba pronaći odgovor na pitanje zašto bi povećanje minimalne neto plaće na 7.500,00 kn bilo izuzetno loše za hrvatsko gospodarstvo. Kao posljedicu ne bismo imali sprječavanje iseljavanja već naprotiv povećanje iseljavanja.

Povećanje „minimalca“ može značiti i pad konkurentnosti za trgovačka društva jer se smanjuje njihova stopa investiranja kapitala o kojemu upravo ovise radna mjesta. Za neke poslodavce rast minimalne plaće značit će rast troška na godišnjoj razini i do milijun kuna. Nadalje, rast minimalne plaće za gospodarstvo znači i pad ekonomske slobode jer konkretno smanjuje slobodu tržišta rada. U metodologiji mjerenja ekonomske slobode gleda se „Ratio of minimum wage to value added per worker“ (udio minimalne plaće u dodatnoj vrijednosti radnika). To jednostavno znači da ako se već regulira minimalna plaća, njezin iznos treba biti umjeren i sukladan rastu dodane vrijednosti i produktivnosti rada na tržištu.

Povećanje plaće za 249 kuna za 45.000 radnika koji primaju minimalnu plaću znači povećanje njihovog mjesečnog budžeta. Socijalni kontekst treba svakako uzeti u obzir jer je takvim radnicima važna svaka kuna. Za usporedbu, povećanje minimalca za 249 kuna je 50% prosječne mjesečne štednje u Hrvatskoj. Ne očekuje se da će porasti štednja jer radnici s niskim dohocima imaju potrebu trošiti novac. Porasti će tek osobna potrošnja. Iako je osobna potrošnja najveća komponenta agregatne potrošnje, odnosno ima najveći udio u BDP-u, značajniji učinak njezinog povećanja zbog rasta minimalca na razini države ipak neće biti toliko makroekonomski relevantan. Razlog tome je što udio zaposlenika s rastom minimalca čini tek 3% zaposlenika na tržištu rada. Ukoliko bi se povećanje minimalne plaće kontinuirano iz godine u godinu nastavilo, moguće je očekivati rast cijena u pojedinim industrijskim granama koje ne bi otpuštale radnike. To bi se dogodilo uslijed prevaljivanja troška rada na cijene proizvoda, što bi izravno utjecalo na ionako slabu izvoznu konkurentnost pojedinih industrijskih grana. Valja napomenuti kako je prije samo 4 godine (točnije 2014. godine) u Hrvatskoj minimalna neto plaća iznosila 2.383,00 kn.

Graf 1. Kretanje minimalnih plaća u zadnjih 10 godina po državama (kliknuti za povećanje)

Izvor: Eurostat

Postavlja se pitanje koliko dugo će minimalna plaća rasti i zašto država, ukoliko želi povećati cijenu rada, to ne napravi kroz izraženije smanjivanje poreza? Smanjivanje odnosno čak i ukidanje poreza na zadržanu dobit, smanjivanje i ravnanje poreza na dohodak, smanjivanje doprinosa te nastavak i kontinuirano osjetno smanjivanje administrativnog opterećenja, otvara takav prostor. Opterećenje rada ne smije biti na štetu 115.000 poduzetnika koji nose gospodarstvo.

Dodatno, važno je za istaknuti da se Zakonom o doprinosima od 2019. mijenja i minimalna plaća direktorima. Ona sada ne može biti niža od 5.491,20 kn bruto. Time je izmijenjena mjesečna osnovica za obračun doprinosa, koja se povećala. Na takav način se i povećao trošak rada za one poslovne subjekte koji imaju samo direktora zaposlenog. Valja napomenuti da 90% poduzetnika u Hrvatskoj posluje s manje od 10 zaposlenih, tj. spadaju u kategoriju mikropoduzetnika.

Razvijanje dobre poduzetničke inicijative i klime je važniji problem od povećanja minimalca za 12.000 poslovnih subjekata. Kako biste pokrenuli poslovanje kao direktor vlastitog poslovnog subjekta već prvi mjesec morate izdvojiti više od 1.900,00 kn doprinosa ne računajući isplatu plaće samom sebi. To je karta za poduzetnički svijet. Godišnje ona iznosi 22.800,00 kn što je više od propisanog minimalnog temeljnog kapitala (20.000,00 kn za trgovačka društva) pa se dovodi u pitanje njegova opravdanost. Kroz projekt Hrvatska 2025 CEA pruža konkretna rješenja za poticanje poduzetničke inicijative u Hrvatskoj.

Santini i Vušković za net.hr o utjecaju minimalca na gospodarstvo