Share

Umjereni napredak konkurentnosti Hrvatske prema IMD

Umjereni napredak konkurentnosti Hrvatske prema IMD

Ova je analiza izvorno objavljena na portalu Ekonomski Lab s kojime CEA surađuje

Dok poznata globalna izvješća od nedavno bilježe umjereni napredak Hrvatske u pogledu ekonomske slobode, tržišne deregulacije te lakoće poslovanja, trebalo je čekati pomake prema metodologiji koja mjeri konkurentnost. Sve u svemu, Hrvatska se odaljava od posljednjeg mjesta unutar Europske unije i započela se utrkivati s nekim od zemalja Inicijative tri mora koje su je pretekle; dok su Češka, Litva i Estonija otišle predaleko (po pitanju konkurentnosti i konvergencije ekonomskog standarda), Hrvatska se može „ravnomjerno“ uspoređivati primjerice s Latvijom i Slovačkom.

IMD je objavio novo izvješće o konkurentnosti. Za razliku od Svjetskog gospodarskog foruma (WEF), IMD se u većoj mjeri oslanja na „tvrde podatke“ (hard data) – u 163 pokazatelja, a manje na mišljenja temeljem anketa (Experts Executive Opinion Survey) – u 92 pokazatelja. Ova je problematika posljedica činjenice da nema dovoljno usporedivih čvrstih globalnih podataka za (gotovo) sve zemlje svijeta; za razliku od nekih drugih metodologija, konkurentnost obuhvaća niz pokazatelja kvalitete javnog i privatnog menadžmenta. S druge strane, mišljenje relevantnih dionika jest bitno kako bi se nastojala dati ocjena „korisničkog iskustva“ i javnog i privatnog sektora, koliko god takvi podaci kod nekih WEF-ovih pokazatelja potpuno netočno Hrvatsku i još neke usporedive zemlje stavljaju među zadnja mjesta na svijetu – uvelike drugačije od dostupnih egzaktnih podataka.

IMD poredak ne donosi previše iznenađenja

Prema ljestvici u TOP 10 Danska, Švicarska, Singapur, Švedska, Hong Kong, Nizozemska, Tajvan, Finska, Norveška i SAD. Sve su skandinavske odnosno nordijske zemlje (zajedno s Nizozemskom) u TOP 20; u taj „klaster“ ulazi u Estonija koja je na 22. mjestu. Estonija je na toj poziciji najkonkurentnija post-komunistička zemlja, a nedaleko su unutar TOP 30 Češka i Litva. Kontinentalno-europske dominantno germanske zemlje (Švicarska, Njemačka i Austrija) također ulaze u TOP 20. Anglosaksonske zemlje jedva ulaze tek u TOP 30, prije svega zbog Novog Zelanda (31. mjesto), kao i UK (23. mjesto).

Hrvatska pretekla neke usporedive zemlje

Hrvatska je skočila s 59. na 46. mjesto, čime je sustigla Čile, a unutar EU-a sada se nalazi ispred Grčke, Slovačke, Poljske, Rumunjske i Bugarske, a ne tako daleko od Portugala i Italije. Uvidom u ljestvicu čini se kako bi prvi cilj mogao biti sustići Sloveniju (38. mjesto) i Latviju (35. mjesto). Također, u izvješću se navodi kako je Hrvatska ostvarila najveće poboljšanje na godišnjoj osnovi.

Napredak fiskalne i regulatorne politike te efikasnosti države

Pritom se navodi napredak u svim komponentama gospodarstva, pogotovo međunarodne trgovine, cijena, javnih financija, regulatornog okvira za poslovanje (business legislation), efikasnosti poslovnog sektora, produktivnosti i infrastrukture.

Kada se primjerice gleda metodologija mjerenja regulatornog okvira za poslovanje, uzima se u obzir više relevantnih pokazatelja: razina otvorenosti u području vanjske trgovine, javne nabave, stranih ulaganja, poticanja ulaganja te tržišta kapitala; razina tržišne konkurencije na koju utječu udio subvencija privatnim i javnim poduzećima u BDP-u, državno vlasništvo u poduzećima, efikasnosti zakonodavstva za tržišno natjecanje; gustoća novih poslovnih subjekata (na 1000 stanovnika u dobi od 15 do 64 godine); zakonodavni okvir za osnivanje novih firmi te broj dana i procedura za pokretanje posla. Gleda se i utjecaj radnog zakonodavstva na poslovanje, jesu li naknade za nezaposlene poticajne za traženje posla, koliko je lako zaposliti strane radnike i koliki su troškovi otpremnina.

Kada je primjerice u pitanju područje koje mjeri efikasnost države (government efficiency), Hrvatska je na 46. mjestu, odnosno napredovala je za 11 mjesta te se unutar EU-a nalazi ispred Slovačke, Poljske, Rumunjske, Bugarske, Španjolske i Italije. Među vodećim su zemljama Švicarska, UAE, Singapur, Tajvan, nordijske zemlje (skandinavske zemlje, Nizozemska i Estonija) i Njemačka.

Izvješće za Hrvatsku kao razloge poboljšanja Hrvatske navodi gospodarski oporavak nakon COVID pandemije, povećanje povjerenja poslovnog sektora i ulazak u euro zonu 2023. Među poboljšanjima po pojedinim pokazateljima nalaze se saldo tekućeg računa; gospodarski oporavak nakon COVID pandemije; godišnja stopa rasta BDP-a; poboljšanje pravosuđa i regulatornog okvira za poslovanje; smanjivanje birokratskih zapreka; prilagodljivosti javnih politika; povećanje izvoza komercijalnih usluga. S druge strane, ključna pogoršanja vezana su za inflaciju, pad stanovništva, dugoročnu nezaposlenost, prijave patenata i dr.

Inflacija se javlja kao veliki rizik

Uz to se kao glavni izazovi navode rast cijena energenata i osiguranje dugoročne energetske diversifikacije; rast cijena sirovina, pogotovo željeza i ostalih metala, čime je pogotovo pogođen građevinski sektor; rast cijena hrane, pogotovo uvezene iz Ukrajine; nedostatak radne snage.

Hrvatska ima neke prednosti, ali i dalje zadržava ključne nedostatke

Kada se pogledaju pojedini pokazatelji, može se vidjeti kako Hrvatska dobro stoji prema sljedećim pokazateljima: broj žena u području znanstvenog istraživanja; PISA testovi; jezične vještine; javni izdaci za obrazovanje; broj učenika i studenata u odnosu na nastavnike i profesore; ulaganja u istraživanje i razvoj; znanstveni i tehnički razvoj; provedba ugovora; ulaganja u telekomunikacije; pretplate na mobitele; posjedovanje tableta i pametnih telefona; korisnici interneta; e-participacija; visokoobrazovane osobe u STEM području; udio poreza na dobit, dohodak i kapitalnu dobit u BDP-u; plaće i nagrađivanje u uslužnim profesijama; rast radne snage; troškovi života.

S druge strane, Hrvatska ne stoji tako dobro kada su u pitanju agilnost poslovnog sektora za prepoznavanje prilika za prijetnji; korištenje velikih podataka i analitike; prijenos znanja; naukovanja na poslu; spremnost na rizik; sposobnost privlačenja i zadržavanja talenata; motiviranost radnika; dostupnost starijih menadžera; prilagodba obrazovanja potrebama konkurentnog gospodarstva.

Danska je preuzela globalno vodstvo

U izvješću se navodi kako Danska kao mala zemlja ima koristi od europskog tržišta. Do prvog je mjesta došla zahvaljujući poboljšanjima u priljevu međunarodnih ulaganja i efikasnosti države, poglavito u segmentu institucionalnog okvira, regulatornog okvira za poslovanje i društvenog okruženja. Također, navodi se kako su poboljšane javne financije smanjenjem javnog duga i deficita. Uz to je Danska vodeća prema efikasnosti i produktivnosti menadžmenta u poslovnom sektoru.

Zaključno

Umjereni napredak konkurentnosti Hrvatske prema IMD izvješću pokazuje kako se Hrvatska počela odmicati od zadnjeg mjesta u Uniji i prema pokazateljima konkurentnosti, čija je metodologija mnogo opširnija od donekle egzaktnijih metodologija mjerenja ekonomske slobode, tržišne slobode i lakoće poslovanja. Nadajmo se da Hrvatska postaje bolje mjesto za poduzetništvo.

Inflacija se javlja kao jedan od vodećih rizika; vjerojatno Hrvatska neće previše izgubiti u konkurenciji s drugim zemljama koje uvelike dijele sličan razmjer globalnog problema. Europski novac potaknut će rast BDP-a; ipak, mnogi konzultanti, zagovornici i korisnici tog novca neće biti svjesni razmjera europskog problema u pogledu zajedničke odgovornosti za dug (euro obveznica) te realnog raspoloženja neto kontributora iz „frugalnijih“ nordijskih i germanskih zemalja. Uz to, tiskanje novca, jeftina zaduživanja, prebacivanja solidarnosti i progresija novih javnih intervencija činili su se kao poželjna rješenja za ekonomski „progres“; a sada se (sve više) shvaća kako tu leže i dugotrajni uzroci naših svakodnevnih problema. U tom smislu, ovisnost o stimulansima kad-tad i kako-tako dođe na naplatu.

Dok Hrvatska napreduje u području fiskalne i regulatorne politike, dosadašnja umjerena poboljšanja, koja su najviše doprinijela povećanju ekonomske slobode, daleko su od potencijalnog i vrlo rizičnog zaključka da problemi u ovim područjima nisu više toliko značajni. Stoga bi eventualna politika opuštanja mogla proizvesti nove strukturne probleme, odnosno produbiti ionako i dalje veliki razmjer fiskalne tragedije i regulatorne „zarobljenosti“ (regulatory capture) kada su institucije u pitanju; to je izravno ne-financijski izvor korupcije (u širem pogledu), ali ipak ima financijske posljedice za nacionalnu manjinu onih koji stvaraju vrijednost i hrane preko dvije trećine građana. Zato će sustavni razgovori i dogovori o radu na političkim i ekonomskim institucijama biti ključni ako se želi izgraditi sustav koji će podržati prosperitet nacije.

Područje gdje i dalje nema reformskog konsenzusa su državna poduzeća. Velika većina političara i naroda „demokratski“ se opredijelila za čuvanje narodnog blaga/srebra… premda se tržišna ekonomija ne može svoditi na jednostavnu dilemu između ničeg državnog i svega državnog, činjenica jest da subvencije, zakonodavne protekcije od privatizacije i vlasništvo države nad nizom poduzeća, uključujući mrežne djelatnosti, koči potencijal tržišne konkurencije te stvara višak ekonomskih i financijskih tokova koji su u rukama države. Pritom je zanimljivo uočiti kako je mnogo lakše na generalnoj razini biti za reforme, više tržišta i manje države – no na konkretnim primjerima vidi se dovoljno snažan afinitet prema ekonomskom nacionalizmu. Takve predodžbe i posljedične politike nacija (već odavno) skupo plaća. Naime, manjak privatizacija i stranih ulaganja (FDI) predstavljaju bitne uzroke ekonomskog zaostajanja za nekim usporedivim zemljama.

Umjereni napredak konkurentnosti Hrvatske prema IMD znači da se neki bitni strukturni problemi i dalje ne rješavaju, pogotovo u napuhanom javnom sektoru. Primjerice, sveučilišta i dalje imaju zastarjele i suhoparne kurikulume koji su daleko od prilagođenosti društvu i gospodarstvu s kraja 20. stoljeća. Dok je naglasak obrazovnog sustava na kompulzivnom štrebanju odnosno memoriranju kvantitete, izostanak kreativnosti akademskog sektora i nedavno re-aktivirani otpori čak i umjerenoj obrazovnoj reformi, pokazuju smjer kretanja „važnih“ društvenih elita. I zbog toga, i zbog kombinacije niza drugih faktora, Hrvatska ostaje nacija koja nije sposobna privući, zadržati i njegovati talente tj. pamet. Duboki su sociološki uzroci toga, a trebat će vremena za promjenu društvene paradigme koja se nalazi na kulturološkoj i geopolitičkoj granici između Unije i Zapadnog Balkana – na uvelike drugačijoj poziciji od Danske koja ima niz odličnih razloga zašto je globalni lider.

Ovo izvješće može se gledati kao prekretnica za Hrvatsku i prilika da nastavi biti bolja – barem od same sebe kakva je donedavno bila. Ulazak u TOP 50 jest (relativno) dobar rezultat, kada se uzme u obzir jaka konkurencija, a pogotovo unutar Europske unije, kao i dosadašnje vrlo porazne prakse u zemlji koja je jedva i sa zakašnjenjem ušla u EU. Bitno je nastaviti još s jačim pomacima kako bi se Hrvatska barem približila klubu TOP 30. Dalje od toga je teže očekivati bez snažnijih i dubljih reformi nacionalnog mentaliteta; pritom je populizam vjerovati kako je problem samo u političarima, a ne u „narodu – ako se zna tko bira u demokraciji odnosno da smo tek ne tako davno ušli u sustav samoupravljanja (self governance).