Share

Umjereni rast ekonomske slobode Hrvatske na razinu Mađarske i Poljske

Umjereni rast ekonomske slobode Hrvatske na razinu Mađarske i Poljske. Fraser Institute objavio je 12. rujna 2019. izvješće Ekonomska sloboda svijeta – Economic Freedom of the World: 2019 Annual Report. Hrvatska je u odnosu na prošlo izvješće skočila sa 73. na 56. mjesto, odnosno sa 70 na 73% ekonomske slobode. Umjerenim pomacima Hrvatska može sustići Slovačku, a samo ambicioznijim reformama još uvijek daleku Češku, Litvu i Estoniju.

Pomaci Hrvatske su posljedica smanjenja određenih poreznih stopa, regulatornih troškova i javnih investicija. U međuvremenu će se zabilježiti dodatna poboljšanja regulatorne politike kroz nedavna zakonodavna olakšanja pokretanja poslovanja, građevinskih dozvola i registracije vlasništva te liberalizacije tržišta. Blago je pogoršan rezultat u području neovisnosti pravosuđa i nepristranosti sudova, zaštite vlasničkih prava i povjerenja u policijsku zaštitu vlasništva.

CEA

Usporedbe radi, obzirom da CEA odmah nakon svojeg osnutka prati izvješće o ekonomskoj slobodi još od 2011.,  prema istome je Hrvatska bila na 89. mjestu sa 64,6%, što su podaci za 2009. godinu. To znači da je Hrvatska u osam izvještajnih godina, odnosno efektivno u razdoblju 2009.-2017. ostvarila umjereno poboljšanje skokom s 83. na 56. mjesto i povećanjem razine ekonomske slobode s 67 na 73%.

Kada bi Hrvatska napredovala za još 6%-tnih bodova, kao i navedenom osmogodišnjem razdoblju, prestigla bi Estoniju, dok je samo trećina od tog postotka potrebna za prestizanje Slovačke. Zato CEA na kraju donosi simulaciju tog scenarija kojeg cjelovito pokriva kroz projekt Hrvatska 2025.

Uvijek dvogodišnji odmak

Potrebno je istaknuti kako se izvješća Fraser Instituta odnose na razdoblja s dvogodišnjim odmakom. Sva Fraserova izvješća efektivno se odnose na vrijeme do drugog tromjesečja 2017. godine, obzirom na posljednju dostupnost svih globalno usporedivih podataka. Stoga će se za Hrvatsku u realnom vremenu zabilježiti dodatni pomaci kroz fiskalnu konsolidaciju i regulatornu reformu gospodarstva, uključujući i Doing Business zakonodavne reforme za online olakšanje pokretanja poslovanja i ishođenje građevinskih dozvola.

Neki indikatori ekonomske slobode ujedno su i faktori konkurentnosti zemlje.

Rang pojedinih zemalja

TOP 10 zemalja su Hong Kong, Singapur, Novi Zeland, Švicarska, Sjedinjene Američke Države, Irska, Ujedinjena Kraljevina, Kanada, Australija i Mauricijus. Estonija i Danska su 13., Litva 16., Njemačka 20., Češka 22., Rumunjska 28., a Slovačka 40.

Zadnjih 10 pozicija pokrivaju Venezuela, Libija, Sudan, Alžir, Angola, Demokratska Republika Kongo, Sirija, Egipat, Republika Kongo i Irak – zemlje s autoritarnim političkim i ekonomskim modelima.

Zanimljivo je vidjeti i kako stoje geopolitički susjedi odnosno rivali. Dok je Srbija 80., Kosovo je 11. Dok je Rusija 85., Litva je 16., Estonija 13., a Gruzija 12. (što se efektivno ne odnosi na manji dio teritorija koji je okupiran od Rusije). U međuvremenu se dogodio raspad SSSR-a i Jugoslavije te naknadna neovisnost Kosova. Kina je 113., a Tajvan 19. Geopolitički zaključak je stoga vrlo jednostavan – sloboda i neovisnost se isplate, a autoritarni sustavi gube u ovoj utrci.

Kako konkretno stoji Hrvatska?

U usporedbi s izvješćem prije osam godina, zabilježeno je poboljšanje rezultata regulative za poslovanje, pogotovo u segmentu smanjenja regulatornog opterećenja i izdavanja dozvola. Kada se po indikatorima gleda promjena rezultata u godinu dana, ključno je značajnije poboljšanje u području smanjenja regulatornog opterećenja tržišta (godišnji skok s 56 na 69%, dok je skor godinama stagnirao, a prije 10 godina bio 51%). Hrvatski rezultat u tom području jednak je danskom, mađarskom i malteškom i vrlo blizu luksemburškog, dok su pri svjetskom vrhu Estonija, Litva i Singapur. Također, Hrvatska je u 10 godina zabilježila poboljšanje poslovne regulative u pogledu licenciranja i dozvola (skok s 30 na 85%), što je bolji rezultat od primjerice Češke, Poljske, Mađarske, Latvije i Rumunjske, ali ne i Estonije i Litve. Obzirom na odmak od dvije godine, u ovom segmentu još nisu zabilježena zakonodavna olakšanja kod građevinskih dozvola. Oba pokazatelja govore o provedbi regulatorne reforme usmjerene na tržišnu deregulaciju koja je u okviru dvogodišnjeg odmaka nastavljena.

S druge strane, vrlo blago je pogoršan (privremeni) godišnji rezultat regulacije pokretanja poslovanja. Ipak, obzirom da je u međuvremenu provedena regulatorna reforma koja omogućuje online pokretanje poslovanja s manjim brojem koraka i dana, rezultat ima poboljšanje u realnom vremenu. Zabilježeno je regulatorno olakšanje prodaje nekretnina (gdje se gleda lakoća registracije vlasništva prema Doing Business izvješću, gdje se u međuvremenu provode i dodatna rasterećenja). U tom području Hrvatska je povećala skor u zadnjih desetak godina s 34 na 78%.

Indikatori regulacije tržišta rada i dalje ostaju jedan od ključnih strukturnih izazovima zbog rigidnog radnog zakonodavstva i kolektivnih ugovora (a tek naknadno će se biti zabilježeno povećanje minimalne plaće). U odnosu na izvješće od prije dvije godine, umjereno je fleksibilizirano radno zakonodavstvo za otpuštanje radnika (što je rezultat izmjene Zakona o radu iz 2014., dok je u međuvremenu došlo do dvostrukog povećanja minimalne plaće, što bi moglo utjecati na sniženje skora).

Smanjen je udio javnih investicija u ukupnim investicija ispod 15%, odnosno prema metodologiji je broj bodova time porastao s 8 na 10. Provedeno je smanjenje granične stope poreza na dohodak s 40 na 36% (dok se ne gleda niti efektivno rasterećenje dohotka kroz povećanje neoporezivog dijela, a metodologija nagrađuje flat tax sustave kojih je nešto manje nego prije, zbog napuštanja od strane Latvije i Slovačke). Također, provedeno je i smanjenje granične stope poreza na dobit s 20 na 18% (dok se ne gleda efektivno rasterećenje malih poduzetnika kroz stopu od 12% ili povećanje praga oporezivanja s 18%). Ukupni doprinosi tek su blago sniženi za 0,7%-tnih bodova (ali je njihova visina i dalje u kritičnoj zoni od 36,5%, u odnosu na estonskih 33%). Obzirom na navedeno, zabilježeno je umjereno smanjenje ukupne visine poreznih stopa (što ne znači nužno i smanjenje opterećenja kroz porezne prihode u BDP-u, kako je Ekonomski Lab objasnio). Blago je smanjen u udio javne potrošnje u BDP-u (s 48 na 45% BDP-a 2017., a 2018. je dignut na 46%).

Umjereno je poboljšano područje državnog vlasništva u poduzećima (pogotovo unazad dvije godine od ovog izvješća, dok se ne bilježe poboljšanja kroz novi zakonski okvir), što se odnosi na poneke prodaje državne imovine iz CERP portfelja (ali i dalje ne na cjelovite privatizacijske procese, koji su tek djelomično planirani u okviru akcijskog plana za euro).

Blago je pogoršan rezultat u području neovisnosti pravosuđa i nepristranosti sudova, zaštite vlasničkih prava i povjerenja u policijsku zaštitu vlasništva.

Zabilježen je blagi pomak zbog sniženja petogodišnje inflacije i sniženja rasta ponude novca (što govori o nastavku monetarne stabilnosti koju provodi Hrvatska narodna banka). Općenito gledano, stabilna monetarna politika s niskom inflacijom i liberaliziranim bankarskim sektorom ostaje važan faktor ekonomske slobode Hrvatske, kao i slobodna trgovina prema unutarnjem tržištu EU i trećim zemljama, bez trgovinskih troškova i uz manje administrativnih (ne-carinskih) prepreka trgovini.

Hrvatska je u prednostima sa 100% bodova jer nema obvezni vojni rok, crno tržište valuta, troškove međunarodne trgovine i državnu kontrolu bankarskih kamata, zato što jamči slobodu štednje u stranim valutama i zato što je barem 95% štednje u bankama koje su u privatnom sektoru.

Vezano uz indikator uplitanja vojske u politiku i vladavinu prava Hrvatska bilježi visokih 83%, dok neke razvijene zemlje imaju punih 100%. Ovaj se indikator veže uz izvješće International Country Risk Guide (Political Risk Component G, Military in Politics). Nije razvidno iz čega proizlazi skor od 83%, obzirom da gledajući metodologiju, ne postoji rizik od vojnog udara.

Dodatno, indikator o restrikcijama na strano vlasništvo proizlazi bi se u realnom vremenu i temeljem egzaktnih podataka mogao usporediti s OECD-ovim FDI restrictiveness indikatorom koji je za Hrvatsku samo 3% (na razini Danske i UK), ispod OECD prosjeka (7%), odnosno na 21. mjestu od mjerenih 69 zemalja. Zato pojedini indikatori pitanje su ne-egzaktnosti metodologije, a možda i dvogodišnjeg odmaka u odnosu na realno vrijeme.

Koja prestići Estoniju? Dekalog reformi za ekonomske slobode

Umjerenim pomacima Hrvatska bi mogla prestići 52. Italiju i 50. Francusku (koje ionako već imaju institucionalizirane odsutnost značajnih strukturnih reformi i sklonosti socijalističkim rješenjima, pogotovo u sferi fiskalne politike. Takav rezultat Hrvatske bi se i mogao pretpostaviti obzirom da određene regulatorne reforme sukladno metodologiji ekonomske slobode nisu zabilježene, ali su međuvremenu provedene i u daljnjoj provedbi, uzimajući u obzir već navedeni dvogodišnji odmak.

Uz samo manje pomake Hrvatska bi mogla doseći i 40. Slovačku. Zbog dizajna sustavnog rješenja, CEA je napravila i simulaciju mogućeg rezultata kada bi se poduzele ambicioznije mjerljive reforme. U tom slučaju bi Hrvatska mogla sustići i Estoniju.

Stoga se kao glavne reforme za povećanje ekonomske slobode i moguće prestizanje čak i Estonije nameće sljedećih deset prioriteta:

  1. Smanjivanje udjela potrošnje opće države ispod 40% BDP-a, kao u Estoniji (s trenutnih cca 45-46%);
  2. Smanjivanje i minimiziranje udjela sektorskih subvencija državnim poduzećima i poljoprivredi u BDP-u;
  3. Privatizacije i do 95% državnih poduzeća na središnjoj razini, a što otvara prostor za nadoknadu poreznih prihoda uslijed poreznih rasterećenja i dodatno poticanje ulaganja i tržišne konkurencije);
  4. Smanjivanje udjela javnih investicija u ukupnim investicijama (što otvara prostor za smanjivanje državnog proračuna i privatizacije državnih poduzeća);
  5. Porezno rasterećenje rada kroz mirovinsku i zdravstvenu reformu, što otvara prostor za srednjoročno rezanje doprinosa na najviše 30% te ukidanje progresivnog oporezivanja dohotka s 36% i pošteni flat tax sustav od 15% oporezivanja dohotka i dobiti, uz oslobođenje reinvestirane dobiti);
  6. Značajnije smanjivanje reguliranosti radnog zakonodavstva, odnosno uklanjanje barem dijela prepreka kod otpuštanja i zapošljavanja radnika, određivanja radnog vremena, troškova otpremnina i kolektivnih ugovora te sprječavanje daljnjeg povećanja minimalne plaće;
  7. Nastavak regulatorne reforme kroz regulatorna rasterećenja poduzetnika, smanjivanja raznih zahtjeva i nameta) te olakšanja dozvola;
  8. Čuvanje neovisnosti Hrvatske narodne banke (HNB), sprječavanje inicijativa za štampanje novca i sprječavanje inicijativa za uplitanjem države u slobodu bankarstva;
  9. Značajnije poboljšanje integriteta pravosuđa, kako bi se snažnije štitila vlasnička prava te omogućila nepristrana i brza sudska pravda;
  10. Jačanje policijskih snaga za zaštitu privatnog vlasništva od kriminala i terorizma.

Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) je partner Fraser Institutu za promicanje ekonomske slobode i dio je svjetske mreže za ekonomsku slobodu (Economic Freedom Network). Izvješće su pripremili James Gwartney s Florida State University, Robert A. Lawson and Ryan Murphy sa Southern Methodist University i Joshua Hall s West Virginia University. Izvješće se izrađuje u suradnji s Mrežom za ekonomsku slobodu (Economic Freedom Network).

Zaključno

Podaci za Hrvatsku govore o umjerenoj ali prvi put i značajnijoj dinamici povećanja razine i rankinga ekonomske slobode. Također, sustizanje Mađarske i Poljske u rankingu može biti znak određenog uspjeha, dok je pitanje kako se približiti Češkoj i Litvi. Za svaki od navedenih slučajeva, Centar za javne politike i ekonomske analize kroz projekt Hrvatska 2025 jedini nudi konkretna, mjerljiva i ne-paušalna rješenja.