Zamislimo svijet komunističke utopije

Zamislimo svijet komunističke utopije u kojemu postoji jedna vlada ili vladavina onoga što poželimo.

Daniel Hinšt, potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize

Bijeg od svakodnevnih problema naše zemlje i cijelog svijeta može nas odvesti u razne “univerzalističke” utopije.

Jedan od takvih, očito neuspjelih, pokušaja je pjesma Johna Lennona, čiji su stihovi na kraju.

Ovaj nas popularni glazbenik odmah potiče da si zamislimo (imagine) da nema raja, a onda sugerira kako je to jednostavno ako pokušamo.

Potom si trebamo zamisliti da „svi ljudi“ žive za danas. Što bi se dogodilo ako bi živjeli dobra nasljeđa prošlosti i ujedno imali dobar pogled u budućnost? Kako točno znamo koliko ljudi živi za danas, a koliko ne?

Nakon ovog uvoda kreće razrada i nude nam se konkretnije informacije. Trebamo si zamisliti da ne postoje zemlje, odnosno države; pretpostavimo da se to odnosi i na narodne kulture. Lennon da je odgovor da u tom slučaju ne bi bilo ničega što bi ubijalo (Nothing to kill or die). Ako nema država odnosno nacija, onda automatski proizlazi da nema niti UN-a, niti sustava međunarodnih odnosa. Samo jedan jedinstveni svijet gdje su svi ujedinjeni, ali ne u različitostima, već na temelju napuštanja i ukidanja tih različitosti. Dodatno, Lennonov nothing to kill or die sugerira da nakon ukidanja zemalja, država odnosno nacija ne bilo ubijanja, očito misleći na ratove, obzirom da se kasnije sugerira mir. Ovakvo olako i generalno zaključivanje, bez razumijevanja konteksta, može izgledati zaista primamljivo. Ipak, svi želimo živjeti a ratova, znači, ne bi bilo da napravimo odvažne korake prema ujedinjenu svih pojedinaca. Postavlja se pitanje kako bismo svi mi, koji smo građani naših zemalja i uživamo niz prava i sloboda, barem u onom slobodnom dijelu svijeta, sva ta prava prenijeli i na koju to globalnu instituciju. Što ako većina ljudi na ovom svijetu i dalje neće imati jasnu percepciju i razumijevanje o pravima i slobodama, uzimajući u obzir ograničeni opseg filozofskog nasljeđa slobodnih i demokratskih zemalja? U konačnici, kad bi zemlje i države zaista bile prepreke miru, tko bi jamčio da se ljudi kao pojedinci i dalje ne bi sukobljavali i vodili ratove?

Na takvu se ideju nadovezuje i poticaj da si zamislimo svijet bez religije odnosno vjere. Karl Marx i njegovi sljedbenici počeli su s idealima, a tek nakon bavljenja utopijom počeli su se baviti praktičnim djelovanjem; ono je uključivalo i revolucionarno djelovanje na iskorjenjivanju religije i vjere iz društva, obitelji i pojedinaca. Dok mi na Zapadu imamo nasljeđe vjerske tolerancije, čak i ekumenizma i međureligijskog dijaloga, za razliku od bliskoistočnijeg dijela svijeta gdje je gotovo nemoguće biti ateist ili netko drugačiji od nametnutog, ovdje se nudi jedno univerzalno rješenje, kao zamjena za sve naše različitosti u religijama, vjeroispovijestima pa valjda i denominacijama. Istovremeno, stihovi ne nude rješenje što bi to onda bilo i ne pružaju transparentan osvrt na ishode marksističke utopije u praksama diljem svijeta.

Nakon što sebe prikazuje kao sanjara i nudi optimizam oko ujedinjenja svijeta, Lennon nastavlja s marksističkom ideologijom zagovarajući odsutnost posjedovanja (no possessions). U tom slučaju ne bi bilo potrebe za pohlepom niti bi bilo gladi, već bismo dijelili cijeli svijet (sharing all the world) kao bratstvo ljudi. Kao prvo, Lennon nije predvidio post-moderni jezik političke „korektnosti“, obzirom da spominje A brotherhood of man (zadnja riječ je čak i jednini), umjesto da je, u duhu „progresa“ odmah otpjevao A brotherhood of people. Drugo, svijet bez posjedovanja je terminološki poruka o svijetu bez privatnog vlasništva odnosno kapitala. Nakon zamišljanja svijeta bez religije, došla je na red i „ekonomska“ dimenzija Lennonovog marksizma.

Posljednji dio pjesme je realan jer Lennon ističe kako on nije jedini (I’m not the only one) u tom sanjarenju (dreamer). Na kraju izržava nadu kako ćemo mu se pridružiti (I hope someday you’ll join us), a kako bi svijet živio kao jedan (the world will live as one).

Čini se kako postoji velika razlika između utopističkog sanjarenja i praktične stvarnosti. Nažalost, nasljeđe komunizma i post-moderni kulturni marksizam upućuju nas na činjenicu da utopisti s vremenom postanu aktivisti kako bi nastojali ostvarivati svoje vizije promjena.

Politološki gledano, sasvim je sigurno kako bi pokušaji ostvarivanja poruka iz Lennonove pjesme značile niz institucionalnih promjena. Premda proces donošenja takvih političkih odluka nije konkretiziran, pokušaj ostvarenja ove utopije značio bi promjenu postojećeg institucionalnog okvira naše domovine Hrvatske i cijele naše Europske unije. Prestali bismo biti ujedinjeni u različitostima – narodnim, nacionalnim, religijskim, vjerskim.. i drugim… ne bi bilo više država članica. I NATO bi prestao postojati i cijeli bi se svijet razoružao. Ne bi bilo više potrebe za ekumenizmom i međureligijskim dijalogom, obzirom da ne bismo više vjerovali u ništa, nakon što su sve religije strpane u isti obrazac, bez kritičkog razmišljanja i razumijevanja složenog konteksta.

Netko će zaista pomisliti kako je ovo samo jedna utopija, koja „nažalost“ nije moguća, pa će se onda na taj način nastojati obraniti Lennona. Ostaje činjenica kako se naša zapadna otvorena društva temelje na slobodi govora, koja podrazumijeva i ovakvo umjetničko izražavanje – sve dok ne započne ostvarivanje utopije, koje bi dovelo do kršenja naših religijskih i drugih sloboda, vlasničkih i ostalih prava.

Nasljeđe komunizma i proliferacija kulturnog marksizma poziva na važnost čuvanja i obrane naših vrijednosti na kojima počiva vladavina prava, kojom se štite naša neotuđiva prava.

Pjesma

Imagine there’s no heaven
It’s easy if you try
No hell below us
Above us, only sky

Imagine all the people
Livin’ for today
Ah

Imagine there’s no countries
It isn’t hard to do
Nothing to kill or die for
And no religion, too

Imagine all the people
Livin’ life in peace
You

You may say I’m a dreamer
But I’m not the only one
I hope someday you’ll join us
And the world will be as one

Imagine no possessions
I wonder if you can
No need for greed or hunger
A brotherhood of man

Imagine all the people
Sharing all the world
You

You may say I’m a dreamer
But I’m not the only one
I hope someday you’ll join us
And the world will live as one