Share

Zaštitite vjerovnike

Ovaj članak je uvod u seriju članaka o zaštite svih vrsta vjerovnika, od načelne razine zaštite, do konkretnih rješenja koja vjerovnicima, bilo fizičkim, bilo pravnim osobama, stoje na raspolaganju radi naplate raznih vrsta potraživanja.

Piše: Filip Galić, član Izvršnog odbora Centra za javne politike i ekonomske analize

Cjelokupna situacija koja se stvorila oko postupka izvanredne uprave Agrokora je u javnosti otvorila pitanja mogućnosti da vjerovnici uopće naplate svoja potraživanja. Dok banke relativno uspješno dobivaju pravo prvenstva namirenja svojih potraživanja, dobavljači, s druge strane, muku muče da namire makar i dio potraživanja.

Koja je geneza toga problema i koje je uopće rješenje moguće kako bi se isporučena roba i usluge uopće mogle naplatiti?

Priča je vrlo učestala i poznata: dobavljač isporuči kupcu robu ili izvrši uslugu, te mu za navedenu uslugu ispostavi fakturu. Ukoliko je dobavljač u sustavu PDV-a, u fakturi PDV mora biti obračunat i plaćen, te se putem akontacije PDV-a isti plaća državi, bez da je prethodno kupac fakturu podmirio. Već ta činjenica može, u određenim okolnostima, stvoriti ogromne financijske poteškoće dobavljaču, pogotovo ako je kupac jedini kooperant. Tada dobavljač pada u zakašnjenje prema državi, ne može ispunjavati i druge obaveze, te dolazi u opasnost od blokade računa ili stečaja. Dobavljač je, de facto kreditirao kupca isporučujući mu nikad plaćenu robu i usluge.

Tako se stvara lanac nelikvidnosti, jer dobavljačevi dobavljači onda ne mogu namiriti svoja potraživanja. Krug postaje začaran.

Ako bi dobavljač pak svoju fakturu pokušao naplatiti prisilnim putem, preko ovrhe temeljem vjerodostojne isprave, postoji mogućnost da mu se faktura ospori, te da se cijela stvar pretvori u spor koji će trajati najmanje tri godine do pravomoćne presude. U tom periodu, kupac može zatvoriti firmu, otići u stečaj ili pustiti da bude izbrisana iz Sudskog registra po službenoj dužnosti.

Koja su rješenja da bi se mogao presjeći taj Gordijev čvor nelikvidnosti?

Za početak, mora doći do promjene mentaliteta. Obaveze se moraju izvršavati dobrovoljno, a ugovoreni rokovi plaćanja poštovati. Prečesto slušamo usporedne prikaze stranih firmi koje plaćaju na vrijeme (podrazumijevajući da je takvo nešto teško zamislivo u Hrvatskoj!).

Ipak, jednako važnu ulogu mora odigrati i pravosuđe. Ono mora biti efikasnije i dodatno skraćivati rješavanje trgovačkih predmeta koji se tiču neplaćenih računa. Prema statističkom izvješću Ministarstva pravosuđa za 2016. godinu, prosječno vrijeme rješavanja parničnih predmeta trgovačkih sudova je povećano sa 324 dana na 404 dana (u odnosu na 2015. godinu kada je prosječno vrijeme smanjeno sa 343 na 324 dana). To je dugački vremenski period u kojem svako društvo-vjerovnik mora ispunjavati i druge obaveze (porezne, plaće radnicima, itd.).

Zbog pune primjene Stečajnog zakona koji je stupio na snagu 1. rujna 2015. godine, vrijeme rješavanja stečajnih predmeta je značajno smanjeno, sa 1.304 dana na svega 255 dana, no vjerojatno je ulogu odigrao veliki broj pokrenutih stečajeva po službenoj dužnosti. No, stečajevi ostaju problem, najčešće zbog nedostatka imovine koja se uopće može unovčiti. To povlači pitanje odgovornosti članova uprave i članova društava u stečaju (najčešće d.o.o.) koji su neodgovornim poslovanjem prouzročili štetu svojim vjerovnicima.

Konačno, zakonodavna i izvršna vlast imaju dužnost prestati intervenirati u ugovorne odnose dvaju privatnih osoba. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnim nagodbama je mnogim vjerovnicima nanio velike gubitke, jer su bili prisiljeni otpisivati i do 100% kamata, 50-70% glavnice, a ostatak iznosa bi im bio isplaćen u 60 obroka, nerijetko sa 24-mjesečnim počekom. Sam zakon je bio izvršen brojnim kritikama, te je morao biti mijenjan nekoliko puta, jer se pokazao manjkav, te je grubo narušio načelo trodiobe vlasti.

Sličan je slučaj da tzv. Lex Agrokorom. Obzirom da je zakon donesen za vrlo specifičnu situaciju, te da je donesen u veoma kratkom roku, postoji znatna vjerojatnost da će otvoriti mnoga praktična, procesna i materijalnopravna pitanja (bez ulaska u pitanja ustavnosti pojedinih odredaba) koja se mogu, kao i kod predstečajnih nagodbi, negativno odraziti na potraživanja tzv. dobavljača.

U sljedećem članku ćemo se pozabaviti problematikom Ovršnog zakona koji kao jedan od temeljnih zakona i oruđe kojim se mjeri efikasnost pravne države (ne) pomaže vjerovnicima u naplati njihovih potraživanja.