Znanstveni kolokvij Konzervativizam – teorija i povijest jedne ideje održan je 8. svibnja 2024. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavanja su održali Tvrtko Jakovina, Daniel Hinšt, Adrijan Štivić, Bruno Šagi, Andrea Feldman, Darko Polšek, Aleksandar Joksić, Neven Petrović i Martino Rossi Monti. Navedeni znanstveni skup obilježio je 20 godina od smrti Ronalda Reagana, a prošlogodišnji 300 godina od rođenja Adama Smitha.
- Konzervativizam i liberalizam u javnim politikama
Daniel Hinšt, potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), održao je predavanje na temu Konzervativizam i liberalizam u javnim politikama.
Hinšt je istaknuo kako su u smjerovi javnih politika sve su više podudarni kada su u pitanju konzervativizam i liberalizam (tako i pogledu CEA-e), navevši pritom bitna područja:
- i jedni i drugi zagovaraju veće ekonomske slobode koje se mjere prema metodologijama think tankova Heritage Foundation i Fraser Institute;
- mnogi se liberali i pogotovo (neo)konzervativci slažu oko geopolitike, zagovarajući jake transatlantske institucije predvođene SAD-om. Ipak, postoje i oni konzervativci koji su više izolacionistički i ne-intervencionistički orijentirani, što ipak bitno ne dovodi u pitanje same transatlantske odnose; uostalom, ima i liberala koji su protivnici američkog vojnog intervencionizma;
- i jedni i drugi danas prihvaćaju barem minimum socijalnih politika te se od socijalista razlikuju po tome što stavljaju veći naglasak na radnu etiku, individualnu odgovornost i manje socijalne izdatke;
- premda su oko svjetonazorskih pitanja liberali i konzervativci tijekom prošlosti imali različite stavove, danas se sve više mogu vidjeti liberalniji stavovi konzervativaca, kao i jasan otklon (klasičnih) liberala od progresivne woke ideologije radikalne ljevice – na nizu pitanja, kao što su primjerice ESG, kao i odnos prema post-jugoslavenstvu.
Više oblika jednih i drugih
Premda konzervativizam i liberalizam u teoriji imaju svoje definicije, u praksama javnih politika političkih stranaka postoji više oblika i jednog i drugog:
- socijalni liberalizam, konzervativni liberalizam ili klasični liberalizam (ta se razlika primjerice vidi kod danskih, nizozemskih, estonskih i drugih liberala);
- liberalni (umjereni) i socijalni konzervativizam;
- anglo-saksonski konzervativizam (koji uključuje i povijesni europski liberalizam);
- njemački ordoliberalizam tj. neoliberalizam (Freiburška škola);
- švedski konzervativizam kao liberalizam (primjer stranke Moderaterna);
- neokonzervativizam (Bush) i nacionalni konzervativizam (Trump).
Povijesni i kulturni kontekst
S obzirom na značajne razlike između različitih vrsta i jednog i drugog, konkretno i praktično definiranje konzervativizma i liberalizma u javnim politikama bitno razumijevanje povijesnog i kulturnog konteksta.
Polazna činjenica jest kako je konzervativizam kao reakcija na liberalizam (i obratno). Ipak, u SAD-u oni nemaju isto značenje kao na europskom kontinentu. Naime, američki konzervativizam poziva se na tradiciju koja nema povijesno nasljeđe feudalizma i Srednjeg vijeka. U tom smislu, američki konzervativizam temelji se na prosvjetiteljskoj tradiciji Novog vijeka i Otaca Utemeljitelja, kao i klasično-liberalnih filozofa kao što su John Locke i Adam Smith. Također, konzervativne politike Ronalda Reagana predstavljaju spoj konzervativizma i (neo)liberalizma – smanjivanje poreza, deregulacija i smanjivanje uloge države; kontrola inflacije i deficita; jačanje obrane; američka iznimnost (American Exceptionalism); anti-komunizam, kršćanske vrijednosti i protivljenje pobačaju. Takve bi se politike u Europi mogle shvaćati kao konzervativni liberalizam ili liberalni konzervativizam.
- Konzervativizam u književnosti
Adrijan Štivić, član Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), održao je predavanje o konzervativizmu u književnosti.
Štivić je govorio o mogućnostima čitanja književnog djela na sadržajnoj razini u smislu sagledavanja ideologije. U tom smislu, povjesničar ideja koristi se književnim tekstom kako bi analizirao moralizam i didaktičnost djela te likove koji su nositelji određenih ideja. Stoga, vrlo je važno biti svjestan kulturnog konteksta u kojem nastaje djelo te promotriti ideološke temelje određenog književnog razdoblja. Istraživanje ideologije književnosti vrlo je važno jer je pisano stvaralaštvo vrlo važan dio umjetnosti te svjedoči o reprezentaciji klasično-liberalnih stavova u kulturi.
Uzevši kao predmet svoje analize djela „Frankenstein ili moderni Prometej“ autorice Mary Shelley (1818.) te „Putu zemlju“ Thomasa Stearnsa Eliota, Štivić je usporedio ideologiju konzervativizma u dva književnopovijesna razdoblja – romantizmu i modernizmu.
Ističući tezu sociologa Friedricha von Hayeka koji je u djelu „Kontrarevolucija znanosti“ i pozivajući se na eminentnog filologa Ernesta Curtiusa, Štivić je istaknuo kako je razdoblje realizma bilo vrlo anti-kapitalistički nastrojeno, a Hayek je anti-kapitalističke narative vidio i u kulturi cijelog 19. stoljeća, što znači da su sva moderna književnopovijesna razdoblja na ekonomski individualizam gledale s popriličnom dozom skepse.
Upravo zato Štivićeva analiza pokazuje kako se u „Frankensteinu“, djelu koje se u ideji bavi stravičnom implikacijom čisto racionalnog djelovanja, dakle stvaranja života od strane racionalnog uma, a ne božje intervencije, može iščitati kritika kapitalizma, racionalizma i prosvjetiteljstva koja je svojstvena i konzervativcima i socijalistima. Na općenitijoj razini, individualni racionalni genij koji donosi napredak intoniran je negativnom, a shvaćajući kontekst nastanka djela, kritika kapitalizma nije još uvijek profilirana na svoj desni i lijevi odvojak.
Kad je slučaj s „Pustom zemljom“, problematika je u mnogome drukčija. Dok se „Frankenstein“ mogao čitati kao romansa, alegorija i anatomija, dakle utoliko što razvija stilizirane likove koji, motivirani intelektualizmom, jasno upućuju na izvanknjiževne fenomene, „Pusta zemlja“ je poema, dakle pjesnički izraz. Pozivajući se na Zorana Kravara, Štivić je ukazao kako se u mediju pjesništva ne može iščitati anti-modernistička, odnosno konzervativna doktrina. Ipak, ukazano je na uobičajene interpretacije koje „Pustu zemlju“ opisuju kao djelo koje govori o krizi čovjeka i kulture u svijetu obilježenom razaranjima nedavno završenog Prvoj svjetskog rata te odvijajućeg ruskog građanskog rata i uspona komunizma. Nakon analize ključnih motiva i pjesničkih slika, Štivić je ukazao kako se „Pustu zemlju“ može čitati u ključu anti-modernizma, no pritom uvažavajući posebitosti izraza književnog teksta.
Galerija
