SAD ostaje najsnažnije gospodarstvo i nastavit će se strateški natjecati s Kinom. Prema nominalnom BDP-u SAD je i dalje ispred Kine.
Igor Šlosar, predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA)
Intervju je izvorno objavljen 25. srpnja 2026. u Magazinu Glasa Slavonije.
– Ako novi multipolarni svijet, u kojem više sila poput SAD-a, Kine, Europe, pa i Rusije, dijeli moć i resurse, postaje činjenica, što multipolarnost podrazumijeva kada se promatra iz ekonomske perspektive?
SAD ostaje najsnažnije gospodarstvo i nastavit će se strateški natjecati s Kinom. Prema nominalnom BDP-u SAD je i dalje ispred Kine, dok je razlika u BDP-u po stanovniku još daleko izrazitija u američku korist. Kina ostaje glavni gospodarski i tehnološki konkurent Zapadu zbog veličine tržišta, industrijskih kapaciteta, izvozne snage te ubrzanog tehnološkog i inovacijskog razvoja.
Dok se Rusija prema nominalnom BDP-u nalazi približno na rubu skupine deset najvećih gospodarstava, ruski BDP po stanovniku ostaje znatno niži od američkog i od razine većine razvijenih europskih gospodarstava.
Potpunija slika dobiva se usporedbom institucionalne kvalitete, pravne sigurnosti, ekonomskih sloboda, zaštite vlasničkih prava, regulatornog okruženja i razine korupcije. Zbog toga je pojam multipolarnosti u ekonomskoj sferi relativan.
U takvim okolnostima Europska unija mora zauzeti proaktivniji, fleksibilniji i agilniji pristup kako bi uspješnije odgovorila na izazove intenzivnijeg globalnog strateškog natjecanja. To podrazumijeva ubrzanje donošenja odluka, jačanje konkurentnosti te smanjenje strateških ovisnosti o Kini. Istodobno, očuvanje jedinstvenog tržišta, razvoj zajedničkog tržišta kapitala i poticanje privatnih ulaganja bit će ključni preduvjeti za održavanje dugoročnog rasta. Samo učinkovitija Europska unija može zadržati svoju globalnu relevantnost i štititi vlastite interese u sve izraženije multipolarnom međunarodnom poretku.
– S obzirom na to da se ekonomska moć sve više koristi kao instrument u međunarodnim odnosima, koji su ključni ekonomski elementi procesa multipolarnosti?
Temeljno pitanje transatlantskih odnosa jest kako Europa može ojačati vlastitu konkurentnost, osobito u odnosu na SAD. Konkurentnost se ne može dugoročno graditi samo subvencijama i zaštitnim mjerama, nego prije svega reformama koje smanjuju teret regulacije i troškove energije.
Aktualna američka gospodarska politika uključuje porezna rasterećenja, deregulaciju, jačanje domaće proizvodnje, širenje proizvodnje energije (nafta, plin i nuklearna energija), kontrolu granice i privlačenje privatnog kapitala.
Sve je to važno i zbog investicijskog ciklusa. Prema službenoj evidenciji Bijele kuće, ukupna vrijednost evidentiranih američkih i stranih investicijskih najava i obveza iznosi približno 10,6 bilijuna dolara. Ta ukupna vrijednost obuhvaća različite kategorije: višegodišnje korporativne investicijske planove, projekte koji su već u provedbi, strane investicijske obveze, energetske kupovne aranžmane i obveze povezane s trgovinskim sporazumima. Pritom se veliki dio odnosi se na umjetnu inteligenciju, podatkovne centre, poluvodiče, farmaceutsku industriju, energetiku, obrambenu industriju, automobilsku proizvodnju, kritične minerale, logistiku i infrastrukturu. Takav okvir ulaganja pokazuje znatan američki kapacitet za mobilizaciju privatnog i stranog kapitala. U tom kontekstu, politika „Amerika prva“ time postaje važan čimbenik globalnih političko-ekonomskih odnosa.
– U kontekstu šireg pojma multipolarnosti govori se i o dedolarizaciji. Je li moguće znatnije smanjenje ovisnosti o američkom dolaru? Primjeri Kine i Indije pokazuju da određeni pomaci postoje.
Za Kinu i Indiju nastojanje da povećaju uporabu nacionalnih valuta razumljivo je i zbog njihova članstva u BRICS-u te želje za smanjenjem izloženosti američkoj monetarnoj i sankcijskoj politici. Međutim, rizik potpune ili nagle dedolarizacije svjetskog gospodarstva trenutačno je nizak. Realniji je scenarij postupne i relativne dedolarizacije, odnosno smanjenja udjela dolara u pojedinim segmentima međunarodnog financijskog sustava.
BRICS i druge države pokušavaju razviti alternativne platne mehanizme ponajprije zbog geopolitičkih i sankcijskih rizika. Međutim, nijedna potencijalna alternativa trenutačno ne nudi istu kombinaciju slobodne konvertibilnosti, dubine tržišta kapitala, likvidnosti, pravne sigurnosti i količine sigurne imovine koju pruža američki financijski sustav.
– Pojedini analitičari ističu da manje države, uključujući članice EU-a poput Hrvatske, u multipolarnom sustavu imaju veće mogućnosti za razvoj i međunarodni utjecaj jer više velikih aktera traži saveznike i partnere. Stoji li takva teza?
Hrvatska ima značajnu priliku jer je članica Europske unije i NATO-a te pripada zapadnom geopolitičkom prostoru. Dodatnu priliku predstavlja razvoj odnosa sa SAD-om. Sastanak na vrhu Inicijative triju mora održan u Dubrovniku 2026. pokazao je pojačan američki interes za Hrvatsku i širu regiju. Američka administracija i američke kompanije tom su prilikom predstavile ulaganja i projekte u području energetike i digitalne infrastrukture te odnose SAD-a i Hrvatske opisale kao novo „zlatno doba“.
– Kako bi u novoj raspodjeli globalne moći trebalo definirati ekonomske prioritete Europske unije? Govori se o smanjenju ovisnosti o uvozu ključnih sirovina, tehnologija i energenata, zaštiti domaćeg tržišta, digitalnoj i zelenoj tranziciji te geopolitičkoj suradnji. Koji je Vaš završni komentar?
Digitalna tranzicija otvara velik prostor za rast produktivnosti. No zelena tranzicija također može potaknuti tehnološki razvoj, ali postaje regulatorni rizik jer se provodi i kroz povećavanje troškova. Dekarbonizacija ne bi trebala značiti uklanjanje fosilnih goriva. Energetska politika trebala bi omogućiti širok i pouzdan energetski miks, bez ograničenja i subvencija. EU govori o smanjenju ovisnosti o Kini, ali provedba politike smanjenja rizika ostaje neujednačena. Mnoge europske države i kompanije i dalje žele očuvati snažne gospodarske odnose s Kinom. Istodobno se raspravlja o europskoj strateškoj autonomiji i smanjenju ovisnosti o SAD-u. Centar za javne politike i ekonomske analize podržava jako transatlantsko savezništvo, a protivi se protekcionizmu i dekarbonizaciji koji Europi neće donijeti poboljšanje konkurentnosti, već daljnje zaostajanje za SAD-om.
U konačnici, smanjenje ovisnosti o uvozu ključnih sirovina i tehnologija, jačanje energetske sigurnosti, digitalna i zelena tranzicija te otporniji opskrbni lanci, ovise o inovacijama. Bez snažnijih privatnih ulaganja u istraživanje i razvoj, komercijalizaciju novih tehnologija, razvoj jedinstvenog tržišta kapitala i poticanje privatnih ulaganja, EU neće moći ostvariti dugoročnu konkurentnost niti smanjiti svoje strateške ovisnosti. Upravo su inovacije temelj rasta i tehnološkog razvoja. Također, EU neće osigurati svoju buduću relevantnost dodatnom regulacijom, nego stvaranjem okruženja za poduzetništvo, ulaganja i inovacije.
