Fran Fadljević, član Centra za javne politike i ekonomske analize, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu je u rujnu 2024. obranio diplomski rad na temu “Terorističko djelovanje Ruske Federacije nad kritičnom infrastrukturom Ukrajine”. Mentor za ovaj rad bio je izv. prof. dr. sc. Robert Mikac
Sažetak
Kritična infrastruktura Ukrajine obuhvaća različite sektore poput energetike, transporta, telekomunikacija, vodovoda, zdravstvenih objekata i sličnih sustava koji su ključni za stabilnost zemlje i ekonomski prosperitet. Uslijed oružane invazije Ruske Federacije objekti kritične infrastrukture Ukrajine postali su meta učestalih terorističkih napada i sabotaža što predstavlja ozbiljan izazov za nacionalnu sigurnost i stabilnost. Istraživanje je najprije analiziralo izazove i prijetnje koje ugrožavaju opstojnost i funkcionalnost kritične infrastrukture Ukrajine te način funkcioniranja sustava zaštite kritične infrastrukture gdje su opisane glavne zadaće sustava zaštite kritične infrastrukture Ukrajine te način rada sustava zaštite kritične infrastrukture za vrijeme trajanja određene opasnosti. Sljedeći važan korak u istraživanju odnosio se na analizu odgovora sustava zaštite kritične infrastrukture Ukrajine na ruske terorističke napade gdje je napravljen svojevrstan popis terorističkih napada Ruske Federacije na različite objekte kritične infrastrukture Ukrajine. Nakon uočenih problema i manjkavosti sustava zaštite kritične infrastrukture Ukrajine u završnom dijelu istraživanja predložene su reforme sustava zaštite kritične infrastrukture Ukrajine s fokusom na reformu oružanih snaga Ukrajine te reformu sustava kibernetičke sigurnosti. Također, kako bi se osigurala otpornost i funkcionalnost objekata kritične infrastrukture predložene su reforme sustava zaštite kritične infrastrukture Ukrajine koje se sastoje od niza mjera i politika usmjerenih na očuvanje sigurnosti i funkcionalnosti ključnih sektora.
Ključne riječi: Ukrajina, kritična infrastruktura Ukrajine, sustav zaštite kritične infrastrukture Ukrajine, objekti kritične infrastrukture Ukrajine, Ruska Federacija, teroristički napadi, oružani sukob
Uvod
Tema koja se nastoji istražiti u diplomskom radu odnosi se na ukrajinsku kritičnu infrastrukturu koja se našla pod udarom Ruske Federacije. U tom kontekstu potrebno je istaknuti kako već duže vrijeme traje oružani sukob Ruske Federacije i Ukrajine koji je započet 2014. godine uslijed povijesnih, političkih i teritorijalnih konflikata i neslaganja. Neki od primjera takvih konflikata i neslaganja koji su generirali sadašnje ratno stanje su neriješeno pitanje ruske manjine u istočnim dijelovima Ukrajine-Donjecku i Lugansku, teritorijalni spor oko poluotoka Krima te političko protivljenje Ruske Federacije eventualnom ukrajinskom ulasku u NATO savez. Pritom, međunarodna zajednica je u nekoliko navrata pokušavala ponuditi političko rješenje za napetosti i konflikte između Ruske Federacije i Ukrajine od kojih najviše vrijedi istaknuti Sporazum iz Minska koji je potpisan 2014. godine između Ukrajine, Rusije i separatističkih grupa istočnom djelu Ukrajine, uz posredovanje Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESSS). Navedeni sporazum je imao za cilj ponuditi politički i zakonski kompromisna rješenja za obje strane u sporu te se sastojao od sigurnosnih, političkih, ekonomskih te humanitarnih mjera. Navedene mjere su parcijalno poštivane te se navodi kako je „postignut određeni napredak u pitanjima kao što je razmjena zatvorenika (članak 6.) i povlačenje teškog naoružanja s linije dodira (članak 2.), ali prekid vatre (članak 1.) kršio se gotovo svakodnevno“ (Åtland 2020: 17). Nakon niza neuspješnih bilateralnih i multilateralnih pregovora obiju strana te diplomatskih sastanaka, u veljači 2022. godine predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin objavio je početak vojne operacije u Ukrajini. U prvim mjesecima rata glavni vojni cilj zapovjedništva Ruske Federacije sastojao se od raketnih napada na ukrajinsku infrastrukturu zračnog, kopnenog i pomorskog prometa, nuklearnu infrastrukturu, naftnih i plinskih postrojenja te od kibernetičkih napada. Slijedom toga, „tijekom više od 100 dana od početka invazije na Ukrajinu, agresorska država ciljano je napadala kritičnu infrastrukturu Ukrajine u različitim područjima s ciljem maksimiziranja svog resursa moći“ (Peptan, 2022: 38), a umanjivanja sposobnosti Ukrajine. Napadi na kritičnu infrastrukturu Ukrajine koji u vrijeme pisanja ovoga rada i dalje traju ukazuju na važnost kvalitetnog upravljanja krizama te posebice na važnost zaštite kritične infrastrukture Ukrajine od strane ruskih terorističkih napada.
U radu će se analizirati sustav zaštite kritične infrastrukture Ukrajine gdje će se objasniti koncept izgradnje državnog sustava zaštite kritične infrastrukture u Ukrajini te će se opisati izazovi i problemi funkcioniranja sustava zaštite kritične infrastrukture Ukrajine. Nadalje, prikazati će se kako je sustav zaštite kritične infrastrukture Ukrajine reagirao i odgovorio na ruske terorističke napade od početka oružanog sukoba 2014. godine s posebnim naglaskom na razdoblje eskalacije rata od 2022. godine. Kako bismo objasnili način na koji je sustav zaštite kritične infrastrukture odgovorio na ruske terorističke napade najprije će se navesti primjeri terorističkih napada koji su izvršeni na kritičnu infrastrukturu Ukrajine od strane Ruske Federacije. Napadi na kritičnu infrastrukturu Ukrajine podijelit će se s obzirom na vrstu infrastrukture te će se analizirati napadi na kritičnu infrastrukturu zračnog prometa, pomorskog prometa, kopnenog prometa, napadi na nuklearne elektrane, napadi na kritičnu infrastrukturu nafte i plina, kibernetički napadi te napadi na obrazovnu i zdravstvenu kritičnu infrastrukturu. Temeljem uvida u vrste napada na objekte kritične infrastrukture Ukrajine u završnom dijelu rada pružit će se prijedlog reformi za unapređenje sustava zaštite kritične infrastrukture Ukrajine. Analizom odgovora sustava zaštite kritične infrastrukture Ukrajine te uvida u napade na objekte kritične infrastrukture Ukrajine odredit će se koji dijelovi sustava zaštite kritične infrastrukture nisu u stanju odgovoriti na prijetnje. Slijedom toga, pružiti će prijedlozi za reforme gdje će se pokušati uzeti u obzir kvalitetne prakse drugih europskih država koje bi se mogle primijeniti u kontekstu sustava zaštite kritične infrastrukture Ukrajine. Osim toga, predložiti će se reforma oružanih snaga s naglaskom na proces usvajanja NATO standarda, modernizaciju vojne opreme te razvoj i unapređenje kibernetičkog sustava.
