Američka deklaracija o prirodnim pravima važan je povijesni dokument. Sjedinjenje Američke Države proslavile su 4. srpnja 2026. svoj 250. rođendan. Važnije od govora, vatrometa i dojmova je trajno nasljeđe koje su Oci Utemeljitelji ostavili.
Daniel Hinšt, politolog
Centar za javne politike i ekonomske analize već je prije objasnio koje su to ideje u pozadini američke Deklaracije o neovisnosti. Sukladno filozofiji Deklaracije, Stvoritelj je ljudima jednaka i neotuđiva prirodna prava na život, slobodu i traganje za srećom. S obzirom da prirodna prava prethode političkom poretku te ne dolaze od ljudi već od Boga, uloga države je institucionalizirati osiguranje takvih prava. Dakle, država nije davatelj već jamac i to samo prirodnih prava. U tom pogledu, Američka Deklaracija o prirodnim pravima čovjeka prvoklasni je politološki dokument.
Dok se Amerika geopolitički i ekonomski odvojila od Britanije, to nikako ne znači kulturno odvajanje. Američkim Ocima Utemeljiteljima bili su bliski škotsko prosvjetiteljstvo i John Locke, čiji filozofski doprinos objašnjava i kakva je moralna pozadina ekonomske slobode.
Priroda dviju revolucija
U tom je pogledu američka revolucija bila drukčija od francuske revolucije. Obje su bile potaknute prosvjetiteljskom filozofijom. Kod dijela vodećih aktera obje revolucije može se uočiti utjecaj slobodnog zidarstva. Ipak, prva je oslikavala anglosaksonsku filozofiju, a druga francusku. Prva nije bila usmjerena na izbacivanje Boga i kršćanskih kulturnih temelja, već je zbog zaštite vjerske slobode i slobode savjesti kao klasičnog liberalnog nasljeđa ustavno zajamčila kako Kongres neće zakonski etablirati religiju niti zabraniti njezino slobodno prakticiranje. Francusko nasljeđe je to isto, s time da je progresivno „liberalna“ filozofija radikalnog sekularizma i revolucionarnog antiklerikalizma otišla barem korak dalje, počevši već od revolucionarnog nasilja koje je nerazmjerno inicijalnom cilju u odnosu prema apsolutizmu.
Dakle, američka sekularna odredba znači odsutnost etablirane religije, bez radikalno sekularističkih pokušaja političkog i društvenog ograničavanja slobode izražavanja kršćanske vjere kao temelja razumijevanja zapadne civilizacije i transatlantskih odnosa.
Zanimljivo bi bilo primijetiti kako skandinavske zemlje zbog povijesne prisutnosti državnih luteranskih crkava bi teže zadovoljile francuske revolucionarne kriterije od američkih. Unatoč toj činjenici, mnogi na ljevici imaju afinitet prema Francuskoj i skandinavskim zemljama dok o SAD-u šire dezinformacije.
Zaključno
Priroda dviju revolucija već je u 18. stoljeću otvorila sukob dviju liberalnih filozofija – klasične i progresivne.
Prva će se s vremenom, nakon određenih promjena, u značajnoj mjeri integrirati s anglosaksonskim konzervatizmom, pogotovo u doba Ronalda Reagana i Margaret Thatcher. Za takav konzervatizam, američka deklaracija o prirodnim pravima predstavlja važan dokument.
Druga će težiti odmaku od originalnog tumačenja nasljeđa Deklaracije o neovisnosti, nastojeći prirodna prava zamijeniti pozitivnim pravilima – s „inflatornim“ učincima kakvima svjedočimo.
O sukobu tih dviju vizija (ograničena i neograničena), u svojoj knjizi piše i poznati američki mislilac Thomas Sowell.
