Emil Pavić, potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), ekonomist i prodajni savjetnik
Intervju objavljen u Magazinu Glasa Slavonije 26. srpnja 2025. (tiskano i online izdanje)
– Za početak, kakav je hrvatski ekonomski trenutak, da se tako izrazim, koji gospodarski pokazatelji ulijevaju optimizam, a koji upućuju na oprez pa i pesimizam u širem smislu? Vidimo da je u prvom kvartalu rast BDP-a nešto niži (2,9 %), ali još uvijek dvostruko brži od prosjeka EU-a. No državni proračun se ne puni kako je to planirano… Je li proračun u opasnosti, slijedi li rebalans?
Republika Hrvatska napreduje prema mnogim makroekonomskim parametrima. Međutim, snažan rast plaća javnog sektora nezabilježen u novijoj povijesti, koji se dogodio u proteklom razdoblju, značajno je opteretio javne financije. Stoga je vidljiv i raskorak između prihoda i rashoda, a pogotovo održavanje velikog udjela javne potrošnje u BDP-u koji i dalje koči veći rast ekonomske slobode. Fiskalna odgovornost nije na dovoljno visokoj razini obzirom da se rashodi povećavaju; na stranu što trenutno imamo i veliki rast BDP-a, dijelom potaknut i tim rashodima. Osnova stabilne ekonomije trebao bi biti balans između prihoda i rashoda proračuna i kada se on naruši dolazi do rizika. No to je rizik gotovo svih država. Hrvatska treba raditi na optimizaciji mnogih rashoda proračuna. Primjerice, rashodi za javne plaće moraju biti utemeljeni na produktivnosti svakog zaposlenika, umjesto da stalno dolazi do kolektivnih povećanja plaća neovisno o zaslugama. Administrativno povećanje plaća bez rasta produktivnosti donosi rast raspoloživog dohotka građana koji taj novi višak prihoda koriste za potrošnju i vrše pritisak na rast cijena, što dovodi do rasta inflacije. Ako stalno povećavate potrošnju možete očekivati rast cijena i to nam se upravo događa; rast dohotka vodi u rast cijena i inflacije. Nikada plaće nisu mogle pratiti porast cijena u fazi povećanje inflacije pa preporučujem oprez i fokus na rashodima proračuna.
– O bauku inflacije govori se gotovo na dnevnoj bazi. Glavni ekonomist HUP-a kaže da je za inflaciju kriv i rast plaća u javnom sektoru, također kaže da bi stabilnije i niže cijene hrane mogle biti tek uz snažniju domaću proizvodnju… Vaš komentar? Koji je zapravo i dalje temeljni problem s inflacijom u Hrvatskoj?
Složio bih se s stavom HUP-a. Stvari zapravo nisu komplicirane pa ću vam situaciju s inflacijom pokušati jednostavno objasniti. Novac je roba kao i svaka druga roba, on se mijenja za neki proizvod ili uslugu i kada je ponuda novca velika tada on nema veliku vrijednost i kada se novčana masa konstantno povećava a da pri tome ponuda proizvoda ili usluga ostaje jednaka tada možemo očekivati stalan rast cijena jer potražnja ne opada i to je taj ciklus kroz koji prolazimo i mi. Inflacija se ne može zaustaviti rastom ponude novca i rastom dohodaka već se to radi kroz niz mjera monetarne i fiskalne politike. Ako povećamo ponudu proizvoda ili usluga tada se pritisak na rast cijena smanjuje ali kao što vidimo naša proizvodnja stagnira ili čak opada, ponuda prehrambenih domaćih proizvoda ne raste, imamo stabilan uvoz pri čemu uvozimo gotovo sve u čemu bismo mogli biti samodostatni jer je atmosfera u društvu takva da je jednostavnije nešto uvesti pa preprodati nego krenuti u težak put proizvodnje koji za sobom nosi velike rizike i težak rad. Najveći generator inflacije je porast cijena svakodnevnih proizvoda odnosno hrane i usluga. Sve su to neki od niza razlozi zbog čega je kod nas roba skupa ili skuplja od zemalja u okruženju.
Idealan scenarij za svako tržišno gospodarstvo treba biti onaj gdje je jasna i dugoročna porezna politika, brza administracija, poticajna društvena atmosfera vezana uz poduzetništvo i ulaganja. Trebamo maksimalno poticati građane da se bave poduzetništvom i da pokušaju svoje ideje kojih ima staviti na tržište. Naša prednost treba postati inovacija a ne masovna produkcija nečega čega već ima već treba težiti složenijim proizvodima visoke dodane vrijednosti odnosno prevedeno raditi skuplje stvari, nuditi skuplje usluge i nuditi pamet i sve to zajedno pošteno naplaćivati. Kao primjer koji je svima poznat uzeti ću Švicarsku koja je strategijom poticanja proizvodnje satova postala sinonim za te proizvode visoke dodane vrijednosti i tu je svjetski lider.
– Zašto se Vlada iznenada odlučila za deregulaciju cijena goriva? Ima li to veze s turističkom sezonom? Ministar Šušnjar kaže da nema… Kakve posljedice te odluke mogu biti na gospodarstvo, energetski sektor, na šire građanstvo? Pa i na inflaciju…? Je li to početak kraja idile s državom, odnosno državnog intervencionizma?
Deregulacija cijena je nužna. Dosadašnja regulacija kroz limitiranje cijena goriva čini se da nam je pomogla jer svatko voli platiti manje. Ipak, pitanje je tko snosi trošak i rizik te kako će to kompenzirati u uvjetima tržišne ekonomije. Priliku za eventualnu korekciju cijena goriva treba tražiti u smanjenju ukupnog poreznog pritiska na fosilna goriva, što možda i na razini EU nije tako popularna tema u uvjetima zelene tranzicije. Unatoč tome, fosilna goriva su bitna i treba ih osloboditi od pritiska zelene ideologije. Sada kada su cijene energenata stabilne i kada je opskrba stalna sada više nema prevelike potrebe za intervencijama. Energija je jako važan dio stabilnosti gospodarstva.
– Što očekivati do kraja godine? Koliko je realno da se godišnja stopa inflacije smanji u drugoj polovici godine? I može li se rast BDP-a zadržati na nekoj koliko-toliko podnošljivoj razini? Uz sve to, trebamo li se bojati ulaska u recesiju, što bi to moglo potaknuti, a ne ovisi o nama – američke carine (EU priprema odgovor), posljedice ukrajinskog rata, novi paket sankcija prema Rusiji, novi energetski problemi…?
Nitko ne može predvidjeti više od mjesec dva unaprijed i to je situacija zapravo bez presedana u modernoj povijesti. Ratni sukob i invazija Rusije na Ukrajinu i dalje ne posustaje i ta je invazija pokrenula cijelu lančanu reakciju negativnih događaja ali je postavila i pitanje sigurnosti EU koja sada radi planove za velika i značajna ulaganja u obranu što će opet potaknuti na ulaganja u sektoru obrane. Moramo biti spremni na različite često i negativne situacije. Ono što je dobra vijest što i dalje nema oskudica osnovnih prehrambenih proizvoda i sirovina pa s te strane ne očekujem značajan rast cijena i inflacije. Ono što predstavlja izazov jest stavljanje pod nadzor javne potrošnje koja može u kratkom vremenu porasti bez realnih osnova i stvoriti obvezu za iduća razdoblja koju gospodarstvo možda ne može realno podnijeti a onda dolazimo i do novih poreznih opterećenja umjesto ukupnog smanjivanja istog. Recesija je dio ekonomskog ciklusa i ona može doći, kad-tad; pitanje je kako smo mi kao zemlja spremni za nju ali ono što jest sigurno da smo jači, jer imamo stabilnije gospodarstvo, rekordnu zaposlenost i nisku nezaposlenost te rast kreditnog rejtinga, što su sve jako, jako dobre vijesti.
– Zaključno: Komentar nacrta Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) koji će se primjenjivati od 2028., a kojeg Ursula von der Leyen danas predstavlja… Što Hrvatska može očekivati od novog sedmogodišnjeg EU proračuna, po mnogima ključnog za budućnost Unije?
Iz novog europskog proračuna RH može očekivati više novca. Cijeli proračun je povećan što otvara rizik od inflacije. Uz to, stvara se dojam da se razvoj može poticati kroz javna ulaganja, a privatna ulaganja bi trebala biti motor razvoja. Novac iz EU može biti koristan, no nije temelj razvoja. Uz navedeno, trebali sve više ulagati vlastite napore kako bismo postali poželjni prije svega našim ljudima koji rade u inozemstvu za njihov povratak u domovinu za što ključni motivi nisu samo dohodak ili slično već je to i pravna sigurnost, jednakost i osjećaj da se ovdje mogu ostvariti svi njihovi potencijali snovi. RH može brzo ići naprijed ako se mi to sami međusobno dogovorimo i ako zajedno radimo na tome. Veća populacija donosi veće tržište, više mogućnosti i poslovnih prilika tako da bih zaključio s pozivom svima da razmisle o povratku a centralnoj državi da maksimalno potiče obitelji kod donošenja odluka o djeci. Moramo preokrenuti te trendove i povećati tržište kako bismo postali jači.
