Potpisana je deklaracija kojom se osnažuje trilateralna suradnja i učvršćuje savezništvo Hrvatske, Albanije i Kosova
Igor Sokolar, potpredsjednik CEA-e
Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Ivan Anušić, albanski ministar obrane Pirro Vengu i kosovski ministar obrane Ejup Maqedonci potpisali su 18. ožujka 2025. godine u Tirani Deklaraciju kojom se osnažuje trilateralna suradnja i učvršćuje savezništvo triju zemalja, s obzirom na to da su iznimno zainteresirane za stabilnost i sigurnost na jugoistočnom dijelu Europe, a posebice na Kosovu.
Iako cjeloviti tekst Deklaracije nije javno dostupan, iz izjava ministara i medijskih izvještaja moguće je identificirati neka od ključnih područja suradnje:
- Promocija obrambenih sposobnosti i suradnja obrambenih industrija
Fokus je na zajedničkom razvoju i unaprjeđenju obrambenih kapaciteta, unaprjeđenju obrambene industrije i tehnologije te povećanju produktivnosti obrambenih industrija triju zemalja
- Jačanje interoperabilnosti kroz zajedničko obrazovanje, obuku i vježbe
Cilj je poboljšanja koordinacije i učinkovitosti oružanih snaga kroz provođenje zajedničkih vojnih vježbi, razmjenu znanja i iskustava te usklađivanje vojnih standarda i procedura.
- Zajednički odgovori na sigurnosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike koji bi mogli ugroziti regionalnu stabilnost
Zagovara se koordinirani pristup u suočavanju s regionalnim sigurnosnim prijetnjama te jačanje otpornosti i razvoj zajedničkih strategija i mehanizama za borbu protiv hibridnih prijetnji koje predstavljaju sve veći izazov za sigurnost i stabilnost.
- Puna potpora euroatlantskim integracijama
Poseban fokus je na pomoći Kosovu u integraciji u obrambene i sigurnosne inicijative, te se osobito se pruža podrška Kosovu u njegovim težnjama za članstvom u euroatlantskim strukturama kao i koordiniraju politike u vezi s euroatlantskim integracijama.
Strateški gledano, Deklaracija predstavlja izravan odgovor na promijenjene geopolitičke okolnosti, posebno u kontekstu rata u Ukrajini i njegovih implikacija za sigurnost jugoistočne Europe. U tim okolnostima je podrška Kosovu prepoznata kao jedan od ključnih faktora stabilnosti, slijedom čega je cilj Hrvatske, kao članice EU i NATO-a, te Albanije, kao članice NATO-a, pružiti podršku Kosovu u njegovim težnjama za potpunom integracijom u euroatlantske strukture. Istodobno, suradnja triju zemalja u području obrambene industrije mogla bi imati značajne ekonomske implikacije za sve tri zemlje i doprinijeti jačanju njihovih obrambenih kapaciteta, a suradnja u odgovorima na sigurnosne prijetnje ima potencijal rasterećenja i racionalizacije vlastitih obrambenih kapaciteta svake od zemalja.
Iako se u službenoj objavi MORH-a ne spominje izričito NATO-ov koncept “pametne obrane” (Smart Defense), elementi suradnje koji su prezentirani javnosti u kontekstu Deklaracije u skladu su s principima tog koncepta. NATO-ov model “Pametne obrane” ima za cilj poboljšanje i povećanje obrambenih sposobnosti kroz udruživanje resursa i blisku suradnju obrambenih industrija, jačanje interoperabilnosti te zajedničke odgovore na sigurnosne izazove. Deklaracijom tako, kroz udruživanje resursa i jačanje interoperabilnosti, Hrvatska i Albanija, kao članice NATO-a, pružaju podršku Kosovu u njegovim težnjama za integracijom u euroatlantske strukture, uz istovremeno jačanje vlastitih obrambenih kapaciteta, položaja Hrvatske i Albanije unutar NATO-a te Hrvatske unutar EU.
Snažno uporište Deklaracije u kontekstu NATO saveza i euroatlantskih integracija izazvalo je oštre negativne reakcije Srbije, koja ovaj sporazum promatra kao izravnu provokaciju i eskalaciju tenzija. Beograd bez valjanog uporišta tvrdi da se njome krši vojni Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja iz 1996. godine, potpisan kao dio Daytonskog mirovnog sporazuma, te da se ubrzava utrka u naoružanju na području jugoistočne Europe.
Zanimljivost Deklaracije je u njezinoj otvorenosti za pristupanje drugih zemalja, te se u tom kontekstu, kao potencijalni kandidat za pridruživanje inicijativi, spominje i Bugarska, a otvorena arhitektura suradnje omogućava stvaranje šire sigurnosne mreže koja bi mogla obuhvatiti veći dio jugoistočne Europe.
Ova trilateralna suradnja potencijalno otvara vrata promjeni sigurnosne dinamike kroz stvaranje novog sigurnosnog bloka koji bi mogao promijeniti ravnotežu moći u hrvatskom susjedstvu, ali i imati stabilizirajući učinak. Postavljanjem ciljeva zajedničkog jačanja obrambenih kapaciteta kroz razvoj obrambene industrije i tehnologije radi modernizacije vojnih kapaciteta triju zemalja te zajedničkog pristupa u suzbijanju hibridnih prijetnji radi povećanja otpornosti na destabilizacijske aktivnosti, šalje se snažna poruku o zajedničkoj odlučnosti u očuvanju stabilnosti na jugoistoku Europe. Sasvim je izvjesno da potpisnice očekuju da se Deklaraciji pridruže i druge zemlje koje imaju kompatibilne ciljeve i interese u održavanju mira i sigurnosti u ovom dijelu Europe.
