Share

Dr.sc. Petar Vušković za Večernji list

Dr.sc. Petar Vušković za Večernji list

Izjava od 15. rujna 2021.

Predsjednik Srbije Vučić iznio je podatke da je za njegova mandata ukupni BDP te zemlje bio oko 33 milijarde eura, a ove godine će biti 51 milijarda eura. Kaže da je za to vrijeme BDP Hrvatske je s 47 milijardi došao na nešto manje od 51 milijarde, te da će do kraja godine Srbija prestići Hrvatsku. Možete li to prokomentirati i pojasniti o čemu se zapravo radi? Miješaju li se tu kruške i jabuke?

Političke poruke se formuliraju onako kako političarima odgovara u datom trenutku međutim ekonomska stvarnost pokazuje da je Srbija dvostruko siromašnija zemlja od Srbije. Dakle, rast nije važan, važan je razvoj. Nerazvijenije zemlje uvijek imaju veći potencijal rasta zbog većih prinosa na investicije i manje zasićenosti tržišta. Za nas ekonomiste kada se analizira BDP, važni su sljedeći parametri: vremenski interval promatranog perioda, bazna godina, relativni bruto domaći proizvod, odnosno koliko on iznosi po glavi stanovnika, razina cijena te naposljetku ostvareni kumulativni rast. Gledano po svim tim parametrima Srbija nije ekonomski razvijenija od Hrvatske i jako dugo neće biti. To mogu potvrditi i moje kolege u Srbiji koji znaju reći da njihovi političari puno govore, a malo slušaju. Prema podacima Eurostata za 2020. hrvatski nominalni BDP iznosi 49 mlrd. eura, a srpski BDP iznosi 47 mlrd. eura. U 2021. godini, Srbija i Hrvatska će ostvariti iznadprosječnu stopu ekonomskog rasta (zbog recesijske 2020. godine) koja će iznositi između 5 i 7%. Pretpostavimo da je naš rast 5%, a srpski 7%, čak ni tada nominalno gledano Srbija neće prestići Hrvatsku. Prema relativnom BDP-u po broju stanovnika što je jedini objektivni pokazatelj, Hrvatska ima 3 milijuna stanovnika manje pa približno jednak (razlika u 2mlrd. eura) nominalni BDP raspodjeljuje na manji broj stanovnika. Relativni BDP po glavi stanovnika u Hrvatskoj tada iznosi 15. 000 dolara po glavi stanovnika, a srpski 7.500 dolara. Možemo zaključiti da su naši građani dvostruko bogatiji. Tako se mjeri standard. Dakle, nominalni BDP nam govori samo o veličini tržišta a stope ekonomskog rasta o pravcu kretanja neke ekonomije ali ne i o razvoju te ekonomije. Kada bi hrvatsko gospodarstvo u potpunosti stagniralo sa 0% rasta, a Srbija imala prosječnu stopu rasta od 4% i tako 10 godina, tek tada bi Srbija sustigla Hrvatsku. Srbija nema takav ekonomski potencijal da kumulativno ostvaruje rast od 4% više od Hrvatske toliki niz godina. Kada bi Srbija imala rast od 1-2% godišnje trebalo bi joj 40-ak godina da dostigne hrvatski BDP. Prema tome, za očekivati je da Srbija za života njihovog predsjednika Aleksandra Vučića sigurno neće biti ekonomski razvijenija od Hrvatske. Želio bih naglasiti da BDP nije jedini parametar standarda života. Tu su i neki drugi pokazatelji: prosječna plaća i njena kupovna moć, broj nekretnina po glavi stanovnika, iznos depozita koje držimo na bankama, poslovna klima tzv. Doing Business, konkurentnost države, standardizacija, indeks korupcije čak i pravna država bez koje nema ekonomskog razvoja. Hrvatska i Srbija umjesto natjecanja u rastu, trebale bi se usmjeriti na provođenje strukturnih reformi jer jedino tako mogu osigurati svojim građanima ekonomski razvoj odnosno standard koji zaslužuju.

Kako gledate na ekonomsku situaciju u Srbiji, a kako na ekonomsku situaciju u Hrvatskoj? Možete li povući neke paralele, koje su sličnosti, koje razlike, tko od stranih zemalja investira u Hrvatsku, tko u Srbiju itd.

I jedna i druga država su još uvijek u tranziciji što potvrđuje velik broj državnih poduzeća. Nakon ekonomskog pada u 2020. sad ih očekuju približno slične stope ekonomskog rasta oko 5%. Karakteri ekonomije ovih država su različiti. Hrvatsko tržište je manje i dio je europskog tržišta dok je srpsko tržište veće i sve više je okrenuto euroazijskom tržištu. Hrvatsko tržište je više standardizirano, dok je srpsko tržište više okrenuto bržim rješenjima prema zahtjevima investitora, dobrim dijelom jer je njihova ekonomija više nacionalno dirigirana. Taj politički karakter ekonomije omogućuje im lakšu komunikaciju sa slično vođenim ekonomijama kao što ruska ili kineska ekonomija. Srpska ekonomija se više oslanja na nacionalne poticaje (1,5%) BDP-a, a prosjek u EU iznosi do 0.5%. Investicije sufinanciraju iz proračuna i time se „pumpa“ nacionalni BDP. Srpsko tržište privlači strane investitore više jer investitori vole seliti kapital u zemlje koje potiču svoju ekonomiju i koje imaju jeftiniju radnu snagu. Prednosti srpskog gospodarstva su poljoprivreda, primjerice najveći su izvoznici malina u Europi, zatim energetika i rudarstvo, a Hrvatska svoje audite ima u turizmu, prometnoj infrastrukturi s dobrim geografskim položajem te nemojmo zaboraviti, europskom novcu. U Srbiju investiraju zemlje poput Rusije, Kine, Koreje te Arapski Emirati. U Hrvatskoj su najvažniji investitori Njemačka, Austrija i Italija te Nizozemska.

Kakva je gospodarska suradnja tih dviju država?

Gospodarska suradnja je daleko bolja nego politička. Trgovinska razmjena dinamično raste i premašila je 1.5 mlrd. eura. Mnogi investitori iz Hrvatske svoj novac ulažu u Srbiju. Imamo nekoliko stotina poduzeća koja tamo uspješno posluju i Srbija za Hrvatsku je važan strateški partner. Srbija je u top tri zemlje u koje Hrvatska ulaže. Obrnuto ne vrijedi jer je cijena kapitala, financijskog ali i radnog, viša u Hrvatskoj nego u Srbiji. Hrvatska Srbiji jednostavno nije konkurentna pa se srpski kapital više okreće Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Crnoj Gori. Turistička suradnja je godinama sve bolja. Na godišnjoj razini broj srpskih turista u Hrvatskoj se povećava po stopi od 10% godišnje. Obje zemlje imaju odličan potencijal međusobne ekonomske suradnje koji trebaju koristiti usprkos otvorenim političkim pitanjima.

Autor teksta je doktor ekonomskih znanosti (Ekonomski fakultet u Zagrebu). Direktor je konzultantske tvrtke Q Norma d.o.o. koja se bavi savjetovanjem poslovnih organizacija oko usklađivanja njihovog poslovanja s normama i uredbama. Osnivač je i predsjednik think tanka, Centra za javne politike i ekonomske analize. Autor je više stručnih i znanstvenih radova.