Share

Europska godina željeznice 2021 – o vlaku koji povezuje Europu

Europska godina željeznice 2021 – o vlaku koji povezuje Europu

dr.sc. Zlatko Hinšt održao je predavanje u Tehničkom muzeju o obilježavanju europske godine željeznice, odnosno vlaku koji povezuje Europu.

Europska godina željeznica 2021. proglašena je od strane Europske komisije da bi se građani i poduzeća potakli na ostvarivanje ciljeva za veće korištenje željeznice, sa znatno većim udjelom u prijevozu putnika i robe, kao održivi, siguran, inovativan, intermodalni i cjenovno pristupačan način prijevoza. Velika je prednost željeznice što unutar prometa u Europskoj uniji koji stvara četvrtinu stakleničkih plinova, željeznica stvara ih samo 0,4%, što znači da vrlo malo utječe na klimatske promjene. Zbog toga Zeleni plan u EU promovira cilj za 90% smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2050. godine, u čemu će željeznički promet imati veliki značaj, i time važnu ulogu u stvaranju klimatske neutralnosti EU i Europe. Ovi ciljevi uklapaju se i u strategije prometnog razvoja i ukupnog razvoja u Hrvatskoj te dokumente za reformu i restrukturiranje željeznice.

Europska komisija potakla je i organizaciju putovanja vlaka koji će povezati Europu, službeno nazvan CONNECTING EUROPE EXPRESS, na velikom putovanju od 2. rujna polaskom iz Lisabona do dolaska u Pariz 7. listopada 2021., tj. ukupno 36 dana kada je trebalo ostvariti više od 20.000 kilometara, na području 26 država Europe, od čega 23 Europske unije i 3 države izvan EU, s više od 100 zaustavljanja, uz 33 granična prijelaza, a čije ostvarenje su omogućila 40 partnera (željeznički poduzeća i drugi subjekti). Taj vlak je zapravo funkcionirao na osnovi tri vlaka koji su predstavljali kompozicije prilagođene tri različite širine kolosijeka koje postoje samo u određenim državama, odnosno na većini područja Europe. To su iberijski kolosijek od 1668 milimetara koji postoje u Portugalu i Španjolskoj, standardni kolosijek od 1435 mm koji postoji u većini europskih država, i baltički kolosijek od 1520 mm koji postoji u Litvi, Latviji i Estoniji. Već ove činjenice, ali i niz drugih o stanju i razlikama u željezničkoj tehnici i opremljenosti, posebno željezničke infrastrukture, ukazuju na probleme interoperabilnosti u Europi, što se održava i na brzinu i ukupnu kvalitetu prijevoza. U sastavu ovog vlaka bilo je šest vagona različitih namjena u prometovanju na kolosijeku od 1435 mm, a koje su dale na raspolaganje mađarske željeznice vagon za izložbe, austrijske – spavaći vagon, talijanske – vagon restoran), njemačke i švicarske po jedan vagon sa sjedalima i francuske željeznice vagon za konferencije. To ukazuje i na jedan od ciljeva putovanja, da se održavaju konferencije i rasprave o stanju željeznica u različitim zemljama.

Jedan od ciljeva razvoja željezničkog prometa u Europskoj uniji u Bijeloj knjizi komisije o prometu iz 2011. bio je da se do 2030. utrostruči dužina mreža pruga za velike brzine, da bi do 2050. godine većina putničkog prijevoza, ali i teretnog, mogla se ostvarivati željeznicom. Valja istaći da tri velike željeznice u EU u 2021. imaju jubilarne godišnjice od uvođenja u promet vlakova velikih brzina, odnosno i odgovarajuće željezničke infrastrukture. To su Italija sa 50 godina, Francuska sa 40 godina i Njemačka sa jubilejom od 30 godina. Vlakovi u tim zemljama najviše prometuju kada se vozi maksimalnom brzinom, odnosno koju su dostigli u komercijalnoj praksi, na razini od 250 do 350 km/h. Na sve ovakve činjenice treba ukazivati i radi što kvalitetnijeg razvoja željeznica u Europi, uključujući i one velikih brzina.

PROČITAJTE ČLANAK koji je prezentiran ili poslušajte PREZENTACIJU