Share

Hrvatskoj treba Vijeće ekonomista

Petar Vušković, neovisni ekonomist i predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), odgovorio je na pitanja magazina Lider o tome treba li Hrvatskoj Vijeće ekonomista:

Mislite li da Hrvatska treba neku vrstu Vijeća ekonomista, odnosno službeno tijelo koje bi okupljalo renomirane ekonomiste i usmjeravalo ekonomsku politiku (posebice jer već neko vrijeme ekonomsku politiku u državi oblikuju praktički vlastoručno ministri financija)

Gdjegod i kadgod sretnem političare uvijek im kažem da je „Politika prokletstvo ekonomije“. Ekonomija je znanost koja zahtjeva znanstveni pristup, a politika umijeće gospodarenja.  Ako ne poznaješ ono čime bi trebao gospodariti neizbježno ćeš imati loš rezultat.  Hrvatska treba Vijeće ekonomista koje bi okupljalo renomirane ekonomiste, a koji bi oblikovali ekonomsku politiku kroz jasne programe i ciljeve.

Kada bi postojalo, kako bi se takvo vijeće popunjavalo i kako bi moglo doprinijeti radu Vlade?

Vijeće ekonomista može sadržavati 100 najboljih ekonomista u Hrvatskoj.  Ekonomiste bira Vlada ili struka na temelju jasno definiranih kriterija među kojima je najvažnije načelo neovisnosti. Pri tome mislim da nisu članovi ni jedne političke stranke. Kriteriji su isključivo vezani uz njihove kvalifikacije i dokazan rezultat iz područja  makroekonomije, financija s fokusom na porezni sustav, računovodstva, trgovačkog prava, menadžmenta i poduzetništva.  Ekonomisti u okviru Vijeća bi trebali imati znanja o prikupljanju, obradi, analizi podataka kako bi mogli projicirati ekonomska kretanja. To bi osiguralo kredibilitet njihovom izvještavanju.  Izvještaji bi se predavali Vladi, a Vlada bi o njima trebala transparentno informirati građane kao što to radi Europska komisija u okviru europskog semestra kada šalje Izvještaje o ekonomskim kretanjima koji omogućuju usmjeravanje političkih i ekonomskih odluka.

Eventualne prednosti i nedostaci takvog tijela

Prednosti takvog tijela bi bile korištenje najboljih stručnjaka koji bi mogli definirati strategiju, viziju,misiju i ciljeve. Upravljanje bi bilo zasnovano na programima koji ovaj put nisu paušalni kao što to imaju političke stranke. To bi bila ekonomija temeljena na dokazima tzv. „Evidence-Based economics“. Za građane bi to značilo bolje ocjenjivanje rada Vlade jer bi na osnovi kvalitetnog ekonomskog programa i ispunjavanja ciljeva mogli pratiti rad Vlade. Osim troškova plaća za takve ekonomske stručnjake, koje bi trebalo razmjerno njihovom znanju i doprinosu platiti, ne vidim drugi nedostatak. Možda bi eventualno bio problem konflikta s nekonzistentnošću ekonomskih politika na razini Europske unije ili otpora od strane raznih interesnih skupina u Hrvatskoj te pokušaja lobiranja kod Vijeća ekonomista.

Mislite li da bi vlada uopće slušala takvo vijeće (i ima li to onda smisla u Hrvatskoj)?

Ako Vlada ne bi slušala Vijeće ekonomista onda je upitna i odluka o njegovom osnivanju. Vlada bi trebala slušati vijeće ekonomista.  Vijeće ekonomista bi trebalo pripremati Izvještaje o provedbi ekonomskog programa, a Vlada se o tome očitovati građanima. U konačnici Centar za javne politike i ekonomske analize ima takav program koji se zove Hrvatska 2025., a koji sadrži ekonomske politike koji bi Hrvatskoj omogućile ulazak u društvo najkonkurentnijih zemalja (TOP 40) i ekonomski najslobodnijih zemalja svijeta (TOP 30).

Možete li navesti nekoliko stranih primjera (SAD i Njemačka odmah padaju napamet) i ukratko samo izložiti kako funkcioniraju

U SAD-u je još 1946 godine osnovano Vijeće gospodarskih savjetnika (CEA)koji savjetuju američkog predsjednika po pitanju ekonomske politike. Hrvatska ima Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK) u kojem su zastupljeni stručnjaci iz više struka ali „čisto“ ekonomsko vijeće nema. Uopće nije važno na koji način Vijeće funkcionira, važna je njegova efikasnost. Ekonomijom jedino možeš upravljati tako da je mjeriš. Ono što mjeriš, time možeš upravljati. Ono čime upravljaš to možeš poboljšavati. Osim toga važna funkcija takvog upravljanja je i prepoznavanje signala nadolazećih neravnoteža na tržištu. Na takav način se može ako ne izbjeći, onda barem ublažiti efekt potencijalnih ekonomskih kriza.