Humanističko obrazovanje kao temelj uspješne karijere

13/08/2024

Adrijan Štivić, član Centra za javne politike i ekonomske analize; univ. bacc. philol. croat. et univ. bacc. hist.; bivši predsjednik Studentskog zbora Filozofskog fakulteta u Rijeci (2021. – 2022.). 

Humanisti kao čuvari slobode i demokracije

U globaliziranom svijetu dinamičnih tehnoloških i inovacijskih promjena, mnoge sfere ljudske djelatnosti prisiljene su se prilagoditi. Ipak, određene strukture koje čine civilizaciju ostaju postojane. Tako društva organizirana u modernu državu, s ustavnim poretkom, predstavničkom demokracijom i slobodnim tržištem, zadržavaju svoje političke tekovine i može se s pravom reći da se tu radi o političkoj tradiciji. Središnji stup održanja načela političke i ekonomske slobode jest u obrazovanju, i to pogotovo u humanistici, kao i u društvenim znanostima. Kroz povijest, poznati su slučajevi velikih znanstvenika i istraživača koji su svojim radovima upozoravali i borili se protiv neprijatelja pluralizma i demokracije, bio to intelektualni rad filozofa Karla Poppera kao izbjeglice od nacističkog režima ili stradavanje povjesničara Marca Blocha u francuskom pokretu otpora. Na osnovi istraživanja takvih biografskih priča, kao i današnjeg pogleda na intelektualnu scenu, vidljivo je kako su stručnjaci humanističkih i društvenih znanosti često ostvareni u znanstvenom radu i analizama političkih aktualnosti. Poznata imena su, dakako, Niall Ferguson, Anne Applebaum, Timothy Snyder, Stephen Kotkin i ostali. Njihove knjige čitaju se i kupuju, oni su nerijetko autori analitičkih komentara, a u kriznim situacijama, poput ruske agresije na Ukrajinu, njihovo mišljenje vrlo se cijeni. Dakle, i u domeni intelektualnog rada, pronašli su se na slobodnom tržištu i u privatnom sektoru.

Znanje i vještine u četvrtoj industrijskoj revoluciji

Uloga humanističkih stručnjaka kao „čuvara“ slobode i demokracije, odnosno vrijednosti na kojima počiva njihova zajednica, očituje se u primjeni njihovoga znanja na aktualne probleme. Drugim riječima, tko razumije političku povijest ili povijest filozofije, mnogo će bolje poznavati narav neke nove političke situacije ili novog obrasca mišljenja. Humanističke znanosti ipak ne daju samo znanja. Naime, suvremena obrazovna paradigma shvaća obrazovanje kao način stjecanja znanja, što se zove hard skills, te vještina, što se zove soft skills.

Hard skills definiraju se kao tehnička znanja potrebna za određeni posao, dok su soft skills vještine koje nisu ograničene na određenu struku, odnosno vještine se dobivaju obrazovanjem u određenoj struci, no one su mnogo apstraktnije i obuhvatnije.

U kontekstu humanističkih znanosti, neovisno o konkretnim studijskim programima, najjače vještine koje se razvijaju su kritičko razmišljanje, analitičnost, rješavanje problema, kreativnost, poduzetnost (u smislu inicijative za društvenom promjenom) te umješnost vođenja i liderstva. Štoviše, takve vještine imaju sve veću ulogu s obzirom na razvoj umjetne inteligencije, na način da će ljudska inteligencija i znanja u istima i dalje biti konkurenti AI-u. U TOP 10 najvažnijih vještina u 2025. godini, World Economic Forum ističe pet vještina koje proizlaze direktno iz humanističkog obrazovanja. Štoviše, ističu kako je humanističko obrazovanje ključno za razvoj inovacija, upravo zbog kreativnosti te holističkog sagledavanja problematike. Gledano komparativno:

Zapravo, širenje visoko specijaliziranih sveučilišta u Europi nije uspjelo poduprijeti gospodarski rast ili zapošljavanje. A pretvaranje sveobuhvatnih sveučilišta u specijalizirane institute za znanost i tehnologiju u Sovjetskom Savezu i komunističkoj Kini nije učinilo ništa da spriječi ekonomsku katastrofu u tim gospodarstvima. (Najbolja kineska sveučilišta sada nude dvogodišnje programe koji oponašaju strukturu američkih koledža liberalnih umjetnosti.)

Sveučilišta koja prihvaćaju podjednaku važnost i premreženost znanja i vještina, prihvaćaju javne politike koje su upravo usmjerene na razvoj vještina. Ukratko riječ je o metodi suradnje sveučilišta s gospodarskim sektorom te omogućavanje studentima da stječu radno iskustvo već tijekom studija, tako oni proširuju svoje interese, krug poslovnih poznanstava te primjenjuju svoja znanja ne samo u struci (za primarna zanimanja), već i u sektorima koja traže njihove vještine.

Takva javna politika koja aktivno potiče transfer znanja zove se triple helix model inovacija, jer obuhvaća suradnju između javne vlasti, sveučilišta i industrije u najširem smislu. Geneza te javne politike, njezina regulativa, preporuke i izazovi primjene (pogotovo u humanistici) na području Europske unije i Hrvatske široka je tema te zahtijeva razradu u posebnoj analizi.

Problem percepcije humanističkih znanosti

Razvoj vještina u humanističkom obrazovanju ipak se odvija neovisno o triple helix modelu. Neovisno o tome, potrebno je primjerima dobre prakse pokazati nekoliko primjera uspješnih karijera koje su stekli ljudi završivši neki od humanističkih studija. Razlozi za to su podosta složeni te ih treba ukratko razložiti.

Naime, dokazano je studenti najčešće biraju željeni studij iz dvije motivacije – na prvom mjestu to je interes (kao intrinzična vrijednost), nakon čega slijedi percipirana korisnost, dakle potencijal koji taj studij daje za dobru plaću i mogućnosti zaposlenja, kao i, zanimljivo, ugled koji osoba ima kada je završila taj studij. Vrlo je važno podcrtati dva pojma: percepciju i ugled.

Tim pojmovima u domeni humanističkih znanosti nisu pripomogle interpretacije koje dolaze s obje strane političkog spektra. U politički polariziranim Sjedinjenim Američkim Državama, dolaze napadi na sveučilišta kao na intelektualnu pozadinu koja daje tzv. „intelektualno streljivo“ političarima za dnevne obračune, pritom zanemarujući načela autonomije sveučilišta te prava na pluralizam interpretacija. S druge strane, kao krivca za loš ugled humanističkih znanosti nerijetko se okrivljava tzv. neoliberalizam, pritom zanemarujući upravo ulogu vještina kao mogućnosti za izgradnju kvalitetne karijere. Ono što pak pokazuju istraživanja javnih politika u visokom obrazovanju jest da se problematika mora sagledavati tako da STEM područje te društveno-humanističko područje imaju drukčiju društvenu vrijednost, a podjednako validnu. Povijesno, može se tvrditi da su argumenti o beskorisnosti humanističkih znanosti počeli biti popularni nakon ekonomske krize 2008./2009. kada se trebalo štedjeti na financiranju istraživanja pa je humanistika postala „luksuznom“ sferom. Autori izvješća ne bave se toliko vještinama, koliko usporedbom istraživanja humanistike nasuprot STEM-a, no i oni ističu kako je komunikativnost, iznimno važan soft skill, u srži humanističkog obrazovanja. Neovisno o tome što je unutar znanosti, u visokom akademskom diskursu, moguće izgraditi argument koji bi izjednačio korisnost humanistike i STEM-a, u javnosti i dalje važi pogrešna percepcija. Primjerice, studentske novine The Daily Princetonian bave se različitim mitovima koje se vežu za studente humanistike (kada kažu što studiraju, prvo pitanje s kojim se susreću je što će raditi s tom diplomom). To je ključni problem u popularizaciji znanosti, što je prepoznala i American Academy of Arts & Sciences.

Ipak, koliko god postoje problemi u sveučilišnoj zajednici (pa tako Heterodox Academy ističe da 45% studenata nerado razgovara o politici, a njih 15% nerado čak i o temama fakultetskih kolegija), postoje mnogi primjeri pojedinačnih priča uspješnih osoba koje su završile neki od humanističkih studija, a imaju karijere u širokom spektru poslovnog svijeta, upravo zbog svojih vještina koje su stekli na studiju. Upravo zbog pogrešne percepcije i dezinformacija o humanističkim znanostima, potrebno je hrvatskoj javnosti, poslodavcima i mladim osobama, prikazati širinu karijernih mogućnosti s humanističkom diplomom.

Tko su poznati, karijerno uspješni diplomanti humanistike?

Gledano ukupno, humanističke diplome kod ljudi na pozicijama CEO su jako dobro zastupljene. U grupi najvećih američkih kompanija Fortune 100, 53% njihovih direktora imaju ili diplomu iz humanistike (Bachelor of Arts – BA) ili poslovne administracije (BBA). 47% je onih koji imaju diplomu iz znanosti (Bachelor of Science – BS). U Fortune 500 je trećina svih diploma direktora iz humanistike. Važno je da je ovdje primarno riječ o preddiplomskim studijima, jer diploma (u našem češćem shvaćanju) naziva se Master of Arts – MA, tako da je BA oznaka za temeljno obrazovanje. Inače, način kako je kod nas primljena ideja prvostupničkih diploma te njihov položaj na tržištu rada također je tema za posebnu analizu.

Gledano pojedinačno, struktura je vrlo zanimljiva. Povijest i književnost završila je Susan Wojcicki, dugogodišnja čelnica You Tube-a. Tvorac Applea, Steve Jobs, polazio je tečajeve iz kreativne humanistike. Indijski milijarder Anand Mahindra vodi tvornicu automobila Mahindra Group, a završio je studije filma i arhitekture na Harvardu, a njegova sunarodnjakinja, Arundhati Bhattacharya, koja je vodila državnu indijsku banku, završila je engleski jezik. Diplomu komunikologa ima pak Howard Schultz, čovjek koji je zaslužan za trenutnu popularnost Starbucksa. Kozmetikom je u Avonu upravljala Andrea Jung, koja je diplomirala engleski jezik na temu Virginije Woolf. Kenneth Chenault vodio je poznatu firmu za kreditne kartice American Express, a po struci je povjesničar.

Ima njih još: direktorica poznatog brenda za računala HP, Carly Fiorina, po struci je medievistkinja i filozofkinja. Također filozofiju je s teologijom studirao John Mackey iz tvrtke Whole Foods. Voditelj restorana Chipotle, Steve Ells, po priznanju nikad nije u školi polazio tečajeve iz ekonomije, već je po struci povjesničar umjetnosti. Softversku firmu Paperless Post vodi bivša studentica klasičnih jezika Alexa Hirschfeld. Poznati Jack Ma iz Alibabe završio je engleski jezik.

Dokaz da je popis vrlo velik, pokazuje i fokus samo na diplomante povijesti. Pa tako, osnivači ili direktori, koji su bili po struci povjesničari, ostavili su traga u Facebooku, Morgan Stanleyu, Chrysler korporaciji, Sonyju i IBM-u.

K tome, treba za kraj dodati i jednu ne toliko vezanu informaciju, ali ipak aktualnu. Dobitnica Nobelove nagrade za ekonomiju u 2023. godini dodijeljena je „za unapređenje našeg razumijevanja ishoda na tržištu rada kod žena“, a dobila ju je Claudia Goldin – ekonomska povjesničarka s Harvarda.

Zaključak

Navedeni podaci o uspješnosti diplomanata humanističkih znanosti na visokim pozicijama u poslovnom sektoru dokazuju svekoliko korisnosti humanističkog obrazovanja u razdoblju četvrte industrijske revolucije. Osim važnosti humanistike u objašnjavanju i obrani demokratskih vrijednosti slobodnog društva, humanističko obrazovanje daje izrazito korisne vještine koje su prijeko potrebne na današnjem tržištu rada, pogotovo u odnosu na umjetnu inteligenciju. Pozitivni iskoraci u javnim politika visokog obrazovanja postoje, i njima se mogu pospješiti stjecanja vještina kod studenata. Ipak, sektor visokog obrazovanja u zapadnim zemljama je u krizi, kako zbog političkog utjecaja, tako i zbog inherentnih nevoljkosti otvaranja određenih tema (što ne ide na ruku razvoju kritičkog razmišljanja). Neovisno o tome, u članku se pokazuje da je humanistika i dalje vrlo korisna te da svakako ima perspektivu u kontekstu razvoja konkurentnosti ekonomije. Stoga je glavna zadaća popularizatora znanosti hvatanje u koštac s još uvijek prevladavajućim stavom da su humanističke znanosti nedovoljno korisne te da je ugled humanističkog stručnjaka u mnogome niži nego kada je riječ o drugim strukama.

Povezani članci

Croatian policy toward the Three Seas Initiative

Lithuania and the Three Seas Initiative

Hinšt za Poslovni Savjetnik i Udruga.hr

Pavić za Glas Slavonije o inflaciji

Newsletter

Pratite nas!

Predloženi članci

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter.
Subscribe to our newsletter.