Share

Petar Vušković o problemu plaća

Najvažnija funkcija javnih politika je stvoriti preduvjete za rast gospodarstva. Kada gospodarstvo raste, tada i tržište rada nagrađuje svoje glavne participante (zaposlenike) rastom plaća.

Hrvatsko gospodarstvo je stabilnog rasta, to potvrđuju i makroekonomski indikatori. To potvrđuje i kontinuirani rasta plaća zaposlenika. Prema podacima državne statistike prosječna neto plaća iznosi oko 6.300,00 kn što je njezin maksimalan rast do sada. Važno je za istaknuti da je i minimalna neto plaća porasla na 3.000,00 kn.

Ohrabruju podaci prema kojima Hrvatska već barem desetak godina ima više neto i bruto plaće od svih tranzicijskih zemalja (osim Slovenije koja ima i mnogo veću produktivnost).

Slika 1. Rast bruto plaće u eurima gledano po zemljama u regiji u zadnjih 10 godina.

Izvor: Jutarnji list

Ako znamo da je nacionalna statistika rasta plaća dobra, zašto Međimurje ima niže plaće od nacionalnog prosjeka?

Prvo treba razotkriti problem statistike. Ono se manifestira u metodologiji obrade i interpretiranja statističkih podataka. Prosjek plaće ne znači najčešće isplaćenu plaću. To znači da ukupno tek nešto više od 85 000 zaposlenih prima plaću između 6.001 i 6.500kn, a više od 1.000 000 zaposlenih plaću ispod prosjeka. To upućuje da Međimurje možda i nema toliko niže neto plaće kao što se spekulira u medijima, a to je da je ona manja za 1/3 ili čak 1/4 nacionalnog prosjeka.

Dakle ako želimo znati prosjek plaće jedne županije zapravo trebamo gledati najčešće isplaćene plaće i takve plaće uspoređivati s najčešće isplaćenim plaćama u drugim županijama. Međutim, doista ako gledamo i najčešće isplaćene plaće u Međimurju, one su ipak nešto niže nego što je to u drugim županijama. Problem leži u karakteru gospodarstva Međimurske županije.

Međimurska županija i njeno gospodarstvo je oslonjeno na niskoprofitabilne prerađivačke industrije. Takve industrije: tekstilna, obućarska, kožarska, tiskarska, kemijska, metaloprerađivačka, te poljoprivreda. Oni su nosioci velikog broja zaposlenih gdje je prosječna plaća oko 4.000kn. Upravo to je razlog zbog čega su u Međimurju plaće nešto niže nego u ostatku zemlje.

Slika. 2. Kretanje broja zaposlenih prema djelatnostima 2011.-2014.

Izvor:HGK

U niskoprofitabilnim industrijama teško da plaće mogu značajnije rasti. Ono će se desiti tek ukoliko u duljem roku takve industrije budu bilježile veće stope profitabilnosti u odnosu na trošak rada po zaposleniku. Koliko je to realno s obzirom su neka velika trgovačka društva ušla u stečaj, no ipak većina zaposlenih i dalje rade u pogonima Jelen-a, Meiso-a, MTČ-a, Čateks-a, Ferro-Preis-a, Tegra-i, Betonu, Muraplast-u, Meplast-u, Zrinskom,TMT-u, Tehnix-u. Čakovečkim mlinovima, Agromeđimurju i drugim velikim trgovačkim društvima.

Industrijske plaće su obično niske jer tako poslodavci održavaju troškovnu konkurentnost industrijske proizvodnje, koja bi se radije preselila u zemlje s nižom cijenom radne snage, počevši od Srbije, Rumunjske, Bugarske, pa sve do Kine. U tom smislu, izazov jačanja produktivnosti industrije i vještina radnika, pogotovo u doba digitalizacije, već je postao ključ za rješavanje navedenog problema

Dok bi mnoge industrije radije poslovale u zemljama s nižim troškovima rada i proizvodnje, istovremeno se nastavlja rizik odljeva radne snage prema „skupljim“ zapadnim zemljama, zbog većih plaća. I kod toga treba uzeti u obzir da su u razvijenijim zemljama plaće veće jer je tome prethodila i veća produktivnost, što se često zaboravlja u našoj zemlji.

Hrvatski sjever je oduvijek bio poznat po vrijednim ljudima, gdje su nosioci gospodarstva redovno bile male obiteljske firme – obrti. Međimurje je privuklo mnogo ulaganja što se vidi i kroz snažan izvoz odnosno nisku stopu nezaposlenosti (okvirno 5%). Što će se dogoditi 1. srpnja 2020. godine kada Međimurju bliska Austrija otvori svoje tržište rada? Aktivna pregovaračka uloga kod privlačenja investicija u Međimurju može biti logičan smjer u kojem i ostatak zemlje mora ići. To mnoge zemlje rade. Uz aktivnu politiku privlačenja investicija Međimurje mora pronaći put i da nagradi svoje zaposlenike većim plaćama, jer ako otiđu oni koji imaju najbolje vještine, tko će nam ostati.

Centar za javne politike i ekonomske analize snažno zagovara rezanje poreznog opterećenja plaća kroz flat tax do 20%, veći neoporezivi dohodak (od 5.000 kn mjesečno) i sniženje doprinosa (sukladno ambicioznim rezovima troškova mirovinskog i zdravstvenog sustava).

 

Petar Vušković je predsjednik centra za javne politike i ekonomske analize

Vlasnik je i direktor konzultantske firme za poslovno upravljanje

Doktorand je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu