Share

Petar Vušković o rentijerstvu

Predsjednik CEA Petar Vušković dao je izjavu za Lider vezano uz temu ekonomskog rentijerstva.

– Budući da slovimo kao rentijerska nacija, od koje se vrste rente u Hrvatskoj najbolje živi?

Hrvatska je rentijerska nacija iz najmanje četiri razloga. Prvi razlog je onaj najdominantniji, osnovna djelatnost je turizam. Drugi razlog je taj što gledajući broj nekretnina po stanovniku Hrvatska je na drugom mjestu u Europi, treći razlog je nedostatak poduzetničkog duha osobito ako gledamo Jadransku regiju kao izdvojenu statističku regiju te zadnji razlog je niski porez, bilo da je riječ o niskoj boravišnoj pristojbi, paušalu ili porezu na najam. Naravno rentijerstvo ne znači samo najam stanova ali čini se da je najam stanova i apartmana stigma naše ekonomije. Iza nje se krije najmanje nekoliko stotina tisuća nezaposlenih koji direktno žive od rentijerstva, a nisu stalno zaposlene osobe. Takve osobe jako dobro žive od rente i nemaju motivacije participirati na tržište rada.

– Koje su vrste renti pokazale najveću a koje najmanju otpornost na ovu krizu (a i onu prethodnu, financijsku)?

Najveću otpornost u krizi je pokazala renta od najma stanova. Cijena najma stanova nije padala baš kao ni cijena kvadrata stanova na tržištu. Nije padala ni cijena najma apartmana što je mnoge ostavilo u čudu s obzirom na smanjenu turističku potražnju ove godine. Na otpornost rente na krizu očigledno je utjecala velika potražnja za stanovima i apartmanima pogotovo u većim gradovima Hrvatske kao što su Zagreb i Split. Na takav način se osigurala niska volatilnost dohotka od rente. Naravno tu su još dva faktora: APN subvencionirani krediti za kupnju stanova te u segmentu turizma popularnost digitalnih platformi kao što su Airbnb te Booking koje odlično povezuju turističku ponudu s potražnjom. Ostale rente, npr. od zemljišta, dionica ili osiguranja su rentijerske niše koje mogu donijeti značajne dohotke međutim imaju određena ograničenja. Za ulazak na financijska tržišta morate biti financijski pismeni. Bilo bi dobro da se već u ekonomskim školama učenici financijski opismenjuju. Što se tiče rente od zemlje, dugi niz godina smo bježali od zemlje međutim svjedok sam tome da se ljudi u Dalmaciji i Istri opet vraćaju poljoprivrednim zemljištima. Kupuju se ili daju u zakup maslinici i vinogradi ili nekultivirane površine. Cijena zemlje raste, a samim time i mogućnosti ostvarivanja dohotka od rente.

– Tko su najpoznatiji i najveći rentijeri u zemlji?

Rentijerstvo ne čini razliku između fizičkih ili pravnih osoba. Postoje fizičke osobe koje su se u zadnjih deset godina obogatile na financijskom tržištu, prvenstveno dionicama. Kod pravnih osoba je teško razgraničiti djelatnost da možemo reći ovo je najveći rentijer. Razlog tome leži što najčešće velike hotelske grupacije osim rentijerstva ostvaruju prihode i od ostalih izvora. Jednako tako je i s agencijama koje upravljaju nekretninama. U javnosti se zaboravlja da jedan od najvećih rentijera je i dalje država. U njezinom portfelju i dalje postoji velik broj nekretnina kojima upravlja resor državne imovine i CERP. U zakupima ili koncesijama se kriju milijunski prihodi za državu.

– Koje su sličnosti a koje razlike između hrvatskih rentijera i onih u inozemstvu?

Najveće različitosti između hrvatskih rentijera i onih u inozemstvu su u financijskom tržištu. Vani su financijska tržišta razvijenija, ulagački portfelji diverzificiraniji a ulagači financijski pismeniji. Razlike su svakako i u tome što se mi više oslanjamo na rentu od nekretnina. Čini se da je to već postao stil života. Lako ulažemo u nekretnine jer znamo da je tu rizik za dohodak (prihod) najniži. Pokazalo se i sada u krizi da nekretnine jako dobro drže cijenu. Upravo se u tome i krije filozofija rentijera. On smatra da je država nepotrebna i neefiksna te traži ulagačke niše koje će mu omogućiti da na svoj kapital ostvaruje najveći prinos uz što manje plaćeni porez državi. Rentijerstvo je posebno zanimljivo s aspekta oporezivanja jer postoji jasna diskerpancija kod oporezivanja dohotka od plaće naspram oporezivanja najma nekretnine. Porez na dohodak od plaće je znatno veći od poreza na najam nekretnine. Upravo u toj razlici rentijer pronalazi svoj ulagački motiv te ostvaruje svoje zadovoljstvo. Zbog visoke porezne presije na tržištu država često potiče rentijerske aktivnosti,a u biti bi trebala potencirati razvoj poduzetništva.

– koje su po vama neke prednosti i koje nedostaci rentijerstva u Hrvatskoj, kakve bi bile dugoročne posljedice na gospodarstvo?

Rentijerstvo je u strukturi hrvatskog gospodarstva od izuzetne važnosti. Ako bi rentijerstvo izuzeli iz ekonomije, pretpostavka je da bi osobna potrošnja pala za najmanje jednu trećinu. Znamo da je upravo osobna potrošnja glavni generator BDP-a jer čini nešto malo više od 60% BDP-a. Ona je najznačajniji makroekonomski agregat.  Dakle, rentijeri su jako korisni iako kod nas taj termin ima pežorativno (pogrdno) značenje. Najveći nedostatak rentijerstva je što ipak u svojoj filozofiji zagovara jedan lak način življenja uz što manju količinu rada. To samo po sebi nije problem osim ako gledamo da takvu filozofiju poduzetnička inicijativa ne poznaje. Drugim riječima rentijerstvo koči razvoj poduzetništva, a poduzetništvo ima jednu nevjerojatnu osobinu. To je stvaranje dodanih vrijednosti i to kroz zapošljavanje i investicije. Rentijerstvo polazi od pretpostavke da vlasnik nekog kapitala mora doći do svojeg dohotka samo zato što je njegov vlasnik bez obzira što ne poduzima poslovnu aktivnost i preuzima odgovornost. Takav parazitski pristup je dobar samo za rentijera ali ne i za državu ili društvo. Tu leže dugoročno štetne posljedice za gospodarstvo.