Share

Vušković u nužnosti privatizacije mirovinskog sustava

Petar Vušković istaknuo je za Dnevno.hr nužnost privatizacije mirovinskog sustava:

Stalno se priča o boljem standardu, ali ako nema radnog kapitala, nema ni ekonomske vrijednosti, a bez ekonomske vrijednosti se ne može doći do željenog standarda.

Loša demografska slika znači da je naš mirovinski sustav u velikim problemima jer uz ovakve brojke kakve imamo mirovinski sustav u kojem dominira solidarnost je neodrživ i njega treba hitno transformirati u sustav koji će se više temeljiti na privatnim ulaganjima mirovinske štednje.

Godišnje izdvajamo oko 42 milijarde kuna da bi financirali mirovinski sustav što je najskuplja stavka proračuna, oko 10,5 posto BDP-a, a usprkos visokim davanjima samo 56 posto mirovinskog sustava uspijevamo pokriti kroz doprinose koje zaposleni uplaćuju na godišnjoj razini.

Riječ je o novcu koji u najvećem svom dijelu dolazi iz PDV-a. Pogledajte što se sad događa u Hrvatskoj. Vlada da bi suzbila cijenu plina koja raste je vrlo vjerojatno odlučila smanjiti iznos PDV-a. Manji PDV znači i manje novaca u proračunu, znači manje novaca za mirovine, manje novaca za zdravstvo. Računica je vrlo jednostavna – ne možete nekome dati, a da u istom trenutku nekome ne uzmete.

Već godinama se priča o reformi mirovinskog sustava, ali osim nekih kozmetičkih zahvata nije puno toga napravljeno. Za prvi stup se iz plaća izdvaja 15 posto, a kako se mirovine tek nešto više od polovice financiraju iz doprinosa za mirovinu, to znači da bismo za stvarno izdvajanje za mirovinu trebali davati 30 posto bruto plaće. Za mirovine koje su dovoljne za život dostojan čovjeka, još i više. Brojke pokazuju kako je to jednostavno neizvedivo.

Koliko je situacija loša pokazalo se pandemijske 2020. godine kada je u situaciji kada je ekonomija stala, bilo hitno pronaći dodatnih 2 milijarde kuna kako bi se osigurala likvidnost mirovinskom sustavu.

Hrvatski mirovinski sustav trenutačno ima tri problema: Prvi problem je negativni prirodni priraštaj što znači da u budućnosti neće biti ljudi koji će stvarati ekonomsku vrijednost. Samo ove godine smo tako izgubili 20.000 budućih radnika. Drugi problem su visoke stope iseljavanja i na Vladi je da hitno razmisli o programima vraćanja stanovništva prema nazad. Treći problem je produljenje životnog vijeka što stvara veliki pritisak na mirovinski sustav.

Rješenje je u tome da svatko za sebe kapitalizira svoju mirovinu kako najbolje zna, prihvaćajući punu odgovornost za sebe.

Socijalne mirovine bi se trebale koristiti kao nekakav fond gdje će se takva sredstva dodjeljivati samo onima koji su se iz opravdanih razloga našli u financijskim problemima, svi ostali bi se sami trebali pobrinuti za svoje mirovine.

Trenutačno se suočavamo s rekordnom inflacijom u posljednjih nekoliko desetljeća koja će dodatno produbiti probleme mirovinskog sustava. Vlada treba imati hrabrosti reći jednoj generaciji kako mirovinski sustav poput ovoga kojega imamo prestaje sa radom i kako prelazimo na novi.

Pitamo što s ljudima koji već uplaćuju u mirovinski sustav po ovom sistemu.

Naravno da to nije fer reći ljudima koji su desetljećima uplaćivali u sustav očekujući mirovinu na kraju radnog vijeka, to bi izazvalo neviđenu revolucija na ulicama. Tim ljudima bi bilo najpoštenije vratiti novac koji su uplaćivali u sustav, ali to se neće dogoditi.

U jednom trenutku možda ćemo morati preuzeti jedan sustav gdje će se mirovine isplaćivati prema imovinskom cenzusu kao što je to slučaj u nekim drugim zemljama, ali ne vidim da će se to u Hrvatskoj uskoro dogoditi.