Produktivnost ovisi isključivo o nama. Rast se treba temeljiti na privatnim investicijama.
Emil Pavić, potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize, ekonomist i prodajni savjetnik
Intervju je originalno objavljen 19. rujna 2026. u Magazinu Glasa Slavonije
– Hrvatska će ove godine ostvariti gospodarski rast veći od dva posto, dok bi inflacija trebala biti znatno niža od početkom godine projiciranih 4,9 posto, poručio je ministar financija Tomislav Ćorić. Realno ili odveć optimistično?
Navedena stopa od 4,9% javlja se tek u HNB-ovoj lipanjskoj (2026.) projekciji, nakon revizije zbog rata na Bliskom istoku. I Europska komisija i HNB ubrzanje inflacije u 2026. objašnjavaju rastom cijena energenata povezanim s ratom na Bliskom istoku. Dakle, iznimno je važan nastavak sada uspostavljene američke pomorske kontrole nad Hormuškim prolazom, kako bi se sprječavale iranske ucjene i napadi na međunarodni pomorski promet. Može se očekivati „smirivanje“ inflacije, a u nekim uslugama (restorani, smještaj i dr.), gdje je inflacija visoka, njeno sniženje bitno ovisi o našim svjesnim odnosno racionalnim odlukama. Na tržištu u cjelini važnu ulogu može imati veća transparentnost u informiranju potrošača o cijenama, kako bismo nastojali biti racionalniji prije odluke o plaćanjima.
Procjene realnog rasta BDP-a za 2027. su približno 2,5 posto (Europska komisija i OECD). Inflacija, pogotovo cijena energije i nekih usluga, može biti faktor koji će utjecati na realni rast BDP-a, iako se predviđa njeno usporavanje. Dakle, realni rast veći od 2 posto može biti realna računica. No svaki rast ima svoje granice i može usporiti.
Naš rast posljednjih godina ima snažno uporište u EU fondovima i sredstvima s kojima smo zaposlili građevinski sektor koji je dao veliki doprinos rastu ali i u potrošnji građana koja konstantno raste. Iz višegodišnjeg rasta prometa maloprodaje vidi se i realni rast standarda građana.
Sada bismo trebali smanjivati troškove opće države kako bismo postali još konkurentniji i stvorili značajnu zalihu za ciklus u kojem će doći do korekcija i usporavanja. Zbog svega navedenog važno je voditi odgovornu fiskalnu politiku i držati dugoročne obveze pod kontrolom te se maksimalno oduprijeti svim pritiscima na rast rashoda opće države.
Prema Austrijskoj školi ekonomike, koja je filozofski klasično liberalna, postoje ekonomski ciklusi. Čak i u okolnostima zdrave ekonomske politike mogu se dogoditi razdoblja usporavanja rasta i recesije. No ovo posljednje nikako nije na vidiku.
– Ministar Čorić također je upozorio da je nedostatak veće
produktivnosti jedan od ključnih razloga zbog kojih Europa, uključujući i Hrvatsku, sve više zaostaje za Sjedinjenim Američkim Državama. Zašto je tome tako, stoji li takva procjena?
Cijela Europska unija značajno zaostaje u produktivnosti u odnosu na SAD. Prema jednom izvješću Europske komisije, taj je zaostatak viši od 20 posto u pogledu produktivnosti rada. Dodajmo tome još da Amerikanci generalno rade više sati, pa dolazimo i do značajne razlike u visini dohotka. Također, praktički sve savezne države SAD-a imaju viši ekonomski standard po stanovniku od (gotovo) svih zemalja članica EU-a. Produktivnost ovisi o nizu faktora, kao što su razina poreznog opterećenja, deregulacija, privatne investicije u visokotehnološke projekte, poslovne investicije u istraživanje i inovacije.
Osim što već ima prednost pred EU-om, SAD i sada vrlo ambiciozno provodi takve politike, od rekordnih poreznih rasterećenja do snažne deregulacije. U tom smislu, vrijedi izreka „Amerika prva“. Dovoljno govore podaci Bijele kuće o investicijama, kako je ukupna vrijednost najavljenih i planiranih domaćih i stranih investicijskih obveza je (s krajem kolovoza 2026.) 11 bilijuna američkih dolara. Riječ je o kombinaciji višegodišnjih investicijskih planova i najava projekata koji su već u provedbi te međunarodnih investicijskih obveza. Značajan dio ukupne vrijednosti odnosi se na industrijsku proizvodnju i s njom povezane djelatnosti (prerađivačka industrija, poluvodiči, automobili, zrakoplovi, farmacija, kritični minerali, svemirske tehnologije), dok se preostali dio odnosi na umjetnu inteligenciju, energetiku, infrastrukturu i logistiku, sektore koji su bitni za samu industriju. Dakle, industrija se itekako vraća u Ameriku – ne ona stara i neefikasna, već kroz nove investicije.
Naša efikasnost i produktivnost nisu samo ekonomske kategorije već svoje korijene imaju i u snažnim društveno-sociološkim čimbenicima odnosno nasljeđu. Mi smo sposoban narod koji voli raditi kada postoji dobra organizacija, ali voli i uživati u životu. Naša nevjerojatna složena kombinacija kontinenta i Mediterana daje nam jedan društveni miks i posebnost regija koje imamo. Nije za očekivati germansku preciznost i organizaciju tamo gdje do sada nije bilo niti se na tome sustavno radi već je to potrebno posebno poticati.
Potrebno je uvoditi i financijsku pismenost kod najmlađih počevši od osnovne škole kako bi ta naša djeca i naša budućnost u vrlo ranoj dobi počela primati važne informacije koje će im kasnije biti vrijedne za život. Potrebno je poticati djecu na štednju, ulaganja, otvaranje biznisa, ponuditi im okvir za slobodno razmišljanje i razvoj izvan okvira.
Mala i izložena ekonomija poput naše nema veliki izbor osim da tu svoju produktivnost i konkurentnost podupire novim idejama s višom ili visokom dodanom vrijednošću. U prijevodu to znači skupa i složena ideja za skup i složen proizvod koji ima tržište diljem svijeta odnosno izvozni proizvod u kojem je puno našeg domaćeg znanja.
Vidjeli smo kroz povijest kako i male države mogu biti uspješne i bogate, imamo primjere i u EU – Nizozemska, Austrija, Češka, Danska, Litva, a izvan EU-a i Švicarska. Svi ti primjeri govore da se može i treba bolje. Ja sam siguran da mi imamo taj potencijal.
– Premda se u pojedinim sektorima i tvrtkama ostvaruje visoka razina produktivnosti, gledajući širu sliku kako zapravo povećati produktivnost gospodarstva, kojim i kakvim mjerama i na razini države i na razini pojedinih gospodarskih subjekata?
Za razliku od niza makroekonomskih podataka u posljednjih desetak godina, nedostatak produktivnosti posljedica je niza strukturnih i dubljih društvenih izazova. Mnogi ne-ekonomski faktori utječu na ovaj važan faktor zdravog ekonomskog rasta. Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) ima (CEA) ima projekt Hrvatska 2030 kojemu iniciramo konkretne reforme usmjerene na dodatno povećanje ekonomske slobode i konkurentnosti, u onim javnim politikama gdje se te reforme još nisu počele sustavno provoditi. Više od pojedinačnog „lijeka“, potrebna je sustavna koordinacija i bolnih reformi koje će izazivati otpore. Prije svega, nužan je izlazak politike iz zone udobnosti i sposobnost eskalacije prema protivnicima promjena.
Naša produktivnost ovisi isključivo o nama i o okviru koji sami sebi zadajemo. Ne mogu se složiti da su stvari uvijek zadane jer nisu, one su udobnije ako se nastavljaju jer ne zahtijevaju nikakav dijalog ili prenošenje ideja na građane već je lakše upravljati inercijom. Ako naši građani shvate da je ovo njihova zemlja i njihova odgovornost tada možemo očekivati i kvalitetnije uvjete za rad i život. Međutim ako se događaji poput ovih gdje svjesno i namjerno trujemo sami sebe i zagađujemo najvrjedniju imovinu koju imamo a to je prostor, nastave, tada ne možemo očekivati čuda i standard jedne Švicarske.
Građani moraju znati da svaki papirić, svaka i jako mala stvar mogu pridonijeti čistoći ili zagađenju i da je ovo naša zemlja i prostor. Mi smo odgovorni i stvarno je izvan pameti gledati u koga drugog osim u sebe. Naše institucije i uprava imaju odgovornost ali ona je birana od strane građana koji su do nedavno svoj glomazan otpad poput perilica rublja, hladnjaka ili čak automobila bez ikakve grižnje savjesti iskrcavali u šumu misleći da će to eto samo od sebe nestati. Ključna je odgovornost i svijest da smo mi ti, mi smo odgovorni.
– Svi ističu kako se produktivnosti ne može promatrati odvojeno od tehnološkog razvoja… Kako po tim pitanjima stoji Hrvatska, a kako EU u cjelini? Ulažemo li kao država premalo u istraživanje i razvoj?
Značajno zaostajemo kada su u pitanju ulaganja u istraživanje i razvoj. Kako se podaci odnose na njihov udio u BDP-u, koji je ostvarivao visoke stope godišnjeg rasta, vjerojatno je i to doprinijelo tom zaostajanju. Onda se postavlja pitanje na čemu se temelji rast. Velika osobna i državna potrošnja te investicije javnog sektora financirane iz preraspodijeljenog europskog javnog novca, mogu biti sekundarni oslonac za rast. Ipak, primarni izvor treba biti rast na osnovi jačanja produktivnosti, u čemu ulaganja u istraživanje i inovacije imaju važnu ulogu. Pritom je važno mijenjati strukturu takvih ulaganja, i ulaganja općenito, kako bi dominantnu ulogu imao poslovni odnosno privatni sektor, dok državna uloga može biti sekundarna kao tek ograničena nadogradnja na ovo prvo. S time bi se složili i Adam Smith i Thomas Sowell; štoviše, bili bi još restriktivniji prema ulozi javnih investicija.
Sve male, uspješne i bogate države postale su to zbog ulaganja u istraživanje i razvoj, u nove skupe tehnologije i inovacije. Sloboda za koju se mi u CEA zalažemo esencijalni je dio ljudskog dostojanstva. Bitno je prihvaćanje osobne odgovornosti za život. Slobodan pojedinac koji osjeća da može i da ima potporu sustava koji ga gura u smislu i porezne politike i regulatornog sustava, aktivnih mjera poticanja zapošljavanja. Sve to zajedno može utjecati na ubrzanje razvoja novih ideja i inovacija. Mi imamo sposobne i talentirane ljude koji su se dokazali u raznim područjima i čak uz oskudne resurse i često bez pomoći sustava uspijevaju stići na svjetski vrh.
– Bruto inozemni dug je na kraju prvog tromjesečja 2026. iznosio 66,7 milijardi eura, što predstavlja oko 70,5% BDP-a. Je li to i dalje veliko opterećenje za ekonomski razvoj i napredak? Kako i je li uopće moguće riješiti taj problem?
HNB navodi da je bruto inozemni dug na kraju rujna 2025. iznosio 60,4 mlrd EUR, odnosno 66,7% BDP-a, dok za Q1 2026. HNB također navodi dug opće države od 58,4% BDP-a.
Iz naše konzervativne i klasično liberalne perspektive, vrlo smo oprezni prema dugu. Ključno je pitanje koliko bi dug bio da nema obilnog europskog javnog novca, odnosno kako bismo onda financirali razvojne projekte i jačali obranu, dok ukupni proračun nastavlja spiralu rasta zbog neumjerenih zahtjeva za povećanjima javnih plaća, mirovina i drugih rashoda. Ključan je izazov u sklonosti potrošnji koja potiče rast (što vole keynesijanci), ali ne na održivoj osnovi. Dug i mogućnost zaduživanja treba shvatiti kao prostor koji je tu u slučaju raznih okolnosti poput naglog pogoršanja općih uvjeta poslovanja na tržištu, globalnih problema, raznih prirodnih katastrofa i izazova i tu mogućnost povećanja duga treba koristiti samo u nužnim situacijama.
Mogućnost zaduživanja je kao kreditna kartica. Ona je tu za slučaj da nemate u tom trenu ili vam nužno treba novac i likvidnost za točno utvrđenu namjenu a ne za ležernu svakodnevnu potrošnju koja ne donosi nikakav povrat. Taj kredit je odlična stvar i daje sigurnost stoga je naš dug potrebno zadržati u ovim okvirima i ne povećavati ga. Naš kreditni rejting koji je sada u A kategoriji zbilja je veliko postignuće koje nam de facto garantira minimalne kamate na dug i daje opciju tvrtkama da se zadužuju za investiranje povoljno i uz vrlo brz rok realizacije.
– Kad se sve uzme u obzir, i pozitivni aspekti (koliki toliki ipak rast BDP-a, krizne mjere Vlade, financijska stabilnost…), kao i oni negativni (inflacija, energetika, vanjski dug…) kakva je
makroekonomska budućnost RH, kao i budućnost domaćeg gospodarstva? Prijeti li gospodarstvu stagnacija? Vaš završni komentar.
Kao konzervativci i klasični liberali smatramo da je teško precizno predviđati makroekonomska kretanja. I dobre se statistike lako i brzo mogu pretvoriti u (naizgled) loše. Stoga možemo gledati samo okvirne uvjete. Inflacija bi i dalje mogla predstavljati izazov, iako vjerojatno u manjem opsegu. Inflacija bi se mogla smanjiti uz transparentne informacije o cijenama, smanjivanje granične sklonosti potrošnji, veću konkurentnost koja bi otvorila više opcija, itd. Rast BDP-a mogao bi usporiti, a ključna će biti njegova struktura, odnosno hoće li veći udio imati privatne investicije. Bolje je da rast BDP-a (privremeno) bude i sporiji pod cijenu kontrole i obuzdavanja državne potrošnje. Novi model rasta treba otvoriti više prilika privatnom sektoru. O tome ovisi održivi razvoj naše ekonomije i društva u cjelini.
Naša energetska budućnost ima potencijal u dobrom energetskom miksu. Pozdravljamo najavljena ulaganja u nuklearnu energiju. Ulaganja u obnovljive izvore energije mogu imati svoje mjesto na slobodnom tržištu – bez dodatnih poticaja kroz namet koji svi plaćamo na cijeni struje, i bez štetnih narativa o „dekarbonizaciji“ kao da je to alternativa nafti i plinu. Energija treba biti na slobodnom tržištu, oslobođenom od „zelene“ ideologije koja se sve više preispituje u nekim zemljama Europske unije. Mnogo je energetske regulacije nametnuto iz Brisela, a već vidimo posljedice za europsku automobilsku i drugu industriju. Trebaju nam deregulacija i povratak na prijašnje stanje stvari.
