SAD i Kanada vode rat bez pobjednika. Iako se čini da Trump i Carney jačaju svoju političku podršku, obje ekonomije trpe posljedice obostranih carinskih i drugih ograničenja slobodne trgovine. Geopolitički motivirana ograničenja pogađaju potrošače i firme kao sudionike ekonomskih tokova, iako politički ego može misliti kako brane „nacionalne ekonomije“. Cilj je ove analize dati detaljni uvid u složenu situaciju, obostrane policy rizike i unutarnje strukturne izazove Kanade u usporedbi sa SAD-om.
Daniel Hinšt, politolog
Propali pregovori
Posljednji trgovinski pregovori propali su prije ponoći 21. kolovoza 2026. nakon što je Kanada odbila finalizirati trgovinski sporazum za koji je američka strana tvrdila da je postignut ranije u tom tjednu. SAD su odmah najavile 50 % carine na otprilike 20 milijardi USD kanadske robe (npr. hokejaške palice, građevinski materijal, alkoholna pića i odjeća). Carney je obustavio pregovore i najavio da će Kanada od 8. rujna 2026. izjednačiti carine „dolar za dolar“, ciljajući mliječne proizvode, čelik, uređaje, poljoprivrednu opremu, celulozu, papir i elektroniku. Carney je pritom rekao kako su promjene u američkim predloženim uvjetima u zadnji čas bile neekonomične i nepravedne. S druge strane, Trump je rekao kako je Kanada pristala ukloniti „diskriminaciju“ — odnosno, kako ih je sam nazvao, „nerazumne namete“ — u vezi s mliječnim proizvodima, automobilima i provincijskim zabranama alkohola. Ipak, Kanada se protivila konačnim uvjetima, konkretno u vezi s carinama na automobile. Ankete su pokazale kako se većina Kanađana protivi daljnjim ustupcima Trumpu, a federalna je vlada od kanadskih provincija zatražila da ukinu zabrane američkog alkohola kao dio paketa. No to je bio politički osjetljivi potez.
Glavni američki pregovarač Jamieson Greer je tvrdio kako su SAD ponudile Kanadi najbolji tretman od bilo kojeg velikog izvoznika i kako su novi kanadski zahtjevi i poništavanje ranijih obveza poremetili ravnotežu postignutu tijekom pregovora. Greer je rekao da su SAD ponudile značajno smanjenje carina na čelik, aluminij, automobile i drvo. Širi američki zahtjevi uključivali su daljnje otvaranje kanadskog tržišta mliječnih proizvoda prema američkim poljoprivrednicima, reviziju kanadskog Zakona o online streamingu (koji zahtijeva od američkih medijskih tvrtki da financiraju kanadski sadržaj), ukidanje provincijskih zabrana alkohola i rješavanje problema izvoza kanadskih mliječnih proizvoda za koje SAD tvrdi da se bacaju na međunarodna tržišta po umjetno niskim cijenama. Dakle, prema američkim zahtjevima Kanada je trebala ukinuti uzvratne carine na automobile, promijeniti licenciranje upravljanja opskrbom mliječnim proizvodima i natjerati pokrajine da ukinu zabrane alkohola.
Reakcije kanadskih konzervativaca i faktor Alberta
Oporbeni kanadski konzervativci, koje vodi Pierre Poilievre, odmah su se usprotivili američkim carinama, a od Carneya tražili transparentnu objavu tijeka pregovora, kako bi se vidjeli uzroci njihovog prekida. Poilievre kritizira i SAD i Carneyjev pristup, osobito prekid pregovora koji su bili pred završetkom. Kritike stižu i iz Alberte. Ova je provincija najbolje kanadsko ogledalo konzervativnih politika u praksi, u srazu s progresivnim („liberalnim“) politikama iz Ottawe. Sraz je to oko odnosa prema ekonomskim slobodama koji se može usporediti na relaciji Teksas vs. Kalifornija/New York.
Albertu vodi konzervativna premijerka Danielle Smith koja zagovara slobodu trgovinu, protiveći se obostranim carinskim i protucarinskim mjerama, kao i kanadskim restriktivnim politikama, osobito protiv nafte i plina, koje još od mandata bivšeg federalnog premijera Justina Trudeaua snažno pogađaju ekonomiju te energetski bogate provincije. Uz to, Albertu 2026. godine čeka referendum zakazan za 19. listopada 2026., koji zapravo obuhvaća deset pitanja — devet ih je predložila sama pokrajinska vlada (pet o imigracijskoj politici, četiri o ustavnim promjenama), dok je deseto, o potpunoj neovisnosti Alberte, dodano naknadno kao zasebno pitanje pokrenuto građanskom peticijom. Smith pritom oprezno igra po srednjoj liniji, svjesna argumenata zagovornika neovisnosti i strpljive nade u mogućnost postizanja dogovora s federalnom vladom oko slobodnijih uvjeta za Albertu. Ti se uvjeti prije svega odnose na naftu i plin. Carney, svjestan geopolitičkog rizika odcjepljenja Alberte, nastoji balansirati zelenu agendu s uklanjanjem kočnica na razvojne projekte. Smith odudara od ostalih kanadskih provincijskih premijera. Dok su ostali premijeri kritizirali SAD i podržali Carneyjevu liniju odmazde, Smith je pozvala Ottawu da se vrati za pregovarački stol, upozoravajući da eskalacija carina i protucarina šteti objema stranama. Odbila je koristiti izvoz nafte i plina kao polugu u pregovorima sa SAD-om. Umjesto konfrontacije, zagovara diplomaciju i izgradnju odnosa s američkim zakonodavcima i građanima.
Kanadski konzervativni odnosno klasično liberalni Fraser Institute, partner hrvatskog Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), navodi kako neto doprinosi Alberte kanadskom federalnom proračunu premašuju doprinose bilo koje druge provincije (321,9 mlrd CAD u razdoblju 2007./08.–2026./27., gotovo četiri puta više od Britanske Kolumbije i više od pet puta više od Ontarija). Pritom Fraser Institute navodi kako je udio javne potrošnje u Alberti svega oko 30 %, mnogo niže nego u drugim provincijama (a prema navedenom institutu optimalna razina za maksimiziranje ekonomskog rasta je 26 do 30 %). Fraser Institute navodi i kako je Alberta ekonomski najslobodnija kanadska provincija.
Podijeljeni stavovi američkih republikanaca i opseg gledanja na slobodno tržište
Republikanci nisu istog stava. Oni bliži tzv. MAGA struji vide carine kao kombinaciju diplomatskog pritiska u slučaju nepristajanja na američke zahtjeve i proračunskih prihoda. Tradicionalna struja protivi se bilo kakvim carinama (jer uostalom pogađaju američke potrošače). Tog je stava bivši potpredsjednik (iz prvog Trumpovog mandata) Mike Pence, a iznenađujuće i Trumpu mnogo „lojalniji“ John Thune iz Južne Dakote, vođa većine u američkom Senatu. Okvir za pomirbu obiju struja je u širem zajedničkom nazivniku. Naime, republikanci se tradicionalno zalažu za slobodnu trgovinu i više slobodnog tržišta. Carine su samo jedan od faktora, pored niza necarinskih i drugih ekonomskih ograničenja i intervencija. Taj kontekst najbolje obrazlaže analiza MMF-a u pogledu carinskog ekvivalenta ne-carinskih barijera na primjeru tržišta EU-a.
Opseg trgovinskog rata nasuprot ukupnoj trgovini
Ukupna američko-kanadska trgovina robama i uslugama u 2025. godini iznosila je 872,3 milijarde USD (prema USTR-u), odnosno 879,9 milijardi USD (prema BEA/USAFacts metodologiji). Prema kanadskom ministarstvu financija, kanadske protumjere koje su na snazi od 8. rujna 2026. iznose 27,6 milijardi CAD (otprilike 20 milijardi USD). Prema kanadskoj vladinoj procjeni, preko 98% carinskih linija i preko 99,9% bilateralne trgovine teoretski je pokriveno CUSMA sporazumom i moglo bi biti carinsko slobodno ako roba ispuni pravila podrijetla. Dakle, sporni segment trgovine, koji iznosi 27,6 milijardi CAD odnosno 20 milijardi USD, što predstavlja tek nekoliko postotaka ukupne godišnje bilateralne trgovine.
Primjeri kanadskih trgovinskih restrikcija
Javne reakcije stvorile su dojam o velikom trgovinskom ratu, iako se realno isti odnosi na tek manji segment ukupne bilateralne trgovine. U okviru te konfuzije, gdje se jednostrano prikazuju američke carine, treba sagledati i kanadsku stranu koja leži u pozadini američkog uvođenja carina.
Kanadski Fraser Institute usvojoj analizi opisuje kanadski sustav “supply management” za jaja, piletinu, puretinu i mliječne proizvode kao protekcionistički pristup koji šteti potrošačima, uz carine na uvoz koje idu od 202% na obrano mlijeko do 298% na maslac (napomena: Fraser Institute ovdje navodi stariju procjenu — a noviji, precizniji podaci po proizvodu su 243% na mlijeko, 245% na sir, 298% na maslac, dok se još može istaknuti i do 289% na piletinu, oko 165% na puretinu te 150–164% na jaja). I Montreal Economic Institute tvrdi kako supply management šteti potrošačima i obogaćuje već imućne mljekarske proizvođače. Konzervativac Scott Aitchison zalagao se za ukidanje supply management sustava, tvrdeći da bi to kanadskim kućanstvima uštedjelo novac, budući da ograničenja konkurencije umjetno podižu cijene mlijeka, jaja i drugih proizvoda. Carney zna da je takav sustav manjkav, ali ga ne želi izazvati zbog Quebeca.
Kanada ima obvezni pregled zbog nacionalne sigurnosti i obvezni test neto koristi za Kanadu za veća strana ulaganja, uključujući američka, neovisno o podrijetlu ulagača. Nadalje, država regulira strop stranog vlasništva nad kanadskim telekom operaterima. Veći operateri moraju imati najmanje 80% kanadskog vlasništva i uprave. Inače, to u pravilu ne bi bilo dopušteno u EU-u kao paušalan, nacionalnošću određen prag. Naime, Europski sud pravde slične je kvote već poništio kao kršenje slobode kretanja kapitala (npr. protiv Portugala i Njemačke), iako uža sigurnosna provjera pojedinačnih ulaganja ostaje dopuštena). Postoje i ograničenje stranog vlasništva zračnih prijevoznika – najviše 49% ukupno, 25% za pojedinačnog vlasnika. U bankarskom sektoru potrebno je odobrenje kanadskog ministra financija za stjecanje više od 10% dionica u bilo kojoj kanadskoj banci. U kulturnom sektoru (npr. izdavaštvo knjiga) strana ulaganja moraju biti u skladu s kanadskom kulturnom politikom i od neto koristi za Kanadu. Online streaming platforme (npr. Netflix, Spotify, YouTube) imaju obvezu financirati kanadski sadržaj. Digitalne platforme (npr. Google, Meta) imaju obvezu plaćati kanadskim medijskim kućama za vijesti; Meta je na to odgovorila potpunim blokiranjem vijesti na svojim platformama u Kanadi umjesto plaćanja. Zabrana kupnje stambenih nekretnina od strane ne-Kanađana, na snazi od siječnja 2023., produžena je do siječnja 2027. Također, Kanada je u međuvremenu ukinula porez na digitalne usluge.
Postoje provincijski monopoli na promet alkoholom (npr. LCBO u Ontariju, SAQ u Quebecu) koji ograničavaju izravnu prodaju stranog, uključujući američkog, alkohola. Ovaj je sustav bio predmet trgovinskog spora i prije 2025. Arbitražni panel je ranije utvrdio da su ontarijska pravila o prodaji vina u trgovinama diskriminirala uvozna vina u korist domaćeg. Postoje i provincijske preferencije u javnoj nabavi (npr. “Buy Ontario” i sl.), i neke koje isključuju američke ponuditelje. Primjerice, premijer provincije Nova Scotia potvrdio je da je Carney od pokrajina tražio ukidanje takvih isključenja. Također, uvedene suzabrane i bojkoti prodaje američkog alkohola u većini pokrajina, izuzev Alberte i Saskatchewana. Carney je prije nego je prekinuo pregovore pozvao provincijske premijere da ukinu takve zabrane, no izvan Alberte i Saskatchewana (koje ih nikad nisu ni uvele) odaziv ostalih pokrajina za sada je ograničen.
Vaganje obiju strana
SAD brani vlastiti protekcionizam u “osjetljivim” sektorima (čelik, aluminij, automobili) putem Section 232 carina, dok istovremeno kritizira kanadski protekcionizam u mliječnom sektoru. S druge strane, Kanada brani supply management kao “crvenu liniju” unatoč tome što neovisne analize (Fraser Institute i Montreal Economic Institute) tvrde da taj sustav šteti i kanadskim potrošačima. Glede navedenog, politička motivacija (glasovi u Quebecu i ruralnim područjima) nadjačava ekonomsku racionalnost. Objema stranama zajedničko je zadržavanje internog protekcionizma u sektorima koji nisu izravno vezani uz trenutni spor, što pokazuje da retorika o “slobodnoj trgovini” kod obiju vlada ima granice čim se dotakne domaćih interesnih skupina s obje strane granice. Također, obje strane koriste spor i za domaću političku mobilizaciju u navodnoj obrani suvereniteta, što dodatno otežava racionalan političko-ekonomski kompromis, iako pogođeni dio trgovine ostaje malen u odnosu na ukupnu razmjenu.
Dublji unutarnji strukturni rizici
Neovisno o aktualnom trgovinskom „ratu” SAD-a i Kanade, u kojemu gube obje ekonomije, važno je naglasiti i ono mnogo dublje i sustavnije; Kanada gubi i u dugoročnoj, strukturnoj utrci sa SAD-om na planu poslovnih investicija i BDP-a po stanovniku, što je trend koji je započeo prije uvođenja aktualnih carina i ne može se pripisati isključivo njima, već primarno unutarnjim strukturnim razlozima.
Prema studiji kanadskog Fraser Instituta (iz srpnja 2026.), realna poslovna ulaganja po radniku u SAD-u premašivala su kanadska u svakoj godini od 2007. do 2024. Kanadska ulaganja pala su za 852 CAD po radniku, dok su američka poslovna ulaganja porasla za 11.203 CAD po radniku. Jaz se proširio nakon 2014. Dok su 2014. kanadske pokrajine Alberta, Newfoundland i Labrador te Saskatchewan imale veća ulaganja po radniku od SAD-a, do 2024. američka su ulaganja nadmašila sve pokrajine osim Saskatchewana.
Još jedna studija Fraser Instituta uspoređuje ekonomske rezultate Kanade i SAD-a u razdoblju 1999.–2025. kroz pet ključnih pokazatelja — BDP po stanovniku, medijalni prihod od zaposlenja, strukturu zaposlenosti, poslovna ulaganja i produktivnost rada. Podaci govore kako je Kanada izgubila utrku, i to ponajviše u posljednjih desetak godina. Do 2014. Kanada je držala korak sa SAD-om, a na pojedinim je pokazateljima čak i blago prednjačila. BDP po stanovniku u Kanadi iznosio je 2014. godine 83,1% američke razine, što je bio vrhunac u promatranom razdoblju, naspram 81,7% na početku 1999. Slično, medijalni prihod od zaposlenja u Kanadi popeo se s 84,2% američke razine (2010.) na 89,0% (2014.). Sve se to promijenilo nakon 2014. godine. Amerika je nastavila rasti, dok je kanadsko gospodarstvo počelo stagnirati. Godine 1999. kanadski BDP po stanovniku iznosio je 48.076 CAD naspram 58.842 CAD u SAD-u (izraženo u CAD, baza 2017., prilagođeno kupovnoj moći). Do 2024. taj se jaz više nego udvostručio, na 23.757 CAD. Gledano kroz stope rasta, američki je BDP po stanovniku od 1999. rastao 1,7 puta brže od kanadskog (41,5% naspram 23,8%). Gotovo cijeli taj zaostatak nastao je nakon 2014.: između 2014. i 2024. kanadski je BDP po stanovniku porastao tek 3,2%, dok je američki skočio 20,1% (Hub-ova analiza niže navodi blago drugačiju brojku od 20,2% za isto razdoblje, budući da se oslanja na PPP-prilagođenu metodologiju umjesto na nominalni CAD izračun Fraser Instituta — razlika je metodološka, ne pogreška). Razlike se vide i u strukturi zaposlenosti: od 1999. do 2024. javni sektor zaposlenosti u Kanadi rastao je prosječno 2,0% godišnje, naspram 1,3% u privatnom sektoru. U SAD-u je omjer obrnut: privatni sektor rastao je 0,8% godišnje, državni 0,6%. Posljedica je da je udio privatnog sektora u ukupnoj zaposlenosti u Kanadi pao s 81,2% (1999.) na 78,5% (2024.), dok je u SAD-u porastao s 85,8% na 86,5%. Također, od 1999. do 2025. produktivnost je u Kanadi porasla 26,7%, a u SAD-u 67,9%. Dakle, američki rast bio je više od 2,5 puta veći. Kanada je u promatranom razdoblju zabilježila čak šest godina pada produktivnosti, naspram dvije godine u SAD-u.
Slično potvrđuje i analiza portala The Hub (iz ožujka 2026.). Kanada je u razdoblju 2014.–2024. zabilježila treći najslabiji rast BDP-a po stanovniku (PPP-prilagođeno) među 38 razvijenih ekonomija OECD-a, a po prvi put u zabilježenoj povijesti pala je i ispod prosjeka OECD-a (na 99,5% prosjeka 2024.).
Kako bi se bolje razumjeli uzroci i moguća rješenja ove krize, korisno je pogledati i analize same Banke Kanade. Iz govora zamjenika guvernera Banke Kanade Nicolasa Vincenta (2025.) može se vidjeti sljedeće. Kanadski rast produktivnosti rada pao je s prosječnih oko 3% godišnje u 1960-ima i 1970-ima na svega oko 1% godišnje u razdoblju 2000.–2019., a taj se pad nastavio i tijekom i nakon pandemije. Kanada je 1971. bila produktivnija od prosjeka G7 zemalja; do ranih 1980-ih taj se odnos preokrenuo, a jaz prema SAD-u posebno se proširio od početka 2000-ih. Da je kanadski rast produktivnosti od 2000. pratio prosjek ostalih G7 zemalja, kanadski BDP danas bi bio otprilike 9% viši, što odgovara gotovo 7.000 USD po stanovniku. Kao tri ključne poluge za rješenje navodi: (1) bolju investicijsku klimu; (2) jačanje konkurencije u sektorima s ograničenim brojem igrača (telekomunikacije, promet, financije); (3) ulaganja u ljudski kapital.
Dvije godine prije Vincentova govora, upravo je ista institucija prvi put javno alarmirala o problemu — iz govora viceguvernerke Banke Kanade Carolyn Rogers (2024.), čija je poruka “vrijeme je razbiti staklo”, kao sinonim za kanadsku krizu produktivnosti, mogu se vidjeti korisne informacije. 1984. kanadsko gospodarstvo proizvodilo je 88% vrijednosti američkog gospodarstva po satu rada; do 2022. taj je udio pao na svega 71%. U tom razdoblju Kanada je zaostala za svim G7 zemljama osim Italije, koja je jedina zabilježila veći relativni pad produktivnosti prema SAD-u. Problem nije samo u opremi i strojevima, nego sve više u nedovoljnom ulaganju u intelektualno vlasništvo (patente, licence i softver).
Uz praktičnu dijagnozu Banke Kanade, korisnu akademsku podlogu nudi i istraživačka publikacija Knjižnice kanadskog Parlamenta o dugoročnoj produktivnosti Kanade (2023). Između 1980. i 2022. kanadska je produktivnost pala sa 102% na 77% američke stope rasta, te s 108% na 93% prosjeka G7 zemalja. Kanada ima najmanji broj patentnih prijava rezidenata po milijun stanovnika među G7 zemljama. Kanadski izdaci poslovnog sektora za istraživanje i razvoj u odnosu na BDP ostali su približno nepromijenjeni u razdoblju 2010. – 2019., dok su i SAD i prosjek G7 zemalja u tom razdoblju rasli.
Dok prethodni izvori objašnjavaju uzroke krize, MMF nudi jedno od najkonkretnijih i najlakše provedivih rješenja: Članak MMF-a (2026.) izravno se bavi kanadskim interprovincijskim barijerama. Prema procjeni MMF-a, necarinske odnosno regulatorne barijere između kanadskih provincija i teritorija u prosjeku odgovaraju carini od oko 9% na nacionalnoj razini. U pojedinim uslužnim sektorima, osobito zdravstvu i obrazovanju, gdje je profesionalna mobilnost strogo regulirana, te barijere premašuju ekvivalent 40%-tne carine, razine koja bi bila neprihvatljiva u gotovo svakom međunarodnom trgovinskom sporazumu. Potpuno uklanjanje tih unutarnjih barijera moglo bi, prema procjeni autora, podići realni kanadski BDP za gotovo 7%, pri čemu bi otprilike 4/5 dobitka donijela liberalizacija usluga (financije, promet i telekom).
Za razliku od navedenih javnih i akademskih analiza, poslovnu perspektivu na isti problem nudi izvještaj konzultantske kuće BDO Canada (2025.) koristi podatke prikupljene iz vjerodostojnih sekundarnih izvora (Statistics Canada, OECD, Conference Board of Canada i Competition Bureau of Canada). Izvještaj identificira pet uzroka kanadske slabe produktivnosti: (1) nedovoljna ulaganja u istraživanje i razvoj, samo malo iznad Italije; (2) nisko usvajanje tehnologije; (3) pad konkurentskog intenziteta 2000.–2020. (prema Uredu za tržišno natjecanje), osobito u telekomunikacijama; (4) kulturne prepreke zbog odustajanja od poduzetničkih prilika odnosno straha od neuspjeha; (5) manjak vještina i “odljev mozgova” — Kanada ima najviši udio visokoobrazovanih u dobi 25–64 u OECD-u (59%), ali velik dio STEM diplomanata odlazi u inozemstvo, dok oko trećine visokoobrazovanih radi poslove koji ne zahtijevaju visoku naobrazbe.
Zaključno
Čak i u potpunom odsustvu gore opisanog trgovinskog spora koji se vodi zbog obostranih ograničenja, Kanada bi se suočavala sa strukturnim ekonomskim padom nasuprot SAD-u, uzrokovanim ponajprije domaćim čimbenicima (regulatorno opterećenje, porezni sustav, slabljenje i kočenje privatnih investicija, ograničavanje nafte koje osobito pogađa provinciju Albertu), a ne samo vanjskom trgovinskom politikom. Kada se bolje pogleda to razdoblje od posljednjih desetak godina, to je nasljeđe vladavine „liberala” – ponajviše Justin Trudeau, dok njegov nasljednik Mark Carney nastoji kanadsku politiku približiti centru. Neovisno o tome, Kanada se treba suočiti s realnošću, a na to upozorava i Chuck DeVore iz Texas Public Policy Foundation.
