Njemačka ekonomija nosi rizik odgađanja teških odluka. To nikako nije novost kada se gledaju javne politike mnogih zemalja diljem Europe. Pitanje je samo shvaćaju li se razmjeri strukturne krize političke ekonomije.
Ovaj CEA članak je u djelomično dopunjenom sadržaju 6. listopada 2025. objavio portal Ekonomski Lab.
Sve je više vapaja njemačkih poslodavaca i industrijalaca zbog nužnih otkaza uslijed usporavanja i blagog pada ekonomske aktivnosti. Njemačku ekonomsku krizu u 2025. karakterizira nastavak stagnacije čime doživljava najduže razdoblje ekonomske neaktivnosti u sedam desetljeća, dok Europa ima rizik od zaostajanja u produktivnosti u odnosu na SAD.
Dok su uzroci i rizici višestruke naravi, treba se podsjetiti na tragove pandemije i manjak snalaženja s njemačkom energetskom politikom, prije svega zbog zatvaranja nuklearki i ovisnosti u ruskim energentima. Dakle, među temeljnim rizicima su visoki troškovi energenata, velika izvozna izloženost zemlje o smanjenoj vanjskoj potražnji, visoki troškovi rada, te visoki regulatorni troškovi poslovanja i zaštite okoliša.
Bankroti
Bankroti se događaju kao posljedica strukturnih problema. Mnogo je odgođenih stečajeva firmi koje su otprije bile nekonkurentne, a tijekom pandemije preživljavale su zbog državnih potpora. Sada ne mogu podnositi rast troškova, pogotovo automobilska i energetski intenzivne industrije pogođene rastom troškova energije, materijala i sirovina. Savez njemačke industrije (BDI) izdao je upozorenje o teškoj ekonomskoj krizi u domaćoj proizvodnji, tražeći porezne olakšice i reforme u administraciji radi olakšanja poslovanja.
Otkazi
Otkazi se najavljuju u mnogim firmama. Lufthansa planira do 2030. ukinuti oko četiri tisuće radnih mjesta. Mnogo više od toga planira Bosch. Otkazi poglavito zahvaćaju autoindustriju gdje se radi o desecima tisuća izgubljenih radnih mjesta uslijed sve slabijih prihoda, poglavito zbog prelazaka na električna vozila, kineske konkurencije, visokih troškova energije i birokracije te američkih carina. Sve to smanjuje prilike mladim inženjerima i diplomantima.
Bijes
Bijes industrijalaca poruka je kancelaru. Predsjednik udruženja proizvođača strojeva i opreme (VDMA) Bertram Kawlath kancelaru Merzu je poručio kako raspoloženje u njihovoj industrija nije samo napeto već i bijesno te da odugovlačenje s reformama skupo košta. Sve više firmi mora rezati troškove i nestaju radna mjesta. Geraldine Dany-Knedlik iz Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja navodi kako će njemačka ekonomija i dalje biti na klimavim nogama, a zamah neće biti održiv zbog trajnih slabosti.Predsjednik Saveza obrtnika Jörg Dittrich smatra kako je ekonomija na intenzivnoj skrbi i traži hitnu terapiju kroz smanjivanje troškova birokracije i socijalnog sustava. Zato je kancelar Merz najavio „jesen reformi“. Na stolu su smanjenje naknada za dugotrajnu nezaposlenost, radna aktivacija umirovljenika i reforma mirovinskog sustava.
Pad narudžbi bilježe firme u proizvodnji. Recesija pritišće zbog slabe potražnje i visokih cijena energenata.
Prognoze
Poznati njemački ifo Institut ističe kako je njemačka ekonomija zaglavljena u krizi. Nakon stagnacije u prvoj polovici 2025., očekuje se da će BDP prilagođen cijenama porasti za 0,2 posto u 2025 te 1,3 posto odnosno 1,6 posto u 2026. i 2027. Oporavak ovisi o novom financijskom okviru za infrastrukturu i obranu. Ipak, ukupni ekonomski kapaciteti i dalje su nedovoljno iskorišteni. Tvrtke u svim sektorima izvještavaju o slaboj potražnji i pogoršanju svoje međunarodne konkurentske pozicije. Građevinska industrija i dalje je u recesiji zbog slabosti privatne stambene gradnje, a unatoč javnim ulaganjima u infrastrukturu. Fiskalne mjere iz koalicijskog sporazuma poput smanjenja PDV-a u ugostiteljstvu i poreza na električnu energiju za proizvodni sektor, nižih mrežnih naknada trebale bi pružiti olakšanje firmama i kućanstvima. U konačnici, američke carine predstavljaju rizik koji njemačka ekonomija nosi.
Njemačka ekonomija traži reforme
Kancelar Friedrich Merz obećao je reforme usmjerene na masovnu modernizaciju infrastrukture, povećanje fleksibilnosti tržišta rada i vještina, deregulaciju poslovanja (npr. izmjena zakona o dubinskoj analizi u lancu opskrbe), smanjenje poreza i troškova energije i dr. Ipak, SPD se kao manji koalicijski partner protivi mnogim od navedenih reformi, a tako i ostala lijeva opozicija ističući važnost socijalne i ekološke zaštite.
S druge strane, poslodavcima Merzov plan reformi nije dovoljno hrabar, pogotovo glede smanjenja cijene energije i regulatorne reforme. Uz niže cijene energije, žele smanjivanje birokracije i socijale te modernizaciju infrastrukture. Primjerice, Savez njemačke industrije (BDI) očekuje borbu za njemačke interese u Bruxellesu kroz suprotstavljanje skupim propisima. Savez njemačkih poslodavaca (BDA) kritizira kašnjenja reforme zdravstvenog osiguranja i poziva na brzu akciju radi smanjenja doprinosa.
Njemački ekonomija i poslodavci traže i reformu poreza na dobit s ciljem poticanja ulaganja, fleksibilnost tržišta rada radi olakšanja zapošljavanja i otpuštanja radnika i smanjenje poreza na električnu energiju. Istovremeno, primjerice kritiziraju izvješćivanja o „održivosti“ (čitaj: ESG) i europsku zabranu prodaje vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem od 2035. godine na dalje (koja posebice zabrinjava europsku auto industriju).
Zato njemačka ekonomija i poslodavci traže hitne promjene propisa o energiji, porezima, radu, okolišu i dubinskoj analizi opskrbnog lanca.
Zaključno
Njemačka ekonomija trpi masovne otkaze koji su posljedica nabrojanih strukturnih rizika, ali i neovisno o njima, oni se mogu očekivati i zbog umjetne inteligencije.
Njemački paket ulaganja vrijedan 500 milijardi eura neće biti dovoljan. To je i logično jer povećanje obujma državne potrošnje, iako (dijelom) ide i za nužna ulaganja, nije put za rješavanje duboko ukopanih strukturnih rizika. Primjerice, poslodavci i industrijalci govore o porezima, regulativi i administraciji. To su klasična pitanja iz područja ekonomske slobode, a koja se može dodatno smanjiti uz tako veliki obujam javnih investicija i subvencija odnosno zaduženja. Dakle, ekonomski rast i ekonomska sloboda nisu uvijek na istoj tračnici.
Nadalje, kada se količinski gledaju doprinosi u proračun Europske unije, njemačka ekonomija daje najveći doprinos, i zbog stanovništva i zbog relativno jakog ekonomskog standarda. Iako će novi europski proračun biti usvoje relativno lako, linijom manjeg otpora, fiskalne pravednosti radi mogli bismo se zapitati da li je uistinu drago mnogim njemačkim poreznim obveznicima, produktivnim kapitalistima i poduzetnicima koji stvaraju novu vrijednost i bore se (i sada) za svoj konkurentski opstanak na tržištu, što moraju davati toliki novac u preraspodjelu europskog novca i konvergenciju ekonomskog standarda zemalja koje zaostaju za europskim prosjekom.
No ne raste popularnost samo AfD-u već u anketama izvjesnu podršku može očekivati radikalna ljevica. U tom pogledu, kršćanski demokrati (CDU i CSU) moraju se oslanjati na ionako krhke i političko-ekonomski kompromitirajuće kompromise sa socijaldemokratima (SPD) od kojih su naslijedili upravljanje federalnom državom. Ovaj put je to vlada bez liberala (FDP) čija konzervativna ekonomska i fiskalna politika suštinski prati AfD, kao što CDU i CSU sada pristaju na zaoštravanje imigracijske politike kako, tehnički konvergirajući prema AfD-u, upravo njima mogli uzeti dio odbjeglih konzervativnih birača.
Tako se nova imigracijska politika Njemačke oslanja na kontrolu nacionalnih granica u odnosu na druge države članice Unije, što je, iako nužno, nezamislivo unutar SAD-a. Štoviše, deportacije su prestale biti tabu, a iste se dogovaraju i s talibanskom vladom u Afganistanu. Da se briše nasljeđe Angele Merkel svjedoči i otklon od uvoza jeftinih energenata koji, iako nužan, košta njemačku ekonomiju u uvjetima kada su pozatvarali nuklearne elektrane, dok relativno novi LNG kapaciteti mogu pokriti samo manjinu ukupnih potreba.
Dok su cijene energenata alarmantne za mnoge poduzetnike, ostaje stara tema skupe birokracije, pogotovo mnoštva papirologije unatoč kojoj njemačka ekonomija preživljava, a sada mnogo teže. Uz to, SPD kao koalicijski partner ne želi rezanje socijalnih naknada a očekuje dizanje poreza, što opterećuje koalicijske odnose i smisao za racionalno razumijevanje političko-ekonomskih rizika koji su posljedica i skupocjene socijalne države i cjelokupnog troška izdržavanja države. U tom smislu, pitanje je pod kojih uvjetima će koalicija opstati i na koliko će kompromisa konzervativni kancelar Merz morati pristati iako su socijaldemokrati sve slabiji u anketama.
Dok Merz želi deregulaciju, isto kao i europski poslodavci, a i Draghijevo izvješće upućuje i na pojednostavljenja propisa, zbog otpora njemačkih socijaldemokrata čini se kako će velika deregulacija u Poljskoj napraviti veće iskorake, a tako i ona i Argentini.
U međuvremenu, Njemačka ekonomija nosi rizik odgađanja teških odluka, onih koje su se već mnogo prije morale donijeti.
