Ulično nasilje udar je na demokraciju, poručuje Daniel Hinšt, politolog i član Izvršnog odbora Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA).
Intervju je u tiskanom i online izdanju 31. listopada 2026. objavio Magazin Glasa Slavonije.
– Prosvjeda u pojedinim zemljama EU-a/Europe bilo je i prije, no po čemu se ovi sadašnji, prije svega u Francuskoj, ali vidimo i u Italiji, Albaniji… razlikuju od prethodnih masovnih izlazaka na ulice (primjerice “Žuti prsluci” u Francuskoj) i oštrih napada na vlast, institucije…? Koliko su prosvjedi ovakve radikalne vrste ujedno i udar na demokraciju kao takvu?
Prosvjedi kojima svjedočimo kombinacija su mirnih i nasilnih. Usprkos više od pedeset tisuća raspoređenih policajaca i žandara, opljačkane su stotine trgovina, ozlijeđeno je gotovo tisuću pripadnika snaga reda, a privedeno više od dvije tisuće osoba. Naš Centar za javne politike i ekonomske analize potiče precizan pristup, utemeljen na činjenicama i klasičnim vrijednostima slobode. Držimo do temeljnih prava na život, slobodu i vlasništvo. Oni koji su nasilni narušavaju takva temeljna prava. To se osobito vidi kod stotina opljačkanih, oštećenih ili uništenih trgovina i ostalih poslovnih subjekata. CEA podržava privatno vlasništvo i vladavinu prava, uz koje idu zakon i red te isključivo sigurna, kontrolirana i integrirana imigracija. To su uvjeti razvoja zdrave demokratske političke kulture. Nažalost, ovakve nasilne skupine ruše takve zapadne vrijednosti. Općenito gledano, eri masovne i nekontrolirane imigracije koja bi nosila rizik za sigurnost i integraciju društva dolazi kraj. To je mnogima već otprije jasno, a mnogima je to još teško priznati. Moramo otvoreno razgovarati o svim rizicima jer oni evidentno postoje, i to već desetljećima. Sve što smo potiskivali i zanemarivali sve više izlazi na površinu, otkrivajući naše sustavne unutarnje slabosti, tabue i omertu. I sad je kriza jer je došao kraj tome; neki su to shvatili prije, a neki tek sad shvaćaju. Zato je važno obnoviti stvarne zapadne vrijednosti, oslobođene utopijske ideologije.U tom kontekstu,oni imigranti koji prihvate okvir slobodnih zapadnih društava lako će se integrirati u dobroj vjeri i namjeri. No nije tako kod svih skupina imigranata iz niza nezapadnih zemalja koje imaju nasljeđe kroničnog izostanka slobode, kapitalizma i demokracije. Ne samo SAD, i to još i prije Trumpa, već i EU zaoštrava postupke vraćanja (deportacije). Ipak, takvi se procesi moraju dogovoriti sa zemljama u koje se osobe vraćaju, što može nositi rizik (djelomičnih) odbijanja prihvata, osobito osoba koje su počinile kaznena djela. Danska, koja ima izuzeće od zajedničke politike EU-a, posebice je stroga po tom pitanju. Zato primarno preostaje snažna kontrola granice EU-a. Republika Hrvatska i njezina policija dobar su primjer cijeloj EU. U nekim su zemljama ovakvi, dijelom i nasilni, prosvjedi nažalost uobičajena stvar. Ulično nasilje udar je na demokraciju. Demokratski poredak u načelu tolerira isključivo ono što je dopušteno ustavno-pravnim okvirom. Korištenje i napuhivanje socijalnih problema kao opravdanje za nasilje nikako nije prihvatljivo. Postavlja se pitanje tko će pokriti troškove štete stotinama francuskih poduzetnika. Također, koje im je jamstvo da se nasilje neće ponoviti? Dok se s jedne strane traže veći izdaci iz proračuna, ta će ista država morati pojačano financirati javni red i sigurnost, a po zakonu i naknade štete. Dakle, sada je smanjen fiskalni prostor za neke inicijalno tražene izdatke. U Francuskoj su tek naknadno uvedeni djelomični policijski satovi u Parizu i još nekim gradovima. Talijanska je vlada odlučila poslati stotine vojnika u Milano, a uključivanje vojske u potporu policiji najavila je i Francuska za prosvjede 24. listopada 2026., samo tjedan dana nakon masovnog nasilja 17. listopada. To je prešutno priznanje sigurnosnih i obavještajnih propusta jer mora postojati politika zakona i reda koja evidentno nije bila cjelovito uspostavljena. Nikako ne možemo dopustiti nasilnicima da nastave uništavati naše institucije, poduzetnike i javna dobra. Moraju osjetiti snagu institucija čija je temeljna uloga upravo zaštita građana od nasilja.
– Macron kaže da su zahtjevi studenata opravdani, ali da iza nasilja i ekstremizma stoje lijeve političke opcije, dok desnica čeka svoju priliku da na izborima u travnju i svibnju 2027. dobije prvog ekstremno desnog predsjednika/predsjednicu, napose Marine Le Pen… Je li ljevica za sve kriva, ili odgovornost snosi i desnica?
Francuska tradicionalno ima jaku ekstremnu ljevicu i pojedine nasilne skupine koje su spremne dopustiti si bilo kakvo ponašanje. Nema te slobode koja bi opravdala nerede. Svaka politička opcija ima se pravo natjecati u demokraciji. Pritom je bitno da nema nikakvog nasilja, pogotovo ne ovako masovnog uništavanja, paleži, pljačke i ostalih protuzakonitih odnosno kriminalnih aktivnosti. Nažalost, dugogodišnja iskustva pokazuju da postoje rizici za zapadne demokracije upravo i od nasilnih skupina. I u SAD-u smo na nekim primjerima više urbanih sredina mogli vidjeti nasilje Antife i sličnih ekstremnih skupina, pri čemu ga dio demokrata nije jasno osudio, za razliku od republikanaca koji godinama ukazuju na rizik od jačanja tzv. demokratskih socijalista. Ta je struja sve jača u Demokratskoj stranci, čime se slabi utjecaj umjerenjaka, liberalnih demokrata i centrista, kako se stranka sve više odmiče od nasljeđa bivših predsjednika kao što su Truman, Kennedy i Clinton. Nenasilno izražavanje svakog zahtjeva opravdano je u smislu ustavnog prava na slobodu izražavanja i mirnog okupljanja. To nikako ne znači da država nema svoje legitimno pravo priznati ionako težak fiskalni rizik koji zahtijeva snažne rezove. I nakon njih će Francuska i dalje ostati sasvim dovoljno socijalna država, samo na ponešto održiviji način. Francuska ima kroničan problem s deficitom i dugom; i uz planirane desetke milijardi eura ušteda deficit bi 2027. ostao na visokih oko 5 % BDP-a. Istodobno, nenasilni dio prosvjednika traži veće izdatke, osobito za škole. To mogu biti legitimni zahtjevi, ali ih svakako treba sagledavati u realnom fiskalnom okviru i u razdoblju povećanja obrambenih izdataka saveznica u NATO-u.
– Ukupno uzevši, s obzirom na predstojeće izbore u Španjolskoj 29. studenog, te iduće godine u Francuskoj i Italiji, kao i na probleme koje Njemačka ima s usponom AfD-a, je li i u kojoj mjeri Europa/EU na prekretnici između nesigurne sadašnjosti i neizvjesne budućnosti, uključujući i stanje s demokracijom?
Demokracija otvara prostor za odabir opozicije. Situacije i okolnosti pritom se mogu razlikovati od zemlje do zemlje. U Španjolskoj je trenutno tvrda socijalistička vlada Pedra Sáncheza, koja je, zahvaljujući Janšinoj vladi desnog centra, izgubila Sloveniju kao saveznika u tvrdoj politici prema Izraelu. Desni je centar ionako prava opcija za gotovo bilo koju zemlju, iako je pozitivan i danski primjer vlade lijevog centra. U Francuskoj postoji značajna nestabilnost jer je centar prema anketama relativno slab u odnosu na ljevicu i desnicu. Najave centrističke manjinske vlade o nužnim proračunskim rezovima izazivaju ogromne otpore populista, osobito na ljevici. U Njemačkoj je AfD u svim recentnim anketama vodeća stranka. Imamo i jačanje radikalne ljevice (pobjeda Die Linke u Berlinu) i Zelenih. Uzdam se u priliku za jačanje kršćanskih demokrata (CDU/CSU) i klasičnih liberala (FDP). Mora se reći da u Njemačkoj postoji rizik i od radikalne ljevice. Glavni je problem AfD-a odnos prema Ukrajini i Rusiji, koji u bitnim elementima (energetsko oslanjanje na Rusiju i Sjeverni tok) nastavlja politiku dugovječnih kancelara (Schröder i Merkel). Dakle, iskreno i bez dvostrukih standarda, taj problem nadilazi AfD. Oni koji su samo za Merza imaju motiv podržavati njegov liderski iskorak koji je bitan za europsku sigurnost.
– Zaključno – Hrvatska. Ni mi nismo pošteđeni prosvjeda, izlazi se na ulice i prosvjeduje protiv otpada, vlasti, sindikati igraju svoju ulogu, no sva glasnost na hrvatski način daleko je od radikalizma kakvog gledamo u Parizu, Milanu… Kako to objasniti? Kod nas je najbučniji i najekstremniji “nogometni dekor” i naci-parada Torcide koja završava uhićenjima i sveopćom osudom. Vaš završni komentar?
Hrvatska je stabilna i sigurna demokracija. Unatoč nizu izazova nemamo nasilne ekstremno lijeve skupine kakve postoje u nizu zapadnoeuropskih zemalja. Postoje pojedinačni incidenti kakvi se događaju i u drugim zemljama. Na najnovijem primjeru vidimo zakonski utemeljeno postupanje institucija uz bitne javne osude s najviše državne razine. Za izvjesne rizike od uličnog nasilja ekstremnih skupina (kao u Francuskoj, Italiji i dr.) moramo se odmah pripremati. To svakako znači jačanje ulaganja u policijske snage kako bi bile spremne spriječiti nasilje i zaštititi naša temeljna prava i imovinu.
