Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) snažno se protivi prijedlozima nacionalizacije II. mirovinskog stupa. Odbacujemo tvrdnje koje se mogu naći u pojedinim stručnim krugovima da je jedini izlaz za servis mirovina i plaća javnog sektora u nacionalizaciji II. mirovinskog stupa.
Na mirovine nam otpada nešto više od 10% BDP-a. Mirovine svake godine predstavljaju proračunski trošak jer tek okvirno polovicu troškova za mirovine pokrivamo iz doprinosa, a ostatak iz općih poreza, primarno kroz PDV. Kako je trenutno evidentan pad osobne potrošnje (uslijed COVID-19), smanjen je i priljev PDV-a. Upravo zbog trenutno smanjenih proračunskih prihoda kao i onih budućih, aktualizirala se tema o reformi mirovinskog sustava.
Mirovinski sustav čiji osnovni koncept (I. stup) počiva na međugeneracijskoj solidarnosti, već dulje vrijeme nije održiv iz najmanje četiri razloga: negativni prirodni priraštaj, iseljavanje, duži životni vijeka te smanjeni broj zaposlenika (čiji doprinosi nisu dostatni da bi se financirale mirovine sadašnjih umirovljenika). Omjer umirovljenika i zaposlenika je gotovo 1:1.
Kako mirovinski sustav više nije održiv, u okviru mirovinske reforme, predlažemo tranziciju mirovinskog sustava prema dobrovoljnim privatnim ulaganjima. Kada bi se odgovornost za mirovinu prenijela na zaposlenike, oni bi više brinuli o tome da ne ide u prijevremenu mirovinu. Na taj način bi se poticao rad. Pozitivni efekti bili bi također i ulaganje u obrazovanje, veća stopa financijske pismenosti, briga za štednju ali i osobni razvoj.
Svakako bilo bi dobro osnovati i socijalni fond iz kojega bi se isplaćivale socijalne mirovine onima koji su se iz opravdanih razloga našli u teškoj financijskoj situaciji. Država mora početi štedjeti, a ne posezati u II. stup. To nije novac kojime mogu raspolagati političari i neoprezni stručnjaci, već mi znamo da je temeljna uloga države zaštita vlasničkih prava.
Novac se može pronaći kroz proračunske uštede. Do osam milijardi kuna može se doći kroz racionalizaciju plaća u javnom sektoru opće države, barem četiri milijarde kuna ukidanjem povlaštenih izračuna mirovina, barem tri milijarde kuna smanjenjem materijalnih rashoda, a milijarda kuna rezanjem izdataka za crkvu i udruge. Dodatne dvije milijarde kuna mogu se osigurati ukidanjem neefikasnih, rastrošnih, suvišnih i/ili koruptivnih programa te smanjivanjem subvencija javnim poduzećima koji su dokazani gubitaši.
Kada se već raspravlja o nužnim strukturnim reformama javnog sektora, CEA je prva dizajnirala cjelovito i mjerljivo rješenje kroz projekt Hrvatska 2025.
